Dizajn, oblikovanje, marketing, sve ove djelatnosti usko su vezane uz sport. Sportska moda, područje je koje se dotiče ponajviše dizajna, a o simbolici dresova hrvatskih klubova i reprezentacija popričali smo s jednim od najpoznatijih hrvatskih dizajnera, Borisom Ljubičićem. Čovjekom koji je skupio brojna priznanja zbog sjajnog slaganja simbola koji zorno predočavaju, ali i čuvaju hrvatski identitet. Ljubičić svoje radove voli pokazivati i u kratkim javnim predstavama, u modernoj umjetnosti to vole nazivati – performansima.

Cijelo je mnoštvo njegovih umjetničkih dosega koje smo bezbroj puta gledali u realnom životu, od logotipa Mediteranskih igara u Splitu pa do znakovlja po kojem prepoznajemo Hrvatsku televiziju.

No, Ljubičićeva opsesija i ljubav, pa čak i kompulzija su kvadratići, hrvatska polja iz grba s kojima raspolaže kao veliki meštar te unatoč njihovoj jednostavnosti u obilnom razmišljanju dolazi do kompliciranih, ali i prepoznatljvih formi, prepoznatljivih kao, kako on sam kaže, kao „hrvatski kod“.

Gdje ćete bolje priče o „hrvatskom kodu“ nego dotaknuti se sporta, njegove prepoznatljivosti i simbolike. Dizajner Ljubičić tu se snalazi poput Kostelića na slalomskoj stazi...

„Identitet je silno bitan za svaku naciju, za svako društvo. Identitet je možda tek pojam, ali je i sve“, zanimljivo počinje Ljubičić. „Ti naši kvadratići zaživjeli su, ali i dalje moraju ostati živi. Naravno, s njima se bavim, ali na način da ih ne iskorištavam nasumice, nego ih postavljam u konteks našeg identiteta koji je često nedifiniran“.

Što smo dosad kao društvo, nacija, najbolje napravili s tim našim kvadratićima, neki ih nazivaju kockicama?

„Napravilo se dosta, a mora se više. Ima tu nedorečenosti, neki ih uopće ne upotrebljavaju, a zbog toga nam pati identitet. Najbolje što se dalo učiniti jest u primjeru hrvatske nogometne reprezentacije. Sjećamo se dobro ne tako davne 1990. godine i one prve utakmice naše reprezentacije protiv Amerikanaca. Taj dres s izmjeničnim crveno-bijelim kvadratićima nastao je, dakle, prije države. Ja bih rekao, taj dresu ju je i nagovijestio.

Od tada pa sve do danas ta su polja, kvadratići postali poznatiji i od same države, nevjerojatno zanimljivo, zar ne? Kada se malo jače analizira, takvog primjera dosad nema u svijetu dizajnera. A što su ti kvadratići? Oni su izmjenični i vibrirajući, a to što ih narod naziva – kockicama – i nije toliko bitno. Mislim da se tu u dizajnu naše nacije i društva napravilo puno, nogomet je popularan u cijelom svijetu i naš im je dres s kvadratićima zaista legao“.

Vi ste pobornik čuvanja „kvadratića“ na dresu pod svaku cijenu, često Uefa i Fifa traže jednoobrazne, jednobojne dresove kako bi sucima bilo lakše raspoznavati jednu od druge momčadi. Naši dresovi s crveno-bijelim kvadratićima kose se sa svakom momčadi koja igra u crvenoj ili bijeloj opremi?

„Taj naš dres je čista simbolika, on označava Hrvatsku u punom smislu. Ni slučajno se to ne smije mijenjati, tek možda modificirati. Ponavljam, prisjećam se, prvi put je hrvatski prepoznatljivi dres ostavio sjajan dojam na Euru u Engleskoj 1996. godine, a dvije godine kasnije, na svjetskoj smotri u Francuskoj uz dres je došao i rezultat i to je bila sjajna reklama. No, moram istaknuti da je hrvatski dres s kvadratićima već 1996. godine bio u prestižnoj knjizi londonskog Muzeja dizajna, i to čak u tri navrata, za razliku od žutoga brazilskog dresa, koji se spomenuo u toj publikaciji samo jednom. To sve dovoljno govori da je taj hrvatski dres postao toliko prepoznatljv da je umjetnički zločin govoriti o nekoj promjeni“.

Kako je uopće nastao taj naš hrvatski dres?

„Prepoznatljivi hrvatski dres napravljen je u sličnom današnjem obliku te 1990. godine u utakmici protiv Amerikanaca. Razmišljalo se na osebujan način, Amerikanci dolaze sa zvjezdicama, mi ćemo im ponuditi kvadratiće. I danas je dizajn u osnovi isti. Mislim da je povijest hrvatskog dresa sjajna, pozitivna. Dakle, teza je jasna, kao što druge zemlje desetljećima ne mijenjaju svoje boje, poput plavih Francuza ili crvenih Španjolaca, tako ih ni Hrvatska ne treba mijenjati. U dizajnu se uvijek nešto može dodati ili oduzeti, ali osnovica mora ostati ista, jer ona je najprepoznatljivji hrvatski vizualni kod, na kojem tako volim raditi. Uostalom, i moja zastava koju sam pripremio za – drugu Hrvatsku - slična je hrvatskom dresu, ali osim crvenih i bijelih kvadratića ima i plave kvadratiće. A podlogu za takvo razmišljanje imam i u povijesnim dokumentima gdje je hrvatski grb ponekad obložen i plavim kvadratićima na bijeloj pozadini, ne samo crvenim“.

Kada već govorimo o hrvatskom dresu nešto vas jako smeta, morali smo vas to pitati jer ste nas vi unaprijed upozorili da o tome želite govoriti?

„Da, moja je želja da sve hrvatske reprezentacije imaju dres s crveno-bijelim kvadratićima. A to nije slučaj, zbog toga sam žalostan. Imaju sve reprezentacije pravu prigodu biti dobro kodirane, širiti taj naš duh i prepoznatljivost, a to ne čine. I ne znam zašto je to tako. Točna je činjenica da od hrvatskih reprezentacija u ostalim sportovima, osim nogmeta ili nekog pojedinačnog dosega poput Ivice i Janice Kostelić, Marina Čilića, nije prihvatila dizajn s izmjeničnim crveno-bijelim, vibrirajućim, kvadratićima. Možda se daju primjetiti neke male promjene, no to nije to. Te su promjene možda pozivitne, ali nisu kompletne. Te naše momčadi uz sportovima osim nogometa predugo izbjegavaju kvadratiće, ti se kvadratići znaju stidljivo pojaviti, ali ne kao kompletan dizajn, nego tek kao dekoracija. K tome su i presitni, tek negdje na ramenu ili na struku, a u vaterpolu je ta dekoracija ispod vode, na kupaćim gaćicama, a ne na kapicama ili kupališnim ogrtačima.

Opet, kada te naše momčadi igraju bez kvadratića na svojim opremama svi su hrvatski navijači u nogmetnim dresovima i samo se po tome da zaključiti kako nastupa nekakva hrvatska reprezentacija. Ljudi su prihvatili nogometni dres kao - hrvatski kod. I zato ga ne bi smjele te ostale momčadi izbjegavati. Meni je žao kada je jedna hrvatska reprezentacija prepoznatljiva samo po ljudima na tribinama, a ne po dresovima u kojima nastupa.

Ono što želim reći jest da Hrvatska s kvadratićima ima gotov vizualni identitet i ne treba ga izmišljati kao što ga sad Slovenci izmišljaju i traže načina kako da sve svoje reprezentacije, u svim sportovima, obuku jednoobrazno, prepoznatljivo. Dakle, oni tek trebaju napraviti vizualni identitet, a mi to imamo rješeno, samo to svi trebaju prihvatiti. Još bih nešto dodao, držim da pričuvni dres hrvatske reprezentacije, mahom plavi sa sitnim 'crveno-bijelim' kvadratićima sa strane, nije idealan. Mislim da bi pričuvni dres trebao isto biti u kvadratićima, plavo-bijelima! Jer, ti kvadratići su naš simbol. No, to je kod nas stvar dobavljača, oni sami određuju kako će hrvatski dres izgledati, a zapravo bi mi to morali nametati, tražiti od dobavljača. Jer, ako sve dopustimo dobavljaču mogli bi kvadratići nestati, kako ćemo ih onda vratiti“?