Photo: Igor Kralj/Armin Durgut/PIXSELL

Čačić kao Robert Louis Stevenson, Hrvatska kao Dr. Jekyll i Mr. Hyde, a vi navijači ‘uživajte’ u horor noveli

Autor: Bruno Herljević

Nećemo se lagati. Predstava Hrvatske protiv Ukrajine, za selektivne promatrače, bila je jamačno maestralna. I bila je, ali možda samo nekih pola sata, ovo ostalo je prava horor priča baš kao u Stevensonovoj noveli.

Možda je blesavo usporediti Čačića s velikim književnikom poput Roberta Louisa Stevensona, ali Čačić je ipak autor igre, majstor taktike i formacije hrvatske nogometne reprezentacije, baš kao što je Stevenson autor remek-djela o Jekyllu i Hydeu. Zašto baš ova novela i kakve ona veze ima s hrvatskom nogometnom reprezentacijom? Pa itekako ima, Dr. Jekyll i Mr. Hyde već desetljećima predstavljaju sinonim za podvojenu osobnost, a hrvatska reprezentacija se, otkako je Čačić uzeo pero u ruku, žestoko bori s onim zlokobnim Hydeom.

Nećemo se lagati. Predstava Hrvatske protiv Ukrajine, za selektivne promatrače, bila je jamačno maestralna. I bila je, ali možda samo nekih pola sata, ovo ostalo je prava horor priča baš kao u Stevensonovoj noveli. Ne treba navijačima koji su se nakon dvije godine vratili na stadion baš odmah izbiti osmjeh s lica i reći im grubu istinu, ali istina se mora reći.

Što se tiče same pripreme utakmice vidjelo se kako je Ševčenko odradio bolji posao. Kao prvo, čovjek barata sa znatno slabijim kadrom od Čačića, ima tek dvije zvijezde Jarmolenka i Konopljanku, a oni ne igraju po ‘juventusima, realima, barcelonama’, već u Schalkeu i Dinamo Kijevu. Nadalje, Ševa je sa svojim pomoćnicima Tassotijem i Rianchom, odradio sjajan taktički posao. Trkački slabiji veznjaci, letargični braniči, prekaljeni stoperi i brzi krlini izvrsno su odbijali napade Hrvatske, a na kraju su gotovo pola sata dominirali.

Što se tiče Čačića, nije ni on odradio lošu pripremu, ali problem nastaje jer su reprezentativci tek nekih pola sata, ‘ajde reći ćemo prvo poluvrijeme, posao odrađivali u visokom i ritmu. Prvo poluvrijeme bilo je zaista dobro, igrao se agresivan nogomet, radio se visoki pritisak na zadnju liniju i to čak sa tri, četiri igrača. Ukrajinci su se jedva branili i tražili prilike baš tamo gdje najviše boli, po lijevom boku. Pivarić je bio očajan u obrani, to se mora priznati, Jarmolenko ga je veslao kako je stigao, ali zato je Pivarić to vraćao dobrim izlascima prema naprijed.

Najslabije točke Pivarić i Rakitić

Može se reći kako je taj lijevi bek zapravo bila najbolnija točka, čak niti Mandžukić u novoj ulozi lijevog krila koja ga tjera na spuštanje i pomaganje obrani, nije bila nešto pretjerano uvjerljiva. Zapravo, Mandžukić je odigrao bolje obranu od Pivarića, a što vam to govori, zaključite sami. Problem pak nastaje u ofenzivnijem dijelu, Mandžukiću je ovo nova pozicija u reprezentaciji i to u reprezentaciji koja nakon godinu i pol Čačićeva vodstva nije u potpunosti uigrana. Mario je valjda dobio ulogu ulaziti prema sredini kao drugi napadač, a Modrić, Rakitić i Pivarić trebali su slagati akcije po lijevoj polovici.

Problem je u svoj trojici. Modrić je svemoguć i s jedne i s druge strane, malo pomaže stoperima, malo Brzoviću i Jedvaju, malo Mandži i Pivariću, a čitavo to vrijeme pokušava doći na zelenu granu s Rakitićem. Grubo je reći, ali Rakitić zaista odstupa od ostatka reprezentacije i to ne baš u dobrom smislu. Loše se kreće, sporo reagira i to pogotovo u trenucima kada treba kratkim dodavanjem ili dodavanjem u prostor proigrati brže igrače, u krivo vrijeme ulazi u prostor, prečesto se gura u šut, a iznenađujuće je neprecizan i to ne samo protiv Ukrajine, to je problem koji se već dugo vuče, a o njemu nitko ne govori.




Ima li Hrvatska bolja rješenja od Rakitića? Itekako ima, eto, Mateo Kovačić je unio živost u ofenzivni dio veznog reda čim je ušao, a isto može učiniti i Rog.

Photo: Igor Soban/PIXSELL
Photo: Igor Soban/PIXSELL

U svlačionicu otišao Jekyll, a vratio se Hyde

Vratimo se utakmici i priči s početka. Što se tiče tog prvog poluvremena ono je bilo prihvatljivo i reći ćemo da je Hrvatska tada bila Dr. Jekyll, no, iz svlačionice je u drugom dijelu izgmizao Mr. Hyde.




Bila je to na momente zaista negledljiva utakmica. OK, možda vas je i kod kuće ponijela ta atmosfera sa stadiona, a ako ste bili na stadionu vjerojatno niste ni primijetili na što je ličila momčad Ante Čačića. Jasno, visoki ritam iz prvog dijela nije se mogao nastaviti u drugom poluvremenu, a Ševčenko je baš na to računao. Boksačkim rječnikom upotrijebio je ‘rope-a-dope’ tehniku, umorio je protivnika i onda udario žestoku kontru.

Srećom, ali samo srećom, Hrvatska je u tom svom ‘gung-ho’ prvom poluvremenu uspjela dati gol i spasiti dojam jer u drugom poluvremenu to bi bilo teško napraviti. Ukrajinci su dominirali terenom i u jednom trenutku imali čak 70 posto lopte u nogama, a za spas rezultata treba zahvaliti prvenstveno Luki Modriću koji je, moramo to ovako reći, prerastao ovu momčad.

Luka je kao što smo već kazali bio sveprisutan i to sve 94. minute utakmice, ali problem je što ga nitko živ na terenu ne može pratiti. Brozović je lipsao već nakon sat vremena igre, Rakitić je pokušavao, ali ostao je bez snage valjda još u prvom poluvremenu jer se u drugom sakrio negdje na sredini terena i jednostavno utonuo u sivilo. No, Modrić je to sivilo razbijao kad god je stigao, a što bi bilo da je uz sebe centralnog veznog koji je više orjentiran prema naprijed, poput Pašalića recimo, to očito nećemo saznati tako skoro.

Valja istaknuti kako je Čačić opet odradio loš posao s izmjenama, to je već uobičajena praksa kod njega, sve dobro zamisli, pripremi, ali realizacija je grozna. OK, nije sada da baš svaki puta trebate mijenjati, pogotovo ako je sinergija na terenu između igrača odlična, onda bi je tek bilo glupo razbijati. No, u ovom slučaju Čačić je trebao mijenjati nakon sat vremena igre jer mu polovica veznog reda više nije mogla izdržati tempo. Mladih snaga je dovoljno (Rog, Kovačić, Pjaca), a ionako ne igraju puno po klubovima pa su odmorni i svježi. No, Čačić je radije mrcvario udarnu postavu do zadnjih minuta, a mogao je razbiti Ukrajince kontrama da je ubacio spomenuti trojac ranije.

Kako se riješiti Hydea?

Što na koncu reći? Hoće li se Hrvatska, kada i kako, riješiti Mr. Hydea? Teško, dok je ovakvog Saveza koji zapravo bira momčad i to prema statusu u klubu, a ne prema formi  te forsira Ćorića ispred Pašalića, dok je na klupi izbornik koji, realno, nema iskustva sa spajanjem engleskog, talijanskog, španjolskog, hrvatskog i njemačkog nogometa, odnosno, različitih stilova igre naših nogometaša. Zaista teško jer momčad još uvijek nije podređena Luki Modriću, odnosno igra se ne gradi oko njega već on luta po terenu i pomaže gdje stigne i kome stigne, a to je Čačić trebao prepoznati već prvog dana svog mandata.

Da ne žvačemo dalje istu žvaku, Hrvatska je i dalje prema javnosti, prema navijačima prema medijima, uglađeni Dr. Jekyll i neka tako ostane, ali ne treba zbog toga sustavno ignorirati činjenicu da gotovo svaku utakmicu odnekud promoli Mr. Hyde. Dakle da rezimiramo, Čačić, pa eto i HNS, je naš R.L. Stevenson, Hrvatska je Jekyll i Hyde, a mi kao promatrači i navijači bi trebali što? Navijati da horor priča završi ‘happy endom’?

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.