Photo: Goran Stanzl/PIXSELL
Photo: Goran Stanzl/PIXSELL

Bio Čačić ili netko drugi morati će znati reći: ‘Hvala, ne ide više’

Autor: Bruno Herljević/7Dnevno/1. srpnja 2016.

Mnogi nisu svjesni kako je dobar dio te herojske postave, koja je prošla Španjolsku i Tursku, što kaže Mamić, “kao plitak potok”, vjerojatno odigrala svoje posljednje veliko natjecanje. Htjeli-nehtjeli moramo se suočiti s time kako je sadašnja osovina u reprezentaciji već u poznim nogometnim godinama, osim eto Perišića koji je tek sada, iako malo kasnije, procvao.

Moramo se suočiti s time kako je sadašnja osovina u reprezentaciji već u poznim nogometnim godinama i kako je smjena generacija neminovna.
Istinski nogometni navijači teško će se prisjetiti kada je hrvatska nogometna reprezentacija, za redom, odigrala nekoliko ovako dobrih partija kao što je odigrala na Europskom prvenstvu u Francuskoj.

Nije sve bilo bajno uoči početka tog natjecanja, Čačić je puno eksperimentirao s formacijama i kadrom, a na koncu je nekom čudnom, nazovimo to, kemijskom reakcijom, dobio ekipu koja je proigrala. Letjelo se po terenu, podigao se ritam igre, tuklo se i borilo za svaku loptu, a javnost je nakon dugo godina u nogometašima vidjela narodne heroje. Nekada su to bili Šuker, Boban, Asanović, Prosinečki, a danas su to Srna, Ćorluka, Modrić, Mandžukić, Perišić…

Iako je momčad ispala od Portugala u samom finišu produžetaka, dečki su dočekani kao heroji i o njihovim nastupima još dan danas bruji cijela Hrvatska. No, sada se treba vratiti u realnost. Surovu realnost koja kaže kako na sljedećem prvenstvu, onom Svjetskom u Rusiji, vjerojatno nećemo gledati te iste heroje koji su obilježili Euro u Francuskoj.

Naime, mnogi nisu svjesni kako je dobar dio te herojske postave, koja je prošla Španjolsku i Tursku, što kaže Mamić, “kao plitak potok”, vjerojatno odigrala svoje posljednje veliko natjecanje. Htjeli-nehtjeli moramo se suočiti s time kako je sadašnja osovina u reprezentaciji već u poznim nogometnim godinama, osim eto Perišića koji je tek sada, iako malo kasnije, procvao.

Pa krenimo nekim redom, evo od obrane. Ćorluka koji je nosio obranu na prvenstvu ima 30. godina i nažalost sve više problema s ozljedama. Njegovi nastupi u klubu pravilno se doziraju kao i njegova minutaža, što je između ostalog i razlog ovako dobre forme na prvenstvu. No, za dvije godine Vedran će biti u 33. godini i pređe li u novi klub ovoga ljeta kao što se nagađa, od njega će se tražiti maksimum, što znači kako će se u sljedeće dvije godine morati itekako trošiti ne bi li zadržao status u klubu i reprezentaciji.

To bi se na koncu moglo protumačiti, grubo rečeno, kako bi se Vedran mogao potrošiti do Rusije.

Nadalje, Srna se već praktički oprostio od reprezentacije i vjerojatno je odigrao svoje posljednje prvenstvo. Odigrao ga je stvarno junački s obzirom na to da mu je u tijeku natjecanja preminuo otac. Nema dvojbe Srna je pružio možda i najbolje utakmice za reprezentaciju u karijeri, ali sada je vrijeme da svoje mjesto prepusti nekom drugom, odnosno, Vrsaljku. Iako izbornik Čačić tvrdi kako Srna ne ide ”u mirovinu” dok je on na ovoj poziciji, čini se kako matematika ponovo učiniti svoje.

Ma koliko se Darijo trudio ne može se osporiti kako ima već podosta godina za jednog beka, već je zagazio u 35. godinu, a danas se tim godinama barata samo kada se govorimo o vratarima.
Svakako valja istaknuti kako postoji mogućnost da na Svjetskom prvenstvu u Rusiji nećemo gledati Luku Modrića. Možete tvrditi kako  nema šanse da se tako nešto dogodi, ali Modrić je u 31. godini, matematiku znate, stoga vam je jasno kako će biti “starac” za dvije godine. Iako se trenutno čini kako je jedan od najboljih veznjaka na svijetu, lako se može dogoditi da ga se Real riješi u sljedeće dvije godine i da njegova karijera krene silaznom putanjom, odnosno, da mu nova sredina neće baš tako taktički odgovarati kao što odgovara ova u Madridu. Modrić je trenutno na vrhuncu svoje karijere, a kako su veznjaci ti koji se prvi nađu na udaru kada pređu 30. godinu za očekivati je kako bi i njega mogla zadesiti ista sudbina. Kamo sreće da Luka zadrži formu i u sljedeće dvije godine, ali to je ipak možda malo preveliko očekivanje.

Ista sudbina mogla bi zadesiti i Marija Mandžukića koji je također u 31. godini života, a to su za napadače, osim ako niste Zlatan Ibrahimović, Totti ili Toni, itekako pozne godine. Dodamo li opet to da će imati 33. godine u vrijeme sljedećeg Svjetskog, svakako valja uzeti u obzir da ga možda neće biti u kadru.

Zbog njih će smjena generacija biti puno brža

Sada dolazimo do pravog razloga zbog kojeg bi spomenuti igrači zaista mogli “izvisiti” za sljedeće prvenstvo. Riječ je naravno o mladim snagama. Premda su na Euru u Francuskoj dobili minute na kapaljku, mladi igrači pokazali su kako im je već sad mjesto u prvoj momčadi. Pjaca, Rog, Jedvaj, Vrsaljko, zreli su za prvu momčad, ali popis je zapravo puno duži. Tu su i Pašalić, Ćorić, Halilović, Lovren, Vlašić, Ćaleta-Car i tko zna još koliko mladih u sljedeće dvije godine. Ovi igrači već sada igraju na visokoj razini, a nema dvojbe kako bi im karijera u sljedećih nekoliko godina mogla rapidno napredovati, dok će karijere Srne, Mandžukića, Modrića i Ćorluke, barem što se tiče učinka na terenu stagnirati ili biti u silaznoj putanji. Gužve su kako možemo vidjeti najveće u veznoj liniji gdje se na istu poziciju, središnjeg veznog, gura oko pet igrača i to samo ovih mlađih, a gdje su još Brozović, Rakitić, Badelj, Kovačić…

Ma koliko se trudili ostaviti “staru gradu” u prvoj momčadi, teško je ignorirati oveći red koji se stvorio pred vratima udarnog sastava. Jedino pitanje koje si sada možemo postaviti jest hoće li Čačić, Savez ili tko već, forsirati starije igrače što duže ili pustiti svježu krv i malo začiniti stvari prije novog velikog natjecanja. Zdrava logika nalaže kako je vrijeme za novu smjenu generacija, ali nju se mora provesti na promišljen način. Dvije godine su sasvim dovoljan period u kojem se može složiti čitava nova reprezentacija, tako da bi uvođenje nekolicine mlađih trebalo proći bez problema. Važno je samo da Čačić ili tko već bude izbornik, zna točno kada treba nekome reći “hvala” na lijep način i da zna kako pravilno integrirati nove igrače u momčad, a da se ne poremeti taktika.

Bilo kako bilo, valja se pripremati na to da će nas kroz nadolazaće kvalifikacije možda predvoditi neke nove snage, nadamo se još uspješnije i lakše nego što tu to učinile ove jer je skupina koju smo dobili samo naizgled jednostavna. Ukrajina, Turska, Island, Finska i Kosovo izuzetno su neugodne reprezentacija s kojima će biti itekako teško igrati.

Malo lakše se diše u obrani gdje su najbliže momčadi Jedvaj i Ćaleta-Car kao stoperi, dok je Vrsaljko već “kapario” poziciju desnog beka. Krizu lijevog beka još nismo riješili, a kako smo imali prilike vidjeti, Strinić baš i nije najbolje riješenje.

Deficitarni smo jedino u napadu, gdje bi Mandžukića mogao izgurati tek nešto mlađi Kalinić, a tu je i Kramarić od kojeg se još puno očekuje…

Autor: Bruno Herljević/7Dnevno/1. srpnja 2016.

ZADNJE VIJESTI