Davor Visnjic/PIXSELL
Davor Visnjic/PIXSELL

Može li Stojko Vranković kao nekad ‘zakucati’ da se svi dignemo na noge?

Autor: Andrija Kačić-Karlin

Hoće li nova postava ljudi u HKS-u svoj prvi posao odraditi kako spada, bez repova i s perspektivom za reprezentaciju koja bi morala biti kotač zamašnjak oporavka hrvatske košarke?

Opet se zanimamo za košarku. Nije to loše, nakon relativno uspješnog nastupa na Olimpijskim igrama ljetos u Brazilu pojavila se nova nada, pojava koju gajimo već dvadesetak godina. Može li se hrvatska košarka vratiti na staze uspješnosti, a pod uspjehom podrazumijevamo medalje, konkurenciju za medalje u europskim i svjetskim okvirima.

Odabir novog predsjednika Hrvatskog košarkaškog saveza (HKS), jednoglasno je izabran bivši proslavljeni košarkaš Stojko Vranković, poklopio se sa ždrijebom za nastup na Europskom prvenstvu dogodine u Turskoj, košarka je iznova stigla na naslovnice, opet se mašta, opet se želi. Novi ljudi, stari izazovi, hrvatska košarka je opet tu. Koliko zadugo?

Ajmo polako, dakle ždrijeb skupina Europskog prvenstva u košarci (od 31. kolovoza do 17. rujna) odlučio je da će hrvatska reprezentacija biti smještena u skupinu C zajedno s Rumunjskom, Mađarskom, Španjolskom, Češkom i Crnom Gorom. Plasman u osminu finala izborit će po četiri prvoplasirane reprezentacije iz svake skupine.

I dok se u Zagrebu postavljala nova struktura HKS-a, na ždrijebu u Istanbulu bio je stručni tajnik Saveza, Josip Vranković, istovremeno mu je prezimenjak Stojko izabran za predsjednika. Josip Vranković je o ždrijebu ustvrdio:

“Smatram da tu imamo dosta dužnika s prošlog EuroBasketa, tu prvenstveno mislim na Češku. S druge strane, Crna Gora je ozbiljna reprezentacija. Ono što ćemo sigurno morati u ovoj skupini je biti konkretni od prve utakmice. Smatram da će jednostavno trebati zauzeti što bolju poziciju s obzirom na grupu s kojom se križamo, odnosno s obzirom na to tko bi nam mogli biti potencijalni protivnici. Pozicija s koje ćemo startati bit će jako važna! Skupina u kojoj se nalazi Hrvatska se u osmini finala križa sa skupinom D u kojoj su Velika Britanija, Srbija, Rusija, Latvija, Turska i Belgija. Tu su ozbiljne momčadi. Smatram da će tu doći do raščlanjivanja kvalitete i tu je jako bitno da u tom križanju budemo i mi visoko jer ne očekujem da će Velika Britanija i Belgija biti te koje će nam pomrsiti račune. Visoko vidim i Srbiju i Tursku. Još jednom naglašavam, bilo bi dobro da u našoj skupini budemo što više pozicionirani s obzirom na taj daljnji ždrijeb”.

Dakako, najviše zanimanja jest oko pitanja izbornika. Hoće li to biti Aco Petrović koji je, saznajemo pokazao želju da i dalje vodi reprezentaciju ili će se Stručlni savjet i predsjednik HKS-a Stojko Vranković odlučiti na neko drugo rješenje. Josip Vranković tvrdi da bi se izbornik morao znati u roku od mjesec dana.

HKS je danas nešto posve drugo nego što je bio. Naslušali smo se kritika na račun starih postava Saveza, napose one pod vodstvom bivšeg suca Danka Radića. Danas su košarku preuzeli košarkaši, nema tu više sudaca, političara…

U našoj sportskoj javnosti, u miljeu u kojem je sport i doručak i ručak i večera – košarka, zapravo njen dvadesetogodišnji pad je gotovo pa svakodnevna tema. Strmoglavi pad i klupskih i reprezentativne momčadi gurnuo je košarku u nekim trenucima i na margine zanimanja, no da je ljubav prema košarci ostala i da se na toj ljubav može sagraditi bolja budućnost – na to se valjda računalo s odabirom bivših košarkaša na čelne funkcije Saveza.

Fakat, teško je ne zaključiti je li išta u neovisnoj Hrvatskoj doživjelo svoj pad, urušavanje kao što je, eto slučaj s – hrvatskom košarkom! Strmoglavo se ovaj sport, u kojem je Hrvatska bila na europskom i svjetskom vrhu, unazadio i uništio tako da danas doslovce možemo pričati o – ostacima ostataka hrvatske košarke. Klubovi koji su nekad bili europska snaga, Cibona, Zadar, Split i Šibenik, dišu na škrge, čudo je da uopće i egzistiraju, reprezentacija niže krahove na velikim natjecanjima, zapravo ako se uopće na njih i plasira, a u percepciji običnog čovjeka košarka je u Hrvatskoj potpuno izgubila svoje mjesto. Ako zbog ičega oni koji vole i žive za sport u Hrvatskoj, mogu patiti od nostalgije, zapravo i depresije, onda je to zbog svih događaja u i oko košarke.

Jedino što nam se dobro dogodilo jest iznenađujući plasman na Olimpijske igre u teškom kvalifikacjiskom kotlu s Italijom i Grčkom, pod vodstvom Ace Petrovića. I na Olimpijskim igrama smo otišli do osmine finale gdje nas je zaustavio kasniji finalist, Srbija. Kako smo prije prolazili na velikim natjecanjima, ili tamo uopće nismo odlazili, i to nas je donekle zadovoljilo.

No, košarku valja gledati šire, ne samo kroz reprezentativne akcije. Pa se ne libimo i mi zaključiti kako uključenje naših klubova u regionalnu ligu nije donijelo financijski spas našim klubovima, makar se tvrdilo da će ojačana regionalna liga donositi prihode, povećavati cijenu igračima što je naposljetku trebao biti spas za klubove se odavno počeli gušiti u dugovima. Danas, nakon toliko vremena svi su naši klubovi na prosjačkom štapu, baš nikome regionalna liga nije pomogla, a zauzvrat nam je uništeno domaće prvenstvo koje nikoga baš ne zanima.

Stoga, s veseljem pozdravljamo izjave i Stojka Vrankovića i njegovog suradnika Dina Rađe o vraćanju digniteta hrvatskom prvenstvu kao temelju za spas košarke u nas.

“Osnovno je imati svoje dobro, zanimljivo i izjednačeno prvenstvo. To je kamen temeljac”, zna reći Dino Rađa.

Po ustoličenju na mjesto predsjednika Stojko Vranković je, pak, rekao:

“Naša košarka ne smije biti svedena na dva kluba iz Zagreba. Štoviše, bez jakih klubova iz Zadra, Šibenika i Splita ne možemo imati zanimljivu ligu, a poželjno je da ih imaju i Dubrovnik, Rijeka, Osijek i na tome treba raditi. Ja shvaćam da je novac danas veliki faktor, no još uvijek nije jamstvo. Rad je još uvijek ispred svega”.

Do sada smo u našoj košarci uglavnom slušali razne analize i filozofiranja na temu propadanja košarke u kojima su se uglavnom nudile kritike a ne rješenja. Često smo slušali fraze, poput onih „udarili smo u dno“, pa smo dobili osjećaj da ćemo se samo po sili inercije, od tog dna odbiti direktno na postolje, i to zlatno jer ono pripada nama i samo nama. I bila je to velika iluzija. Ruku na srce, Hrvatska je u ovome trenutku daleko od razvijenog košarkaškog svijeta, a nekad je bila predvodnik.

S obzirom koliko nam je košarka prirasla srcu i s obzirom po čemu se Hrvatska pročula po svijetu, on onog čuvenog finala protiv Dream teama na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine i dalje, kao i sve ono što je prethodilo u našoj košarci daje nam za pravo reći da smo u košarci ipak pali previše. Naša je košarka bila okružena i njegovana s velikom ljubavlju i tim je teže doživljavati današnju situaciju. Uostalom, koliko je jaka i bitna hrvatska košarka bila svjedoči i podatak da je tadašnji predsjednik Međunarnodnog olimpijskog odbora Juan Antonio Samaranch napravio presedan glede Hrvatske, prije njenog priznanja praktički dozvolio našoj zemlji da sudjeluje na Igrama 1992. godine, sve to i zbog naše tada izvrsne košarkaške reprezentacije. Hrvatska košarka tada je dodirivala svjetski vrh.

Da, bilo je to vrijeme igračkih karijera ljudi koji su danas u Stručnom savjetu HKS-a i na mjestu čelnika Saveza. Pozitivno je da su svoje iskustvo, znanje i ugled stavili u svrhu promocije i napretka košarke, ali poznata imena nisu garancija uspjeha. Za njih se kaže da su „krov kuće“ hrvatske košarke i da smo kvalitetno sanirali prokišnjavanje, ali za takav „krov“, neophodni su i čvrsti temelji. Rad s mladošću. No, spas i zanimanje za hrvatsku košarku donijeti će samo reprezentativan pomak. Kako?

Dino Rađa želi konkretan plan. “Mislim da bi morali imati plan koji se zove Tokio i da bismo trebali odmah imenovati čovjeka koji će raditi četiri godine. Ne smijemo svako ljeto tražiti novog izbornika. To nema nikakvog smisla”, ističe Rađa koji, priča se, ima i svog kandidata za izbornika, no tvrdi da njegov glas nije presudan, nego tek jedan od mnogobrojnih u Stručnom savjetu Saveza. Riječ je o Talijanu hrvatskog podrijetla, Andreu Trinchieriju, koji trenutno radi u njemačkom Bambergu. I zna veoma dobro hrvatski jezik. Nadalje, Rađa stalno u svojim istupima ističe da novi izbornik mora biti profesionalac, kolikogod da košta.

Stojko Vranković, pak, priznaje “kako je s Acom Petrovićem imao nesuglasica tijekom predolimpijskog turnira” i mnogi u tome vide naznaku da bi Petrović mogao ostati kratkih rukava u utrci za izbornika. No, Vranković izričito tvrdi da taj posao prepušta Stručnom savjetu. U mjesec dana morao bi se znati novi izbornik, za duže vrijeme. Hoće li nova postava ljudi u HKS-u svoj prvi posao odraditi kako spada, bez repova i s perspektivom za reprezentaciju koja bi morala biti kotač zamašnjak oporavka hrvatske košarke?

Autor: Andrija Kačić-Karlin

ZADNJE VIJESTI