cizma

ŽIVI ZID ZA DNEVNO: ‘Naša borba nije protiv krvi i mesa, nego protiv poglavarstva, protiv vlasti, protiv upravitelja tame ovoga svijeta’

Autor: Z. K.

'Mladi ljudi znaju kako u svijetu stvari stoje, generacije koje dolaze ne pristaju više biti robovi ovakvog načina života. Ti su isti mladi ljudi stvarni ratnici koji su spremni na borbu i suočavanje sa problemima na nov i učinkovit način.'

Ne,oni nisu donijeli mir, nego razdor i zbog toga su glavna smetnja političkoj vrhušci kao i medijskoj hobotnici koja je pored apsolutne propasti bezglavih poslušnika posve zadrhtala! Velike su podvale, još veće etikete i shema apsolutne diskreditacije u smjeru Živog Zida i jasno je zašto je to tako! Živi Zid se nije smio dogoditi! Nikada! Bez obzira na mlađahne pojedince unutar Živog Zida koji nisu ni svijesni što im se preko noći se dogodilo, promjena političke scene u Hrvatskoj bila je prijeko potrebna, pa su plodovi Živog Zida i više nego povoljni za državu poslušnika! Samo odjednom sve se promijenilo! Hrvatska je tako dobila oporbu! Nekoga tko hoće ukazivati na idiotizam i nelogičnosti unutar vladavine, nekoga tko neće samo tako gutati trendove briselske kuhinje i nekoga tko jednostavno ne vjeruje parolama Novog svjetskog poretka i Soroševih plaćenika koji s diplomatskim uzvicima: ‘mir, ljubav, sloboda’ debelo obmanjuju javnost!

No, Živi zid je učinio još jednu vrlo važnu stvar! Umjesto političkih mumija u službi dijabolizirine vladavine van naše zemlje, uspio je aktivirati mlade ljude Hrvatske! I to je čudo, jer već je postalo prenastrano gledati jedna te ista lica koja s jednim te istim floskulama suverenitet naše zemlje predaju u ruke moćnika!

Andrea Fadljević jedna je od njih, mlada  djevojka koja se samo odjednom uoči izbora učlanila u Živi Zid jer kako nam je u razgovoru rekla: ‘Jedan njihov letak’ probudio je u njoj stanje koje nitko nije uspio probuditi! To je živa ljudska radost koja se očituje kroz viziju Živog Zida a koja glasi – vratiti suverenitet naše zemlje u ruke naroda – doslovno! S njom smo razgovarali o Živom Zidu i o tome kako ona vidi  cijelu situaciju oko Živog Zida, s porukom – neka se čuje i glas mladih!

Učlanili ste se u Živi Zid netom prije izbora, što vas je potaklo na to s obzirom da nikada prije niste bili politički aktivni?

U Živi zid učlanila sam se prije ovoga ljeta. Razlog tomu bio je instinkt zdravog razuma koji mi je govorio da politika može biti sredstvo kojim se mali čovjek može boriti za pravdu i dobrobit svoje domovine. Sustav se počeo ozbiljno drmati. Kao i mnogi, nisam mislila da se išta može promijeniti. Kada sam vidjela da postoje ljudi koji su započeli nešto veliko, laknulo mi je. Tako sam i odlučila sudjelovati u borbi za boljitak, skupa sa ostalim ljudima koji izgaraju od želje da se stvari doista promjene.

Nakon izbora i sami vidite da je Živi Zid u mnogim unutarstranačkim problemima, kako gledate na to?

Mislim da trenutno nema političke stranke koja nije u unutarstranačkim problemima. To što se u Živom Zidu događa je prirodni poredak u kojemu su potrebna mnoga „čišćenja“ i „borbe“ za dobrobit i očuvanje čistoga obraza stranke. U današnje vrijeme čovjek je čovjeku vuk, sa druge strane, politička opcija koja želi ostati van takvih okvira ponašanja, te također i druge osvijestiti o tome, suočava se sa mnogim izazovima da u tome i uspije.

Po Vašem mišljenju, zašto je Živi Zid osvojio 300 tisuća glasova u Hrvatskoj, što je to ponudio, a da su ljudi prihvatili?

Ljudi su očajni i gladni promjene. Gladni su javnog govora o tome što ih muči. Jedina opcija ponudila je po meni jedino razumno rješenje i viziju koja se otkida od začaranog kruga u koji se ugnijezdio naš politički sustav. Živi zid govori otvoreno, opisuje stvari onakve kakve su one zaista, nema skrivenih radnji niti govora koji ljudi ne razumiju. Većina ljudi koji su izašli glasati, izašli su da bi sačuvali svoja radna mjesta, ostatak su oni koji doista žele promjenu. Mladi ljudi znaju kako u svijetu stvari stoje, generacije koje dolaze ne pristaju više biti robovi ovakvog načina života. Ti su isti mladi ljudi stvarni ratnici koji su spremni na borbu i suočavanje sa problemima na nov i učinkovit način.

Što se sada događa? Kako komentirate brojne komentare i medijske napise o Živom Zidu? Je li riječ o nekoj medijskoj propagandi protiv njih? Ako da, što mislite zašto je to tako?

Stvari su vrlo jednostavne. Napadi na Živi Zid slijevaju se sa svih strana. Moćnici se boje da će nešto njima poznato propasti i da će morati odgovarati za svoje postupke. Situacija sa Živim Zidom najjasniji je primjer toga u kakvom se stanju svi nalazimo. Jasno je da se najveće drvlje i kamenje baca na nešto što vrijedi, a najveća je prijetnja nečistoći sistema. Definitivno se radi o medijskoj propagandi, gdje se trivijalizira i banalizira trenutno najvažnija borba, ne samo za našu zemlju, nego i za dostojanstvo svakog čovjeka.

U razgovoru prije spomenuli ste da Živi Zid, konkretnije Ivana Vilibora Sinčića vidite kao revolucionara, što je revolucionarno u njegovoj pojavi, po Vama?

Rekla bih da ne vidim Ivana Vilibora Sinčića kao revolucionara u klasičnom smislu te riječi. Više u njemu vidim mladog čovjeka koji je primjer onoga što je „izrodio“ naš politički sustav, odnosno, vidim ga kao „produkt“ onoga što se kad-tad imalo obiti o glavu onih koji su vodili zemlju. Hrabrost i vizija ovog mladog čovjeka svima nam može biti za primjer. Očito je da je se ovakav pokret otpora morao proširiti i u političke vode, on je spremno prihvatio sve izazove i čvrsto ostao na prvoj crti bojišnice. Ta crta ne krivuda, ona je čuvana u svojoj plemenitosti koja je nužna za sva daljnja djelovanja, ali sa druge strane i promjene.

Mislite li da Živi Zid može nešto promijeniti i iz oporbe, što?

Naravno da može. Ovakva vrsta oporbe iziskuje dugogodišnji i mukotrpan rad. Kroz vrijeme će stvari izaći na vidjelo i narod će uvidjeti da se za ideale vrijedi boriti. Druga stvar je ta da će ovih osam ljudi zasigurno o svemu govoriti svoje mišljenje i tako postati „glas razuma“ vlade, te „oštrica“ kojom se objelodanjuju zamaskirani i skriveni interesi većine vodstva. Vidjeti ćemo da osam ljudi govori glasnije od svih koji su do sada sačinjavali vladu. U kršćanskom duhu ovo možemo sročiti na ovaj način: „Naša borba nije protiv krvi i mesa, nego protiv poglavarstva, protiv vlasti, protiv upravitelja tame ovoga svijeta.“

Živi Zid se često spominje i u kontekstu ‘kulta’, što mislite koliko istine ima u tome i čemu takve priče?

Kontekst kulta javlja se vjerojatno zbog toga što se težište Živog Zida stavlja na ideološku podlogu. Tu ideološku podlogu nužno je isticati ne samo zbog definicije cilja Živog Zida, nego i zbog toga da se ljudima otvore oči o stvarnim problemima ali i rješenjima u društvu. Vodstvo se zasigurno bori da bi sačuvalo čiste namjere svih uključenih. Ovih dana mogli smo svjedočiti koliko malo čovjeku treba da okrene leđa onima sa kojima je do jučer pio iz iste čaše. Čuvanje od toga nužno je i potrebno, stoga se stvara okružje i atmosfera visokog opreza bez kojega bi ovakva vizija vrlo brzo propala.

Autor: Z. K.

ZADNJE VIJESTI