screenshot/YouTube
screenshot/YouTube

Sve je u rukama industrije, a tu istina o GMO-u ne stanuje!

Autor: Anima Mundi/7Dnevno/15. srpnja 2016.

„Znanstvenici“ tvrde da je GM-hrana zdrava, ali kad farmeri kravama ili svinjama ponude korita s takvom hranom samo je pomirišu, dignu glavu i odu do korita s hranom koja nije GM - i sliste je! A i guske, štakori, miševi, lososi, rakuni… svi biraju „neobrađenu“ spizu!

Vrlo često se čuje teza da je genetski inženjering samo neka vrsta vrlo naprednog unapređivanja vrsta, nalik onome što je čovjek radio tisućama godina. No, to je još jedan od onih mitova koje industrija širi u javnosti. Znanstvenici američke Federalne uprave za hranu i lijekove (FDA), koji su se prvi susreli s tom novom tehnologijom, vrlo jasno surekli da se radi o drukčijoj tehnologiji i da ona sa sobom nosi drukčije opasnosti. Uzimaju se geni jednih vrsta i umeću u druge vrste, a ti se geni nikad na prirodan način ne bi našli u njihovim organizmima. Time se prelaze granice između vrsta i to na vrlo grub i nasilan način, s mogućim stvaranjem potencijalnih genskih mutacije i kombinacija. Očekivanja da će geni u tom organizmu funkcionirati na isti način kao u drugom organizmu nisu potkrijepljena nikakvim dokazima. Hoće li proizvesti drukčije proteine? Hoće li taj protein imati dodatne molekule? Hoće li on biti drukčije složen? Svatko može shvatiti bit tih tehničkih pitanja, jer taj određeni gen nikad nije bio dio nekog organizma, niti cijele strukture tog organizma koja nosi sve te gene već je umetnut na umjetan način. To se teško može nazvati nastavkom prirodnog unapređenja vrsta. Riječ je o istoj propagandnoj poruci kao što je ona da će GMO-tehnologija nahraniti svijet. To su reklame, i kao sve reklame, nemaju veze sa stvarnim činjenicama.

Genetski inženjering i laži u medijima

U medijima se često provlači teza da GM-hrana možda i nije zdrava, ali ionako ništa od onoga što jedemo nije baš zdravo, a nema dokaza da može ubiti ljude ili im teško naštetiti, pa zbog čega se njome zamarati više nego ostalim namirnicama. Koje uz to na sebi imaju više herbicida. U znanstveno-popularnim časopisima često će se uočiti i rečenica da GM-hrana nikad nije nikoga usmrtila, što je posve netočno.

Tijekom 1980-ih oko pet do deset tisuća ljudi se razboljelo, a otprilike stotinu ih je umrlo zbog posljedica konzumiranja kontaminirane verzije dodatka hrani koji se zove L-triptofan. Radilo se o proizvodu samo jedne tvrtke, japanske, koja je proizvela GM-bakterije kako bi na ekonomičniji način proizvela taj dodatak hrani, a samo je rijedak skup od četiri faktora omogućio da se nedvosmisleno ustanovi da je uzrok bolesti bio baš taj GM-organizam.

Uglavnom, ta je tvrtka, proizvodeći tu GM-bakteriju, stvorila otrovne tvari, no kad je FDA pred Kongresom govorio o toj smrtonosnoj epidemiji, uopće nije spomenuo genetski inženjering i tako je od javnosti opet sakrio informacije koje bi pomogle da se ustanovi da odgovornost za stotinu mrtvih leži u genetskom inženjeringu. To je primjer da se već zbila ozbiljna smrtonosna epidemija povezana s genetskim inženjeringom i da je skrivena od očiju javnosti. Istražitelji su bili u mogućnosti to utvrditi zato što je bolest imala četiri karakteristike: bila je rijetka, izbila je na brzinu, bila je ozbiljna i dolazila je iz jednog izvora. Da je samo jedna od ovih karakteristika izostala, taj bi smrtonosni dodatak prehrani možda još bio na tržištu. Zbog toga se nameće pitanje što je s tisućama genetski modificiranih proizvoda koji se trenutno mogu kupiti na tržištu. Jesu li oni možda odgovorni za činjenicu da se između 1994. i 2001. udvostručio broj bolesti povezanih s prehranom? Hoće li tisuće mutacija prouzročiti neke alergijske reakcije koje su možda odgovorne za povećanja broja alergičara u SAD-u? Jesu li debljina i dijabetes, koji su dosegnuli strahovite razmjere, možda povezani s genetskim inženjeringom? Postoji toliko načina na koji bi genetsko modificiranje moglo dovesti do ovakvih bolesti, ali ne provode se nikakva istraživanja u tom smjeru.

Do istine o manipulaciji genima teško ćemo doći

Istina jest da je postupak genetskog inženjeringa prepun nepredvidivih nuspojava. Istraživanjima je pokazano da dodavanje samo jednog gena može prouzročiti stotine ili tisuće mutacija DNK. Jedno drugo istraživanje pokazalo je da, doda li se svega jedan gen u DNK, pet posto gena mijenja svoju razinu izražavanja. Postoje i mutacije odmah oko mjesta ubrizgavanja gena, postoje i geni koji se mogu potpuno uključiti ili isključiti. Može doći do cijelog niza nepredvidivih nuspojava za koje nitko neće saznati jer znatnu većinu istraživanja o genetskom inženjeringu provodi industrija. Napravljeno je manje od dvadeset neovisnih istraživanja o sigurnosti, a sva ostala jednostavno ne žele naći probleme. Ako netko kaže da Amerikanci već godinama jedu takvu hranu i da do sada nitko nije nastradao, taj očito ne govori sa znanstvenog stajališta. Ako ne tražite, onda ništa nećete ni naći niti ćete saznati za tu smrtonosnu epidemiju iz 1980-ih.

Uz sve navedeno, nikad se ne spominju iskustva zemljoradnika diljem Sjeverne Amerike koja opisuju što se događa kada životinjama ponude da biraju između genetski modificirane i genetski nemodificirane hrane. Životinje uglavnom jedu isključivo genetski nemodificiranu hranu. Farmeri su krave dovodili u staju u kojoj su se nalazila dva korita, s genetski modificiranom i genetski nemodificiranom hranom. Krave su prvo dolazile do korita s genetski modificiranom hranom, pomirisale su je, podigle glavu, pogledale drugo korito i otišle do njega. Pojele su svu hranu, otišle do genetski modificirane hrane, pomirisale je i zatim otišle. Dogodilo se to sa svinjama i kravama. Utvrdili su da guske, štakori, miševi, lososi i rakuni, svi više vole genetski nemodificiranu hranu. Kad je rađeno istraživanje s GM-rajčicom, štakore se moralo prisiliti da je jedu. Na kraju je utvrđeno da je nekoliko štakora imalo krvarenje u želucu, 7 od ukupno 40 štakora uginulo je u sljedeća dva tjedna – a rajčica je dobio odobrenje za uzgoj i plasman na tržište, (vidi tekst u okviru).

Znanstvenici u okovima prijetnji i ucjena

No, kako računati na istinu kad je većina kanala javne komunikacije nadzirana ili interesno kompromitirana?. Jefrey Smith je u knjizi „Sjeme obmane“ dokumentirao mnoge slučajeve znanstvenika i odvjetnika povezanih s biotehnološkom industrijom i vladinim agencijama, ali i postojanje ljudi koji nemaju sukob interesa, ali su naišli na poteškoće kada su htjeli objaviti rezultate, od mita do prijetnji da će izgubiti radno mjesto ili dozvolu za rad. Prema njegovoj procjeni, oko 30 posto znanstvenika na neki način dobilo nemoralne ponude ili prijetnje da će izgubiti dozvolu za rad, kad su otkrili inkriminirajuće dokaze ili izrazili sumnju u vezi s genetskim inženjeringom, pa ih se pokušalo zaustaviti.

Jedan profesor sa Sveučilišta California htio je objaviti inkriminirajuće dokaze o kontaminiranju autohtonih vrsta kukuruza u Meksiku GM-kukuruzom, pa je javno objavio da mu je prijetio visoki dužnosnik meksičke vlade, spomenuvši da zna koju školu pohađaju njegova djeca, kako bi ga na taj način spriječio da objavi knjigu. Kasnije mu je oduzet stalni status sveučilišnog nastavnika na Sveučilištu California, ali je nakon provedene istrage vraćen je na prijašnji položaj. Već je slavan primjer dr. Arpada Pusztaija, koji je radio na projektu koji je sponzorirala britanska vlada kako bi se utvrdio idealni protokol za testiranje GM-hrane. On i svi ostali iznenadili su se kad su vidjeli što se dogodilo kada su neke štakore hranili genetski modificiranim paradajzom, koji je navodno bio siguran. Štakori su imali ozbiljna oštećenja živčanog sustava, organa i probavnog sustava, pa je s tim dokazima izašao u javnost, zbog čega je dva dana bio junak. Nakon toga su došla dva telefonska poziva iz ureda premijera. Poziv je preko recepcije prebačen do direktora Instituta i dr. Pusztai je sljedećeg jutra otpušten, nakon 35 godina rada, i ušutkan prijetnjama sudskom tužbom. No, njegov ugled među kolegama bio je prevelik, svi su znali da on ne bi krivotvorio dokaze kao što je optužen, te je nakon velikih pritisaka koje su poduzeli njegovi kolege, i suđenja koje je slijedilo, dobio pravo da se javno obrani i kaže što je zaista bilo. To je trajalo nekoliko godina, a GM-rajčica je u međuvremenu dobila sve dozvole.

Jedan je drugi britanski profesor izjavio da je bio na navodno neovisnoj konferenciji kako bi razgovarali o GMO-u. Prijetili su mu da će ostati bez financijskih sredstava bude li kritizirao GM.

Snažna korporatizacija znanosti

Jedna je britanska znanstvenica izjavila da je istjerana sa svog sveučilišta nakon što je tamo predavala gotovo 25 godina. To se stalno događa. Nakon što su neki znanstvenici u Americi izrazili zabrinutost zbog Monsantovog GM goveđeg hormona za rast, izgubili su svoja radna mjesta, ovlasti ili su bili primorani otići. Korporatizacija znanosti danas je postala nevjerojatno jaka.

Dobar primjer toga je dodatak hrani, sladilo koje se zove aspartam, koji je genetski modificiran. Između 1985. i 1995. godine tvrtka koja ga je proizvodila bila je u vlasništvu Monsanta. U tih je deset godina provedeno otprilike 166 istraživanja o tom sladilu. Polovicu njih napravila je industrija i njihova istraživanja nisu otkrila nikakve probleme. Druga su polovica bila neovisna istraživanja i u svakom se postavilo pitanje zdravlja, uključujući i mogućnost obolijevanja od tumora na mozgu. To nije slučajnost već pokazuje da su znanstvenici koji obavljaju ta istraživanja izloženi pritisku i manipulaciji. Jedno je istraživanje u Velikoj Britaniji pokazalo da je 30 posto anketiranih znanstvenika izjavilo da se od njih zahtijevalo da promijene rezultate. Izvješće u časopisu „Nature“ pokazalo je da je 20 posto znanstvenika doista i promijenilo rezultate na zahtjev drugih osoba, a riječ je samo o anketiranim osobama, pa nikad nećemo saznati o kakvom se zaista postotku radi.

Jeffrey Smith je napisao da karijere u cjelini znanstvenika koji zagovaraju genetski inženjering, pokazuju da su podmićeni jer primaju novac izravno ili neizravno, ili su njihovi kolege stvorili takav pro-GM-stav da ga je teško kritizirati. Ministar poljoprivrede za vrijeme Clintona izjavio je da je stav onih koji su podupirali biotehnološku industriju bio da je ta tehnologija dobra i da je gotovo nemoralno reći da nije dobra. Ona će riješiti sve probleme ljudske rase, nahranit će gladne i obući gole. Ako se tomu protiviš, onda si glup. To je bila srž službenog stava. Time se svatko tko je otvoreno htio iznijeti drukčije mišljenje unaprijed proglašavao nelojalnim, što je rezultat napora koji su stajali nekoliko milijuna dolara. Vrlo se uspješno uvjeravalo ljude u medijima, u vladi i znanosti da je to budućnost, ali nereklamirani podaci pokazuju kolika bi šteta mogla nastati i koliko je malo istraživanja napravljeno te da GM-hrana sigurno nije budućnost, barem ne zdrava i sretna.

Suzuki: Ili je odveć glup ili laže!

Slavni je sjevernoamerički znanstvenik dr. David Suzuki rekao: „Ako ijedan znanstvenik ili političar tvrdi da je GM-modificirana hrana sigurna, onda je on ili krajnje glup ili laže. Te tvrdnje nisu točne“. Osoba koja kaže da je GM-hrana sigurna u najboljem slučaju ne vodi računa o činjenicama ili ih ne zna. A novom tehnologijom najviše su ugrožena djeca. Čak je i Kraljevsko društvo u Velikoj Britaniji koje zagovara biotehnologiju izjavilo da se mora istražiti potencijalni utjecaj na malu djecu, trudnice i starije osobe. Kraljevsko društvo u Kanadi izjavilo je da se moraju istražiti nepredvidljive nuspojave genetskog inženjeringa, pogotovo kad se ima u vidu da se i djeca koriste kao kunići u ovom opasnom eksperimentu.

GMO-industrija, čega smo svjedoci u mnogim naporima koje SAD ulaže u to da Europska unija promijeni svoje zakone (što bi institucije EU-a rado napravile, jer su im istomišljenici, kad ne bi bilo tih tvrdoglavih država), bi htjela preuzeti opskrbu hranom u svijetu, i to kroz potpuni monopol na svim komercijalnim sjemenjem. 99 posto GM-usjeva su soja, kukuruz, pamuk i uljana repica, a dolaze iz četiri zemlje. Bilo je pokušaja da se to proširi i na druge zemlje, ali su pod pritiskom potrošača najveći europski proizvođači prehrambenih proizvoda u travnju 1999. godine rekli da ne žele GM hranu.

Pitanje je je li je moguće izbjeći. Primjerice, u Brazilu, koji je izvor genetski nemodificirane soje, dopušteno je i sađenje GM-soje koja može kontaminirati okoliš. I mada je, prema procjenama Jeffreya Smitha, biotehnološka industrija od 1970-ih do 2005. godine izgubila 45 milijardi dolara (samo 2004. godine izgubila 6,4 milijardi dolara) ne uspjevši uvesti GM-pšenicu niti stvoriti program za poboljšanje zdravlja ljudi, pitanje je o čemu ta brojka govori. O tome da GMO-industrija propada ili o tome da je riječ o važnom strateškom projektu čiji značaj nadilazi ekonomsku učinkovitost?

Cijela industrija GMO-a mogla bi se urušiti pomoću jednog općeprihvaćenog (dakle od vlada i medija) istraživanja koje pokazuje negativne učinke. Zato su Monsanto i drugi proizvođači potpuno korumpirali vlade i dio znanstvenika, nastojeći ih koristiti za uvjeravanje građana da prihvate nepoželjne i nepotrebne GM-organizme u prehrani. Jer što ljudi budu više znali o GM hrani, to će joj manje vjerovati i beskompromisnije joj se odupirati.

Životinje imaju osjetilo koje im kaže što nije dobro

U istraživanjima na životinjama koje su hranjene GM proizvodima otkriveni su potencijalno kancerogeni rast ćelija u probavnom sustavu, manji mozgovi, jetra i testisi, djelomična atrofija jetara, oštećen imunološki sustav, krvarenje u želucu, neobjašnjiv uzrok smrti, dvostruko veći broj smrtnih slučaja, poteškoće u razvoju stanica u jetri, teže jetre, poteškoće u razvoju bubrega, poteškoće u razvoju krvnih ćelija. Nekoliko je zemljoradnika izjavilo da su svinje imale reproduktivne poteškoće kada su ih hranili GM-kukuruzom. Bile su sterilne, imale su lažne trudnoće ili su rađale vreće vode. Moguće je da životinje imaju neko osjetilo koje im govori što za njih nije dobro. Proces genetskog inženjeringa temelji se na znanosti koja je stara pedesetak godina, pa se teško može smatrati odgovornim hranjenje milijuna ljudi proizvodima tako mlade znanosti ili njihovo puštanje u okoliš gdje se više neće moći ukloniti njihove posljedice.

Autor: Anima Mundi/7Dnevno/15. srpnja 2016.

ZADNJE VIJESTI