bizarno

Detaljan opis masonskog obreda!

Autor: Z. K.

Bizarnim obredima i vježbama do prosvjetljenja i Lucifera!

Marijan Hanžeković gostujući u emisiji Nu2 kod novinara Aleksandra Stankovića, između ostalog, je posvjedočio o svom članstvu unutar Slobodnih zidara. Rekavši kako je masonstvu jedina ideja ‘jednakost i bratsvo’, Hanžeković je rekao da je zapravo cilj masonstva usavršavti samoga sebe simbolički predstavljenog kroz neobrađeni kamen. ‘Cilj je postati bolji čovjek’ rekao je Hanžeković koji svoje novčarsko carstvo gradi na onom najjadnijem, na patnji malenih ljudi.

A da je masonstvo zapravo jedna obična sekta prepuna bizarnih obreda i inicijacija svjedoči i prikaz detaljnog rituala kojeg svi masoni koji dospiju do stupnja meštra moraju proći. Naime, Marijan Hanžeković do prošle godine bio je meštar na 33. stupnju nakon čega je svrgnut na poziciju rizničara.

– Ovdje ćemo govoriti o obredu koji je na stupnju meštra stvoren oko Hirama. Čitajući katekizam masona i obred na tom stupnju možemo saznati da meštri na svojim sastancima obilježavaju ubojstvo, ukop i ekshumaciju Hirama koji je opisan kao graditelj hrama u Jeruzalemu pod nadzorom kralja Solomona i kao što se navodi u obredu , oca svih masona na svijetu, prošlih, sadašnjih, i budućih bilo da su bijeli, crni ili žuti.

Ova parodija od obreda odvija se na posebnom mjestu koje se zove ‘soba središta’, u koji masoni  meštri ulaze jedan po jedan pokrivenih glava, onako kako Židovi ulaze u sinagogu. Kad prvi put ulazi u tu sobu, on mora hodati unatrag.

Ne samo da se u ‘sobi središta’ održava čitanje o ubojstvu Hirama i otkriću njegova leša, nego masoni ‘glume’ scenu ubojstva  i potragu za Hiramovim tijelom uz svijetlost svijeća pokrivenih golemim, 30 cm visokim sjenilima.

Jedan mason meštar igra ulogu Hirama, dok drugi preuzimaju ulogu ubojica. Prikazuje se scena ubojstva. Potom Hiram, hineći smrt, liježe u lijes, a pokriva ga se mrtvačkim pokrovom na koji se položi velika umjetna bagremova grana.

Lijes je postavljen u središtu sobe. Tada meštar, vrlo ozbiljno, otkriva braći da je kralj Solomon uznemiren zbog nestanka Hirama te im je zapovjeđeno da krenu u potragu za njim.
Najednom cijela družina kreće na svoje putovanje zbog te potrage, odnosno započinju odlaziti i vraćati se da bi ugodili Solomonu, okretati se i posvuda tražiti truplo, pri čemu se svaki pažljivo trudi ne vidjeti lijes.

No, potrage su bile uzaludne, a kralj Solomon sve više tuguje pa im je zapovjeđeno, kako bi pronašli Hirama, da krenu na drugo putovanje. Nakon drugog putovanja slijedi i treće. Tek im je tijekom tog posljednjeg putovanja dopušteno otkriti ne truplo (to nije tako lako) nego prije bagremovu granu. Potom svi požure oblikovati krug oko te grane. Odmiču pokrov ispod kojeg leži Hiram. Uzimaju njegovu ruku i tresu mu prstom na kojem kao da mu narasla koža, i tako dalje.

‘Pravi meštri’ nikada ne ulaze u ‘središnju sobu’ osim kada sudjeluju u toj nevjerojatnoj lakrdiji. No, unatoč besmislenoj činjenici da su mnogi masoni tražili da se ovaj obred suzbije, on se sačuvao tijekom dvijesto godina što dokazuje da za to postoji neki poseban razlog.

Osim toga takvim obredima zavaravaju se vlasti kako bi i dalje vjerovale da se masonstvo zaokuplja takvim dječjim i smiješnim stvarima. Obredi su korisni i kao prepreke da u lože uđu oni nedostatno poslušni ili moguće opasni.

Koriste se i za oblikovanje i pripremu novaka da prime dojmove okultne sile koja usmjerava slobodnozidarski red. U tom trenu, prema tim se ljudima odnosi kao da imaju tri, pet ili sedam godina. Prema obredu od njih se očekuje da koračaju naprijed nazad poput školaraca.

S dobrim mi je razlogom jedan gospodin rekao da je saznavši da se u loži na katu  iznad njega odvija neka vježba. pitao je je li povrh njega neka škola.

Edouard Eckert kaže: ‘U tom obredu vidimo kazališnu predstavu, previše ozbiljnu da bi bila riječ o šali i previše smiješnu da bi bila ozbiljna. Taj zastrašujući instrument sam po sebi nije ništa više od sredstva za komične halucinacije. Kad pogledamo te glumce, koji nisu lutke, ni djeca nego odrasli, visoko obrazovani ljudi, može li se takva predstava drugačije objasniti? No, naići ćemo na donekle razumne načine rješavanja tog problema, primjerice, vjerovanje u simboličko učenje doista važnog cilja, koje predlažu sudionici, u učenje koje bi, kad bi bilo usmeno i jasno oblikovano, svoje ljude izložilo najvećim opasnostima, ukratko bili bi obavezni vjerovati da se tim obredima prikrivaju neki zločinački planovi.

Ne začuđuje stoga da je toliki broj važnih osoba – kongresnika, misnistara, diplomata, generala, pa čak i poglavara država – svoju karijeru izgradilo pripremajući se na sličnim vježbama? (Otkrivena tajna masona – Jose Maria Caro y Rodrigez)

U što vjeruju masoni? U lucifera!

O tome je pisao Albert Pike, vodećeg masona svijeta u knjizi pod nazivom “Moral i dogma” poznatoj, a koja jasno opisuje kako masoni ne samo da mrze “našeg” Boga već služe i klanjaju se diabolu, Luciferu. Ovo su citati, odnosno upute za masone u kojima se jasno ističe da je Baal čiji se hramovi sada podiižu diljem svijeta njihovo božanstvo, ali i da je on najveći neprijatelj Boga Biblije.

Svaka masonska loža hram je religije a njezina učenja predstavljaju vjerske upute. U svakom stupnju masonerije kandidat nastoji dosegnuti svjetlost. Masonerija je marš i borba na putu prema svjetlosti. Sunce je drevni simbol generativne moći božanstvene. Obožavanje Sunca postalo je temeljem svih religija staroga svijeta. Sunce je hijeroglifski simbol Istine jer je izvor Svjetlosti. Sunce, njegovo svevideće oko nalazi se u svim našim ložama. Sjajna zvijezda predstavlja veliku centralnu Svjetlost koju su kao Sunce obožavali toliki narodi pravoga boga, kojemu se svi masoni moraju klanjati. Oziris je sam siboliziran kao Sunce. A bog koji se predstavlja kao Adonai (biblijska riječ za našeg jedninog Boga, Gospodina) bog je suparnik Baala i Ozirisa.

Lucifer, Svjetlonoša! Čudno i tajanstveno ime za duha Tame. Lucifer, sin Zore. Donosi li on svjetlost? Ne sumnjajte u to? – piše Pike u svojoj knjizi svojoj braći masonima dalje navodeći strahote – đavao, pali Lucifer ili Svjetlonoša. Da, Lucifer je Bog na nesreću Adonaia (misli na našeg Boga). Istinska i čista filozofska religija je vjerovanje u Lucifera koji je jednak Adonaiu. Lucifer je bog svjetlosti i dobrote, bori se protiv Adonaia, boga mraka i zla. – piše Pike.

Autor: Z. K.

ZADNJE VIJESTI