Dusko Jaramaz/PIXSELL

IŽIVLJAVANJE JE POČELO Izbacili dijete iz vrtića, stigmatizirali dijete i ponižavali roditelje!

Autor: Z. K.

'Ne može mi nitko tvrditi da želi mom djetetu bolje od njegove majke i mene, a pri tome ne potpisati odgovornost u slučaju da krene po zlu!', napisao nam je užasnuti roditelj..

Iživljavanje sustava nad djecom, neprofesionalno ponašanje djelatnika, ponižavanje i stigmatizacija roditelja ali i djece koja misle svojom glavom je naveliko počelo. Djelatnici vrtića sve vrsni pedagozi i ‘doktori znanosti’ krenuli su mahnito ponižavati djecu i roditelje koji nemaju potpunu cijepnu knjižicu. Poradi sigurnosti cijepljenih naravno. Upravo ovim postupcima dokazuje se da su cijepljena djeca ta koja su zdravstveno ugrožena dok su necijepljena djeca ugrožena poradi sustava koji u duhu ‘slobode’ pokušava prisiliti roditelje na medicinske zahvate i to najneporfsionalnijim metodama – stigmatizacijom djece i roditelja! Nažalost, dok god ovaj narod šuti na totalitarizam skriven pod maskom slobode njima je to – dozvoljeno. Sva sreća pa postoje svjesni pojedinci koji ni pod cijenu ‘ispisa’ iz vrtića ne dopuštaju da ih se gazi.  Na našu redakciju stigla je priča jednog roditelja čije su dijete nakon posve regularnog upisa u vrtić izbacili pritom ponižavajući i dijete i roditelje!

Pročitajte priču:

Prilikom upisa u vrtić predajemo sinovljevu cijepnu knjižicu, iako prema zakonu nemamo obavezu davati te podatke nikome, izuzev na zahtjev tijelima državne uprave, Hrvatskoj liječničkoj komori ili sudbenoj vlasti.(Zakon o zaštiti prava pacijenata čl.br…?….) Dakle, vrtić koji nije niti tijelo državne uprave, a niti išta od navedenog nema pravo provjeravati cijepne statuse.

No, ugovor je potpisan, dijete kreće na prilagodbu, i tada počinje priča.

Glavna sestra od nas traži dodatnu potvrdu, u pedijatrijskoj ordinaciji medicinska sestra ne razumije što to ona želi, no ja uredno obilazim dom zdravlja, i nakon trećeg puta, poručuju joj neka ih sama kontaktira.

Da bi na kraju ta ista glavna sestra skupa sa ravnateljicom optužila mene kako sam izbjegavao predati im dodatnu potvrdu u kojoj bi bilo navedeno koja cjepiva dijete nije primilo. No, otišli su i dalje, te nam u pismenim otpravcima insinuiraju namjerno ne dovođenje djeteta u vrtić u vrijeme tih nesporazuma, a bez obzira što im govorim i dajem napismeno kako nam je dijete bilo bolesno, a spreman sam im predočiti pismene dokaze sa hitne službe, te tri posjeta pedijatrijskoj ordinaciji, gdje je bio vođen, i sveukupno primio tri kure antibiotika zbog viroze i upale uha. Sve to ih naravno ne sprječava da mi ponovo na pismeno imputiraju gore navedeno.

No, to nije sve. Kreću prijetnje o izbacivanju djeteta sa razlogom da bi dječji vrtić u suprotnom snosio materijalne posljedice. Kako ih ne bismo stavljali u takav položaj, hitno se raspitam kod odvjetnika, i on mi saopći kako su oni jedino dužni prijaviti sanitarnoj inspekciji da imaju nedocijepljeno dijete, te ni za što drugo ne mogu biti kažnjeni.

Pozivaju me na sastanak sa njihovim „stručnim timom“ od petero ljudi, dolazim spreman im reći kako je sve u redu i kako po njih neće biti nikakvih posljedica, no šokiran sam jer se na tom sastanku razlog njihove namjere izbacivanja djeteta promijenio, odnosno, saopćavaju mi kako oni imaju namjeru svakako izbaciti naše dijete ukoliko se ne docijepi, pozivajući se na njihov pravilnik i na nepoštivanje ugovora sa naše strane, bez obzira što je dijete dobilo potvrdu da je sposobno za vrtić, od pedijatrice te oni nemaju nikakva prava tu potvrdu pobijati. Bitno je spomenuti da je ravnateljica izjavila kako ih slobodno možemo tužiti, no sustav na njihovoj strani i da ćemo svakako izgubiti, i da nismo prvi koje će oni potući na sudu.

Kreću njihove optužbe da sam ih imao namjeru prevariti, predajući im prilikom upisa nepotpunu cijepnu knjižicu, (?!) te da iskorištavam njihov previd i ne marim nimalo za njihove probleme. (?)

Prijete mi prijavom Centru za socijalnu skrb, zatim otvoreno lobiraju za cijepljenje, objašnjavajući mi kako su oni svi cijepljeni, i njihova djeca, te da nemaju nikakve posljedice, itd..itd..

U dopisu im pokušavam objasniti kako naše nedocijepljeno dijete nikome ne može nauditi, pošto su sva djeca cijepljena i zaštićena, kao i oni osobno, dakle opravdanje ravnateljice vrtića da mora zaštititi ostalu djecu u slučaju zaraze ospicama je, u najmanju ruku, smiješno.

Dok naprotiv, dijete koje se cijepi protiv ospica moralo bi određeno vrijeme biti u karanteni, jer je potencijalno zarazno po ostalu djecu, a što se uopće u Hrvatskoj ne provodi! I uopće ne sumnjam kako se za bilo kakav slučaj zaraze krivi djecu koja nisu cijepljena.

Također kreću i uvrede i na osobnoj razini, a takva komunikacija je za jednu ustanovu sramotna. Također, znajući kako nisam biološki otac djetetu, uporno me u pismenim otpravcima nazivaju očuhom, nakon što sam ih već bio uputio na rodni list djeteta koji imju kod sebe, i u kojem sam naveden kao otac djeteta, i bez obzira što nisam biološki otac, prisustvovao sam porodu i uzeo dijetešce na svoje ruke odmah po rođenju, te ga jako volim i brižno skrbim za njega, i takva me niska komunikacija osobno pogađa.

Želim time upozoriti kako jedna državna ustanova ne bi smjela koristiti takav prizemni način komunikacije, i odnosa prema roditeljima, te na takav način koristiti sistem stigmatizirajući dijete, te bitno otežati negovo stanje, jer dijete naginje ADHD-u, te zahtjeva vrlo ustaljeni dnevni ritam i obaveznu socijalizaciju, po mišljenju psihologa. Psihologu smo ga morali odvesti, nakon ispisa pošto je odbijao jesti, preko cijelog dana je bio vrlo uznemiren i potpuno izvan kontrole, dnevno spavanje je bilo nemoguće, a noćnog spavanja je bilo tek nekoliko sati.

Pismeno smo ih zatražili potrebno vrijeme kako bismo se informirali o cjepivima, no ipak stiže Rješenje o ispisu, te isti dan i poziv od Centra za socijalnu skrb, (a što NISU morali učiniti) Nakon toga stiže poziv na ponovni razgovor epidemilogu, u kojem je zaokruženo kako NEMA prventivnih pretraga, i poziv za cijepljenje, uz prijetnju novčanom kaznom.

Napominjem kako se dijete već bilo djelomično prilagodilo, te je sam trčao u zgradu vrtića, no ustanova pod okriljem rigidnog sistema njemu je to sada izričito zabranila.

Sada sa njime prolazimo velike poteškoće, pošto mu ne možemo omogućiti ustaljeni dnevni ritam, jer svakoga dana iznova dogovaramo čuvanje na nekoliko mjesta. To nije dobro niti za jedno dijete, a kamoli za dijete sa poteškoćama koje ima naše.

Dijete je službeno pohađalo vrtić u vidu prilagodbe od 01.02.2017. pa do 31.03.2017.kada smo nakon svega primili rješenje o ispisu, na koje se nismo žalili, ne vjerujući da bismo time išta postigli.

Dijete je skoro polovicu tog vremena bilo pod dvije viroze sa upalom uha, a vrijeme koje je provodio u vrtiću je bilo od pola 9 do 11h-11,30, nije niti jednom doručkovao niti pojeo ijedan obrok, jer to još nije bio u stanju.

Na kraju svega, (dijete ne vodimo nakon ozdravljenja jer je ispisano!), nam stiže račun i za travanj, premda je rješenje o ispisu bilo datirano sa 31.03. i to u punom iznosu od 470 kuna.

Ne mogu se oteti dojmu da je sva ta priča sa ispisom bazirana na osobnoj, nezreloj i vrlo neprofesionalnoj razini.

Napominjem kako ne bježimo od obveze cijepljenja, ali prije nego što to dozvoli želi znati moguće nuspojave i posljedice po zdravlje mališana, pošto su cjepiva uvežena bez ikakve kontrole.

Ne može mi nitko tvrditi da želi mom djetetu bolje od njegove majke i mene, a pri tome ne potpisati odgovornost u slučaju da krene po zlu!

U Hrvatskoj NE postoji mogućnost testiranja na supstance iz cjepiva, i pri tome pedijatri krše zakon, a dok sa druge strane inzistiraju na obveznom cijepljenju!

Koliko ja znam i koliko sam se informirao, nigdje u postojećim Zakonu IZRIJEKOM ne piše da je uprava vrtića u slučaju necijepljenja dijete OBAVEZNA ispisati dijete. Pozivaju se na Zakon o zaštiti pacijenata, a u njemu se također nigdje izrijekom ne nalaže obveza ispisivanja!

Nisam iznenađen ispisom nakon svega, samo smo svi šokirani ovakvim odnosmo jedne pedagoške ustanove prema roditeljima, a posebice što to čine na veliku štetu djece.

Samim time oni čovjeku posredno oduzimaju pravo na rad i dostojanstven život, a djetetu pravo na obrazovanje i socijalizaciju. Vrlo lakonski i sa zadovoljstvom su mi predložili privatni vrtić (koji ne prima necijepljenu djecu!) i tetu čuvalicu, a što nikako nije socijalizacija koja našem djetetu nužno potrebna, te je znatno skuplje rješenje. Dakle, preostaje nam svakodnevno loptanje djetetom po pitanju čuvanja, narušavanje njegovog nužno potrebnog reda, ili opcija da jedan roditelj prestane raditi.

Pitam se što će sustav učiniti kada na takav način onemuguće svakoga dana sve više roditelja da rade, zarađuju i uzdižu svoju djecu? A roditelja koji se opiru unošenju stranog tijela bez ikakve kontrole u njegov organizam, je svakoga dana sve više.

Pitam se također, koje su granice te masovne histerije cijepljenja? Smatram da se sustav okrutno igra sa životima djece i ljudskim sudbinama, upotrebljavajući prisilu.

Moj zaključak kao roditelja je, da je situacija sa cjepivima čista, prisila ne bi trebala postojati!

Informacije koje sam pronašao, dobivene iz zemalja Austrije, Danske, Estonije, Irske, Islanda, Luksemburga, Nizozemske, Norveške, Njemačke, Švicarske, Švedske, govore kako je kod njih cijepljenje je preporučeno, a necijepljena se djeca bez ikakvih prepreka upisuju u vrtiće i škole, te se ne izbacuju niti stigmatiziraju. Pitam se zašto se naš sustav oglušuje na takve informacije, već putem medija šire histeriju te plaše roditelje epidemijama a koje to uopće nisu. Zna se i u kojim situacijama se proglašava epidemija. A i veliko je pitanje vjerodostojnosti takvih informacija u svekolikoj borbi za profitom.

I tako je jedna pedagoška (?!) ustanova odlučila na sve načine iskazati svoju moć skrivajući se iza sustava, te nama i našem djetetu zagorčati ionako težak hrvatski život.

No, nadam se da im je ipak negdje u njima ostao neki tračak srama.

Od svega što su našem djetetu učinili, bili su jedino dužni radi evidencije prijaviti nedocijepljeno dijete.

*Imate li sličnih iskustava s djelatnicima vrtića šaljite nam svoja svjedočanstva na [email protected]

Autor: Z. K.