Stručnjaci UPOZORILI HRVATE: Ne srljajte u eurozonu, bit ćete ZAKUCANI ZA DNO EU!

Autor: D. K.

”Uvođenje eura u Hrvatsku, odnosno predaja monetarnog suvereniteta u ruke drugoga znači ovisnost o drugome. Drugi će prije svega štititi svoje interese. To znači, da kada vlastitom monetarnom politikom i strukturnim reformama podignemo domaću ekonomiju, onda će i rizik od uvođenja eura biti značajno manji. Tada ga možemo kontrolirati”, rečeno je, između ostaloga, na stručnom skupu o prednostima i nedostacima uvođenja eura u Hrvatsku, održanom danas u Saboru.

Zbog svega navedenog, na okruglom stolu prevladalo je mišljenje da bi Hrvatska trebala zauzeti stav „čekaj i gledaj“, odnosno da bi trebali pričekati i vidjeti što će se događati u EU, a tek potom i nakon provedenih strukturnih reformi početi raspravljati o mogućem uvođenju eura.

U suprotnom bi Hrvatska bila zakucana na dno Europske unije, zaključci su okruglog stola ‘Prednosti, nedostaci i preduvjeti uvođenja eura u Hrvatskoj‘, koji se danas, u srijedu 15. studenoga, održao u Saboru u organizaciji dr. Ivana Lovrinovića, odnosno stranke Promijenimo Hrvatsku.

Na okruglom stolu sudjelovao je velik broj domaćih i stranih stručnjaka, među kojima i dr. sc. Zsolt Darvas s Breugel instituta, doc. dr. sc. Dubravko Radošević, prof. dr. sc. Drago Jakovčević, mr. sc. Zdravko Mršić, prof. dr. sc. Vladimir Čavrak, viceguverner HNB-a mr. sc. Vedran Šošić, dr. sc. Neven Vidaković, prof. dr. sc. Franjo Štiblar, Ljubljana, prof.dr. sc. Ljubo Jurčić, saborski zastupnik Marin Škibola, mag. oec. I Ivan Rubinić

U zaključcima je na kraju naglašeno da su ulaskom u Europsku uniju, tadašnje političke strukture, nekritički prihvatile obvezu da postanemo članicom Europske monetarne unije. Međutim, prema pravilima EU taj rok nije konkretiziriran. Članica može podnijeti zahtjev za prelazak na euro u trenutku kada zadovolji sve kriterije. To daje prostor i priliku da se što više iskoristi vlastita valuta i središnja banka za poticanje rasta, razvoja i strukturnih reformi.

”Hrvatskom neće poteći med i mlijeko samo zato što bismo ušli u eurozonu. To zahtijeva da se prethodno provedu opsežne i cjelovite strukturne reforme. Zbog toga, zalažemo se za koncept postupne strategije reformi, korak po korak, a ne za strategiju ubrzane euroizacije, u osnovi, strategiju preuranjenog uvođenja eura, što može imati nesagledive negativne efekte na hrvatsku ekonomiju i društvo”, rečeno je na stručnom skupu u Saboru.

”Mi ne vidimo razloga za ubrzani postupak, koji uostalom uopće nije realan, jer Hrvatska ne ispunjava niti nominalne kriterije konvergencije iz Maastrichta, dok uopće ne ostvaruje kriterije realne konvergencije, te zaostaje u strukturnim reformama. Hrvatska bi na putu u euro morala uvesti duboke strukturne reforme, koje su zacrtane u sklopu Europskog semestra. Takve analize Hrvatske nalaze se u svim relevantnim dokumentima i analizama Europske središnje banke i Europske komisije. Naime, prevelike makroekonomske neravnoteže Hrvatske, posebice vanjske neravnoteže (recimo, NIIP -Net internationalinvestmentposition) indikator koji je negativan i definira nas kao dužničku naciju), morale bi se ispraviti u roku od idućih pet do deset godina, zavisno od brzine reformi, tako da ekonomija dođe u stanje pune zaposlenosti, visoke razine međunarodne konkurentnosti i sposobnosti da odgovori na asimetrične vanjske šokove, ako i kada Hrvatska postane članicom eurozone. Zbog toga trebalo bi ubrzati reforme predviđene Procedurom za otklanjanje prevelikih makroekonomskih neravnoteža (MIP procedura), te izaći iz StabilityandGrowthPactmonitoringa javnih financija”, naglašeno je, između ostaloga, na Okruglom stolu.

Među zaključcima je navedeno da Hrvatska mora koristiti vlastiti monetarni suverenitet u poticanju ekonomskog razvoja i u ostvarivanju razvojnih ciljeva. Uostalom, toga su u potpunosti svjesni stručnjaci Europske središnje banke, koji su, zanimljivo, u fusnoti 68. na str. 56. Eurostrategije sasvim ispravno konstatirali da članica Europske unije koja je u postupku ispravljanja prevelikih makroekonomskih neravnoteža, neće moći dobiti pozitivnu ocjenu o postignutom stupnju održive konvergencije, odnosno, jednostavno rečeno, neće moći pristupiti niti u pripremni tečajni mehanizam ERM2, a kamoli u eurozonu. Dakle, radi se o projektu relativno daleke budućnosti, koji će se realizirati u duljem roku, pa to svakako treba uzeti u obzir prilikom javne rasprave u nas.

”U prijelaznom razdoblju do ulaska u eurozonu, što je realnije očekivati negdje oko 2030. godine, HNB bi morala voditi monetarnu strategiju tzv. „fleksibilnog ciljanja inflacije“, po uzoru na ECB (potrebno je odrediti ciljanu inflaciju od 2 posto, kao jasan cilj monetarne politike), s time da bi vlastiti monetarni suverenitet Hrvatska morala iskoristiti radi ostvarivanja strateških razvojnih ciljeva do 2030. – drastičnog smanjenja nezaposlenosti i ostvarivanja viših stopa ekonomskog rasta, umješnim upravljanjem agregatnom potražnjom, umjesto vođenja deflacijske monetarne strategije koja se oslanja na „internoj devalvaciji“ (rezanje plaća i mirovina do 30-ak posto, putem fiskalne konsolidacije i fleksibilizacije tržišta rada) i sekularne stagnacije. Koncept interne devalvacije je neprihvatljiv jer se pokazao svugdje neuspješnim, a da i ne govorimo o tome koliko dodatno osiromašuje radnike i umirovljenike.  Iskustva zemalja koje su uvele euro jest da su ubrzano rasle cijene i izjednačavale se s onima u razvijenim zemljama EU, dok su plaće osjetno zaostajale”, upozorili su predavači u Saboru.

Na primjeru Slovenije prikazano je da u dobra vremena euro nije problem, a u uvjetima krize on postaje veliki problem i onemogućava prilagodbu zbog gubitka vlastite monetarne politike.

”Hrvatska narodna banka morala bi ozbiljno poraditi na stjecanju povjerenja hrvatskih građana u ovu instituciju, koje je na najnižoj razini u Europskoj uniji, prema zadnjem istraživanju Eurobarometra. Niska razina kredibiliteta Hrvatske narodne banke, u velikoj mjeri otežava normalno vođenje monetarne politike, te primjenu strategije euroizacije (HNB ima najniži stupanj kredibiliteta u EU, dok npr. Švedska središnja banka ima najviši stupanj vjerodostojnosti kod svojih građana). Predložena Eurostrategija ne sadrži konkretne mjere, niti konkretne rokove, tako da smatramo da se radi o općenitom dokumentu, koji treba detaljnije konkretizirati u idućim godinama. Međutim, osim predloženog usvajanja strategije postupnog kretanja prema euru, te jačanja vjerodostojnosti Hrvatske narodne banke, predlažemo jednu mjeru, koja bi mogla odmah pozitivno djelovati na poboljšanje makroekonomske stabilnosti Hrvatske.

Tako predlažemo da Hrvatska narodna banka u što kraćem roku podnese zahtjev za ulazak u tzv. „Bankovnu uniju Europske unije“, odnosno u njezin „prvi stup“ – SSM (SingleSupervisoryMechanism), kojim bi se ojačala supervizija banaka, jer bi sistemski važne banke kontrolirala Europska središnja banka, umjesto Hrvatske narodne banke, u uvjetima kada je HNB pokazala ozbiljne nedostatke u makroprudencijalnoj kontroli banaka, zbog pojave tzv. „zarobljenosti regulatora“ (regulatorycapture), a sve radi jačanja povjerenja u financijski sustav Hrvatske. Naime, u više navrata u novijoj hrvatskoj ekonomskoj povijesti, HNB i drugi regulatori nisu na vrijeme djelovali preventivno, pa je došlo do sloma bankovnog sustava 1998. – 2000., bubble ekonomije i prekomjernog vanjskog duga Hrvatske u razdoblju od 2001. – 2009., deflacije i sloma kreditnog mehanizma 2009. – 2016., kao i nastanka sloma tzv. „shadowbanking“ sustava u slučaju mjeničnog financiranja Agrokora, čije negativne makroekonomske posljedice još ne možemo u potpunosti sagledati. Takva konkretna mjera, jačanje kontrole „sistemskih banaka“ putem specijaliziranog odjela ECB-a (SSM) znatno bi ojačala stabilnost financijskog sustava Hrvatske, te smanjila probleme koji su nastali uslijed lošeg obavljanja funkcije preventivne kontrole komercijalnih banaka od strane Hrvatske narodne banke”, naglašeno je, između ostaloga, u zaključku stručnog skupa uglednih ekonomista.

Također je na skupu naglašeno da je HNB od uvođenja kune u optjecaj 1994. godine pa sve do danas njezin tečaj čvrsto vezala najprije uz njemačku marku a potom uz euro, pri čemu su oscilacije u odnosu na paritetni tečaj bile oko  plus, minus 3 posto što se smatra fiksnim deviznim tečajem. Dakle, slikovito se može reći da  već 22 godine imamo „euro bez eura“, jer je zona fluktuacije pet puta manja u odnosu na pripremni mehanizam ERM2, u kojem je dozvoljena fluktuacija deviznog tečaja plus, minus 15 posto.

Sve to govori da HNB nikada nije aktivno iskoristio monetarni suverenitet i vlastitu valutu za poticanje domaćeg gospodarstva, već je čitavo vrijeme stimulirao koncept sveobuhvatne euroizacije i time blokirao vođenje aktivne monetarne politike oslonjene na kunu i stvorio golemi valutni rizik na čitav sustav. Stoga je najprije potrebno provesti u značajnoj mjeri deeuroizaciju poznatim mjerama i forsirati korištenje kune, istaknuto je na skupu.

HNB je ostala na stajalištu da su koristi od bržeg uvođenja eura veće o šteta i da gubitak vlastite valute i monetarne politike ne vide kao važan problem.

”Ključne varijable koje će odlučiti kada će Hrvatska biti sposobna ući u eurozonu, zavisi od dva čimbenika: (1) brzine i načina razrješavanja krize monetarne unije, te reforme Europske monetarne unije, koja se planira od strane Europske komisije i ECB-a; te, (2) od brzine i uspješnosti provedbe strukturnih reformi u Hrvatskoj u srednjem ili duljem roku, pretpostavimo do 2030. godine, u sklopu Europskog semestra, odnosno Procedure za ispravljanje prevelikih makroekonomskih neravnoteža. Tek tada, za otprilike pet ili eventualno desetak godina, imalo bi smisla provesti javnu raspravu o tehničkim modalitetima euroizacije Hrvatske. Do tada ima dovoljno vremena da Vlada Republike Hrvatske i HNB iznađu sistemska rješenja za neutralizaciju negativnih makroekonomskih efekata ulaska u euro (inflacija i rast troškova života, daljnje smanjivanje ionako niskog životnog standarda; gubitak vlastite tečajne i monetarne politike; opasnosti rezanja plaća (i mirovina) zbog „interne devalvacije“ po ekonomski rast; nedovoljna konkurentnost hrvatske ekonomije, uslijed loše određenog tečaja konverzije kune u euro; rast nezaposlenosti uslijed asimetričnog vanjskog šoka, itd.)”, navedeno je u zaključcima uglednih stručnjaka koji su sudjelovali na Okruglom stolu u Hrvatskom saboru.

Autor: D. K.