Davor Puklavec/PIXSELL

SINDIKATI ZAGRMILI: Evo što imamo za reći o Svjetskom Danu socijalne pravde

Autor: dnevno.hr

Međunarodna organizacija rada donijela je u lipnju 2008. godine Deklaraciju o socijalnoj pravdi za pravednu globalizaciju. Deklaracija poseban naglasak stavlja na promicanje zaposlenosti, stvaranjem održivog institucionalnog i gospodarskog okruženja, poštivanje temeljnih načela prava na rad, promicanje socijalnog dijaloga i tripartizma te razvoj i jačanje mjera socijalne zaštite.

Da današnji dan se u Hrvatskoj i u svijetu obilježava Svjetski dan socijalne pravde. Još 2007. godine, u mjesecu studenom, 192 zemlje – članice Opće skupštine Ujedinjenih naroda jednoglasno su odlučile da se ubuduće svake godine 20. veljače obilježava Svjetski dan socijalne pravde, jer se socijalni razvoj mora temeljiti na socijalnoj pravdi, solidarnosti, jednakosti i pravičnosti među svim zemljama i unutar svake zemlje. To u sebi uključuje i pravo na rad i to ne bilo kakav, nego dostojan rad, na dostojnu plaću i dostojne i sigurne uvjete rada, jednakost u plaćama muškaraca i žena za isti rad, nediskriminaciju po bilo kojoj osnovi, jednakopravnost i jednakodostupnost svih javnih usluga, od pitke vode i obrazovanja sve do zdravstvene skrbi i društvene skrbi za sve potrebite, kao i zbrinjavanja i skrbi za one najmlađe i najstarije članove društva.

Međunarodna organizacija rada donijela je u lipnju 2008. godine Deklaraciju o socijalnoj pravdi za pravednu globalizaciju. Deklaracija poseban naglasak stavlja na promicanje zaposlenosti, stvaranjem održivog institucionalnog i gospodarskog okruženja, poštivanje temeljnih načela prava na rad, promicanje socijalnog dijaloga i tripartizma te razvoj i jačanje mjera socijalne zaštite.

No, s obzirom na to kakvo je stanje u svijetu i Hrvatskoj, kao dijelu toga i takvoga svijeta, jasno je da, bez obzira na silne izjave, skupove, deklaracije i odluke, svjetske i domaće političke i gospodarske elite ne mare baš previše za socijalnu pravdu. Oxfam – međunarodna organizacija za razvoj, u svojoj je studiji „Ekonomija za 99 posto“ upozorila kako „8 najbogatijih ljudi na svijetu raspolaže sa bogatstvom od čak 426 milijardi dolara, dok siromašnija polovica svijeta raspolaže sa 409 milijardi. Jedan posto svjetskoga stanovništva raspolaže sa 50,8% svjetskoga bogatstva, a preostalih 99% svjetskoga stanovništva sa 49,02%.

Porezna politika u svijetu i Hrvatskoj kroji se po mjeri bogatih, a ne potrebitih i iz godine u godinu doprinosi sve većem raslojavanju. Razne studije sve više ukazuju kako je nužna promjena u raspodjeli dodane vrijednosti i uvođenje progresivnih poreznih stopa u sustavu poreza na dohodak. Upozoravaju kako je nužna pravičnija raspodjela u kojoj oni koji svojim radom stvaraju nove vrijednosti, po pravdi trebaju ostvarivati veći udio u dobiti, pri čemu će i dalje vlasnicima kapitala ostajati dostatni profiti. Pravična raspodjela osigurati će i veću kupovnu moć radnika, kućanstava, veća izdvajanja za poreze i doprinose, stabilnije zdravstvene i mirovinske sustave, kvalitetniju skrb o potrebitima, ali i stabilniju potražnju, potrošnju – stabilna gospodarstva i stabilna društva.

U toj suludoj trci – imati što više, pohlepa je vlasnike kapitala potpuno zaslijepila. Kod njih imati znači biti. A upravo ta nepravedna podjela, nerazborito visoki profiti na jednoj strani u odnosu na mizerne plaće na drugoj strani stvaraju usku elitu bezobrazno prebogatih gospodara svijeta i zabrinjavajuće rastuću većinu onih koji od svojih primanja ne mogu pokriti niti najosnovnije redovne mjesečne troškove. Na jednoj su strani oni koji imaju sve pa i više od toga, a na drugoj oni koji si ne mogu priuštiti niti nove tehnologije, niti potrebno obrazovanje, niti ne samo nove i suvremene, skupe nego i osnovne zdravstvene usluge.

Što je sa socijalnom pravdom u Republici Hrvatskoj? Ustav RH već u svojem 1. članku kaže kako se Republika Hrvatska opredijelila biti socijalna država (Ustav RH čl. 1. st. 1. Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država). Ustav RH jamči i pravedan porezni sustav u kojem općem dobru kroz plaćanje poreza svatko doprinosi u skladu sa svojim mogućnostima – tko više ima, više i uplaćuje u zajedničku blagajnu iz koje državne vlasti uz ostalo financiraju različite javne potrebe (Ustav RH čl. 51. st. 1.: Svatko je dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. st. 2. Porezni se sustav temelji na načelima jednakosti i pravednosti). Kako se u sve to uklapa kriminal iz pretvorbe i privatizacije, silna otpuštanja radnika, zanemarivanje mladih i starih, sve teža dostupnost obrazovanja i zdravstvenih usluga, sve manje posla za sve, a posebno je zabrinjavajuće za mlade koji su pali u besperspektivnost i napuštaju domovinu jer u domovini niti imaju posao niti mogućnost zasnovati obitelj? Kako se u to uklapaju promjene u porezu na dohodak, nakon kojih oni u najvećoj potrebi ne dobivaju ništa ili tek mrvicu, a oni koji već imaju i više nego im treba dobivaju izdašna povećanja plaća? Ne podsjećaju li progresivne olakšice u porezu na dohodak, vezane uz uzdržavane članove obitelji i broj djece, na basnu o lisici i rodi u kojoj roda poslužuje ručak lisici u visokoj posudi uskoga grla, pri čemu ručak jest u posudi no zbog uskog grla lisica ne može do njega, ali ga roda svojim dugim uskim kljunom s lakoćom dosegne? Tako postoje i ove olakšice, ali ih oni sa malim primanjima ne mogu dosegnuti. Kako se uklapa sirotinja koja „po kontejnerima radi u fušu“?

U Hrvatskoj stopa rizika od siromaštva iznosi 20%, a osoba u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti više je od 29%. Osoba u teškoj materijalnoj deprivaciji gotovo je 14%. Stopa rizika od siromaštva kod onih koji rade iznosi gotovo 6% (zaposlenici gotovo 5%, a samozaposleni više od 15%). Službene statistike bilježe više od 9.000 radnika koji za svoj rad ne primaju plaću (a stvarna brojka je veća jer način praćenja ne obuhvaća sve). Za minimalnu plaću ili nižu od nje (2.620,80 kn neto) radi oko 75.000 radnika. Prosječna neto plaća iznosi malo više od 5.800,00 kn. Broj umirovljenika (više od 1,2 milijuna) približio se broju osiguranika pa je njihov omjer 1:1,17, a prosječna mirovina nešto je veća od 2.200,00 kuna. Broj nezaposlenih veći je od 240.000, a samo njih oko 16% prima neku naknadu za nezaposlene pa ih je većina zbog preživljavanja prisiljena raditi na crno. U Hrvatskoj „cvjetaju“ razni nesigurni oblici rada: na određeno vrijeme, u nepunom radnom vremenu, agencijski rad, SOR (koji čak nije niti pravi radni odnos)… U prosincu 2016. godine u Hrvatskoj je bilo 327.176 blokiranih građana sa dugom većim od 41,16 milijardi kuna. Iz Hrvatske se tjedno iseli više od 1.000 ljudi.




Ovo su brojke koje na današnji dan oslikavaju socijalnu pravdu na hrvatski način. Bliže se lokalni izbori pa će i vlasti raditi na uljepšavanju te slike, a oporba je koristiti kako bi sebi prigrabila nove bodove za izbore. U međusobnoj igri ping-ponga narod im služi kao loptica. Čestitamo Svjetski dan socijalne pravde, na žalost potopljene u duboki glib socijalne nepravde. Upitajmo se što može učiniti svatko od nas kako bismo socijalnu pravdu izvukli iz toga gliba, navodi se u priopćenju koje potpisuje predsjednik  Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever.

Autor:dnevno.hr
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.