Wikimedia commons

Pročitajte zanimljivu logiku lude svjetske ekonomije: Svijet štedi da bi Amerikanci mogli trošiti

Autor: Dnevno.hr

Japanci imaju kulturu štednje, štede mnogo, a opet njihova ekonomija se smatra slabom. Amerikanci pak troše i svoje buduće prihode, a njihova ekonomija se smatra jakom. Gdje je tu logika?

Ovo što ćete pročitati je priča o iznenađujućoj logici. Zanimljiv članak o japanskoj ekonomiji i ekonomiji SAD-a objavljen je u Indian Economist.

Japanci štede mnogo. Ne troše puno. Također, Japan izvozi daleko više nego što uvozi. Ima godišnji trgovinski višak od preko 100 milijardi dolara. Ipak, japanska ekonomija se smatra slabom, čak i na rubu kolapsa.

Amerikanci troše. Štede malo. Također, SAD uvozi više nego što izvozi.
Ima godišnji trgovinski deficit od preko 400 milijardi dolara. Ipak, američko gospodarstvo se smatra jakim i vjeruje se da će postajati sve jače i jače.

No, odakle Amerikancima toliki novac za potrošnju? Posuđuju ga od Japana, Kine, pa čak i Indije.
Možemo reći kako drugi štede da bi Amerikanci trošili. Globalna štednja uglavnom se ulaže u SAD, u dolarima.

Indija sama čuva svoje devize od preko 50 milijardi dolara u američkim vrijednosnim papirima. Kina je “utopila” preko 160 milijardi dolara u američkim vrijednosnim papirima.
Japanski udjeli u američkim vrijednosnim papirima broje se u trilijunima.

Rezultat:
SAD je preuzeo pet trilijuna dolara od svijeta. Dakle, dok svijet štedi za SAD, Amerikanci troše slobodno.

Danas, kako bi se američka potrošnja nastavila, odnosno kako bi američka ekonomija funkcionirala, ostale zemlje moraju osloboditi 180 milijardi svaki kvartal, što je dvije milijarde dolara dnevno, za SAD!




Kineski ekonomist postavio je jedno pitanje: Tko je uložio više, SAD u Kinu, ili Kina u SAD-u? Amerika je uložila duplo manje u Kinu nego je Kina u Ameriku.

Isti je slučaj s Indijom. Indija je uložila preko 50 milijardi u SAD, a SAD manje od 20 milijardi dolara u Indiju.

Zašto svijet slijedi SAD?




Tajna leži u američkoj potrošnji, u tome da jedva štede. Ustvari, oni koriste svoje kreditne kartice kako bi potrošili svoje buduće prihode. I upravo zato što SAD troši, atraktivno je uvoziti u SAD. Zato SAD uvozi više nego izvozi, iz godine u godinu.

Rezultat:

Svijet kako bi se razvijao je ovisan o američkoj potrošnji. Zbog svoje konzumerističke kulture SAD je navukao svijet da se hrani na njihovoj potrošnji. No, kako SAD treba novac za financiranje svoje potrošnje, svijet daje novac.

To vam je kao da trgovac daje novac kupcu kako bi ovaj kupovao kod njega. Kad kupac ne bi imao novca da kupuje kod njega, trgovac ne bi imao posla, osim ako ga financira. Dakle, svijet u odnosu na SAD je kao taj jadni ovisni trgovac.

Tko je američki najveći trgovac-financijer? Japan, naravno. A opet imamo situaciju da je Japan smatran slabim. Ekonomisti se žale kako Japanci ne troše pa ni ne rastu. Japanska vlada kako bi natjerala narod da troši, smanjuje stopu štednje, pa čak i naplaćuje porez štedišama. No, navike je teško promijeniti.

Štednja Japana umjesto da je snaga te zemlje, je zapravo njihova slabost.

Dakle, što je pouka?

Nacija ne može rasti ako narod ne troši. I ne samo troše, već posuđuju i troše.

“Štednja je grijeh, a potrošnja je vrlina” Na kraju ovog članka možemo samo zaključiti kako je svijet u gospodarskom neredu.

Autor:Dnevno.hr
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.