Hrvatska opet među najgorima u EU, prijeti nam neslavan rekord: ‘Sve ovisi o Vladi’
Američka iznimnost stvar je klasičnog liberalizma
klaracija o neovisnosti je bila potvrda da Oci utemeljitelji stvaraju „novi poredak vjekova“.
Američka iznimnost je stvar klasičnog liberalizma. Što uopće znači američka iznimnost (American Exceptionalism)? Radi li se napuhanoj utopiji kojoj se uglavnom protive razne marksističko-“radničke” fronte ili o pak o zemlji koja je dopustila ostvarenje ideala svojih utemeljitelja? Kako su ideje klasičnog liberalizma dovele do razvoja zemlje čiji prosperitet su tek neke zemlje prestigle?
Daniel Hinšt, Centar za javne politike i ekonomske analize, predsjednik
Posljednja najbolja nada
Ukidajući ropstvo, Abraham Lincoln je rekao za Ameriku da je „posljednja najbolja nada na ovom svijetu“ („the last best hope on earth“). Pokušavajući pridobiti podršku Amerikanaca u političkom centru i desnom centru, predsjednička kandidatkinja Hillary Clinton je citirala upravo Lincolna, nastojeći uvjeriti naciju kako je Amerika već dovoljno sjajna zemlja da je takvom ne treba ponovno činiti (parolom „Make America Great Again“).
Izbjegličko stvaranje Novog poretka vjekova
Mnogi Europljani (a kasnije i ljudi iz drugih dijelova svijeta) napuštali su stari svijet da bi stvarali novi svijet. Oci utemeljitelji (the Founding Fathers) su vjerovali da imaju jedinstvenu povijesnu misiju stvoriti eksperiment. Dok je Europa, unatoč izlasku iz Srednjeg vijeka, i dalje bila rob svoje povijesti, američka povijest se stvarala na novim temeljima. Engleski, škotski, nizozemski i ostali europski kolonisti su donosili tom novom svijetu svoju kulturu, vjeru, ideje i vrijednosti. Mnogi od njih su bili izbjeglice od siromaštva, progona i vjerske netolerancije. Čak i vjerski tolerantna Nizozemska, utočište za progonjene izbjeglice, nije mogla zaustaviti taj val iseljavanja. Dok je Europa bila izgrađena, Ameriku je trebalo graditi po prvi put – uz mnogo pokušaja i pogrešaka, baš kao što je i kod poduzetnika. Dobra je vijest upravo ta – pokušaji i pogreške su se tolerirali. Svatko je mogao eksperimentirati u nizu inicijativa da stvori bolju zajednicu. Jedna zajednica je bila neovisna od druge. Amerikance je povezivalo slobodno tržište. Centralnog planera i autoriteta nije bilo – niti puno politikantskih utjecaja, niti tada vrlo moćnog papinskog autoriteta.
Američka iznimnost je stvar klasičnog liberalizma. Deklaracija o neovisnosti je bila potvrda da Oci utemeljitelji stvaraju „novi poredak vjekova“. Zato na američkom dolaru piše: „Novus ordo seclorum“. Istina, porijeklo filozofije klasičnog liberalizma je iz Europe, jednako kao što Europa imala humanizam, reformaciju i prosvjetiteljstvo, čija baština se prenijela u Ameriku. Upravo zato je to i danas temelj duboke transatlantske povezanosti u dijeljenju istih vrijednosti. Europski problem je bio u tome što se to nasljeđe teško provodilo zbog niza birokratskih i mentalnih prepreka. Amerika je pak bila plodnije tlo za nove ideje i njhovu primjenu u praksi.
Oci utemeljitelji su taj novi poredak stvarali na idealima klasičnog liberalizma. Duboko su vjerovali kako je Bog dao svim ljudima jednaka, trajna i neotuđiva prirodna prava na život, slobodu i potragu za srećom (kroz privatno vlasništvo). Utemeljitelji su namjeru uspostaviti državu čiji ustav jamči zaštitu tih temeljnih prava na život, slobodu i potragu za srećom. Dio Otaca utemeljitelja bili su slobodni zidari čiji utjecaj je bio presudan u stvaranju američke nacije.
Dinesh D’Souza, Savjetnik predsjednika Ronalda Reagana, u knjizi „Amerika – zamislite svijet bez nje“ navodi kako je Alexander Hamilton vidio Ameriku kao kao naciju stvorenu kroz razmišljanje i odabir, dok su mnoge zemlje stvorene kroz slučajnost i silu.
Dok su europske države svoju svrhu nalazile su bezuvjetnom održavanju političke moći nad građanima, što je i gospodarstvo držalo u zatvoreništvu, nova federacija je stvorena na ideji da država ima ograničenu moć (limited government). Također, stvoren je politički sustav koji jamči trodiobu vlasti, odnosno odvajanje političke moći. Umjesto europskih praksi etabliranja odabranih crkava, Kongresu je zabranjena takva praksa, upravo kako bi se jamčila zaštita crkava od politike i vjerska sloboda. Gospodarstvo se moglo slobodno razvijati, neovisno od raznih sprega, povlastica, pritisaka, cehova itd. Primjena vrijednosti klasičnog liberalizma nije značila samo odvojenost crkava od države (vjerska sloboda), već i gospodarstva (ekonomska sloboda). Američki ustav je zajamčio slobodu govora, izražavanja i vjere. Isto tako, zajamčena je i sloboda udruživanja kroz razne udruge, crkve, dobrotvorna filantropska društva, tajna društva, masonske lože i dr.
Namjera Otaca utemeljitelja bila je uspostaviti sustav liberalne demokracije, vodeći se pritom idejama klasičnog liberalizma. S jedne strane, takav sustav jamči slobodu izbora i pobjedu predstavnika građana koji osigura podršku većine. S druge strane, demokracija se ne može svesti tek na volju većine, kao što se to obično olako shvaća pa može dovesti do vladavine gomile (rule of mob). Zato je namjera Otaca utemeljitelja bila spriječiti rizik od „tiranije većine“ (i mogućeg populizma). To su postigli kroz više republikanskih institucija kao što su jamstva neotuđivih temeljnih prava i sloboda svakog pojedinca, vladavina prava, ustavno ograničenje ovlasti države te razvoj sustava provjera i ravnoteža (checks and balances) među granama vlasti. Pritom je američki demokratski sustav izrađen tako da zakonodavna vlast ima realni primat nad izvršnom vlašću, odnosno da se administracija ne smije uplitati u tržišne odnose. Istovremeno, zajamčena je neovisnost sudskoj vlasti koja jamči Običajno pravo (Common Law), uz snažnu ulogu Vrhovnog suda kao jamca poštivanja Ustava. U takvim okolnostima poduzetnička inicijativa se mogla slobodno razvijati, bez previše uplitanja politike.
Lokalno udruživanje
Alexis de Tocqueville u knjizi „Demokracija u Americi“ piše o slobodi udruživanja kojom je stvoren duh lokalne participacije. Izvorno je to bila preslika kongregacionalnog (nehijerarhijskog) ustrojstva kalvinističkih crkava u Novoj Engleskoj. To je dovelo do razvoja političke decentralizacije, individualne slobode i poduzetničke slobode. De Tocqueville je u toj knjizi među prvima Ameriku prozvao iznimnom zemljom.
Poduzetnička inicijativa
Amerika je otvorila prilike ljudima koji žele stvarati prosperitet (wealth creation) kroz poduzetničku inicijativu, trgovinu i inovativnost. Također, Amerika je stvorila društvo jednakih šansi, ali ne i prisilnog izjednačavanja ekonomskih rezultata kroz socijalističku redistribuciju. Time je stvoren sustav konkurencije koji nagrađuje naporan rad svakog pojedinca i ulaganja talenata. Dakle, američka iznimnost je stvar klasičnog liberalizma.
Jedna nacija s više (bivših) nacionalnih pozadina
Dok je Europa zapravo spoj svojih naroda koji su se često uzdavali u krv i tlo, Amerika je stvorila jednu novu naciju. Niste mogli tako lako postati Hrvat ili Nijemac. Mogli ste biti stranac s manjim pravima ili bez njih. Onda je dio Europe stvorio nacionalne manjine kojima se trebala jamčiti jednakost u odnosu na većinu. Amerika je stvorila jednu naciju unutar koje se jamči pluralizam etničkih i vjerskih kultura, kasnije i seksualnih i drugih kultura. Time je stvorena jedna nacija s više (bivših) nacionalnih pozadina.
Multikulturalizam i individualizam
Dok je Europa pod kulturom usko smatrala subvencionirane muzeje, kazališta, crkve i druge velebne ustanove. Amerika je pak stvorila uključivu kulturu koja jamči pluralizam niza različitih kultura raznih zajednica i pojedinaca, bez subvencioniranja i privilegiranja odabranih, ali uz društvenu obvezu zaštite temeljnih vrijednosti tog novog poretka od onih koji ga žele narušiti. Time je stvoreno najrazvijenije multikulturalno društvo na svijetu kao koncept koji i danas ne mogu shvatiti neki od zagovaratelja „multikulturalizma“.
Dok se individualizam diljem Europe dugo vremena smatrao znakom neuroze tj. neprilagođenosti zadanim društvenim okovima, Amerika je poticala individualizam i neovisnost kao preduvjet kreativnosti i inovativnosti. Amerikancem ste mogli i prije postati čim dođete u tu zemlju – neovisno o tome otkud ste i koja je vaša pozadina. Činjenica jest da su američke početke obilježili uglavnom europski protestanti iz zemalja koje su nastajale pod utjecajem klasičnog liberalizma (Engleska, Škotska, Nizozemska, Švedska i dr.). Zemlja dominantno anglosaksonske kulture a stanovništva većinom njemačkog porijekla sve se više otvarala na ljude raznih etničkih i vjerskih pozadina. Svi su se oni integrirali u jednu uključivu naciju s mnogo zajednica.
Mobilnost jača od statusa
Dok se Hrvati i Srbi prepiru da li je Nikola Tesla Hrvat ili Srbin (ili radije oboje), Tesla je odmah po dolasku postao Amerikanac. Dok su „kulturni“ Hrvati i Srbi Tesli dali ulice, spomenike i muzeje, Amerika mu je dala priliku da uspije kao inovator, neovisno o tome što je po porijeklu i konfesiji. Primjerice, 14. amandman američkog Ustava jamči državljanstvo po rođenju (birthright citizenship). Već svako dijete se se rodi u Americi automatski postaje američkim državljaninom.
Dok su europske zemlje bile kroz prošlost zaokupljene društvenim statusima podržavanim od strane države, Amerika je otvarala mogućnosti da svaka osoba svojim zaslugama stvara svoj društveni status. Klasno kapitalističko društvo je postojalo, ali je mobilnost među klasama bila vrlo visoka upravo zbog kapitalizma i slobodnog tržišta. Status u Americi uvelike nije toliko ovisio o rođenju, roditeljima ili zavičaju, već o radnim zaslugama i praktičnim postignućima. Dok se u mnogim dijelovima europskog kontinenta status profesije potvrđivao kroz obvezne cehove i komore, odnosno licenciranje profesija, Amerika takav sustav uvelike nije poznavala. Osim u nužnim izuzecima, licenciranje profesija u Americi je posljedica progresivnog širenja ovlasti države nad gospodarstvom.
Visoka socijalna mobičnost, odnosno nedostatak fiksacije na klasu, status i rođenje, posljedica je od odsutnost srednjovjekovnih klerikalnih i aristokratskih institucija za razliku od većine Europe. Tim više, na balkanskim prostorima je još bila i ostala vrlo jaka plemenska fiksacija na krv, tlo i rod. Možda su upravo to razlozi zašto odsutnost svega navedenog nije dovela do ozbiljnijih pokušaja narušavanja liberalne demokracije uspostavom komunizma ili fašizma. Tim više, Amerika je (sa zakašnjenjem) prepoznala svoj poziv da Europu i svijet brani od totalitarizama.
Za mnoge Amerikance vjera se ne smatra nečime što se nužno nasljeđuje od roditelja nakon rođenja kroz etabliranu crkvu, već kao osobnih izborom vjerske zajednice, uz mogućnost promjene. Dok su u Europi rimokatolička, evangelička (luteranska), reformirana (kalvinistička) i anglikanska crkva imale etablirane statuse, ovisno od zemlje od zemlje, iste su Americi nakon donošenja Ustava stekle tek ravnopravni status sa ostalim vjerskim zajednicama, uz odvojenost od države. Ustav je Kongresu zabranio etabliranje religije i obvezao ga na poštivanje slobode vjere. Stoga je bitno istaknuti da sekularizam nije protiv vjere (na čemu moderna ljevica često naporno radi), već štiti slobodu svakog vjernika kao i nevjernika.
Iznimnost na kušnji
Zagovornici američke iznimnosti dobro znaju kako ta jedinstvena pozicija Amerike nije vječna, već je potrebna stalna borba za slobodu. Dok je federalni Ustav ograničio moć i centralne ovlasti države, 21. stoljeće je zbog „progresivizma“ dovelo do naglog povećanja opsega i izdataka države. (Liberalni) konzervativci i klasični liberali će uvjereno reći kako je povećanje države (Big Government) protuustavno, braneći tek ograničenu ulogu države (Limited Government). Progresivci će tvrditi kako se Ustav mora tumačiti u duhu vremena kada država ipak mora rješavati rastući niz socijalnih problema (kao u nekim europskim zemljama). Upravo ta dilema je danas temeljna linija pluralizma unutar američke demokracije.
Baš zato što progresivci žele da Amerika bude više poput Europe, konzervativci i klasični liberali baš zato imaju povod da dovedu u pitanje održanje te američke iznimnosti. Koliko god Amerika i Europa dijele svoje temeljne vrijednosti (liberalizam, kršćanstvo i dr.), Amerika se ipak odlučila da će te vrijednosti u daleko većoj mjeri potvrditi u praksi. Možda je upravo taj pragmatizam ono što Ameriku razlikuje od Europe. Dok su europski filozofi mogli uglavnom „filozofirati“ kakav bi slobodan, pošten i iskren svijet trebao idealno biti, Amerikanci su najbolje europske filozofske ideje proveli u praksi.
Otvorena vrata talentima
Taj slobodan svijet je otvorio svoja vrata brojnim talentima i dao priliku za inovacije koje su donijele veliki napredak i prosperitet.Amerika nije nastala na ideji da je sreća zajamčena, već Ustav jamči pravo pojedincima da tragaju za srećom (Pursuit of Happiness). Dok mnogi Europljani sreću vide u godišnjem odmoru, Amerikancima je blagoslov što mogu (za)raditi.
Amerika je postala uspješna zbog mnogo rada i otvorena za talente koji radom žele stvarati nove plodove i onda ih dobrovoljno podijeliti onima zaista siromašnima. Istovremeno, Amerika nije razvijala velike socijalne programe države blagostanja koja je porezima počela usporavati rast poduzetništva diljem Europe. Možda je najvažnija činjenica upravo ta američka prilika poduzetničkoj inicijativi, što nužno podrazumijeva i priliku da osoba kroz niz pokušaja, napravi i niz pogrešaka, padova i propasti. Kapitalistička Europa i danas cijeni poduzetnički uspjeh, ali ne razumije ono suprotno, pa uglavnom ne pruža šanse za novi početak i drugu priliku. Zato mnogi europski poduzetnici i danas odlaze u Ameriku u potrazi za više mogućnosti.
Dobrovoljno davanje umjesto države blagostanja
Amerika je specifična i po tome što mnogi Amerikanci vole dobrovoljno davati svoj novac – dakle, ne prisilno, kroz poreznu državu blagostanja. Novac može ići za siromašne i bolesne, za nove ideje za bolju budućnost, za mnogobrojne think tankove, pa sve do rizičnog kapitala (Venture capital) za inovativne poduzetnike. Sve to je (barem izvorno) američka priča. Europa to sada preuzima, ali to isto nije izvorno stvorila.
Pobjeda u globalizaciji
Europa (kao i veliki dio svijeta), zahvaljujući globalizaciji, danas koristi mnoge blagodati tehnološkog napretka. Ipak, trebamo znati gdje je tehnološki napredak uvelike započeo i gdje je nastalo najviše inovacija. Prisjetimo se samo svih onih inovacija koje naša svakodnevnica bez koje se i ovaj tekst ne bio mogao komunicirati – računala i IT, Internet, Micosoft, iPhone, Google, Facebook itd. Sve navedeno je stvoreno u zemlji koja je otvorila velike poduzetničke prilike za gotovo nezaobilazne stvari. Čak i tvrdolinijaški samostani i manastiri teško odoljevaju tome. Ne treba niti spominjati socijaliste koji se, koristeći nasljeđe američkog kapitalizma, agresivno bore protiv Amerike i kapitalizma. Koliko se tih oponenata Amerike služi engleskim jezikom koji je ne samo jezik nezaobilaznog IT svijeta, već i svjedočanstvo dobrovoljne kulturne nadmoći Amerike? Ne treba niti spominjati socijaliste koji koriste iPhone, protiveći se tako svojim uvjerenjima.
Zato George Friedman, osnivač utjecajne geopolitičke kompanije Stratfor, u knjizi “Idućih 100 godina” govori o tim razlozima američke nadmoći u svijetu: „Ne možete imati moderno gospodarstvo bez računala i korporacija, a ako želite računala, trebate znati engleski, jezik računarstva. U jednu ruku, oni koji se žele oduprijeti ovom trendu moraju aktivno izbjegavati američki način života i razmišljanja. U drugu ruku, oni koji ne prihvaćaju američki način ne mogu imati moderno gospodarstvo. To je ono što Americi daje snagu i stalno frustrira njene kritičare.“ Što kad socijalist shvati kako si iz principa ne smije dopustiti iPhone, ali da je kapitalističko društvo toliko tolerantno da mu dopušta kupnju i prodaju istoga? Što kad Micheal Moore shvati da se upravo zahvaljujući američkom kapitalizmu obogatio prodajući svoje anti-kapitalističke i anti-američke uratke, čime je ostvario vrijednost u mjeri u kojoj to niz ljudi želi? Popularnost Michaela Moorea je također dokaz kako kapitalizam štima i donosi rezultate čak i njemu.
Zaključno
Američka iznimnost se danas mnogo teže dokazuje nego prije. To je samo zato što postoje i neke druge zapadne zemlje koje se danas mogu ravnomjerno i konkurentski uspoređivati s američkim političkim sustavom, društvenim vrijednostima i gospodarskim modelom, kao primjerice Švicarska, Švedska i Nizozemska. Ipak, takvih zemalja nije mnogo. Nije dovoljno da se neka zemlja tek tako nominalno proziva kao liberalno demokratska kako bi dokazala svoju konkurentnost spram te američke iznimnosti.
Istovremeno, i sama Amerika je pred izazovima jer sve više gubi svoju iznimnost kako se načela klasičnog liberalizma sve više gube.Zato američka iznimnost nije konstanta, već vrijednost koja može biti trajna osnova samo uz naporan rad na obnovi kulture i pojedinaca koji stvaraju tu naciju jednom utemeljenu na idejama klasičnog liberalizma.
Koliko god i dalje sumnjali u američku iznimnost, u konačnici trebamo znati da je Amerika i daje vodeći rasadnik ideja o individualnoj slobodi, znanja i inovacija. Rasadnik je onaj od kuda je nešto počelo i od kuda se proširilo (putem globalizacije) – u koristi velikog broja ljudi. Pogledajmo samo prilike koje otvara ekonomija suradnje s nizom novih poslovnih modela. Zato živimo u svijetu gdje svi dijelimo blagodati modernog društva i tehnologije, bez da uvijek znamo tko su izvori i rasadnici tih blagodati.
ZADNJE VIJESTI
Bez kredita izgradili kuću vrijednu 180 tisuća eura: Eva i Marko objasnili kako su to učinili
Preselio iz Bangladeša u Hrvatsku i pronašao zanimljiv posao: ‘Zato sam odlučio doći ovdje’
Ni Europska unija ni Hrvatska nisu na dobrom putu do klimatske neutralnosti u zgradama