4. ožujka 1945. stanovnike Tiringije iznenadio je bljeska svjetla. "bio je svijetao kao stotine munja, crven iznutra i žut izvana, tako svjetao da si mogao čitati novine. Tako se brzo dogodio a zatim ništa nismo mogli vidjeti zbog mraka. Zatim je došao jaki vjetar". Tamo se nalazila vojna baza kraj grada Ohrdrufa. Svjedoci su patili od krvarenja iz nosa, glavobolji i mučnine. 1960ih ispitivale su tajne službe Istočne Njemačke.

Navodni test bio je test nuklearne bombe, no ne onakve kakve su četiri mjeseca kasnije testirali Amerikanci. Radilo se o tzv. prljavoj bombi, odnosno radiološkoj bombi.  Test je ubio nekoliko stotina ratnih zarobljenika i uništio oko 800 kvadratnih metara šume. Nijemci tada nisu imali spreman sustav mobilnog detoniranja, a kamoli išta što bi nosilo bombu.

Ovo je otkrio njemački povjesničar Rainer Karlsch, a knjigu o tome, Hitlers Bombe objavio je u ožujku 2005. Čak i kritičari njegovih teza priznaju da je Njemačka bila naprednija u istraživanju nuklearnog naoružanja nego što se mislilo. Previđena je ulogu njemačkog projekta nuklearne energije pod Kurtom Diebnerom i rad na hibridnom fisijsko - fuzijskom prljavom uređaju.