
Napro tehnologija u svojim tretmanima bilježi veću uspješnost od medicinski potpomognute oplodnje, a uz to je i mnogo jeftinija te pacijente ne izlaže nikakvim invazivnim postupcima, ne koristi se vanmaterničnom oplodnjom nitiumjetnim dovođenjem sjemena u maternicu, naglašeno je na okruglom stolu u organizaciji Obiteljske stranke.
U organizaciji Obiteljske stranke i Hrvatskog katoličkog liječničkog društva održan je 9. veljače okrugli stol o pitanjima medicinski potpomognute oplodnje na kojem su sudjelovali predsjednik Obiteljske stranke, pravnik Mate Knezović, profesorica Isusovačkog fakulteta mr Nikolina Ćorak, profesor moralne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu dr Tonči Matulić i psihijatar Ivan Čelić, uz 'aktivno moderiranje' Dražena Bušića.
Na tragu stavova Katoličke crkve svi govornici su bili protiv medicinski potpomognute oplodnje kao i protiv zakona koji se priprema o njoj. Mate Knezović je istaknuo da je Hrvatska potpisnica brojnih međunarodnih pravnih akata koji inzistiraju na pravu na život i njegovoj zaštiti, a koji po snazi stoje između Ustava i svih zakona koje donose Hrvatski sabor te koji zakone koji su im protivni, a takav je Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji, kao uostalom i Zakon o pobačaju, automatski čine nelegitimnim.
To da život počinje začećem i da ga od začeća treba štititi navode brojne međunarodne konvencije, ali i hrvatski Ustav. U odnosu na raspravu o tome kada nastaje ljudska osoba, psihijatar Ivan Čelić iznio je jedan kuriozitet (ili ne) hrvatskog pravosuđa. Kada je naime 2008. godine u Saboru produžena valjanost Zakona o pobačaju (donesenog davne 1978. godine) više fizičkih i pravnih osoba podnijelo je tužbu Ustavnom sudu smatrajući taj zakon protupravnim iz već navedenih razloga. Kada je Ustavni sud tražio mišljenja relevantnih institucija o tome kada zapravo počinje ljudski život, između ostalih i Medicinskog fakulteta, oni su mu odgovorili da se to događa sa začećem, da bi cijela stvar, kako tvrdi Čelić, zatim bila na poznati hrvatsko-pravosudni način – zataškana.
Čelić je iznio i podatak da 10-15 posto parova ima poteškoće s zasnivanjem trudnoće, a od njih kod 42 posto slučajeva nema medicinski utemeljenih razloga, poput začepljenih jajovoda kod žene ili nedostatka spermija kod muškaraca. Razne psihičke blokade koje dovode do neplodnosti moguće je rješavati psihijatrijskim tretmanima, a 1991. godine u svijetu je utemeljena i Napro tehnologija (Prirodna prokreativna tehnologija) koja holističkim pristupom dijagnostici ukupnog zdravlja muškarca i žene pokušava pomoći parovima da prirodno začnu. Moglo se čuti i kako spomenuta tehnika u svojim tretmanima bilježi veću uspješnost od medicinski potpomognute oplodnje, a uz to je i mnogo jeftinija te pacijente ne izlaže nikakvim invazivnim postupcima, ne koristi se niti vitrifikacijom (vanmaterničnom oplodnjom) niti inseminacijom (umjetnim dovođenjem sjemena u maternicu). U Hrvatskoj još ne postoje Napro liječnici (za razliku od drugih europskih zemalja, u Poljskoj ih je 26), ali na ovom skupu su se našle dvije aktivistice koje su kazale da su dosad imale stopostotnu učinkovitost (na dvadesetak slučajeva).
Sudionici su se složili da je i sadašnji zakon o umjetnoj oplodnji, iako ne dopušta zamrzavanje embrija, prilično liberalan, ali i to kako zakoni o tome za neke ne mogu biti dovoljno liberalni, jer se primjerice u Velikoj Britaniji gdje je zakon još liberalniji ipak 25 000 parova godišnje upućuje u 'reproduktivni turizam' u druge zemlje kako bi tamo dobili nešto što u Velikoj Britaniji ne mogu. 'Preliberalne tendencije' osobito je korio dr Tonči Matulić, osporavajući čovjeku pravo da se bavi proizvodnjom i industrijom ljudskog života, ukazujući da se tu čovjek ne igra Boga, što mu nikako nije moguće, nego tek lažnog kumira koji gospodareći životima 'najnevinijih' čini do neba vapijući zločin protiv čovječnosti.
Ljudi će radije poslovati s nekim tko im se sviđa i kome vjeruju nego s nekim tko im se ne sviđa, čak i ako taj nudi proizvod bolje kvalitete i niže cijene, ustvrdio je izraelsko-američki psiholog nobelovac Daniel Kahneman.
Fon Biskich uspio je spojiti zvuk i čokoladu te osmisliti najslađu gramofonsku ploču. Tako njegov čokoladni nosač zvuka sadrži Biškićev singl 'O, kakva Luna/(Guarda che luna)'. A onaj kome se pjesma ne sviđa, uvijek je može - pojesti, zajedno s etiketim načinjenom od jestivih boja.
Zbog premalog broja prodanih ulaznica, organizatori Rokaj festa, jednog od zvučnijih zagrebačkih proljetnih festivala, priznali su sami sebi, izvođačima i publici da projekt nije uspio. Ipak, dio programa, u kojem će nastupiti Slayer, Mastodon i Gojira, preselit će se u dvorište kluba Močvara, u petak 8. lipnja.
Copyright © Dnevno.hr 2012.