Grgur Zucko/PIXSELL

Petar Preradović: Narod bez svoje povijesnice putnik je bez putnog lista

Autor: Dražen Krajcar

Gotovo čitav život proveo je izvan domovine, a književnošću se bavio koliko mu je dopuštala časnička služba.

Naši istočni susjedi vole Hrvate proglašavati Srbima, pa tako svojataju Ruđera Boškovića, Ivana Gundulića, Nikolu Teslu, Svetozara Borojevića itd. Istina je da su neki od njih pravoslavne vjere, ali su po narodnosti Hrvati, o čemu su se sami mnogo puta izjašnjavali.

Jedan od njih je i veliki hrvatski književnik Petar Preradović koji je rođen na današnji dan davne 1818. godine. Preradović je rođen je u Grabrovnici pokraj Pitomače, na području tadašnje Vojne krajine, u pravoslavnoj obitelji. Već se od mladosti školovao za vojnički poziv, a nakon završavanja vojne akademije u Bečkom Novom Mjestu postao je časnikom vojske Habsburške Monarhije. U vrijeme školovanja u Bečkom Novom Mjestu prelazi s pravoslavlja na katolicizam što je bilo uvjetovano njezinim statutom jer napredovanje u vojsci nije bilo moguće ako budući časnik nije bio rimokatolik. Tijekom svoje vojne karijere bio je pobočnik bana Josipa Jelačića 1850-i dospio naposljetku do čina generala bojnika tj. generala majora. Taj je čin dobio u kolovozu 1866. godine, kad mu je bilo 48 godina. Preradović je stekao i nasljednu plemićku titulu, zbog čega je u njemačkim dokumentima oslovljavan i kao Peter von Preradović.

Pjesme je počeo pisati na njemačkom jeziku, za vrijeme školovanja (Požar u Novom Mjestu). S preporodnim idejama upoznao ga je I. Kukuljević Sakcinski 1840., a za boravka u Veneciji 1843. napisao je svoju prvu hrvatsku pjesmu Poslanica Špiri Dimitroviću. Nakon premještaja u Zadar priključio se krugu oko Ante Kuzmanića i 1844. u prvom broju Zore dalmatinske objavio budnicu Zora puca, bit će dana. Dobar prijam prvih pjesama učvrstio ga je u odluci da piše hrvatskim jezikom.

Gotovo čitav život Preradović je proveo izvan domovine, a književnošću se bavio koliko mu je dopuštala časnička služba. Svoj entuzijazam posvetio je ilirizmu, u čijoj je drugoj fazi, uz Stanka Vraza i Ivana Mažuranića, postao najutjecajniji pjesnik. Pjesmama izražava brigu za hrvatski jezik, privrženost slavenskoj koncepciji i iskreno domoljublje. Uz pjesništvo Preradović se bavio i prevođenjem.

Najpoznatija djela su mu: Pjesma suncu, Braća, Djed i unuk, Žalostinici, Miruj, miruj srce moje, Putnik, Nove pjesme, Kraljević Marko, Prvi ljudi… Preradović je bio izrazito cijenjen pjesnik u svoje doba, a i danas se ubraja u najznačajnije pjesnike hrvatskog romantizma.

Preminuo je 1872. godine od bolesti u austrijskom mjestašcu Fahrafeldu, gdje je boravio tijekom liječenja. Godine 1879. njegovi posmrtni ostaci preneseni su u arkade na zagrebačkom groblju Mirogoj. Tadašnji gradonačelnik Zagreba August Šenoa održao je nadahnut govor te spjevao „Himnu Petru Preradoviću“ koju je uglazbio Ivan pl. Zajc. Nadgrobni spomenik Petru Preradoviću, „Domovina polaže cvijeće na pjesnikov Spomenik“ izradio je kipar Ivan Rendić.

Unuka Petra Preradovića, austrijsko-hrvatska književnica Paula von Preradović, autorica je himne Republike Austrije „Land der Berge, Land am Strome“ (hrv. „Zemljo gora, zemljo na rijeci“),

Autor: Dražen Krajcar

ZADNJE VIJESTI