Dalje od sinkope: Najbolji izgovori za prometne nesreće

Autor:

Pregled najjačih izgovora:

Horvatinčić nije jedini koji je na sudu iznio maštovitu obranu – trenutni gubitak svijesti – za nesreću koju je prouzročio. Osiguravajuća društva, policija i sudovi se svakodnevno susreću s vrlo maštovitim izgovorima krivaca za prometne nesreće. Ovdje je kratki pregled najjačih izgovora.

“Pješak se nije mogao odlučiti u kojem smjeru krenuti, pa sam ga pregazio”.

“Ne znam jesam li ja skrivio nesreću ili drugi vozač, nisam gledao”.

“Auto ispred mene je udario pješaka, ali on je uspio ustati pa sam ga udario ponovo”.

“A onda sam primijetio sporog starca tužnog izraza lica kako se odbija od haube mog auta”.

“Nisam vidio taj stup jer su mi pješaci ometali pogled na njega”.

“Stup ulične rasvjete je udario u moj auto i oštetio ga na dva mjesta”.

“Vozio sam 40 godina, kad sam zaspao za volanom i imao prometnu nesreću”.

“Nisam vidio koliko brzo vozim jer sam vozio bez naočala, a bez njih jedva mogu vidjeti brzinomjer”.

“Krenuo sam na posao u 7:00 ujutro i izlazeći iz svog kolnog prilaza  zabio se ravno u autobus, jer je došao pet minuta ranije”.

“Vozio sam prebrzo jer sam žurio da stignem do benzinske pumpe prije nego ostanem bez benzina”.

“Izbacivao sam prazne limenke pive kroz prozor auta jer nisam htio da mi žena vidi koliko sam popio”.

“Posredan uzrok nesreće je bio mali čovjek u malom autu, s velikim ustima”.

“Kako bih izbjegao da udarim u auto ispred sebe zgazio sam pješaka”.

“Nesreća mi se dogodila jer cesta na tom mjestu skreće”.

“Kad sam se približio raskršću, znak STOP se iznenada pojavio na mjestu gdje se nikad prije nije pojavljivao. Nisam mogao zakočiti na vrijeme kako bih izbjegao sudar.”

“Pokušavao sam ubiti muhu kad sam udario u stup”.

“Kad sam se vraćao kući, ušao sam u krivo dvorište i udario u stablo kojeg u mom dvorištu nema”.

“Nesreća mi se dogodila jer sam mahao gospođi koju sam udario tjedan dana ranije”.

“Počeo sam kočiti, ali promet ispred mene je bio sporiji nego što sam mislio”.

“Nikad svom psu ne bih dozvolio da vozi da sam mislio da je to povezano s bilo kakvim rizikom”.

“Mislio sam da ograničenje brzine ne važi nakon ponoći”.

“Pješak me je udario i pao pod kotače mog auta”.

“Cijelog dana sam kupovao biljke. Kad sam se vraćao kući i došao do raskršća, grm je iskočio i zaklonio mi pogled pa nisam vidio drugi auto”.

No, niti jedan od ovih slučajeva nije završio smrtnim ishodom. Horvatinčić je u tri od brojnih prometnih nesreća koje je prouzročio ubio ukupno četvero ljudi, tako da izgovor o sinkopi i ne zvuči naročito duhovito.

Autor: