Černobil – od nuklearne katastrofe do jezovitog ekstremnog turizma

Autor: Zoran Stupar

Černobilska katastrofa ostat će zapamćena kao najgora u povijesti čovječanstva. Ekološka katastrofa, izgubljeni ljudski životi i uništen život za tko zna koliko budućih generacija, najgore su posljedice eksplozije černobilske 'nuklearke'. Dvadeset i šest godina kasnije Černobil polako, ali sigurno, postaje turistička atrakcija.

Život u Pripyatu, gradu u kojem su živjeli radnici nuklearne elektrane i njihove obitelji, zamrznut je 28. travnja 1986. godine kada su ljudi evakuirani iz svojih domova. Tek 36 sati nakon nesreće vlasti su odlučile krenuti s evakuacijom; stanovnici su dobili dva sata da se spreme. Nisu tada ni slutili da će pogled iz autobusa biti njihov posljednji pogled na Pripyat. Više od 40 tisuća duša napustilo je grad u 1100 vozila. No, autobusi su se nedavno počeli vraćati. Puni turista.

Teško opisiv osjećaj

– Što god da ti kažem o tome što sam tamo osjećao, morao bi pomnožiti sa sto – priča nam Mihovil koji je Pripyat posjetio prije dvije godine. Nije teško objasniti što ljude u Pripyatu i okolici reaktora privlači. Pripyat je jedan od rijetkih ‘gradova duhova’ na svijetu. Ondje se može vidjeti kako bi izgledao svijet da je vrijeme odjednom stalo prije 26 godina. Postoji tu još nešto; strahopoštovanje prema sili koja je toliko jaka da je uništila ovo područje do te razine da neka područja neće biti nastanjiva idućih nekoliko desetaka tisuća godina, a koju čovjek misli da kontrolira. Jezu, koju čovjek može osjetiti u dobrim horor filmovima, ovdje može iskusiti iz prve ruke. Ne zbog straha od nadnaravnog; zbog straha od ovozemaljskih stvari koje su često strašnije od svega što možemo zamisliti.

Tvrtka Solo East Travel iz Kijeva organizira turistički obilazak Černobila. Kada bismo odlučili tamo otići ovih dana, to bi nas zadovoljstvo koštalo 149 ili 169 dolara. Put do prve kontrolne točke 30 kilometara od reaktora trajao bi dva sata, tijekom kojih bismo pogledali dokumentarni film. Nakon prolaska kontrolne točke razgledali bismo mjesto Černobil.

– Černobil je jako lijep, kuće koje se koriste i parkovi su prekrasno uređeni. Isto tako ima par spomenika ljudima palim da spase svijet od katastrofe. Priroda je predivna, sve je zeleno i nema smeća – prisjeća se naš sugovornik. Naime, u ovom mjestu smješteni su vojnici i vatrogasci zaduženi za čuvanje zone i gašenje požara, koji su ljeti česti i izuzetno opasni zbog radioaktivne prašine koja se tada širi.

Nikud bez Geigerovog brojača




Pravila ponašanja tijekom obilaska vrlo su stroga i isplati ih se pridržavati, ako vam je stalo do života.

– Bilo je zabranjeno hodanje ikamo bez dopuštenja vodiča, hodanje po travi i mahovini, dirati išta… Jedino sigurno je bilo hodanje po asfaltu kojeg su kiše isprale od zračenja. Par ljudi dobilo je Geigerove brojače i uputstva kako ih koristiti te dužnost da, ako vide povećanu mjeru, upozore ostale. Bilo smo u zgradi koja je bila neka vrste kantine za vojsku te smo tamo ručali. Bilo je zanimljivo gledati izraze na licima ljudi koji su sa strahom jeli tu hranu. No, ohrabrili su nas opisom uzgoja povrća i hrane. Hrana se uzgaja u posebnim vrtovima s novom zemljom i kojekakvim zaštitama. Nakon što se plod ubere stavlja se u poseban uređaj koji mjeri zračenje te se procjenjuje sigurnost za ljude – opisuje Mihovil.

Jeza i strahopoštovanje




Nakon toga, vozeći se, prolazi se druga kontrolna točka 10 kilometara od reaktora. Na putu do reaktora staje se u zatrpanom selu Kopachi i ulazi u dječji vrtić, gdje ne postoji opasnost od ozračivanja. Reaktor se može vidjeti sa 300 metara udaljenosti.

– Taj prizor nikada u životu neću zaboraviti. Tu sliku vidio sam mnogo puta i zamišljao kako će biti vidjeti ga izbliza, no nisam mogao niti približno znati kolika jeza i strahopoštovanje će me obuzeti u blizini reaktora. Kada smo mu se počeli približavati primijetio sam mnogo kamera uperenih u nas. Vodič je rekao da se sa fotoaparatom nipošto ne okrećemo prema dijelu reaktora gdje su kopali ljudi obučeni u zaštitna odijela i maske. Rekao je da se jednom neki turist prema njima okrenuo sa fotoaparatom te da su u roku od dvije minute došli vojnici koji su ih odveli na mukotrpno cjelonoćno ispitivanje – prisjeća se naš sugovornik.

Pripyat – ‘grad duhova’

Nakon reaktora, uputili bi se prema Pripyatu. Poznati su slučajevi turista koji ga jednostavno nisu mogli podnijeti.

– Osjećaj koji me obuzeo bio je neopisiv. Stojite na glavnom trgu, a oko vas napušteni grad. Vi ste jedini ljudi u njemu. Vodič nam je rekao da se onaj tko se ne osjeća dobro vrati u kombi jer mnogi ne podnose taj osjecaj depresije i jeze – kaže naš sugovornik.

Pripyat je mnogima i najatraktivniji dio razgledavanja. Lenjinova ulica, ruševna Palača kulture, hotel Polyssia, bazen, ‘kotač’ u zabavnom parku, ovjekovječen na mnogim fotografijama…A posebno je zanimljiva, zastrašujuća i puna nijemih svjedoka – škola.

– Boja i žbuka se ljušti sa zidova, dječji udžbenici i cipele leže u rasulu po hodnicima i učionicama. Na samome ulazu nalazi se tepih dječjih gas-maski razbacanih po podu. Sjećam se učionice za biologiju, gdje u posudama jos uvijek leže ostaci životinja, ili glazbene učionice u kojoj se nalazi klavir. Sve je onako kako je ostavljeno prije mnogo godina – prisjeća se Mihovil.

Černobil svake godine posjeti oko 10.000 turista. Najdugovječniji je to spomenik ljudskoj gluposti. Budućim smo generacijama ostavili obavezu da najviše sto godina nakon obnove Sarkofaga, konstrukcije kojom je zatrpan reaktor nakon eksplozije, naprave novi. I zato je dobro da ljudi vide tu katastrofu iz prve ruke. Svu količinu neodgovornosti i nebrige u jednoj je rečenici opisala Ukrajinka Elena, koja je prije nekoliko godina na Internetu objavila putopis iz Černobila:

‘Svaka kultura ostavlja nešto čovječanstvu, nešto besmrtno; judejska epoha nam je ostavila Bibliju, grčka kultura filozofiju, Rimljani su doprinijeli zakonu, a mi ostavljamo Sarkofag, konstrukciju koja će nadživjeti sve ostale simbole naše epohe.’

Top 10 bizarnih turističkih atrakcija
10. Kupanje s tjesteninom – Japan
9. Vale de la prehistoria – Kuba
8. Hram Karni Mata – Indija
7. Muzej međunarodnog prijateljstva – Sjeverna Koreja
6. Otok lutaka – Meksiko
5. Muzej slavnih žohara – Texas, SAD
4. Zatvor Bang Kwang – Tajland
3. Luk neutralnosti – Turkmenistan
2. Svijet rata Sekighara – Japan
1. Kuća kostiju Karner – Austrija

(izvor: listverse.com)

Černobilski dnevnici i Bitka za Černobil
Ove je godine snimljen film Černobilski dnevnici (Chernobyl diaries) koji svoju horror priču bazira upravo na černobilskoj tragediji. Gledatelj prati doživljaje grupe mladih ljudi koji, tijekom puta Europom, odluče obići Pripyat.
Film nije sniman na originalnoj lokaciji u Ukrajini već u Mađarskoj i Srbiji, a kod publike i kritike prošao je vrlo loše.
Puno je kvalitetniji dokumentarni film iz 2006., Bitka za Černobil (The battle of Chernobyl). On opisuje slijed događaja koji je doveo do katastrofe te zbivanja nakon eksplozije koja opisuju svjedoci, a prate originalne snimke.

Autor:Zoran Stupar
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.