Goran Ferbezar/PIXSELL
Goran Ferbezar/PIXSELL

Srbi u Hrvatskoj obilježavaju svoje žrtve, a Hrvatima se ne dopušta obilježavanje logora u Srbiji u kojima su bili mučeni i ubijani hrvatski branitelji!

Autor: Zvonimir Hodak

Za sljedeću školsku godinu djeca u Vukovaru i Borovu selu neće učiti povijest iz dva potpuno divergentna udžbenika. Sad se tiska samo jedan u kojem će djeca učiti o ratu između OTAŽBINE I DOMOVINE.

Subota,25. lipnja – Dan državnosti. Škrabalov. Dan kad su SDP-ovi zastupnici herojski napustili Sabor. Sabor je tog “nesretnog “ dana donio Ustavnu odluku kojom se Republika Hrvatska proglašava suverenom i samostalnom državom. U ime zastupnika SDP-a Saboru se obratio Ivica Račan i izrazio nezadovoljstvo time što “nije ostavljena mogućnost za udruživanje sa drugima koji to žele“ te će stoga glasovati protiv takove odluke. Do danas još nije razjašnjena dilema na koje “druge koji to žele“ je mislio Račan. Tako je sabornicu napustilo prije glasovanja 19 od 20 zastupnika SDP-a štiteći interese Islanda i Mongolije koje su se željele udružiti uniju sa RH. Oni koje su zastupnici SDP-a žarko željeli “da se malo udruže“ i druže već su okupirali 1/3 novostvorene države. Sigurni da će se za par mjeseci “udružiti“ s čitavim teritorijem Lijepe naše, a družiti sa svima nama na vojnim sudovima, u Gradišci i Lepoglavi, a možda i na obnovljenom Golom otoku.

Kad je, kartaški rečeno, Ivo Škrabalo nakon Tuđmanove smrti došao na štih on je imao na umu hrabrost i mudrost esdepeovaca koji su, usprkos mračnoj Tuđmanovoj diktaturi, odlučili “cijelom svijetu“ poslati legendarni ”non passaran”. U prijevodu ili sa Beogradom ili “ne računajte na nas“. Nisam baš pretjerano sklon osuđivati “hrabre drugove“ koji su u povijesnom trenutku šmugnuli iz Sabora. Recimo danas 25. lipnja 2016.g., održana je svečana sjednica Hrvatskog sabora povodom Dana državnosti. Ponosni na svoju državu, na ratne pobjede i sa sjećanjem na skoro 18.000 tisuća žrtava, u Saboru se okupilo oko dvadesetak zastupnika. Od nekih 150. Sad bi neki novi Škrabalo trebao zatražiti da se trajno obilježi taj čin. Možda bi se mogla i snimiti komedija pod naslovom “20 veličanstvenih u državi sa posebnim potrebama“. Država u kojoj pred 25.g. zastupnici SDP-a nisu željeli živjeti, u državi u kojoj Predsjednica države odlazi na sastanak sa srpskim premijerom Vučićem isti dan kada je 1928.g. u Beogradskoj skupštini Puniša Račić ubio Đuru Basaričeka i Pavla Radića te smrtno ranio Stjepana Radića. Baš tog dana naša Predsjednica je potpisala deklaraciju o unapređenju odnosa odnosa između dviju država. Naša Predsjednica ima pregršt talenata, ali joj sigurno nedostaje talent za biranje savjetnika. Zar se recimo jedan svestrano nesposobni Mate Granić nije mogao sjetiti i upozoriti Predsjednicu države da posjet Srbiji i potpisivanje deklaracije koincidira s godišnjicom jednog terorističkog akta bez presedana koji je završio ubojstvom hrvatskih predstavnika u Beogradskoj skupštini. Sastanak sa Vučićem započeo je u Vukovarskoj regiji kako bi se i Vukovarci podsjetili na Ovčaru, Sajmište, Bolnicu i sve zločine četnika iz kojih su i nastali današnji vlastodršci u Beogradu. Sviđa mi se toč.6 Deklaracije koja govori o zajedničkom povlačenju novca iz EU. Odmah me je podsjetila na stari vic iz drage nam Juge. Naime, idu tako Hrvat i Srbin putem i Hrvat ugleda i podigne s puta poveći grumen zlata. Srbin ushićen poviče: ”Super, podijelit ćemo ga bratski”. Hrvat ga nekako snuždeno pogleda i reče: ”Lijepo, ali ja bih više volio da ga podijelimo pola i pola”. U Deklaraciji nema ni riječi o zahtjevu Hrvatske da Srbija promjeni svoj tzv. univerzalni zakon koji je od Beograda stvorio mini Haag koji može suditi svima koje je Beograd napao i okupirao. Birokrati iz Bruxellesa sugerirali su poltronskoj Hrvatskoj da se taj problem riješi bilateralno s Beogradom. U ovoj bilateralnoj Deklaraciji to je i riješeno tako da o tome nema ni jednog slova. I ne treba biti posebno pametan pa uočiti da je Vučić pobjednik. Potpisao je “istorijsku“ Deklaraciju i predstavio se kao kompetentan pregovarač sa EU. Hrvatska nije dobila ništa osim još jednog “reigionalnog“ šamara. Dobro. Predsjednica je dala do znanja da je ona sad jedini ozbiljni igrač u Lijepoj našoj s obzirom na tragičnu sudbinu Vlade i na Sabor u kojem tek 20 zastupnika slavi dan državnosti. Ali to je notorna činjenica i zbog toga nije morala na noge Vučiću. Iz šest točaka Deklaracije vidimo samo jedno veliko ništa. Ono što najviše bode oči je nedostatak bilo kakvog reciprociteta u odnosima dvije države. U Vojvodini, gdje nije bilo rata, po nekim podatcima je 60% Hrvata manje nego prije rata. Po hrvatskom izbornom sustavu jedan srpski glas vrijedi kao tri hrvatska. Dok Srbi u Hrvatskoj svaki čas obilježavaju svoje žrtve i u tome, s dubokom žalošću u očima, sudjeluju i hrvatski političari, dotle se Hrvatima ne dopušta pravo na obilježavanje logora u Srbiji u kojima su bili zatočeni, mučeni i ubijani hrvatski branitelji nakon pada Vukovara. I sad neka još netko kaže da je izraz “država sa posebnim potrebama“ uvredljiv.

Za sljedeću školsku godinu djeca u Vukovaru i Borovu selu neće učiti povijest iz dva potpuno divergentna udžbenika. Sad se tiska samo jedan u kojem će djeca učiti o ratu između OTAŽBINE I DOMOVINE.

Par dana nakon potpisa povijesne Deklaracije Srbi su miroljubivo i s puno kompromisa da, ne naškode Deklaraciji, proglasili bl. Alojzija Stepinca ratnim zločincem. Dokaz više da je do sastanka naše Predsjednice i njihovog Premijera zaista moralo doći. Da se zakasnilo samo par dana, ratnim zločincem bio bi proglašen i premijer Tihomir Orešković. Dok bi se to njemu prevelo, Ministarstvo spol(j)nih poslova Srbije počelo bi pisati “Belu knjigu“ pa bi Predsjednica morala opet otići u Suboticu na još jedan politički i diplomatski fijasko. Danas je dokazano i dokumentirano da je pok. Kardinal Stepinac spasio za vrijeme Drugog svjetskog rata 27.215 srpske djece, ratne siročadi i velik dio muškaraca i žena. Sad samo malo apstraktnog razmišljanja. Srbija je članica EU, a Hrvatska mora ispuniti određene uvjete bez čijeg ispunjenja Srbija neće Hrvatskoj dati zeleno svijetlo za ulazak na brod koji je upravo ovih dana počeo tonuti. Dobro, znamo kako su se ponašali Slovenci. Ni Srbi se ne bi ponašali gore. Ali hrvatske poltronske i kmetske političke nomenklature pokazuju što misle o svojoj državi dolaskom dvadesetak saborskih zastupnika na svečanu sjednicu Hrvatskog sabora povodom Dana državnosti. U državi, koja je četiri godine vodila rat protiv onih s crvenom zvijezdom na kapama, s onima koji su urlali “smrt fašizmu-sloboda narodu“, ali koja ih je kao zečeve traktorima otpravila tamo gdje spadaju, gradonačelnicom Siska postaje Kristina Ikić-Baniček. Na antifašističkom derneku drugarica Ika naziva ministra kulture dr. Zlatka Hasanbegovića ”notornim fašistom”. “Neofašist kojem su dali u zadatak da nam ubije kulturu, moći će za sebe reći da je antifašist iako po mom znanju antifašisti ne nose ustaške kape“. Na kraju je dodala kao Mare-mast-trast “smrt fašizmu-sloboda narodu“. Brezovica, antifašizam, Janjić Capo. Izmišljena povijest. Par dana prije tog “istorijskog“ odlaska u šumu Hitler je napao SSSR i time pogazio sporazum Molotov-Ribbentrop koji je 23. kolovoza 1939.g. bio potpisan u Moskvi. Da Hitler nije napao SSSR bi li Capo i ekipa otišli u šumu Brezovicu? Ajde, pogodite! I sad nam neka partizanska Ikača prodaje bozu o “prvom partizanskom odredu“ u porobljenoj Evropi. Ta Europa nije bila porobljena kolovoza 1939.g. kad su Hitler i Staljin podijelili Poljsku i Baltičke države, kad su nestale sa lica zemlje Estonija, Latvija i Litva. Tada je bio mir, pastorala, Tito je podržao Staljina i sramotni sporazum. Kad je Hitler krenuo na Staljina, Capo i ekipa krenuli su na domaće fašiste, a to su bili svi oni koji nisu bili u komunističkoj partiji. Koja slučajnost!

Na Dan neovisnosti, ovisnici rekli ”Ne!”- ovisnosti…

Bojim se da se je sve urotilo protiv Andreja Plenkovića najnovijeg kandidata za najnovijeg predsjednika HDZ-a. S čovjekom se pozdravljam, ali ga ne poznam pobliže. Površni dojam je dobar. Mlad, obrazovan. Navodno govori pet jezika. No, to je nekad bila prednost. Znam jednu konobaricu s Bola koja govori tri jezika. Po takvoj logici dovoljno za potpredsjednicu. I Sanader je govorio četiri jezika. U svakom slučaju Plenković je dobar kandidat. No, kako će ognjištarski HDZ glasovati za Andreja kad su ga javno počeli podržavati likovi kao Jelena Lovrić, Slavenka Drakulić i slični? I Milanović ga zlobno hvali te poziva Andreja u SDP, i to u njegov lijevi ešalon. Za ”Plenkija” je i Vladimir Šeks, veliki maestro dvije Sanaderove pobjede na dva HDZ-ova izborna Sabora. Detalje filma “Velika prijevara“ može se dobit od Branimira Glavaša kojeg su scenarist i režiser filma doslovno skoro došli glave. Naravno, za Plenkija je i legendarni “pola meni, pola tebi, pola Bagi“ – Mate Granić, aktualni savjetnik Predsjednice, koji se nije mogao sjetiti kad je ono Puniša Račić izrešetao braću Radić u Beogradskoj skupštini pa je baš na taj nevažni datum otpravio Predsjednicu u ralje Aleksandra Vučića. Uostalom, Plenković je bio šef izbornog stožera Mati Graniću kod njegovog povijesnog fijaska kad se Mate pokušao domoći Pantovčaka. Matin obožavatelj Davor Butković tada nas je u Globusu uvjeravao da je 63% Hrvata spremno umrijeti za našeg Matu. Objavljivale su se romansirane biografije po kojima je Mate sa 14.g., ubio vola u očevoj mesnici. O dvije stvari nije bilo ni riječi. Prva, da je Mate bio osobni liječnik nadasve popularne partizanke Milke Planinc, a druga je Matina viletina u podsljemenskoj zoni koju je Mate navodno izgradio od prodaje stare obiteljske kuće u Makarskoj. Ako je to istina, Mate je odmah trebao biti proglašen menadžerom godine. No, u predsjedničkim izborima 2000.g., dinamični Plenki i pastoralni i ponizni Mate nisu bili menadžeri godine nego fijasko godine. U predsjedničkoj utrci sa Mesićem, Budišom i Silvijem Degenom ispali su u prvom krugu. Zato Plenki sad za šefa izbornog stožera uzima general Krstičevića, a ne Matu. Kakva nezahvalnost.

HDZ će, po meni, imati puno vremena za dobre analize kako bi ustoličio pravu osobu koja se sjeća kako je to Tuđman radio. Imat će najmanje dva izborna ciklusa, tj. 8 godina da se opet okupe u Banskim Dvorima i ponovno pokušaju srušiti vlastitu vladu. Vidim da optimisti najavljuju pobjedu već na izvanrednim izborima. To me samo uvjerava da su imali pravo svi koji tvrde da su optimisti u svari loše obaviješteni pesimisti.

Dosta se mučim s ovim tekstom jer se približava tekma Hrvatska –Portugal. Čitam na fejsu jednu uzbudljivu podršku našima. Javila se šarmantna antifa Mirjana Mirt pa kaže: “Je*o vam bog mater ustašku! Da bar izgubite svaku utakmicu! Govna su trebala odbiti igrati na prvo skandiranje za dom! Đubrad i oni i organizator – je*o mu Thompson mater! (zajedno sa Glavašem!) – a posebno govna kukavna koji tu znaju urlati, ali boriti se za budućnost zemlje ne znaju… Da ne zaboravim i onu NATO ku*vicu Kolindu! Je*o bog mater i tebi! Amen!!!!” Drago mi je da su antifašisti postali tako rafinirani i suptilni u svom progresivnom izražavanju. Zašto Mirjana nije držala govor u Brezovici?

Završila je Hrvatska svoj nastup Euru. Možete zamisliti slavlje Mirjane Mirt, antifašističke perjanice i po intelektu i po izgledu. Dalmatinska orijuna sigurno također slavi. Čačić ne vidi da Strinić jedva hoda. Da bi Jedvaj odigrao na njegovom mjestu bolje i talentiranije jer u Bundesligi i igra beka. O Pjaci da i ne govorim. Mladi su, ima vremena. Poludim kad čujem tu glupost. Odmah na početku drugog djela kod Portugalaca ulazi Bruno Shancez star 18.g. On je jako iskusan… Portugal trijumfira. Hrvatska orijuna trijumfira. Antifašisti tipa naše šarmantne Mirjane su sada oduševljeni. A Šuker i Mamić ostaju! A mi ostali u krevet posrani… Za budućnost zemlje brinut i borit će se Mirjana Mirt i Kristina Ikić Baniček. I HDZ koji će se na jesen pobjednički prošetati izborima kako nas uvjerava Domagoj Milošević.

U prvoj korizmi 2002.g. Račan i Mesić odrekli su se – Hrvata u BIH.

EU Titanic udario u santu leda. Velika Britanija izlazi voljom svojih građana iz EU. David Cameron napravio je kobnu pogrešku jer je povjerovao svojim agencijama za ispitivanje javnog mišljenja. 24 sata prije referenduma jedna od elitnih agencija izbacila je rezultat: 52% za ostanak a 48% za izlazak. Koja promjena u roku 24 sata… Ako se uopće desila promjena. Prije je to bio klasični blef. Međutim, to nije Cameronova jedina greška. Druga neoprostiva mu je što je za svog savjetnika propustio imenovati Vladimira Šeksa. To s kojim postotkom na referendumu je Šeki uveo Hrvatsku u EU spada u političko-statističko čudo. E’ da je David imao osjećaj za filing… Sad, zbog poraza na referndumu, mora podnijeti ostavku. Kad su u RH vladajući popušili referendum o braku, umjesto ostavke, donijeli su zakon kojima su “različitima od nas“ omogućili da budu isti kao mi. Tako je puknuo još jedan brak iz interesa.

Oscar Wilde je napisao: ”Sreća oženjenog muškarca ovisi o ženama koje nije oženio”.

Autor: Zvonimir Hodak

ZADNJE VIJESTI