Goran Stanzl/PIXSELL
Goran Stanzl/PIXSELL

Manolić nam je otvorio krmeljave nacionalističke oči! ‘Zločini OZNE nisu zločini, već kažnjavanje zločinaca za zločine’

Autor: Zvonimir Hodak

Zlobnici navodno pričaju kako je Joža Manolić u ranoj mladosti doživio i preživio jedan traumatičan događaj. Naime, dinosaurus se pred njegovim očima spustio u dvorište obiteljske kuće i odnio mu oca…

Kaos u glavama. Događaji u maloj, ali politički dinamičnoj Lijepoj Našoj ne dopuštaju nastup ljetne fjake. Kaos u Kumrovcu. Jaka nacionalistička, skoro fašistička kiša poplavila Titovu rodnu kuću. Pravi anife su ogorčeni. Dok smo živjeli u samoupravnoj Jugi, to se nije moglo dogoditi. Postojao je zakon, a meteorolozi su znali da postoji Goli Otok. Mnogi su umrli kako bi omogućili državi da odumre. Mladi misle da sam prolupao. No, doktrina o odumiranju države, koju smo pokupili od Marxa, bila je čvrsta, revolucionarna vodilja kojom nam je Partija osvjetljavala put u bolji život. Ljudi su voljeli Partiju, Tita, samoupravnu i nesvrstanu Jugoslaviju. Svi bez izuzetaka. Ljudi kao što su danas Marijana Mirt, Vedrana Rudan, Nenad Stazić, Jurica Pavičić, Viktor Ivančić, Ante Tomić, Jelena Lovrić, Slavenka Drakulić itd. Svi su oni bili spremni žrtvovati se i sami odumrijeti umjesto države.

A danas? Odvratna vodurina u kući u kojoj se navodno rodio ”najveći sin naših naroda i narodnosti”. U kući u kojoj je od malih nogu genijalni Joža učio mačevati, svirati glasovir, strane jezike kao što su njemački i ruski itd. To je bio kurikulum, a ne ovaj Jokićev. Malo me nagriza ognjištarski crv sumnje. Zbog čega se taj zagorsko-obrazovni sustav uopće mijenjao nakon briljantne pobjede nad fašizmom? Da Tito nije, zahvaljujući zagorskom obrazovnom sustavu, u roku od četiri godine oformio četiri armije, Rusi bi bez problema 1945. godine došli do Trsta gdje ih je čekao Churchill i rat bi opet pobjedonosno završio. A oni koji su se na brzinu, preslagivanjem, pridružili saveznicima, možda ne bi imali priliku proslaviti se Bleiburgom, križnim putevima, Hudom jamom, Jazovkom, Golim Otokom i stotinama tisuća ubijenih bez suda i presuda.

Ovih dana mogli smo pročitati jedno izbalansirano i logično objašnjenje kaosa tih krvavih godina. Kao da je studirao povijest kod Hrvoja Klasića na Filozofskom faksu u Zagrebu, “besmrtni“ Joža Manolić otvorio nam je naše krmeljave nacionalističke oči. Na pitanje o zločinima OZNE koje je prekrila prašina u saveznim i republičkim arhivama bivše države, Joža je dignuo kažiprst lijeve ruke i podučio nas: “Nisu to bili zločini, to je bilo kažnjavanje zločinaca za zločine. Mi nismo kažnjavali hrvatski narod, mi smo kažnjavali izvršioce konkretnih zločina“. Dobri naš Jožica je na tragu Vesne Pusić koja priznaje zločine, ali procjenjuje da “Partija i narod“ nisu imali vremena organizirati suđenja jer još nije bilo jasno drugovima koji je ZKP na snazi. I “genijalni um“ Stipe Mesića upozorio nas je da su oni koji su nastradali u Bleiburgu krivi za Jasenovac, a oni iz Jasenovca nisu krivi za Bleiburg. Jednostavno ”k’o pasulj”! Još danas, u demokratskoj i neovisnoj RH, likovi kao Joža Manolić žive, ponekad i vladaju, razgovaraju i medijski objašnjavaju, sole pamet javnosti, j… nas u zdravi mozak. Mi mislimo da smo pravna država. Naravno, retardirana, ali ipak pravna. Pazite, kakav mudri stav! Nije bilo vremena organizirati suđenja, nego smo morali tri tisuće ljudi strpati u rudnik Huda jama i zazidati ih žive sa 400 kubika armiranog betona. Nakon toga su drugovi poslali depešu u Beograd “Druže Maršale, zadatak je izvršen. Smrt fašizmu – sloboda narodu !“ Nakon takvog herojskog podviga potomci onih iz Bleiburga, Hude jame, Jazovke i drugih hrvatskih poslijeratnih stratišta traže da se Maršalu oduzme njegov trg u najljepšem dijelu Zagreba. Ma, molim vas….

Zlobnici navodno pričaju kako je Joža Manolić u ranoj mladosti doživio i preživio jedan traumatičan događaj. Naime, dinosaurus se pred njegovim očima spustio u dvorište obiteljske kuće i odnio mu oca…

Ako Andrej Plenković postane novi lider HDZ-a, a Davor Ivanković priznati hadezeolog misli da je ta priča demokratski rečeno već “izvjesna“, onda ćemo morati malo mijenjati naše geopolitičke stereotipe. Andrej je do sada uglavnom živio i radio u Bruxellesu i zna kako taj naš nadomjestak za nikad prežaljeni Beograd diše. Andrej je svjestan koliko je tzv. Višegradska grupa problem za EU. Osobito sada kad su građani Velike Britanije pokazali svoje pravo prevratničko lice. Unija se sada boji tzv. sistema domina. Što ako i građani Poljske, Mađarske, Češke, Slovačke počnu misliti svojom glavom? Kamo to sve vodi? Da je Višegradska grupa problem za EU misli i naš Plenki. Kako ga riješiti? Referendumom? Preopasno! Eto, u Engleskoj su naručene ankete jasno pokazivale građanima koji put treba izabrati, ali ponekad ovce nije lako stjerati u tor. Ljudi postaju problem. Daleko su za nama idilična vremena u kojima je drug Staljin izrekao povijesnu formulu za rješavanje problema: “Kažete tavarišći da je čovjek problem. Riješeno. Nema čovjeka. Nema problema.“ Sad su druga, za demokratske standarde, lošija vremena. Zakoni, ustavi, ljudska prava, ima se vremena za organizirati suđenja kao ovo u Muenchenu gdje bi zaslužni drugovi mogli čak i ”popušiti”. Zato Plenki, koji bi za jedno osam godina mogao postati HDZ-ov premijer, misli na centralizaciju EU. Malo zauzdati Orbana i zatucane poljske katolike.

Predsjednica Kolinda se po svemu sudeći dala “navući“ na ideju od Baltika pa do Jadrana. Sjetite se i Tuđmana i njegovih usko nacionalnih ideja u hrvatskoj državi. Plenki možda misli da za Hrvatsku ima tko misliti osim Poljaka i Mađara. Ima toliko mladih, sposobnih činovnika, koji govore jezike, cijepljenih od svih nacionalizama koji pojma nemaju niti ih zanima koliko su ustaše nakon ’45. g., pobile partizana i pobacale ih u jame u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Sloveniji. Oni žive i rade za dobro svih nas ne samo u zemlji nego i u Bruxellesu. Oni nam odobravaju koji je ”kulen” naš, a koji recimo Islandski. Određuju treba li nam Pelješki most ili ne. Uskoro će odlučiti i treba li nam ili ne ”Most” Bože Petrova. Centralizacijom EU pojačat će se prije svega sadašnja labava disciplina. Liku, koja zjapi prazna, naselit ćemo Sirijcima i Iračanima. Za svakog ćemo dobiti po jedan euro. Možda i više. Pa neka ISIL počne svoje operacije oko Plaškog, Gospića, Udbine. Kad zapadne snijeg, rat je gotov. EU rješava sve probleme. Bolje nego nekad Beograd, Budimpešta i Beč. Sreća da je HDZ sad u ”blagom usponu” koji će kulminirati za jedno osam godina parlamentarnom pobjedom na izborima. Kad jednom Plenki uđe u Banske dvore, pod pretpostavkom da neće sam srušiti svoju vladu, centralizacija EU može početi. Od preostalih pacijenata.

EU pomalo podsjeća na komunistički kolektivizam. Kao što bi rekao Oscar Wilde: “Pravi komunisti sve dijele ravnopravno: obično imaju toliko grijeha koliko i imovine”.

Predsjednica je nedavno primila delegaciju Medijske organizacije jugoistočne Europe (SEEMO). Pri tome se izričito založila za zaštitu neovisnosti HRT-a. Ostao sam tronut brigom, skrbi i plemenitošću članova te medijske ljevičarske falange. Novi scenarij za film “Nevinost bez zaštite“ našeg HRT-a. Drugovi iz SEEMO posebno su pustili “krokodilske suze“ i izrazili nesebičnu zabrinutost “zbog posljednjih uredničkih smjena na HRT-u“. Ukazali su drugovi iz SEEMO na primjer Mađarske u kojoj je desno orijentirana vlada uvela čvrstu kontrolu javnih medija tako što su kroz proces restrukturiranja proveli masovne kadrovske promjene. Ljevičari iz SEEMO sigurno ne smatraju našu Predsjednicu glupom, ali Hrvatske građane sigurno smatraju. 2011.g., na vlast je došao progresivni SDP. U par dana su drugovi smijenili oko 4o urednika na HRT-u. Degradirali su oko 100 novinara. Na čelo HRT-a je došao “pravovjerni“ Radman i započeo serijsko i uporno maltretiranje TV pretplatnika partizanskim filmovima, serijama, ljevonogim urednicama i ljevorukim urednicima. I tako četiri godine. Iskreno nije me to previše smetalo. Drugovi su osvojili vlast i za 80 kn. mjesečno prodavali su nam svoju ideologiju, svoje Sutjeske i Neretve. Tako je uostalom i u Francuskoj. Ona stranka koja tamo osvoji vlast odmah preuzima sa svojim kadrovima francusku državnu TV. Kad izgube i na vlast dođu drugi radmani i sve se to smatra dijelom neke običajne EU demokracije. Međutim, kad u RH na vlast dođe voljom građana da prostite desna vlast i promjeni par urednika odmah započinje dreka koju možete čuti samo u filmovima Nacional Geografica koji nam pokazuje šumski požar u nekom životinjskom rezervatu. 2011.g. Drugovima iz SEEMO nije bilo ni na kraj pameti da se najave Ivi Josipoviću i izraze duboku zbrinutost staljinističkom čistkom na HRT-u nakon dolaska Kukuriku koalicije na vlast. Sad su ljevičarski brižno zamolili Predsjednicu da se zauzme za tragičnu sudbinu naše lijeve novinarske heroine Slavice Lukić. Ista je osuđena po hrvatskom zakonu za kazneno djelo tzv. “sramoćenja“. Predsjednica je, sa suzom koja joj je kanula niz oko, odmah obećala da odredbu o “sramoćenju“ iz KZ-a treba ukinuti iako je znala da prije može ukinuti autobus koji s Britanskog trga vozi na Pantovčak nego jedno kazneno djelo koje je “ufatilo“ našu Slavicu s rukom u pekmezu do lakta. Za duševno stanje ovog naroda bilo bi zdravije i bolje kad se i Predsjednica i Vlada ne bi tako poltronski ponašali pred lijevo-liberalnim aktivistima koji nam svako malo dolaze soliti pamet svojim naručenim “zapažanjima“. Recimo samo na primjer da je za kazneno djelo “sramoćenja“ iz čl.148 KZ-a kažnjen Velimir Bujanac bili i tada aktivisti SEEMO slinili pred Kolindom i tražili njegovo ukidanje. Doduše možda bi ipak tražili.. ali strožu kaznu za crnokošuljaša Velimira. Toliko o objektivnosti, dobronamjernosti i informiranosti. Zamislite samo zgodnu priču kako je recimo sveprisutni i strogo objektivni GONG došao u Mađarsku upozoriti Viktora Orbana da je po mađarskom KZ-u osuđen neki njihov ljevičar. Sami zaključite bi li naši drugovi i drugarice uspjeli vidjeti mađarskog Premijera!

Pokojni dr. Franjo Tuđman nije imao račune u inozemnim bankama. Ali netko ima računa to izmišljati.

Javio se u subotnjem Jutarnjem vječni dopisnik propale Juge iz Hrvatske. Tko drugi nego notorni jugonostalgičar, Jurica Pavičić. Naslov je jednoznačan: “Jesam li neprijatelj ako ne navijam za našu momčad?“ Naravno, odgovor se nameće sam od sebe. Navijanje za hrvatsku nogometnu momčad je u svakom slučaju proizvoljan izbor svakog pojedinca. Tu je Pavičić u pravu. Još je Tuđman bez ikakve zadrške rekao da postoji oko milijun hrvatskih državljana koji nikada neće prihvatiti Hrvatsku kao svoju državu. Kako se ta procjena pokojnog “diktatora“ pokazala u bezbroj navrata kao posve točna onda, sukladno tome, ne možemo ni očekivati da će razni Pavičići, Tomići, Jergovići, Dežulovići, Mirjane Mirt i sl. likovi navijati za Hrvatsku? Dobro je za higijenu ove države da nema lažne navijače koji će u određenom trenutku skinuti pastoralnu masku i “topovskim udarima“ pokušati eliminirati reprezentaciju prije nego što to učine Portugalci. Kaže naš Jurica: “nitko od nas nije dužan nikakvu lojalnost ni repki, ni kockicama, ni zastavi, ni drugim ikonografskim tričarijama kojima je glavna svrha product placement za “žuju“. Naravno, i ja mislim da nitko nije dužan bilo kakovu lojalnost prema repki… osobito ako tu repku, recimo, mrzi pa je želi na silu izbaciti sa EUR-natjecanja usprkos ogromnoj većini nas koji tu repku obožavamo, volimo njezin kockasti dres, njezinu ikonografiju koju ne smatramo priglupom tričarijom. To su oni koji su, za razliku od jugonostalgičara, oslobodili zemlju od onih koji su tada imali identične stavove kao Jurica. Bile su to Gardijske brigade koje su isprašile tur Juričinim zečevima; oslobodile Knin i zemlju i ponosile se kako kockicama tako i krunicama oko vrata. Neka kao Splićanin ode u prostorije 4. gardijske brigade i neka njima pokuša prodati bozu da je on član “udružene, održive zajednice građana koja se temelji na legalitetu, solidarnosti i zajedničkom dobru.“ Jurica se uzbudi čim čuje riječ orijuna. Što je loše u toj riječi, misli on. I Predsjednica je spomenula orijunu. Potpuno nepotrebno. Pa to je samo ”Organizacija jugoslavenskih nacionalista”. Ekstremna nacionalistička i teroristička organizacija osnovana 1921. g. u cilju zaštite unitarističke jugoslovenske države. Usko je surađivala s četnicima tako da je 1929. g., kralj zabranio Orjunu tijekom šestosiječanjske diktature. Tijekom Drugoga svjetskoga rata Dalmacijom su krstarile četničke postrojbe popunjene uglavnom Hrvatima – orjunašima. E, sad se slažem s Juricom. Oni iz Saint Etiennea nisu sinovi orjune! Split je hrvatski grad! Međutim, nažalost sinovi orjune imaju još i dan danas snažno utočište baš u Dalmaciji. Bilo bi pošteno da se organiziraju, registriraju i zatraže oružje te daju priliku pripadnicima 4. gardijske brigade da provjere jesu li zahrđali ili ne.

U Kumrovcu se navodno otvara elitni restoran ”TITO”. Zbog velikog interesa budućih gostiju na otvaranju restorana čeka se u ČETVEROREDU…

Autor: Zvonimir Hodak

ZADNJE VIJESTI