Robert Anic/PIXSELL/Petar Glebov/PIXSELL

Provalom mržnje Glavašević nastavio napade na Krstičevića!

Autor: Željko Sakić

Još se sjećam kako je na zgradi riječkog HNK Ivana pl. Zajca, tadašnji intendant Oliver Frljić, baš početkom studenog 2014. izvjesio ogromnu fotografiju Bojana Glavaševića na kojoj je pisalo: „Ja ne mrzim, heroj a ne zločinac“.

Bila je to unaprijed dogovorena re(akcija) nakon gostovanja Glavaševića u emisiji „Nedjeljom u 2“.

Tada je Aleksandar Stanković s neskrivenim simpatijama, potpuno suprotno nego kada je emisiju vodio za gostovanja Peđe Mišića, pokrenuo PR akciju, za Glavaševića, koja je uskoro uslijedila.

Ubrzo je „spontano“ pokrenuta Facebook stranica: „Ja ne mrzim“, a potom je sa naslovnica svih mainstream medija dječačko lice Bojana Glavaševića, slalo ciljanu poruku, posve određenoj publici.

Zamalo ga je i Vesna Teršelič, nominirala za Nobelovu nagradu za mir, a kako i ne bi.

Naime, dva dana nakon gostovanja kod Ace Stankovića, ponovno „slučajno“ u svojstvu pomoćnika ministra branitelja Glavašević je na tribini Documente, baš u Vukovaru rekao da među hrvatskim braniteljima koji su pobijedili u ratu i imaju brojna prava, postoji niz slučajeva oboljelih od PTSP-a i malignih bolesti, dok kod pripadnika srpskih postrojbi, koje su izgubile rat i nemaju sličnih prava, nema niti pojave PTSP-a.

Ovdje moram dodati da kakav je općenito položaj braniteljske populacije govori i podatak da je prosječni životni vijek branitelja 50 godina i 9 mjeseci, dakle 24 godine manje od prosječnoe dužine života muškaraca u Hrvatskoj.

Još slikovitije rečeno, s obzirom da su im ministarstvo vodili Predrag Matić i Bojan Glavašević daljnja objašnjenja nisu potrebna.

Glavašević, asistent na katedri Milorada Pupovca, tada je već počeo pokazivati pravu ćud i narav, koristeći  ranije, brižljivo pripremljenu medijsku sliku, da bi zapravo, vrijeđao branitelje. Glavašević se tada tek pripremao za pravu ulogu koju je odigrao, u ministarstvu Freda Matića, koji se da bi postao ministar, izliječio od PTSP-a.

Krstičević nije laka meta

Iako su sličnu kampanju započeli i protiv Damira Krstičevića, još na početku njegovog mandata, tvrdeći kako je odgovoran za zločine u Bosni, što se pokazalo laži, ipak je Krstičević stalna meta medijskih napada. Da, u Bosni je Krstičević s Gotovinom do nogu potukao Ratka Mladića pa je poznata epizoda kada je na sastanku s Miloševićem Holbrooke je nazvao Gotovinu i rekao mu neka pokaže srpskom predsjedniku da su Hrvati pred Banjom Lukom. Gotovina je, s obzirom na to da su hrvatske snage netom bile zauzele hidroelektranu Bočac, 20 km od Banje Luke, na 20-ak minuta isključio struju.

Da smo dopustili da jedinice Armije BiH i Hrvatske vojske u ljeto 1995. godine uđu u Banju Luku, Republika Srpska bila bi poražena kao što je to bila Njemačka 1945. godine rekao je 2015. Peter Galbraith, bivši američki veleposlanik u Hrvatskoj.

Iako je Ivo Josipović čak svirao glasovir kod Milorada Dodika, eto Krstićeviću nisu oprostili za ono što im je učinio u Bosni.

Stoga insinuacije da Krstičević ne zna engleski jezik,iako je svakome jasno da se vojna škola u Americi ne može završiti bez znanja toga jezika, te rečenice poput: „Kanadski pizza majstor Šušak sigurno je govorio bolje engleski od generala Krstičevića“, samo su očajnički pokušaj da se časnog generala, osramoti u javnosti.

Spominjanje, „pizza majstora Šuška“ također je izrečeno dan prije konačne pravomoćne presude protiv šestorice bosanskohercegovačkih Hrvata, i također nije slučajno, osobito jer se Tuđman i Šušak, praktično Hrvatska, terete za UZP, agresiju, protiv BiH.

Priča o prepisivanju vlastitog završnog rada nije mogla izaći u javnost slučajno. Naime, iako je jasno da za razinu vojne škole koju je Krstičević, pohađao, nije upitno citirati sam sebe, pitanje je kako su iz MORH-a dopustili da se ova medijska operacija izvede bez ikakve kontrole. Zbog čega nisu bili spremni za očitu manipulaciju, pa je Krstičević pod stresom zbog prerane smrti, prijatelja Davora Jovića, heroja Domovinskog rata, sam odgovarao na pitanja novinara.

Uostalom, ako ni u Atlanticu ni na ZŠEM-u nisu željeli govoriti kod kojeg je profesora i na koju temu diplomirao Emil Tedeschi inače u 45. godini, ne shvaćam kako je diplomski rad generala Krstičevića,  dostupan bez  ikakve zadrške, kakvu sebi uzimaju za pravo, čelnici i najmanih gradova i općina, kada se službeno zatraže bilo kakve informacije.

Ne može proći  bez Glavaševića

Bojan Glavašević je konferenciju Damira Krstičevića, prokomentirao na svojem Twitter računu;

“Najgori i najprimitivniji hadezeovski čobanluk kakav Karamarko nije smio pripustiti dalje od naplatnih kućica na ulazu u Zagreb, Plenković je pustio u mainstream i u Banske dvore. To ću ga podsjetiti idući put kad se u Saboru bude ljutio na Marasa ili Pernara zbog populizma”, poručio je, Glavašević.

Glavašević usprkos svojoj naobrazbi ne može pobjeći od sebe samoga.

Ako bih i zanemario izraz „hadezeovski čobanluk“, nije mi jasno kako Glavašević zamišlja da će on određivati tko smije ili ne smije „dalje od naplatnih kućica na ulazu u Zagreb“.

Kao što je vidljivo Glavašević nastavlja tamo gdje je stao 2014. Za branitelje, uvijek ima „poseban rječnik“.

I to ovoga puta, prema istinskom heroju Domovinskog rata Damiru Krstičeviću.

Glavašević, to je onaj čovjek, za kojega Frljić tvrdi: „Ja ne mrzim, heroj a ne zločinac“.

Autor: Željko Sakić