screenshot

Brnabić brani Šešelja, ali i velikosrpsku ideju!

Autor: Željko Sakić

Kada je Aleksandar Vučić odlučio mandat za sastav buduće vlade povjeriti tadašnjoj ministrici državne uprave i lokalne samouprave Ani Brnabić, koja je na toj dužnosti godinu dana ranije, zamijenila Kori Udovički, sestru supruge Rade Šerbedžije, to je izazavalo oduševljenje u hrvatskim mainstream medijima.

Naslov koji su objavile jedne dnevne novine: “Srbiju će učiti toleranciji“, pokazuje koliko se površno i nekritično pisalo o Brnabić.

Uglavnom, jedan od razloga medijskog oduševljenja odabirom Brnabić bio je i zbog njezina podrijetla. Naime, djed s očeve strane rodom je s Krka. Tako se u toj euforiji moglo pročitati: „premijerka Srbije bit će, nakon Milanovića, još jedan visoki dužnosnik koji je volio u tišini sletjeti na Krk.“

Iz svega objavljenog jedan je novinar zaključio: „Možda bi se i u Hrvatskoj trebalo gledati na sposobnost, a ne na seksualne sklonosti ili etničke, vjerske i ine etikete kandidata.“

Naravno, činjenica da u Hrvatskoj manjine imaju osam zastupnika u Saboru, praktično odlučuju o parlamentarnoj većini, te općenito imaju najveća prava u odnosu na bilo koju drugu državu EU, primjer je i dvojezičnost u Istri, posve se zaboravila, spomenuti.

Osobito je Milorad Pupovac gorljivo docirao o demokratskim standardima u Srbiji, koji su dolaskom Brnabić postali viši nego u Hrvatskoj. „

„Mi se moramo osloboditi vala nacionalizma koji nas je zapljusnuo od kada smo ušli u EU“, rekao je Pupovac i nastavio:

„Značajna poruka Europi, značajna poruka regiji. Gospođa Brnabić za sobom ne nosi nikakvu vrstu političkih poruka, preduvjerenja koja bi na neki način trebala izazvati zabrinutost o njoj kao o prvoj ženi izvršne vlasti“, zaključio je Pupovac.

Mogla su se čuti  i mišljenja kako na taj način Vučić želi poslati u svijet sliku o nekoj drukčijoj Srbiji.

I doista, list Repubblica tada piše o Brnabić, javno deklariranoj homoseksualki, kao o;  „povijesnom preokretu u Srbiji“, te kako je Vučić bio član Šešeljeve stranke te na crnoj listi zemalja EU u koje mu je bio zabranjen ulazak, ali je sada „europejac“ koji Srbiju vodi prema euroatlantskim integracijama.

S obzirom na posebne odnose talijanskih i srpskih fašista, koji imaju svoju povijest još od Drugoga svjetskoga rata, osobito odnosa četnika i talijanskih okupacijskih snaga, pisanje pojedinih talijanskih medija ne čudi.

Primjerice, Goran Davidović – Führer, vođa srbijanske fašističke organizacije „Nacionalni stroj“, nakon odslužene jednogodišnje zatvorske kazne zbog širenja mržnje preselio se u Italiju, gdje se pridružio tamošnjim fašističkim organizacijama. Führer iz Novog Sada postao je vođa fašista u Trstu, i organizirao je prosvjede prigodom kojih su demostranti  uzvikivali parole protiv NATO i EU, tražeći da se Italiji „vrate“ Istra i Dalmacija. U prvom redu nalazio se i Davidović, koji je nosio transparent na kojem je bilo ispisano: „Kosovo je Srbija“.

Prije nekoliko dana Brnabić je izjavila: „Podsjećam da je Kosovo i Metohija pokrajina u okviru Srbije i na taj način se vlada odnosi.“

Brnabić: “Tko će Šešelju vratiti 13 godina života?”

Predsjednik Haaškog suda Carmel Agius kritizirao je Srbiju zbog nepotpune suradnje sa sudom, a srbijanski su mu dužnosnici uzvratili primjedbama na tretman optuženika u Den Haagu i osuđenika koji izdržavaju kaznu u europskim zatvorima, prenijela je Hina, izostavivši objaviti skandalozne izjave Ane Brnabić.

Ovakvo „filtriranje“ informacija državne novinske agencije, kao i obično, neće donijeti ništa dobro.

Premijerka Srbije Ana Brnabić izjavila je da Haaški sud nije bio objektivan i da je Srbija “najgore prošla” po zbiru kazni i po broju preminulih u Haagu.

Ova izjava otkriva svu ideološku indoktrinaciju velikosrpskom ideologijom Ane Brnabić.

Reći da je Srbija najgore prošla pored 15 tisuća ubijenih u Hrvatskoj, nakon Vukovara, Srebrenice, Dubrovnika, svih ratova koja je povela, u Sloveniji, Hrvatskoj, BiH i na Kosovu, vrhunski je cinizam i dokaz kako Brnabić nije niti malo drugačija od Vučića, Dačića ili Vulina.

Zbrajanje broja kazni znači da zapravo Brnabić polazi sa stajališta jednake krivice, da su svi počinili jednak broj ratnih zločina, svi su jednako krvi te zapravo nema zamjerki, prema počiniteljima ratnih zločina iz Srbije, nego ih implicite, podupire.

U tom smislu ona je sljedbenica velikosrpske, četničke ideologije, kao i Šešelj kojega otvoreno brani.

Brnabić se upitala kako može s njima razgovarati o učinkovitosti pravosuđa i o tome koliko traju procesi budući da je Vojislav Šešelj tamo proveo 13 godina, a onda je oslobođen.

“Tko će njemu vratiti 13 godina života, kako se to nadoknađuje?”, upitala je Brnabić suca Agiusa.

Četništvo se u Srbiji odavno smatra „drugim antifašističkim pokretom“, i to je dugoročna politika koja je već dala rezultate.

Draža Mihailović sudski je rehabilitiran, a uz njega i Nikola Kalabić te Milan Nedić koji je u vrijeme okupacije Trećeg Reicha u Drugom svjetskom ratu bio predsjednik marionetske vlade u Srbiji.

Uzalud je Ani Brnabić što je  školovana u inozemstvu i prva žena na čelu srbijanske Vlade. Ona čvrsto stoji na velikosrpskim pozicijama koje je provodio Vojislav Šešelj kojeg tako odlučno brani.

Autor: Željko Sakić