Robert Anic/PIXSELL

Bobetko i Račan, dvije obljetnice – jedna vijest!

Autor: Željko Sakić

Kako se moglo dogodili da dopustimo da nam povijest Domovinskog rata i stvaranja samostalne hrvatske države pišu i interpretiraju oni koji nisu prstom makli za obranu domovine, oni koji nam uporno nameću tezu da je kod nas bio građanski rat, a izbjegavaju reći pravu istinu da je riječ o teškoj agresiji na samostalnu hrvatsku državu, na njezin suverenitet, na plebiscitarnu odluku jednog naroda da živi samostalno u svojoj državi, zapitao se vojni ordinarij mons. Jure Bogdan.

Poznata je tvrdnja, ono što nije objavljeno u TV Dnevniku nije se niti dogodilo. Dakako, nedjeljni dnevnici TV Nove i RTL-a dali su punu pozornost 11. obljetnici smrti Ivice Račana. Središnji Dnevnik HRT-a dao je jednak prostor kongresu Živog zida i obljetnici smrti Ivice Račana. O 15. obljetnici smrti generala Janka Bobetka niti u jednom Dnevniku nisu prozborili ni riječi.

Kada je prije dva mjeseca na zagrebačkoj Gradskoj skupštini raspravljan zahtjev za imenovanjem jedne od ulica u glavnom gradu po generalu Janku Bobetku, neki su možda i očekivali da će prijedlog biti odbačen. No, obrazloženje je sve iznenadilo, prijedlog naziva bio je previše dugačak. Tako je umjesto “Ulica stožernog generala Janka Bobetka” predloženo “Ulica Janka Bobetka”. Što se tiče dužine naziva moram primijetiti da „Ulica maršala Josipa Broza – Tita“, koju ima veliki broj gradova u Hrvatskoj nije značajnije kraća, no u samom civilizacijskom smislu je neprihvatljiva. Ulica „maršala“ zapravo veliča Titovo totalitarno nasljeđe.

Prilikom odbijanja imenovanja ulice u Zagrebu prema imenu generala Janka Bobetka oglasila se tzv. nevladina udruga Inicijativa mladih za ljudska prava – Hrvatska. Naime, iz YIHR Hrvatska su upozorili da bi ako bi bilo koja ulica u Zagrebu ili u Hrvatskoj nosila Bobetkovo ime, to bilo vrlo loše za kulturu sjećanja općenito. U nedjelju se pak na Twitteru oglasio Ivo Josipović: ‘Račan je bio pobjednik, zaslužio je trg u Zagrebu. Što čekate?!’

Uređuje li YIHR dnevnike u Hrvatskoj?

Hrvatski nogometni savez zaprimio je 2016. godine Apel Inicijative mladih za ljudska prava – Hrvatska, SOS Racisme i Europskog antirasističkog pokreta za povlačenje pjesme „Lijepa li si“ kao pjesme hrvatske reprezentacije na EURU 2016., uz sljedeće „obrazloženje“:
“Odabrana pjesma je nacionalistička, agresivna i potiče na nasilje. Izvođač pjesme je ultra nacionalistički pjevač Marko Perković, poznatiji pod nadimkom Thompson koji je referenca na strojnicu istog imena. Ovaj vatreni poklonik pronacističkog ustaškog režima na svojim nastupima često koristi simbole povezane s onima koji su odgovorni za genocid nad Židovima, Romima i Srbima u Hrvatskoj tijekom Drugog svjetskog rata”, naveli su u svom zahtjevu YIHR Hrvatska. Naravno njihov zahtjev je odbijen, ali je doprinio percipiranju Hrvatske kao tobožnje „fašističke“ države.

U izjavi za „Novosti“ programski direktor YIHR Hrvatska je o operacijama „Bljesak“ i „Oluja“ rekao kako, “nazivati akcije u kojima je ubijeno više desetaka ili stotina civila “veličanstvenima”, naprosto je nepristojno.”

Očito su urednici Dnevnika jako dobro čuli i razumjeli poruke koje su prethodno poslane, pa se na 15. obljetnicu smrti generala Bobetka o njegovom životu i djelu, nije moglo čuti apsolutno ništa.




Bobetkov i Račanov život i smrt

U prigodnoj izjavi, koju su prenijele sve TV postaje, predsjednik SDP-a Davor Bernardić naglasio je da ih je Ivica Račan naučio da je u životu i politici najvažnije sačuvati obraz.  O ostavštini Bobetka, generala kojega su voljeli vojnici, na TV-u, nitko nije imao ništa za reći. Stoga imam i osoban razlog zašto ovo pišem. U Zagrebu 1997.g., Janko Bobetko promovirao je moj prvi roman. Iz osobnog iskustva mogu ustvrditi da se radilo o iznimnom domoljubu, čovjeku i intelektualcu i koliko god danas šutjeli o tome, ta činjenica u povijesnom je smislu neupitna.

Što su u nedjelju TV postaje propustile reći?  Ivica Račan već se s petnaest godina učlanio u SKH. Iako je na Pravnom fakultetu diplomirao 1970. godine, već je od 1968. godine bio zaposlen na Institutu za društveno upravljanje kao znanstveni suradnik. Nakon uklanjanja hrvatskih proljećara 1971. na njihova mjesta postavljeni su provjereni kadrovi. Tako je 1972. Račan postao glavni ideolog zagrebačkih komunista, dok su Tuđman, Gotovac, Budiša i ostali otišli na robiju. Za razliku od Račana, slomom hrvatskog proljeća, zbog zauzimanja za hrvatske nacionalne interese 1972., Bobetko je smijenjen i prisilno umirovljen. Od tada do potkraj osamdesetih nije smio javno istupati, te se nalazio u kućnom pritvoru pod nadzorom komunističke tajne policije.

Račan je s mjesta predsjednika ideološke komisije 1978. prešao u Predsjedništvo CK SKH. Potom je od 1982. postao direktor političke škole SKJ „Josip Broz – Tito“ u Kumrovcu. Ta je škola iznjedrila mnoge kadrove koji su utjecajni i danas. Od 1986. do 1989. Račan je član Predsjedništva CK SKJ. U Beogradu je kao član CK imao stan u blizini teniskog igrališta. Život bez tenisa, tvrdio je, bio mu je nezamisliv. Krajem 1989. izabran je za predsjednika CK SKH. Pobijedio je protukandidata Ivu Družića koji se otvoreno zalagao za unitarnu Jugoslaviju. Nakon Račanovog dolaska na vlast Družić će biti na raznim funkcijama. Tako je postavljen u NO „Podravke“ gdje je s bivšim Račanovim ministrom Matom Crkvencem ostao sve do veljače 2017.g. U Hrvatskom državnom saboru 25. lipnja 1991. donešena je Deklaracija o suverenosti RH. Tada je Ivica Račan sa SDP-om demonstrativno napustio saborsku sjednicu.




Janko Bobetko je 1992. preuzeo zapovjedništvo na Južnom bojištu. Uspješno je vodio akcije deblokade Dubrovnika i operacije u dubrovačkom zaleđu. Nakon toga je postao načelnik Glavnog stožera OS RH. Vodio je operacije Maslenica i Medački džep.  Račan je 3. siječnja 2000. godine na čelu Koalicije preuzeo vlast. Provedene su masovne čistke u svim institucijama i na svim područjima političkog, kulturnog, medijskog i gospodarskog života.

Bobetko je pak, 2000.g. bio supotpisnikom Otvorenog pisma dvanaestorice hrvatskih generala hrvatskoj javnosti koji su po Mesiću htjeli ‘rušiti’ Hrvatsku, pa ih je Mesić umirovio. Današnji počasni predsjednik antifašista inače potpuno kompromitiran svojim tajnim svjedočenjima u Haagu i stavovima o događanjima u Drugom svjetskom ratu, odlično je surađivao s Račanom.

Međunarodni sud u Haagu 17. rujna 2002.g. generala Bobetka optužio je za ratne zločine počinjene 1993. godine u operaciji Medački Džep. General Bobetko je tada izjavio da u Haag neće otići živ i odbio je primiti optužnicu. Račan je posjetio Bobetka u njegovoj kući u Zagrebu, no generalova odluka bila je konačna. „Ja sam odluku donio, neću živ u Haag jer tamo meni mjesto nije, jer hrvatski narod borio se protiv terorizma i zašto se u Hrvatskoj brani reći da je bila izložena četničkom terorizmu”, rekao je general Bobetko.

Prvo otac, onda sin, potom svi ostali

U sklopu istrage o ratnim zločinima 17. srpnja 2017.g. na obavijesni razgovor bio je pozvan Ivan Bobetko, ratni načelnik Kriznog stožera za Sisak i Baniju, nekadašnji saborski zastupnik i sin generala Janka Bobetka. Član Kriznog stožera bio je i Đuro Brodarac, ratni zapovjednik sisačke policije, koji je uhićen 2011. ali suđenje nije dočekao. Ubrzo, 13. srpnja 2011. Brodarac je umro u pritvoru gdje je držan u potpuno neprimjerenim uvjetima. Njegov zamjenik, Vladimir Milanković je 2013. osuđen na osam godina zatvora. Vrhovni sud mu je 2014. kaznu povisio na 10 godina zatvora.

Bobetko umire u Zagrebu 29. travnja 2003.g. Račan umire u Zagrebu 29. travnja 2007.g. O obljetnici Račanove smrti u nedjelju izvješćuju svi glavni elektronički mediji; o obljetnici smrti Janka Bobetka, ni jedan.

Winston Churchill je rekao: „Narodi koji padnu u borbi za slobodu, kad tad se opet dignu i vrate, a oni koji pristanu biti roblje, zauvijek nestaju.“

Autor:Željko Sakić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.