Milanović se kasno sjetio zaigrati i na domoljubnu kartu!

Autor: dr. Zdravko Tomac / 7Dnevno / 28. kolovoza 2015.

Nakon što je pobjegao iz Knina i Sinja, nakon što mu je Vesna Pusić održala javnu lekciju iz vanjske politike, nakon što mu je Josipović oteo Čačića, otet će mu vjerojatno i IDS, izgleda da sadašnji premijer shvaća kako se primiče kraj njegovoj političkoj karijeri...

U svoj posljednjoj knjizi “Pobjednici i gubitnici” u kojoj sam opisao političke borbe u Hrvatskoj uoči, za vrijeme i neposredno poslije predsjedničkih izbora, dio knjige posvetio sam Zoranu Milanoviću pod naslovom: “Zoran Milanović protuhrvatski King Kong”.

Ideju za taj naslov dao mi je sam Milanović, koji je prilikom pokušaja nametanja Lex Perković, kojim je želio onemogućiti isporučivanje udbaških zločinaca Njemačkoj, prijetio da će uskoro objelodaniti tko je hrvatski King Kong. Mnogi su se pitali na koga je Milanović mislio. Nakon nekog vremena pokazalo se da je ustvari mislio na sebe. Ja sam u knjizi argumentima dokazao zašto imam pravo upravo Milanovića proglasiti protuhrvatskim King Kongom. U međuvremenu je i Hrvatsko nacionalno etičko sudište na temelju istih ili sličnih argumenata presudilo Milanoviću za moralnu veleizdaju.

Napisao sam mnogo članaka a i u knjizi sam argumentirano dokazao da je on hokus pokus premijer, koji svakog dana drukčije govori, koji o istim stvarima govori na različite načine, da vrlo lagano i neodgovorno istinu pretvara u laž, a laž u istinu. Usporedio sam ga s mađioničarom, koji pucne prstima i kaže hokus pokus i zeca pretvori u goluba ili obrnuto. Dokazao sam da on nema kontinuitet u svojoj politici, da ne priznaje realnost, da je toliko bahat da je sam sebe uvjerio da se istina može pretvoriti u laž, a laž u istinu. On je sam sebe uvjerio da je mađioničar, iluzionist i da može uvjeriti ljude da je bijelo crno, a crno bijelo i da će mu ljudi povjerovati. Međutim, danas me mnogi pitaju što se dogodilo s Milanovićem?

Već dva mjeseca ne djeluje kao antihrvatski King Kong

On već dva mjeseca ne djeluje kao antihrvatski King Kong, dapače, pokušava glumiti hrvatskog domoljuba i boriti se za hrvatske nacionalne interese. Potpuno je promijenio svoje ponašanje, pokušava biti komunikativan, otvoren i srdačan, više ne vrijeđa ljude, stalno ide među ljude, čak odlazi na rođendan jednoj starici koju ne poznaje. Pomalo pokušava kopirati Kolindu Grabar Kitarović, i ono što je najvažnije prestao je vrijeđati ljude, prestao je napadati branitelje, prestao je izmišljati ustaše svuda oko nas. Počeo je hvaliti Franju Tuđmana. Predlaže da se zračna luka imenuje po Franji Tuđmanu, kritizira Milana Bandića zašto u Zagrebu nije napravljen dostojan spomenik Tuđmanu, piše pismo Platiniju u kojem tvrdi da Hrvati nisu fašisti i ustaše. Počinje razgovarati s braniteljima i pregovarati. Oštro se suprotstavlja imperijalnim pretenzijama Slovenije. Brani Hrvate u Bosni i Hercegovini, čak se usudi i odgovoriti, doduše još uvijek blago, velikosrpskim nasrtajima na Hrvatsku.

Preobrazba je počela one noći, 28. svibnja ove godine, kada se hrvatska policija sukobila sa 100% invalidima na Markovom trgu. Tada, preko noći, Milanović mijenja svoju politiku. Prestaje optuživati HDZ da je organizirao branitelje kao pretorijansku gardu kako bi destabilizirao Hrvatsku odnosno da bi čak pokušali izvršiti državni udar. Prestaje napadi branitelje kao nacionaliste, nedemokrate, kao opasnost za Hrvatsku. Spreman je razgovarati i tražiti demokratska rješenja. Dakle, Milanovićev preobražaj dogodio se one dramatične noći na Trgu sv. Marka, kad je njegova i Ostojićeva policija bila na rubu da fizički napadne branitelje, da ih “pohapsi”, čak da ih ide loviti u Markovu crkvu. Sutradan se javlja novi Milanović, pristaje na razgovor i odustaje od radikalnih optužbi. Iako pregovori nisu dali nikakve rezultate, oni su značajni jer je to početak izgradnje novog Milanovićevog imidža.

Radikalan, ali neiskren, zaokret u ocjeni Tuđmanove politike




Milanović je shvatio, ili su njegovi savjetnici vidjeli da njegova anacionalna i antihrvatska politika vodi u propast, te su vjerojatno od njega ultimativno tražili da se na djelu počne prikazivati kao novi Milanović. Shvatio je da što dani brže idu da Tuđman za većinu naroda postaje sve veći, a za golemu većinu najveći Hrvat, utemeljitelj hrvatske države te da politika Tuđmanova sotoniziranja vodi u propast. Također, suočio se s presudama i Haaškog suda i Međunarodnog suda pravde, koji su odbacili sve optužbe protiv Hrvatske za udruženi zločinački pothvat, a onda i protiv Tuđmana. Zato je Milanović odlučio radikalno promijeniti politiku prema Tuđmanu, čak i pokušati ukrasti HDZ-u Tuđmana, tvrdeći da je on pravi provoditelj Tuđmanove politike pomirbe i obrane hrvatskih nacionalnih interesa. Kako bi ta njegova golema promjena prošla u njegovoj stranci i na ljevici, koja je cijelo vrijeme živjela od sotonizacije Tuđmana, on Tuđmanovu rehabilitaciju pokušava u paketu provesti zajedno s rehabilitacijom Josipa Broza Tita, te za jednog i za drugog kaže da su najbolje što su Hrvati u određenim povijesnim razdobljima imali. Međutim, njegova ekipa koja je živjela na sotonizaciji Tuđmana, HDZ-a i Domovinskog rata teško je prihvaćala tu njegovu transformaciju, pa su njegovi doglavnici nastavili sa sotonizacijom Tuđmana tako da je svakom bilo jasno da promjena Milanovićevog mišljenja nije iskrena, nego da je to pokušaj prijevare, da se zbog izbora Milanović pokušava obući u nacionalno ruho. Tako da nije isključeno da će slijediti predsjednicu države i na nekoj manifestaciji pred publikom pojaviti se u “kockastom” dresu kao što se ona pojavila.

Milanovićevi doglavnici i “ustašizacija” Hrvatske

Prestao je Milanović spominjati ustaše i ustašizaciju Hrvatske, ali njegovi doglavnici to i dalje rade. Prestao je vrijeđati i napadati Karamarka i Grabar Kitarović, ali je zato formirao specijalne ekipe svojih doglavnika i ministra koji to umjesto njega rade. Dakle, i tu se nije istinski promijenio, promijenio se zbog političke koristi jer je ocijenio da nema nikakve šanse na izborima ako ga većina naroda i dalje bude smatrala komunističkim antihrvatskim King Kongom koji napada i ruši sve što je hrvatsko. Njegova ekipa cijelo vrijeme pokušava u temeljima uništiti Hrvatsku nogometnu reprezentaciju. Na sve moguće načine su pokušavali dokazati kako je kukasti križ logična posljedica i izraz sustavne fašizacije i ustašizacije Hrvatske. Njegov ministar Ostojić, njegova potpredsjednica Vlade Vesna Pusić koji su svastiku na Poljudu iskoristili da optuže cijelu nogometnu organizaciju da su leglo ustaša, da su fašizirani i da je opravdano da Hrvatska bude izbačena s Europskog prvenstva. Međutim, i tu je Milanović vidio da mora promijeniti dres te preko noći mijenja svoje stavove i piše pismo Platiniju u kojem kaže: Mi Hrvati fašisti nismo.




U odnosu prema imperijalnoj slovenskoj politici zauzima čvrste stavove i postiže konsenzus da se jedinstveno u Saboru kaže Slovencima – dosta je bilo. U toj odlučnosti Milanović napušta Račanovu politiku, pa i Pusićkinu politiku, popuštanja Slovencima.

Prvi put odlučno se suprotstavlja i bošnjačkom fundamentalizmu i pokušajima fabriciranja novih optužnica protiv hrvatskih vojnika koji su spasili Bosnu i Hercegovinu te javno kaže: Ne priznajemo te optužnice. I u odnosu sa Srbijom postupno mijenja svoju pokorničku politiku, ali još uvijek nedovoljno. Više u svojim javnim istupima ne napada hrvatski nacionalizam, niti tvrdi da su branitelji bilo kakva opasnost za hrvatsku državu.

Ta njegova promjena toliko je očita da neki u šali, ali možda i ozbiljno, predviđaju da će se prije izbora Milanović, kako bi se dokazao kao pravi domoljub i Hrvat, obratiti svom hrvatskom narodu rečenicom: Drage Hrvatice i Hrvati!

Prestao je napadati i Katoličku crkvu, doduše prestao je ići i na svete mise, čak i kada se drže za domovinu, ali ne napada više s ideoloških pozicija katolički svjetonazor.

Očito je da se ne radi o stvarnoj promjeni, nego o novom pokušaju komunističke prijevare hrvatskoga naroda. Želi se hrvatskom narodu predstaviti kao hrvatski domoljub koji štiti i koji će znati štiti hrvatske nacionalne interese. Pri tome nastoji dokazati da on to može bolje od Karamarka i HDZ-a, jer za razliku od HDZ-a i njegovih vođa on i njegova stranka nisu korumpirani. I to je velika prijevara i podvala i velika neistina. S obzirom da ima kontrolu nad glavnim medijima, čak na neki način je i uspio prevariti manji broj ljudi koji su mu povjerovali da se radi o novom Milanoviću, da je on nakon lutanja konačno pronašao pravi put, da se transformira u istinskog hrvatskog domoljuba i da će nastaviti s tom svojom transformacijom još više. Milanović nakon dva mjeseca otkako je počeo djelovati kao novi Milanović, kao domoljub i veliki Hrvat, kao demokrat, očekivao je da će ga hrvatski narod prihvatiti i podržati ga, da će mu narod konačno početi pljeskati, a ne stalno zviždati mu.

Ključna točka Milanovićeve preobrazbe trebala je biti – Alka

Ključna točka tog preokreta trebala je biti Sinjska alka. Silna energija pa i novac uloženi su da Milanović, njihov čovjek Sinjanin, čovjek koji je hodao bos po Sinju, bude slavodobitno i s ovacijama dočekan u Sinju. Da će to biti promocija Zorana Milanovića kao hrvatskog domoljuba kojem narod počinje vjerovati, kojeg narod prihvaća i kojeg će slijediti u njegovoj politici. Zato je Sabor ulagao silne napore da pokroviteljstvo nad Alkom preotme Grabar Kitarović. Kada to nisu uspjeli, to je bio prvi poraz. Zatim je Vlada uložila veliki novac u Sinj. U proslavu Alke, u Alkarske dvore, u Muzej Sinjske alke. Uoči Alke Milanović je otvorio taj muzej. To je trebala bit druga njegova velika pobjeda. Međutim, i to je bio poraz jer ga je bio dio elite vrlo hladno primio, mnogo hladnije od Grabar Kitarović, pa čak hladnije i od Tomislava Karamarka. S obzirom da je i u Kninu doživio fijasko, da su zvižduci bili još žešći nego prije, a ovacije Grabar Kitarović još veće nego ranije, Milanović je u noći prije Alke imao pravu noćnu moru u traženju odgovora na pitanje što činiti. Najedanput mu je sinulo da od njegove transformacije u hrvatskog domoljuba nema ništa, da je narod prepoznao njegovo lažno domoljubno ruho, da ga narod ne prihvaća kao preobraćenog domoljuba i velikog Hrvata, da mu narod nije zaboravio sve što je radio četiri godine. I tada je donio odluku da ne ide na Alku. To je bio pravi šok, jer je značilo da je prihvatio poraz i prije samog poraza. Uplašio se neuspjeha, shvatio je da njegova lažna transformacija u domoljuba ne pije vodu, da se narod ne da prevesti žedan preko vode. Shvatio je da će Kolinda opet dobiti ovacije, a on veliku porciju zvižduka i negodovanja. To jednostavno nije mogao podnijeti i nedolaskom na Alku faktično je odustao od borbe i svoje lažne transformacije u lažnog domoljuba. Nakon što je pobjegao iz Knina, nakon što je pobjegao iz Sinja, nakon što mu je Vesna Pusić održala javnu lekciju iz vanjske politike, čak ga ponizila i osramotila, nakon što mu je Josipović oteo Čačića, otet će mu vjerojatno i IDS, izgleda da Zoran Milanović shvaća da dolazi kraj njegove političke karijere. Kažu da su ga napustili ili da će ga uskoro napustiti i američki PR stručnjaci koji su ga dosad vodili. Da li su ga napustili ili nisu ne znam, ali sam siguran da će ga prije izbora napustiti, ako ga nisu napustili, jer ta ugledna američka agencija ne smije si dopustiti da bude poražena na izborima. Odlazak Amerikanca znači kraj Milanovićevih snova o pobjedi na izborima. Ključno je pitanje, nakon što Milanović nije uspio prevariti hrvatski narod, nakon što ga hrvatski narod nije prihvatio kao obraćenika, domoljuba i Hrvata, kakvu će politiku hokus pokus hrvatski premijer voditi dalje. Koja je iduća faza njegove transformacije? Hoće li nastaviti glumiti hrvatskog domoljuba ili će se vratiti na svoju staru politiku ili će potražiti neku treću politiku? Uglavnom pokazuje se da je zavladala prava panika. Milanović se nikako ne može, kao i njegova ekipa, pomiriti s činjenicom da će izgubiti izbore i vlast. Zato su spremni sve učiniti i služiti se svim metodama i demokratskim i nedemokratskim u pokušaju očuvanja svoje vlasti.

Spas će tražiti i u koaliciji – s desničarima?!

Hoće li nakon fijaska njegove domoljubne transformacije opet izlaz potražiti u represiji? Hoće li, kako se priča, ne bez osnova, natjerati DORH da se pokrenu novi politički progoni? Hoće li optužiti svoje glavne političke konkurente i strpati ih u zatvor i pokrenuti medijsko suđenje i prije podizanja optužnica? Hoće li potražiti spas, čak u koaliciji s pravašima i desničarima? Hoće li na kraju, kad vidi da je sve propalo, prihvatiti da ljevica stvori jedinstvenu listu na izborima, na čijem čelu će biti Josipović ili neki drugi čovjek, a ne Milanović?

U prošloj kolumni sam napisao da su događanja u Kninu vjerojatno presudila rezultat predstojećih parlamentarnih izbora. Događanja nakon Knina, u Sinju na Alci i na marijanskim svetištima pokazala su da se hrvatski narod budi, da istinski želi izabrati hrvatske domoljube, ali i da je postao politički zreo te se neće dati više prevariti. Zato pokušaj Milanovićeve transformacije Zorana od protuhrvatskog i komunističkog King Konga koji je nanio goleme štete hrvatskom narodu i hrvatskoj državi u hrvatskog domoljuba nije uspio, nego je doživio pravi fijasko.

Novo povijesno razdoblje u Hrvatskoj faktično je počelo 15. veljače o.g. na polaganju prisege Kolinde Grabar Kitarović na Markovom trgu, kada je rehabilitirano domoljublje i kada se hrvatski narod oslobodio straha, kada je shvatio da od toga dana može slobodno izražavati svoje domoljublje i svoju vjeru i da se ne mora više bojati da će zbog toga biti označen kao ustaša ili neprijatelj. Sve ovo što se događalo u ovom vrućem kolovozu na tragu je toga trenda. Taj trend je nezaustavljiv i bez obzira što će se sve događati do parlamentarnih izbora sigurno je da će pobijediti domoljubi odnosno da će narod znati razlikovati iskrene domoljube od lažnih domoljuba. Zbog toga, po mom mišljenju, ne samo Zoran Milanović i njegova ekipa, nego i Ivo Josipović i njegova ekipa, nemaju nikakve šanse jer su u proteklim godinama svoga djelovanja načinili velike štete hrvatskom narodu i hrvatskim nacionalnim interesima.

Kolinda Grabar Kitarović je narodu postala svjetionik kojemu narod vjeruje i kojeg će na izborima slijediti. To se potvrdilo i njenim boravkom desetak dana u Splitu, kada je u tih deset dana potpuno promijenila raspoloženje naroda, ulila optimizam, ja bih rekao uvjerila narod da je odgovoran za svoju sudbinu i da zato treba izaći na izbore i glasati ne samo na temelju razuma, nego i srcem.

Autor:dr. Zdravko Tomac / 7Dnevno / 28. kolovoza 2015.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.