Knin i Sinj pokazali su da je ‘kukuriku politici’ vrijeme iscurilo!

Autor: Zdravko Tomac / 7dnevno / 21. kolovoza 2015.

Velikosrpska politika u današnjoj svojoj inačici ne bi bila moguća da u bivšem i sadašnjem državnom vrhu, u medijima i nevladinim udrugama u Hrvatskoj nemaju ključnu ulogu političke snage koje iznutra optužuju branitelje, Domovinski rat, posebno Oluju, "argumentima" velikosrpske propagande.

Prošlo je petnaest dana od proslave 20. obljetnice Oluje, koja je bila podijeljena na zagrebačku i kninsku. To je dovoljno vremena da se mirno i argumentirano analiziraju burni događaji koji su možda presudili buduće izbore, pa čak i budućnost Hrvatske. Radilo se o žestokom političkom sudaru dvije Hrvatske, o žestokom napadu na branitelje, Domovinski rat, Crkvu pa i cijeli hrvatski narod. Proslava Oluje ove godine odvijala se u specifičnim uvjetima, koji se moraju uzeti u obzir, jer se inače ne može razumjeti bit svega onoga što se događalo. Velikosrpska četnička agresija na Hrvatsku bila je jača i intenzivnija nego ikada. U toj velikosrpskoj četničkoj politici, koju je vodio državni vrh Srbije, pomagale su i moćne prosrpske snage u svijetu, koje iz raznih razloga iz svojih interesa štite Srbiju i njene krivotvorine i laži.

Suprotno odlukama međunarodnih sudova, kako Haaškog suda tako i Međunarodnog suda pravde, koji su utvrdili istinu da Hrvatska nije agresor, da Oluja nije zločinački pothvat i da nije izvršeno etničko čišćenje Srba, srpsko državno vodstvo i Srpska pravoslavna crkva krenuli su u žešći napad na Oluju i Domovinski rat nego ikad. Glavna strategija je bila krivotvorinama i lažima dokazati da je Hrvatska ustaška i fašistička država, da je nastavak NDH, da je hrvatski narod genocidan i da je kroz povijest vršio sustavne genocide nad srpskim narodom, te krivotvorinama optužiti Hrvatsku da je Domovinski rat bio novi genocid, da je Oluja bila najveće etničko čišćenje poslije II. svjetskog rata te da se sprema nova Oluja kako bi Hrvati ognjem i mačem istjerali iz Hrvatske i ono malo Srba što je ostalo. Da bi osnažili tu strašnu lažnu optužbu organizirano i podlo preko SPC-a, srpske vlade i uz pomoć bratske Rusije optužili su da je kardinal Stepinac ustaša te da je Katolička crkva za vrijeme rata pokrstila više od deset tisuća srpske djece, a da taj genocid nastavlja i danas, pa MVP Rusije piše i šalje širom svijeta kako je u Hrvatskoj ovih mjeseci pokršteno trideset tisuća Srba. Da bi ojačali svoju agresiju Srbija i RS proglasili su obljetnicu Oluje Danom žalovanja za žrtvama, te su palili svijeće, žalovali, tugovali i zgražali se kako je moguće da hrvatska država slavi zločine, kako su pisali i govorili, nad nevinim civilima, te da od tuđe nesreće pravi svoju veliku pobjedu.

Nova otvorena agresija na temelju krivotvorina

Takva velikosrpska politika ne bi bila moguća da u bivšem i današnjem državnom vrhu, u medijima, nevladinim udrugama i drugim institucijama u Hrvatskoj nemaju ključnu ulogu političke snage koje iznutra optužuju branitelje, Domovinski rat, a posebno Oluju, ako ne na identičan onda na vrlo sličan način kako to radi velikosrpska promidžba. I dio Srba u Hrvatskoj, koji se nikad nisu pomirili s Hrvatskom kao suverenom nacionalnom državom, koji ne odustaju od svojih zahtjeva da dobiju političku autonomiju i status naroda, koji ne žele biti nacionalna manjina, na isti način se uključio i prije proslave Oluje u diskreditiranje Oluje, branitelja i cijelog Domovinskog rata. Ponovno su obnovili krivotvorine o golemim žrtvama, progonima, te pokušali dokazati da Oluja nije bila oslobodilačka akcija nego navodno najveći zločinački pothvat poslije II. svjetskog rata.

U takvoj međunarodnoj situaciji, u otvorenoj agresiji na Hrvatsku i na naše vrednote, aktualni državni vrh, izuzev Kolinde Grabar Kitarović, te bivši predsjednici države, medijske crvene brigade i mnogobrojne nevladine udruge smislile su plan odnosno više planova kako što je moguće više diskreditirati proslavu Oluje u Kninu. Tjednima se unaprijed pisalo kako se HDZ sprema ukrasti proslavu u Kninu, kako se sprema prisvojiti tu proslavu, krivotvoriti je i pretvoriti u konačni dokaz da je Kukuriku koalicija, bivši predsjednici države odnosno anacionalna liberalno lijeva opcija izdala nacionalne interese. Dakle, optužen je HDZ i branitelji da su željeli na proslavi Oluje u Kninu organiziranjem zviždanja s jedne strane, a s druge strane ovacijama, zorno pokazati da je danas na vlasti nenarodna vlast, koja nema nikakvu podršku naroda odnosno događanja u Kninu trebala su i slijepcu pokazati da je došlo do potpunog raskola između branitelja i hrvatskog naroda s jedne strane i sadašnje vlasti.

Da bi se to spriječilo organiziran je vojni mimohod u Zagrebu, koji je trebao potpuno u drugi plan baciti proslavu Oluje u Kninu. Vlada ne čelu s Milanovićem i Sabor na čelu s Lekom stvorili su sramotan protokol po kojem se u Kninu trebalo samo položiti vijence, podići zastavu, otkriti Tuđmanov spomenik i Muzej Oluje te sve završiti do deset sati ujutro te onda helikopterima napustiti Knin. Po tom protokolu nisu bili predviđeni nikakvi govori ni manifestacije, Milanović i Leko su rekli da neće govoriti, iako su uvijek do sada govorili. Ali to nije sve. Pokušali su zabraniti predsjednici Republike da se susretne s braniteljima i govori! Predsjednica i braniteljske udruge su se pobunili i napravili su svoj protokol stvarne proslave Oluje u Kninu, na kojoj su govorili predsjednica države i predstavnik branitelja pred 25 tisuća oduševljenih branitelja, a tijekom cijelog dana u prepunom Kninu slavilo se, pjevalo i veselilo i zajedno s narodom su bili vođe branitelja, vodstvo HDZ-a i Grabar Kitarović. Predsjednica je doživjela prave ovacije jer je hrvatski narod bio zahvalan što je već 15. veljače, kada je položila zakletvu na veličanstvenom skupu na Markovom trgu, rehabilitirala domoljublje. Od tog dana do danas predsjednica se obraća svom hrvatskom narodu rečenicom: Drage Hrvatice i Hrvati! Od tada se druži s narodom, pokazuje da je dio svoga naroda i daje konkretnim primjerima i svojim ponašanjem podršku istinskoj demokratizaciji Hrvatske, otklanjanju straha od vlasti i širenju potpunih sloboda. Grabar Kitarović napravila je mnogo u istinskoj pomirbi hrvatskog naroda, koja je moguća samo na odbacivanju svih totalitarizama, i fašističkih i komunističkih, koja je moguća samo na utemeljenju Hrvatske na vrednotama Domovinskog rata. Zajedno s HDZ-om izgradila je političku platformu na kojoj je moguće ostvariti pomirbu.

Pokroviteljstvom nad Bleiburgom i Jazovkom i odavanjem pijeteta svim žrtvama komunističkih zločina jasno je dala do znanja da neće dopustiti dosadašnju politiku da se pod krinkom antifašizma brani komunizam i titoistički zločini. Isto tako jasno je dala do znanja da će se na jednak način odnositi i prema fašističkom ustaškom totalitarizmu te da neće dopustiti ni ustaškim ni komunističkim simbolima da truju odnose među Hrvatima. Pokrenula je i detitoizaciju hrvatskog društva ali pri tome nije dozvolila da ta nužna detitoizacija dovede do rehabilitacije bilo kojeg vida ustaštva.




I ono što je najznačajnije, bitno je promijenila hrvatsku vanjsku politiku. Otišla je u Izrael i stavila točku na i odnosa Hrvatske i Izraela i ispravila veliku štetu koju su nanijeli bivši predsjednici Mesić i Josipović. Ponovno je vezala Hrvatsku na Sjedinjene Američke Države i Njemačku, a ne na Veliku Britaniju i Rusiju. Jasno je dala do znanja da je prioritet vanjske politike Srednja Europa i Mediteran, a ne Balkan. Posebno je važno što joj je jasno da Hrvatska mora definirati novu vanjsku politiku prema Bosni i Hercegovini i za razliku od dosadašnjeg državnog vrha jasno i odlučno se suprotstavila novoj velikosrpskoj agresiji braneći istinu o Oluji i Domovinskom ratu.

Na proslavi Oluje u Kninu, na utrci lađa u Metkoviću, na Sinjskoj alci, na proslavi blagdana Velike Gospe u Sinju u susretu sa desecima tisuća Hrvatica i Hrvata doživjela je prave ovacije, dobila je snažnu podršku za svoju dosadašnju politiku. Sve to razlog je što su se Kukuriku koalicija i bivši predsjednici i velikosrbi i peta kolona i dio medija osjetili strašno ugroženima te su odlučili pokrenuti pravu prljavu kampanju blaćenja i diskreditiranja hrvatske predsjednice, ali ne samo hrvatske predsjednice nego i domoljubne koalicije i osobito branitelja.

Specijalne grupe u Vladi za diskreditaciju predsjednice




Milanović u Vladi organizira specijalne udarne grupe koje dobivaju razrađene zadatke kako krivotvorinama, lažima i manipulacijom vrijeđati, napadati i diskreditirati Kolindu Grabar Kitarović i Tomislava Karamarka, hrvatske branitelje, a posebno 100% invalide u Savskoj 66 i Stožer za obranu hrvatskog Vukovara.

Kada nisu uspjeli spriječiti da proslava u Kninu bude veličanstvena i masovna, onda su ju nastojali na različite načine diskreditirati i prikazati u lažnom svjetlu. Prije proslave, novinari poput Jelene Lovrić, pisali su kako se u Kninu sprema nacionalistički dernek, kako će se okupiti šovinisti, nacionalisti i neprijatelji demokracije, kako će se ustvari dogoditi narod tj. da će doći do događanja naroda u onom najnegativnijem smislu, kako se narod događao za vrijeme Miloševića i velikosrpske agresije na Hrvatsku. Piše Jelena Lovrić: “Sve će biti isto, samo će se raditi o različitom političkom i nacionalnom predznaku. Prije dvadeset i pet godina to je bilo događanje četnika mitingaša i srpskog agresora a sada će to biti događanje branitelja, ustaša i hrvatskih nacionalista sa istim pogubnim posljedicama.”

Dakle, hrvatski branitelji su unaprijed proglašeni ustašama, šovinistima, mrziteljima Srba, pretorijanskom gardom, opasnošću za demokraciju, čak su optuženi da spremaju nasilnim putem rušiti tu sadašnju demokratsku vlast. Strašne su to uvrede, strašne su to klevete, kada se branitelje koji su stvorili ovu Hrvatsku, a posebno one koji su žrtvovali dijelove svoga tijela danas izjednačava s Miloševićem mitingašima, četnicima i zločincima, kada se obilježavanje velike pobjede želi krivotvorinama prikazati kao opasan nedemokratski šovinistički pothvat koji ugrožava demokraciju i stabilnost Hrvatske.

Događanja u Kninu potpuno su porazila takvu koncepciju i pokušaje obezvrjeđivanja velike proslave. Milanović i Leko kada nisu uspjeli onemogućiti svaku političku proslavu u Kninu zbrisali su iz Knina bojeći se zvižduka, jer nisu imali hrabrosti suočiti se s činjenicom da hrvatski narod i golemi broj branitelja ne prihvaćaju njihovu politiku. Upravo zato jer su kukavički pobjegli doživjeli su još veće zvižduke, a predsjednica je zato što je ostala i što se oštro suprotstavila novoj velikosrpskoj agresiji i rekla im: Dosta gospodo!, doživjela je prave ovacije. Činjenica da je u Knin došlo više od 100 tisuća ljudi po golemoj vrućini iz svih dijelova RH i BiH i cijeloga svijeta, da nitko nikoga nije napadao, da se pjevalo i veselilo, stvorila je velike probleme sadašnjoj vlasti jer da bi ublažili svoj poraz morali su naći neke, barem pojedinačne razloge, da omalovaže ovu veličanstvenu proslavu i pretvore je u nacionalistički dernek, upravo po receptu ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić.

Pusićka se nije pojavila ni na polaganju vijenaca

Milanović i Leko barem su se pojavili u Kninu, a Vesna Pusić nije se pojavila ni na polaganju vijenaca ni na dizanju hrvatskih zastava, ali je zato rekla da je mimohod u Zagrebu bio pristojan i dovoljan odnosno da je ono što se događalo u Kninu bilo nepotrebno, nepristojno, nacionalističko i ružno i da zato ona nije imala nikakve potrebe da na bilo koji način u tome sudjeluje. Veliku pomoć Milanoviću i Kukuriku koaliciji dali su njihovi saveznici velikosrbi i četnici iz Srbije koji su žestoko napali cijelu proslavu u Kninu i proglasili ju ustaškom i nacionalističkom. Međutim, takvi grubi napadi iz Srbije ustvari su više odmogli Milanoviću i ekipi nego pomogli. Najprije su htjeli sudski goniti Thompsona zbog pjesme Čavoglave, a onda kada su vidjeli da bi se onda našli na istoj poziciji kao četnici i velikosrbi onda su morali od toga odustati, pa su se morali zadovoljiti medijskim napadima. Stotinu tisuća ljudi na koncertu Marka Perkovića Thompsona. koji se odvijao po istom scenariju kao i svake godine, ali sada ne u Čavoglavu nego u Kninu, bio je završni udarac Kukuriku koaliciji i njihov definitivni politički poraz.

Taj poraz se nastavio i na proslavi 300. obljetnice Sinjske alke. Milanović, iako je uložio veliki Vladin novac, iako se jako trudio da napravi što je moguće više za Sinj i Sinjsku alku jer je to njegov rodni kraj, jer je tu hodao bos kao dijete, na kraju je shvatio da se i u Sinju nije ništa promijenilo, da je i tu doživio neuspjeh, da će se ponovno, kao i prošle godine, dogoditi ovacije Kolindi, a hladan prijam, čak i zvižduci, njemu Sinjaninu koji je toliko napravio za uspjeh proslave 300. obljetnice Alke.

Iako je Milanović rekao da je sretna zemlja u kojoj je najveći problem zvižduci političaru, on ipak nije imao hrabrosti da pokaže da živi u sretnoj zemlji jer se nije usudio doći na Alku, jer nije imao psihičke snage podnijeti ovacije Kolindi, pa i Karamarku, a zvižduke njemu koji je “toliko napravio za Alku”.

Ali tu njegovi problemi nisu završili. Održao je nepripremljeni i loš govor u povodu pogubljena Tomislava Salopeka. Dva dana kasnije ministrica Pusić mu je potpuno javno oprala glavu, diskreditirala ga i javno srušila njegove stavove, pokazavši da ona vodi hrvatsku politiku, a ne Milanović. Premijer je ponovno postupio kukavički, nije se usudio reći svojoj potpredsjednici: gospođo potpredsjednice, ja sam još uvijek predsjednik Vlade i ne možete javno rušiti moju politiku, nastupiti u ime Vlade a da u Vladi to nismo odlučili.

Problemi se nastavljaju. Počeli su esdepeovci prelaziti Josipoviću, a Josipović je potpisao koaliciju s Čačićem i na dobrom je putu da Milanoviću otme i IDS.

Dakle, podizanjem spomenika u Kninu Tuđman je definitivno i potpuno rehabilitiran, pale su u vodu sve optužbe da je bio na čelu zločinačke Oluje, a pobijedila je strategija koju je izrazila predsjednica, da je Oluja čista kao suza.

Proslavom u Kninu obnovljeno je zajedništvo branitelja i naroda i još jedanput je rehabilitirano domoljublje, ojačan je ponos i samopouzdanje hrvatskog naroda te je stvorena atmosfera da nitko više ne može biti hrvatski političar koji ne voli svoju domovinu i svoj narod odnosno koga ne voli i ne poštuje hrvatski narod.

Izbezumljenoj Lovrićki ukazala se “Severina s Pantovčaka”

U zadnjim pokušajima spašavanja žive glave krenuli su prljavo na svog glavnog protivnika Kolindu Grabar Kitarović. Vidjeli su da joj narod vjeruje, da ju narod sluša, da je narod voli i da će ju narod slijediti u njenoj politici. Zato su odlučili da ju na najgrublje načine diskreditiraju. Najdalje je otišla Jelena Lovrić i Jutarnji list. Preko cijele stranice strši naslov: Severina na Pantovčaku. Podvala je strašna. Želi se lažnim optužbama i krivotvorinama Kolinda izjednačiti sa Severinom. Želi ju se prikazati kao medijsku zvijezdu, koja voli svjetlo reflektora, koja ne radi svoj posao nego se kao i Severina brine samo za svoju popularnost, da joj je glavni zadatak dizanje svoje popularnosti, a ne obavljanje svog posla.

Nemoralna je, podla i pokvarena bilo kakva usporedba Kolinde i Severine, srcedrapateljne pevaljke i porno glumice.

Kolinda je obiteljski čovjek, živi u sretnom braku sa svoje dvoje djece, dobra je katolkinja i Hrvatica, u životu nema nikakve mrlje, nikakve afere, nema svoju tamnu stranu. Do sada je uvijek živjela kako žive i obični hrvatski ljudi, pa tako želi živjeti i sada kada je predsjednica. Zato i govori: Ja sam jedna od vas, vi ste moja snaga. Ne srami se nikakvog posla, ne izigrava damu iz visokog društva koja prezire rad ribara, seljaka, obrtnika, radnika, i običnog čovjeka. Ona je cijeli život radila svojim rukama i konkretne poslove i ne želi se toga odreći, dapače, misli da je jako važno stvarati atmosferu da uvažavamo svaki rad i svakog radnika, da nema rada i posla koji nije dostojan čovjeka. Zato kada ona ide u ribarenje, kada vozi traktor, ili kada lijepi pločice ili malja stan, to nije jeftini politički marketing nego je njen način života. Zato je strašno kada ju jedan ministar opisuje riječju “ona”. Dakle, ne kaže hrvatska predsjednica, ne kaže gospođa Kolinda Grabar Kitarović, nego kaže “ona” koja lovi ribu,”ona” koja vozi traktor, “ona” koja lijepi pločice itd. Time gospodin ministar vrijeđa sve ribare, sve seljake, sve obrtnike – jer se izruguje njihovom radu i smatra da taj rad tako malo vrijedi da nije primjereno da na bilo koji način i predsjednica države pokazuje kako se ona ne srami bilo kojeg posla. Ipak najstrašnije je u pokušaju diskreditiranja hrvatske predsjednice koju istinski poštuje i voli hrvatski narod ići tako daleko da ju se izjednačava sa Severinom koja je, uz ostalo, i porno zvijezda i osoba koja osim što se brine za novac nije ništa napravila za svoju domovinu, dapače.

Međutim, jasno je da nikakvi napadi i nikakve podvale neće onemogućiti predsjednicu da nastavi sa svojom politikom koja usrećuje hrvatski narod. Pokazat će se da je bila u pravu kada je od početka rekla narodu – vi ste moja snaga – i kada se, umjesto besmislenih svađa s Milanovićem, okrenula jačanju veza s vlastitim narodom, kako bi ga mobilizirala da sudbinu uzme u svoje ruke.

Autor:Zdravko Tomac / 7dnevno / 21. kolovoza 2015.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.