Pixabay

VjeroNAUK

Autor: Vlč. Vladimir Trkmić

Možda mislite da je naslov ove kolumne tiskarska pogreška koja se potkrala prigodom stvaranja ovog teksta. Ali nije tako! Tim naslovom želim dati veliko značenje koje pojam nauk sadržava. Što piše u Hrvatskom leksikonu o pojmu nauk? „Pravilo ili skup pravila koje nekoga uči kako djelovati, kako misliti ili mu to preporučuje; skup pojmova za koje se tvrdi da su istiniti, s pomoću kojih se želi utjecati na činjenice, usmjeravati djelovanje ili njime upravljati.“ Pišući ovu kolumnu ne želim staviti u prvi plan župni ili školski vjeronauk. Pišem o vjeronauku kao općenitoj stvarnosti u našem društvu i Crkvi. Hrvatski leksikon ne daje prednost znanju ili usmjeravanju djelovanja adresata koji se poučavaju. On naglašava da jedno i drugo idu zajedno: znanje i aktivnost pojedinca. Svojedobno je internetom „kružio klip“ sadržaja: „Na krštenje te donijela tradicija. Na prvu pričest razred. Na krizmu dar od kuma. Na vjenčanje folklor ili začeto dijete. Na sprovodu će te nositi drugi. Ne bi li barem jednom pred Isusa mogao doći sam.

Dijeljeni klip vrlo je mudro i ne bez temelja sročen. On u sebi sadržava dio realnosti i istinu  o jednom dijelu Hrvata katolika. Citat sadržava jaki „miris tradicionalizma i minimalizma vjere“ u Hrvata. Kad se k tome još nadoda krilatica koju roditelji često govore: „Još to obavi pa si gotov(a).“ Pridodajmo tome društveni neoliberalizam i rasap svih vrijednosti, onda smo u vrtlogu u kojem su vjeroučitelji i profesori na vjetrometini raznih „izama“, negativnosti koje ne dopuštaju da se prijeđe preko zida do dubine duše roditelja i vjeroučenika. Spomenemo li krizu autoriteta, onda imamo situaciju da su vjeroučenici veliki gospodari svojih situacija. Tako se često zna dogoditi kada nastane neki problem s vjeroučenikom, pedagoška ekipa u školskom sustavu štiti dijete i roditelje, a doslovno katehete i učitelji etiketirani su kao oni koji previše traže, koji su strogi, koji ne znaju s djecom… Usudio bih se reći da je čitav vjerničko-obrazovni sustav na klimavim nogama, te štiti nerad i neznanje. U situaciji bez autoriteta nema kod vjeroučenika često srama i strahopoštovanja te mogu lagati i glumiti koliko hoće dobrog učenika, dobro dijete, dobrog vjernika. Jasno bi se trebalo znati i vidjeti u praksi tko je odgojitelj, a tko odgajanik.

Kao župnik imao sam na svom području tri osnovne škole. Postojala je velika razlika između tih škola. U sve sam škole dolazio na početku i na kraju školske godine te za „dane kruha“. Postojala je velika razlika između tih škola. U školi gdje je postojalo zajedništvo učitelja u zbornici i zdravi pogledi na odgoj rado sam i s veseljem išao. Zašto? Zato što je tamo bila vidljiva moć odgajanja. A postojala je škola gdje je i ravnatelj osjećao nemoć kako motivirati i odgajati djecu. Tu je kriza autoriteta bila na vrhuncu. Za vrijeme cijele priredbe posvećene „danima kruha“ vladao je žamor, zviždanje, neprimjereno ponašanje. Na kraju sam osobno prije blagoslova zamolio za „tišinu i mir“, da možemo moliti u miru „Oče naš“ i blagosloviti kruh. Uspio sam. U prisutnoj odsutnosti autoriteta i osjećaja nemoći vjeroučitelja i učitelja da mogu odgajati, a ne samo učiti stvaramo buduću površnu mladost i površne vjernike, a možda i nevjernike. Sjećam se kad sam bio na župi da mi se požalio vjeroučitelj župnog vjeronauka: „pustiti“ ili „ne pustiti“ dijete na prvu sv. pričest. Djed i baka dječaka bili su vjernici, dobri ljudi, koji su poštivali vjerske vrednote, a isto tako imali srama i strahopoštovanja prema Bogu i Crkvi. Sin je bio  radno prezaposlen i gotovo nikada slobodan. Požalio se da vjeroučitelj njegovo dijete ne pušta na sv. pričest. Odgovorio sam mu slikovito: „Ako ja nemam vozački ispit, neću ići voziti automobil, tako i vaše dijete mora znati barem osnove vjerskog nauka: vjerovanje, deset zapovijedi, sedam sakramenata i sedam glavnih grijeha”. Odgovorio mi je „da je on vozio dugo auto bez dozvole.“ Majka djeteta bila je Ukrajinka koja još nije dobro savladala hrvatski jezik, ali je obećala da će dijete poučiti. Rekla mi je: “Označite mi osnovne stvari koje mora moj sin znati.“ Uzeo sam molitvenik i učinio kako je rekla. Mali je šetao oko  kancelarijskog stola i zapitkivao me: „ Vladek, a što ja to moram sve znati?“ Uz pomoć majke Ukrajinke i vjeroučitelja dijete je naučilo te „osnovne stvari“ i zadovoljilo osnovni kriterij za sv. ispovijed i prvu sv. pričest. Ta situacija pokazuje minimalizam, a još više formalizam kojeg moraš zadovoljiti. A hoće li u ispovjedi i pričesti sresti živoga Isusa, veliko je i nedokučivo duhovno pitanje. Pozvani smo poznavati osnovne vjerničke istine, molitve, živjeti i svjedočiti osobno katoličku vjeru!

Cjelokupni vjeronaučno obrazovni sustav ponekad je u zabludi. Misli se da pred sobom imamo obrazovane osobe, a zapravo ima podosta učenika koji to nisu. Nevješti su napisati nekakav suvisli sastavak. Nažalost i školski sustav prihvaća minimalizam i formalizam. “Ne bi li barem jednom pred Isusa mogao doći sam!“ Vjeroučenik je naučio ili nije naučio i prihvatio istine vjere. I kao vjernik treba djelovati u hrvatskom društvu i Crkvi. A u budućem životu će morati djelovati, utjecati osobno na sebe i druge, da žive ili ne žive po kršćanskim načelima. Bojim se da će se radije prikloniti onome što je liberalno i tako postati vjernik po imenu i krsnom listu bez odgovorne kršćanske aktivnosti. Jednom sam vodeći hodočašće upitao vozača autobusa koju vrstu putnika najradije vozi. Odgovor je glasio da najviše voli voziti hodočasnike. Zapitao sam ga, a što je s prijevozom djece na maturalac? Kazao mi je: „Vozio sam nedavno autobus s maturantima. Odmah na samom početku putovanja počeli su trgati zavjese i uništavati autobus. Upozorio sam na to profesoricu koja ih je vodila. Nisu je poslušali da prekinu stvaranje nereda. Nisam mogao izdržati, zaustavio sam autobus na rubu autoceste i dreknuo da prekinu s uništavanjem autobusa i ako nastave tako da neću moći voziti dalje. Nastao je muk, tišina. Uspio sam ih smiriti.“

Žalosno je da djeca nisu imala strahopoštovanja pred svojim profesorom, vodičem koji ih je vodio. Ima profesora i vjeroučitelja kod kojih je sve dopušteno. Ali ima veliki broj onih koji su pravi autoriteti djeci koja rastu u vjerskim spoznajama i kršćanskom djelovanju. Kao župnik bio sam pozvan da sa osmašima idem na izlet u Vukovar. Djeca su bila odlična, pravo „dječje blago:“ odgovorni, poslušni, točni, savjesni u svakom pogledu. Na kraju izleta profesorica koja je bila organizator i odgovorna za izlet tražila je od mene javno mišljenje da kažem kako mi je bilo na izletu. Sve sam učenike javno pohvalio. Odazivajući se na „dane kruha“ u istu školu ubrzo sam shvatio da u toj školi vlada red i rad.

S pravom je izrekao američki psiholog Carl Rogers sljedeću misao: „Jedina obrazovana osoba je ona koja je naučila kako učiti i kako se mijenjati.“ Shvatio sam to još dok sam predavao vjeronauk u gimnaziji. Zašto? Maturanti su bili zainteresirani za nova znanja, a isto tako u njima je postojala želja da nauče kako vjernički djelovati u društvu u kojem žive. Koga i kako odgajati? Tko su autoriteti? Kakve vjernike treba  oblikovati na vjeronauku? U širem životnom kontekstu  treba stalno učiti i biti svjestan da se treba kao vjernik i čovjek konstantno mijenjati. To se odnosi na roditelje, djecu, profesore, vjeroučitelje, biskupe, svećenike, čitav puk. Doista, klip s početka kolumne trebao bi sve nas svakoga dana pozivati i pitati: Odlazim li pred Isusa sam, iskrena srca, raspoloživa za nove životne spoznaje i djelovanja!?! Ili me je na krštenje donijela tradicija. Na prvu sv. pričest razred. Na krizmu dar od kuma. Na vjenčanje folklor ili začeto dijete. Ostaje vječito pitanje: „Susrećem li se osobno sa živim Isusom na svom životnom putu?“ “Odgoj je važniji od obrazovanja, odgajati ni suca, ni vojnika, nego čovjeka!“ Jean Jacques Rouseau. Stoga, vjeronauk u školi je izvrstan doprinos odgoju i obrazovanju!

Autor: Vlč. Vladimir Trkmić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.