Pixabay

Strah je katkad vrlina

Autor: Vladimir Trkmić

Filozofsko poimanje straha i strahopoštovanja: Strahopoštovanje je čuvstvo obilježeno strahom, koji je popraćen poštovanjem. A to poštovanje može ići do obožavanja. Uvijek je upućeno nadmoćnima i uzvišenima. To mogu biti moćni i dostojanstveni ljudi, natprirodna i božanska bića, Bog. Ali može biti izazvano veličanstvenim ljudskim tvorevinama, čudesima prirode. Neovisno o tome pobuđuju li strahopoštovanje neka bića ili neke pojave. Osjećaj strahopoštovanja katkad se drži vrlinom. Pojam strahopoštovanja rabi se osobito u religijskom, etičkom i estetičkom kontekstu. Na području socijalne fiozofije i psihologije pnekad upozorava na autoritarnu konotiranost i emocije.

Novozavjetno-teološki pristup strahu i strahopoštovanju: Novozavjetna teologija pojam straha opisuje pod različitim pojmovima: bogobojaznost, strahopoštovanje, strah Gospodnji, ljudski strah, ropski strah. Sve te pojmove možemo pronaći kao pozitivne ili negativne čimbenike u cjelokupnoj novozavjetnoj teologiji. A to znači da su o strahu pisala četiri evanđelista – sveti Luka u Djelima apostolskim, ali i drugi novozavjetni pisci, osobito sveti Pavao u svojim poslanicama. Osim spomenutih pojmova o strahu, Novi se zavjet koristi pojmom „spasonosnog straha“. Onoga straha o kojemu ovisi naše spasenje, a ponajprije stvarnost svetosti na koju smo svi mi pozvani.

”Ako dakle Ocem nazivate njega koji nepristrano svakoga po djelu sudi, vrijeme svoga proputovanja proživite u bogobojaznosti” (1 Petr 1,17). To pak znači da je po teologiji svetog Petra nužna bogobojaznost kako bismo tijekom osobnog vremena mogli postajati sveti, Bogu mili. Bogobojaznost nije nekakav zastrašujuć pojam. On označava život poštovanja svega što Bog Otac očekuje od nas preko svoga Sina. Riječ je o življenju vjere po načelima životnih uputa Isusovih, koje je izrekao rečenicom: „Ja sam Put, Istina i Život“. Bogobojaznost u sebi ne sadrži paniku, trepteć, drhtajuć strah. Ona sadrži vjeru u Božju Providnost. A to pak znači da se treba prepustiti Providnosti, planu koji Bog ima s nama. Ali ne kao pasivna osoba, nego kao socijalno empatična osoba koja zna razlikovati što je Bogu milo, a što je nevažno za spasenje. Apelira se na bogobojaznost po kojoj se brinemo više za duhovna dobra, a manje za materijalna dobra.

”Ne boj se, stado malo: Svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo. Prodajte što god imate i dajte za milostiju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepredvidljivo na nebesima…” (Lk 12,32-33). Imamo li pouzdanje u Boga, u njegovu Providnost, u njegov plan s nama na vjerničko-socijalnoj razini? Moramo ga imati kako bismo se svojim dobrim djelima posvećivali kroz osobni život. Kad kažemo da Bog ima sa svakim nekakav određen plan, neki ljudi zastanu, uhvati ih onaj pravi ljudski strah. Počnu se bojati i pitati: „Kakav plan?“ Ima nas svakakvih! Sjećam se svoga djetinstva na selu. Bilo je onih koji su živjeli svakako – bili nepravedni, nepošteni, kradljivci, materijalisti. Sasvim priprosti moji suseljani znali su reći za takvog čovjeka: ”Ako se ne boji ljudi, da ga je barem Boga sram i strah”. Time su željeli reći da ispod nebeskih zvijezda ne bi trebalo prolaziti ni živjeti kao da Boga nema, kao da ne vidi nas i naše postupke. Ponekad u nama postoji ”ljudski strah”, strah od drugih ljudi. Za taj strah Isus kaže: ”Ne bojte ih se, dakle, ta ništa nije skriveno što se neće otkriti, ni tajno što se neće doznati” (Dj 10,26).

Sve izlazi na vidjelo, kad tad, nešto prije, a nešto kasnije. Otkrivaju se krađe, nepoštenja, prijevare, pohlepa, materijalizam. Sve postane vidljivo, jasno, već za našega zemaljskog života. Kada je u pitanju obiteljski život, također mora postojati prava doza međusobnog poštovanja među supružnicima i strahopoštovanje djece prema roditeljima, koje postoji ako je postojala pravilna bogobojaznost. ”Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu!” (Ef 5,21). Ni ovdje nije riječ o paničnom strahu ni o drhturenju pred roditeljima, nego u poštivanju roditelja u duhu Evanđelja. Iz njihove, čije smo ljubavi stvoreni, zaslužuju brigu i poštovanje sve do svoje smrti. Sjeti se četvrte Božje zapovijedi i starozavjetne rečenice gdje Sirah piše da svog zemaljskog oca treba poštivati i ako mu i razum klone, ako totalno psihički poludi. Netko bi mogao reći da se borim za ropski strah pred čovjekom i Bogom, da sam pobornik robovlasničkih odnosa među ljudima, i u braku.

Ali ni ja, a kamoli Evanđelje, ne propagira ropski strah, robovanje čovjeku u obitelji ili izvan nje. Nismo i ne možemo, a i ne trebamo robovati Bogu: „Ta ne primiste duha robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: Abba! Oče!“ (Ri 8,15). Kako u životu ostvariti strahopoštovanje, bogobojaznost, vjeru i pouzdanje u Božju Providnost, i u sebi nositi i živjeti „spasonosni strah“? Sve to možemo ostvariti hodom za Isusom, koji je Put, Istina i Život. A taj put ne isključuje žrtvu, štoviše, traži da na rate, danomice dajemo život za svoju obitelj, za svoj narod i Crkvu u Hrvata. Da bismo to mogli činiti, potrebno je ispravno formirati ljubav na spoznajnoj i živućoj razini – ljubav koja ljubi snagom koja nikada ne prestaje. Jesmo li spoznali i usvojili takvu ljubav, spoznajno i praktično? To je veliko životno pitanje za svakoga od nas. Vjeru i ljubav nije moguće kupiti, ni prodati. One jesu ili nisu. Samo je uvijek pitanje jesmo li promotrili, promeditirali i usvojili kršćansko-teološko shvaćanje ljubavi ili je usvojena samo pod jednim od više pogleda na ljubav.

Ljubav u sebi sadrži grčke pojmove i životnu stvarnost pod više pojmova – eros, philia, agape ili caritas, te ljubav prema neprijateljima. Eros je osjetilna, tjelesna, seksualna ljubav. Philia je ljubav u širem smislu riječi – prema predmetima i stvarima, prema prirodi, prema umjetnosti, prema određenim djelatnostima, domovini, roditelja prema djeci i obrnuto, prijateljska, između muža i žene, religiozna i mistična (prema Bogu). Kad je ljubav osnovno i etičko moralno stajalište, onda je ona brižna – sadržana u pojmovima agape ili caritas. A to znači da je shvaćena kao žrtva za drugoga. Vrhunac takve ljubavi sadržan je u ljubavi Isusa Krista, po kojoj je sama sebe dao žrtvovati raspećem na križ za druge.

Tako shvaćena ljubav preko spomenutog pojmovlja jest kršćansko-teološko shvaćanje duhovne dubine ljubavi. I samo je takva ljubav u kozmosu iznad svih kreposti, povrh svega, kako bi rekao Isus. Jača je od kreposti vjere i nade. „Ona sve pokriva, sve podnosi i svemu se nada…“ Savršena ljubav na zemlji čini čuda na zemlji i u kozmosu. Ona je cilj i ciljevitost naših životnih motiva i stremljenja. Za nju se treba boriti, izgrađivati je tijekom cijeloga života, i k tome nadodati Isusov poticaj da treba ljubiti neprijatelje. Kakve li teše zadaće dobismo od Boga? „Straha u ljubavi nema, nego savršena ljubav izgoni strah; jer strah je muka, i tko se boji, nije savršen u ljubavi“ (1 Iv 4,18). Završimo promišljanje pjesmom pjesnikinje Nade Martinko:

BEZ TEBE

Dođi Isuse

Mene je strah, slobode

U kojoj Tebe nema

Slobode, koja nema snage

Nikoga osloboditi

Mržnje

Tuge , ili grijeha…

 

 

Dođi Isuse

Mene je strah ,ljubavi

Koja želi  Imati, a ne  Biti

Samo primati, ne i  darivati

Vladati, a ne uvažavati

I potrebe drugih…

 

 

Dođi Isuse

Mene je strah, pravde

U kojoj nema  Božje Pravednosti

Pravde, koja se može kupit

i prodat

U kojoj je uvijek, siromah

Žrtveno janje…

 

Molim Te Isuse ,dođi

Svaki dan ima sve više nas

Koje je strah…

Demokracije

Izbora

I naših Pastira…

 

Zovemo Te Isuse, dođi

Dođi brzo

…još  samo Tebi vjerujemo

I primjećujemo

Ispunjava se  Tvoja  Riječ;

„bez mene ne možete ništa učiniti „

 

Doista, bez  Tebe;

Sloboda nam nije potpuna

Ljubavi   ne traju

Suđenje   svijeta ,   ne  poznaje   .pravednost

I vođe bez Božjega vodstva

Sve češće  na muci

Kako i kud…jer,bez Tebe

Nitko ne zna Put …

Autor: Vladimir Trkmić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.