Miranda Cikotic/PIXSELL

Matko Jelavić pjeva o Dalmaciji i „jednoj noći pokraj Save“ te kaže: Sve je to Hrvatska

Autor: Vladimir Trkmić

Rijetki su danas pjevači na našoj hrvatskoj sceni koji pjevaju iz dubine duše i srca. Jedan od takvih je Matko Jelavić. Vrhunac popularnosti stekao je 1988. godine na Splitskom festivalu. Tada je osvojio prvu nagradu publike za pjesmu „Majko stara“, koja je pjesma postala hit i koju i danas mnogi pamte i znaju pjevati. Vrlo prepoznatljive iz njegova opusa pjesama jesu pjesme „Noćas ću rujno vino piti“, „Dalmacijo“, „Pjesma moga zavičaja“, „Sretan blagdan mili moji“, „Dobra večer prijatelji“, „Jedne noći pokraj Save“… Osobno me uvijek zanimalo kako gospodin Matko razmišlja o svome daru pjevanja, o vjeri, obitelji i Crkvi. Zato sam se odlučio na te teme porazgovarati u „četiri oka i uha“.

Matko, ove si godine proslavio 60. rođendan. To je prava, zrela muška dob. Kako sa sadašnje distance gledaš na svoje djetinjstvo, odrastanje. Reci nam nešto o svome djetinjstvu i zavičaju? Odakle ti dar pjevanja?

Glazbi sam se predao još u djetinjstvu. Rano sam počeo svirati gitaru, kasnije postao bubnjar profesionalac, sviram mnogo instrumenata, pišem pjesme i pjevam. Iako sam završio ekonomski fakultet, glazba je moj život. Rođen sam i odrastao u Splitu, centru hrvatske glazbe. I danas tu živim. Ali, vrlo sam često u djetinjstvu odlazio u mjesto Rumin pokraj Sinja te u Muć Gornji, rodno mjesto moga oca. Nije bilo struje, tekuće vode ni radija ni TV, pa sam dušu napajao ljepotama sela. To me jako oplemenilo i vrlo vjerojatno stvorilo nagon za kreativnošću. Strašno mi je žao što su u svome razvoju moja djeca to propustila.

Vrhunski si na Splitskom festivalu 1988. godine otpjevao pjesmu „Majko stara“. Kada slušam tu pjesmu, tvoj glas pun emocija, čini mi se kao da si pjevao svojoj majci. Možda se varam. Ali pjesmu si otpjevao, kako se kaže, svim srcem i dušom. Reci mi što je i tko za tebe majka. Kakvu je ulogu imala tvoja majka u tvome životu?

Veliku, baš kao i otac. Oni su djeca sela, iznimno pošteni ljudi, došli na školovanje u Split i ondje ostali. U pjesmi „Majko stara“ zapravo se govori o odrastanju – „i ja ću za njom“. Priča o dvojbama mladog čovjeka kada kreće u život pa se žali majci koja ga najbolje razumije. Danas je to ogroman hit hrvatske glazbe, u zemlji i inozemstvu. Ona je te 1988. duboko protresla hrvatski narod, u vrijeme nacionalnog buđenja. Jer majka je i Domovina! O toj bi se pjesmi moglo mnogo toga reći, no kazat ću da je pjevaju i mladi i stari, s mnogo adrenalina. Pjevaju je Hrvati pete generacije širom svijeta, koji ni ne govore hrvatskim jezikom. Pjevaju je Maori na Novom Zelandu, Nijemci, Talijani, Amerikanci, Kanađani, Australci, Litvanci, Poljaci, Slovaci i Česi itd. Zato odgovorno tvrdim da je MAJKO STARA najomiljenija hrvatska pjesma do sada.

Pretpostavljam da si vjernik. Vjera je dar Božji, ali ne samo dar, ona se predaje s generacije na generaciju budućih vjernika. Tko ti je prvi usadio u dušu i razum spoznaje o Bogu i katoličkoj vjeri? Obično su na nas, dok smo bili mladi, utjecali duhovno dobri svećenici. Kojeg bi svećenika, ili više njih, ti spomenuo, koji su ti duhovno pomogli u životu?

Nosim u sebi snažnu vjeru! Vjerujem u dobrotu ljudi, u Boga, u prirodne zakonitosti. Vjerujem u nadnaravnu moć prave glazbe, naše i svjetske. Za mene je čaša uvijek polupuna, a nikako poluprazna kao kod nekih mojih prijatelja. Upoznao sam mnogo svećenika, osobito na svojim turnejama po svijetu. I s njima raspravljao o raznim temama. Ali, iznenadit ćete se, najviše sam razgovora i rasprava imao s pok. don Ivanom Grubišićem. On je bio velik intelektualac, kritičan prema svemu oko nas, često u krivu, po mome mišljenju, ali još češće u pravu. On mi je godinama otkrivao tajne vjere, kao iskren katolik.




Pjesma „Sretan blagdan mili moji“ zapravo je, po mome sudu, posvećena Badnjaku, Božiću. Ti tom pjesmom čestitaš Božić, kao da si kao autor pjesme u tuđini. Što za tebe znače katolički blagdani – Božić, Uskrs, Velika Gospa? Koje si običaje svoga kraja sačuvao ili ih pamtiš?

Jest, u stihovima se izrijekom spominje Božić. To je također jedna od najomiljenijih mojih pjesama, iako se to u našim medijima tako ne vidi. Da, progovaram s pozicije iseljenih Hrvata, jer dobro poznajem njihovu dušu. Uvijek su se slavili blagdani u kući. Moji su sinovi aktivni vjernici pa se prema tome ponašamo svi u obitelji. Blagdani su posebni dani. Tjeraju na razmišljanje o našem životu, uvjerenjima, budućnosti, ljubavi, unucima koje strašno priželjkujemo Mirjana i ja. Blagdani nas nadahnjuju! Imam mnogo sjećanja, još od ranog doba, i sva se svode na ovo što sam rekao.

 




Nisam te ništa pitao o tvojoj obitelji. Reci mi nešto o svojoj obitelji. Ima li ponekad kakvih „problemčića“ ili ste idealna zajednica? Malo se šalim.
Imamo skladnu obitelj! Mi nismo odgajali djecu kao što su naši nas. Tolerantni smo prema njihovim željama i potrebama. Obojica su završila fakultet, uspješno rade. Vrlo su pošteni i marljivi pa se njihova mama i ja jako ponosimo njima. Stariji Marko je glazbenik, vodi grupu Diktatori i surađuje s Marijanom Banom i drugim pjevačima. On vodi i posao, kao glavni menadžer. Mlađi, Sandro, vrlo je omiljen mladić u gradu Splitu i šire. Upravlja jednim luksuznim ugostiteljskim objektom na splitskoj Rivi. I Sandro je vrlo uspješan u svome poslu. Nemamo nekih posebnih problema, osim što o nečemu stalno raspravljamo! Njihova, mlada generacija velikim je dijelom podlegla sumnjivoj ideologiji posljednjih trideset godina. Moji sinovi s njima žive i rade, poštuju i njihov način razmišljanja. Za njih je to jedini svijet koji poznaju. Ponekad vrlo žustro razgovaramo o načinu na koji se tome može suprotstaviti. Često se razilazimo, ali se sinovi uvijek vrate načelima na kojima smo ih odgajali mama i ja, škola, a osobito Katolička crkva.

Kad smo već u razgovoru o obitelji, za koju su nas učili da je stup društva, osnovna ćelija, Crkva u malom, da o dobrom roditeljskom odgoju ovisi budućnost djeteta, te da se djeca najbolje mogu odgojiti uz oca i majku, što misliš o LGBT zajednicama i Istanbulskoj konvenciji? Većina je Hrvata protiv istanbulske konvencije, a ti?

Ne trebate ni pitati, ja sam protiv uvođenja rodne ideologije. Ali, u isto vrijeme pozorno promatram ponašanje naših vlasti. Znam da ponekad mlada država mora donositi teške odluke i praviti kompromise. Još uvijek imam povjerenja u njihovu prosudbu, dok se ne dokaže suprotno. Ili, drugim riječima, nije lako imati državu!

Crkva je zajednica vjernika. Naša je domovinska Crkva preživjela i nadživjela komunizam. Nas smo dvojica odrastali u socijalizmu. Proveli smo najbolje godine u socijalizmu. U crkvu smo išli s ponosom, gordo i hrabro. Ne čini li ti se možda da je ponestalo kod katolika, Hrvata toga ponosa, kaprica – ja sam katolik. Nije li se to nekako danas kod obična puka razvodnilo, oslabilo?

Nije! Iako medijska i politička sila radi planski upravo na tome. Tako je u cijelom zapadnom svijetu. To je bila jedina politika koju je taj svijet slijedio. Sve do promjene AMERICA FIRST u SAD-u. Ja osobno priželjkujem dan kada će Hrvatska ponosno objaviti – CROATIA FIRST! Vrijednosti na kojima su sagrađene generacije intiman je pojam, to se jako teško mijenja. Primjerice, domoljublje je moj intiman, unutarnji osjećaj, a ne političko ni nekakvo drugo usmjerenje. O tim sam temama raspravljao s uzoritim kardinalom Kuharićem prije mnogo godina.

 

Gospa Sinjska je „duhovni magnet“ za Dalmaciju. Koristim taj izraz jer se divim kako je u Dalmaciji Blažena Djevica Marija središte duhovnog okupljanja svih Dalmatinaca. Kako se uspjela zadržati tako dobra duhovna tradicija?

Ja sam po majci iz okolice Sinja pa mi je sve to vrlo blisko. I Alka i Gospa Sinjska! Te, ali i druge običaje, čuva i njeguje Cetinska krajina. I sav hrvatski narod. Mi jesmo mala država i narod, ali smo po ovome pitanju važni cijelome svijetu.

Možemo li, gospodine Matko, očekivati novi hit poput „Majko stara“? Možda bi mogao posvetiti jednu pjesmu Gospi Sinjskoj pa neka bude opet novi i pravi hit. Razmišljam i predlažem…Našemu narodu treba danas jako duhovno uporište. Napiši, meni za volju, pjesmu Gospi Sinjskoj.

Velike se pjesme ne pišu po narudžbi. Ni ja nisam u početku bio svjestan snage pjesme „Majko stara“ ni ostalih mojih jakih pjesama. Tematiku Gospe Sinjske uspješno obrađuje moj rođak Dražen Žanko. Ja mu se divim na upornosti i uspjehu, posebice s mjuziklom MIRAKUL.

Imaš li kakvu poruku za svoje „fanove“? Spremaš li nešto novo, kakav nov album?

Nismo dotaknuli važnu temu kojom se bavim najmanje dvadeset godina. Hrvatska je glazba vrlo teško stradala od politike koja je svijet učinila tužnim. Nekad smo bili jako visoko, a danas puzimo po dnu. Zbog toga što je sama Hrvatska uništila svoju nacionalnu glazbu, danas naša mladost, ali i stariji, konzumiraju srpske narodnjake koji su zauzeli gotovo 90% Hrvatske. I, nažalost, šire se u našoj emigraciji. Srpska je glazba nacionalna, a Hrvatska i dalje agresivno promiče anacionalnu. Moram podsjetiti sve – hrvatska glazba nije mačji kašalj! Mi smo talentiran narod, posebno u pjesmi, unatoč svim problemima koje imamo posljednjih 25 godina. Moje je mišljenje da je prioritet obnoviti hrvatsku nacionalnu zabavnu glazbu! To će povoljno utjecati na posrnulu rock scenu, sve alternativne – hip hop, dance, rap scene, jazz, blues i ostalo. Vratit ćemo tako povjerenje naše publike, koja nam trenutno ne vjeruje. Treba Splitski festival (glavni generator naše glazbe) obnoviti na izvornim načelima. A to je promidžba splitske, dalmatinske, hrvatske i mediteranske domaće pjesme. Moramo reći mladim skladateljima i pjevačima – najuspješniji ćete biti ako njegujete glazbu nastalu iz tla na kojemu ste rođeni. I, na kraju, odgovaram na Vaše pitanje. Obnavljam svoju karijeru, koja je patila 25 godina. Prije godinu dana prvi sam put održao vrlo uspješan koncert u dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu. Taj je koncert nedavno emitirala Hrvatska televizija, a ubrzo će i ostale televizije. Isto tako, ubrzo će biti objavljen i CD s poklon DVD-om u izdanju Croatia recordsa. Ovoga ljeta, poslije mnogo godina, vraćam se na posrnuli Splitski festival s vrlo dobrom pjesmom. Stalo mi je do te manifestacije iako je u dubokoj krizi. Najesen, u listopadu, u Splitu ću održati veliki solistički koncert i očekujem spektakl. Poslije svega, bit će i album novih pjesama. I, nadam se da će mi hrvatski gradonačelnici omogućiti nastupe, koje publika žarko želi.

Autor:Vladimir Trkmić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.