Patrik Macek/PIXSELL

Ja, svećenik tvrdim da imam pravo progovoriti o lustraciji! Pitanje broj 1 u Hrvatskoj, evo i zašto!

Autor: Vlč. Vladimir Trkmić

Bez temeljite lustracije, koliko vidim neće biti duhovnog, ekonomskog i humanog boljitka...

 

Netko bi mogao reći zašto se s tom temom bavi svećenik jer se to ne tiče Crkve? Odgovaram da se to duboko tiče Crkve i njezinih službenika što ću pokazati primjerima. Riječ je dakako o lustraciji o kojoj se pisalo, ali se prestalo pisati jer to ne odgovara aktualnoj vlasti, tko ju god vodio, bio to HDZ-e ili SDP-e. Što je to lustracija? To je pojam koji ima dvojako značenje: jedno je da je to obred čišćenja od grijeha u starih Rimljana, a drugo značenje je: politički postupak kojim se iz javnih službi isključuju predstavnici stare vlasti ( posebno policije) u postkomunističkim zemljama tranzicije.

Latinska riječ lustration znači čišćenje. Svi nažalost znamo da lustracija u Hrvatskoj nije provedena, pa tako ni tranzicija iz komunističkog sustava u modernu europsku državu. Zašto je potrebna lustracija? Zato što vidim još uvijek na djelu one koji svugdje vide samo ustaše a ne i partizane, moraju tolerirati Crkvu i vjeronauk koji im i dalje smeta. Promatram svađe oko hrvatskog znakovlja, gdje se vidi očito nepoznavanje heraldike i povijesnog hrvatskog znakovlja i drugih povijesnih nepoznavanja. Budimo iskreni!

Recite vi koji ste radili u tajnim službama ili morali raditi za njih trajni „Zdravo“ odstupni pozdrav svim političkim funkcijama ili bilo kakvoj participaciji u vlasti. Lustracija se treba provesti od krajnje ljevice, pa do političke krajnje desnice, a i među onima koji se trenutno ne bave politikom, a djelovali su iza zavjese kao agenti i prokazivači, doušnici.

Nemojte reći „ Zbogom“, jer u Boga možda ne vjerujete. A da i vjerujete to ne možete izreći jer su članovi tajnih službi progonili potajno i javno katolike, radili protiv Crkve i njihovih službenika. Eto primjera iz 1983. godine. Jednog od mojih kolega studenata teologije, bogoslova pri završetku teološkog studija i pred ređenje za svećenika tajna služba ga je na lukav način pozvala na razgovor. Dobio je poziv da se javi u vojni odsjek radi reguliranja vojnih obaveza. Došao je po pismenom pozivu i na vrijeme se javio referentu. Ovaj ga je pitao zašto se nije odjavio i prijavio u Zagrebu kada ne živi više s roditeljima. Nakon vrlo kratke komunikacije pozvao je spomenuti referent Marka da ide sa njim na prvi kat.

Doveo ga je u sobu i rekao mu da sjedne i sačeka. Vrlo brzo se pojavio čovjek niska rasta, ćelav, vidno namrgođen koji je došavši otvorio mali kofer i iz njega izvukao hrvatski grb, šahovnicu, vrlo lijepo ručnu izrađenu koja je visjela na zidu iznad ulaza u kuću Markovih roditelja. Marko je kasnije doznao i povezao da ga je daljnji rođak, električar koji je u nekoliko navrata ulazio u kuću prijavio zbog posjedovanja hrvatskog grba bez petokrake. Taj mali obavještajac pitao je čiji je to grb? Marko je odgovorio mojih roditelja i mene. Nastavio je dalje monolog. Razgovarat ćemo kao prijatelji reče agent. Može li tako? Marko odgovori da može. Obavještajac, jadni pripadnik tajne službe navinuo se nad stol i gotovo približivši se licu i očima Marka reče: „Od koga si nabavio ovaj grb?“ Majka kaže da si ga ti donio u kuću. To nije istina reče Marko? Moj pokojni tata ga je negdje nabavio. Ne znam gdje. Tada mu agent pruži preko stola čist papir da napiše kako je i gdje nabavio grb. Marko mu reče: „Ako razgovaramo kao prijatelji nemam što pisati i potpisivati.“ Htio ga je uhvatiti u klopku. Dva i pol sata je trajalo to verbalno natezanje agenta i Marka oko značaja grba i nabave. Marko mu u razgovoru reče da je to  povijesni grb, grb koji je na karlovačkom pivu, grb kojeg su nosile neke plemićke obitelji na svojim štitovima. I to ne samo hrvatski nego mađarski i francuski plemići. Ništa to kao izgovor nije koristilo! Obavještajac je prijetio, vikao kako će Marka pred samu mladu misu strpati u zatvor. I na kraju, nakon te verbalne torture, pod oružjem i sa policijom  Marko je odvezen pred rodnu kuću. Na sreću majke nije bilo kod kuće. Tu su počela ispitivanja o mjesnom župniku i ponuda za suradnju. Marko je znao kakva je suradnja u pitanju i uzastopce je odbijao te ponude. „Vrlo si inteligentan i uspješan kao student, odluči se raditi za nas i sve će ti se oprostiti.“ Nijemci bi rekli to je „ fahidiot“, čovjek koji je uskopojasnog gledanja. Taj izraz nije uvredljiv, on samo pokazuje da je netko u svom fahu savršen, ali na drugim poljima neznalica. Ima samo svoju istinu, sve drugo je netočno. Kakvi plemići i njihovo znakovlje, kakav povijesni grb koji je na crkvi svetog Marka? Ja sam ti zakon, svugdje“ lijepim „ petokraku. Tko je nema i ne želi, zatvor ili pak ucjena da radiš za našu stvar?

Mogu li takvi obnašati kakve poslove od javnog značaja danas u Hrvatskoj? Nikakve! Zašto? Pa valjda zato što se nisu odrekli svojih laži, svoga mentalnog sklopa u kojem nema nikakve povijesne i duhovne širine. Sve što je hrvatsko oblati, stavi na stup srama branitelje, Crkvi podvaljuj jeftine i za djecu prozirne afere. Djeluj i danas kao 1983. godine, ali na lukaviji i podliji način. Otvorimo arhive policije i tajnih službi! Pogledajmo tko je vodio kolo u tajnim službama i tko je za njih „morao“ zbog svojih grijeha za njih raditi. Očistimo hrvatski prostor od takvih, jer inače nema nam prave tranzicije jer će takvi Hrvatsku dovesti u politički, kulturološki i ekonomski kolaps. Smišljeno to rade, a i ne mogu zaboraviti petokraku pod kojom svu sve rušili: maltretirali kandidate za svećenike, svećenike i Crkvu na tajan i perfidan način  kontrolirali! Hajdemo otvoriti tajnu arhivu, spise da vidimo tko je bio u toj raboti, da na njih više ne računamo? To je lustracija koja je bila nužna u Poljskoj, a nužna je svakako i u Hrvatskoj. Zar sam ja kao bogoslov bio jednak drugim vojnicima u JNA? Nipošto! To mi je odmah rečeno: „Ne smiješ čitati versku štampu i deliti ju! Ne smeš da se dopisuješ sa svojim znancima u inostranstvu! Ne smeš da za vreme vojnog roka da ideš u crkvu! Ne smeš da širiš nacionalizam!“ Samo mi nije bilo rečeno da su zadužili jednog Hrvata, katolika, Josipa iz okolice Siska da me trajno prati što govorim i „kako delujem među vojnicima.“ Sam mi je to priznao dok smo od lišća i smeća čistili vojnički krug. Koje li žalosti katolik Josip radi za tajnu vojnu službu, prati bogoslova i spreman ga je otkucati za neki „greh“ kapetanu za bezbednost? Tko smo to mi Hrvati? Zar takvi koji su otkucavali bogoslove mogu danas dokazati da vole Hrvatsku? Nipošto! Napravi lustraciju i neka odu kod kapetana za bezbednost da ih „on negde zaposli“, ako je on još živ. Ako nije, neka se gospodin Josip ispriča i javno pohvali da je radio za tajnu vojnu službu. Kakvu službu on može obnašati u Hrvatskoj? Zar da mu opet damo da vodi neku stranku i da živi po starom klišeju. Lustracija, otkrivanje spisa tajnih službi rekla bi: „Ne, taj čovjek nije i ne diše za Hrvatsku.“ Ne „poklapaju mu se reći i dela“ rekli bi oni za koje je radio? Kojeg li duhovnog slijepila u tog Hrvata Josipa koji me je pratio? Poluslijep čovjek je vidio da je to ponajviše i ponajprije srpska vojska po svemu, po jeziku, po broju oficira, po stalnom spominjanju na „političkim časovima“ ustaše i emigraciju, a nikad četnike i njihovu rabotu. Hoćemo li biti slijepi, ili smo stvarno duhovno slijepi da za dobrobit našeg naroda, ne želimo učiniti lustraciju, čišćenje od takvih prodanih duša. Nije to progon! Nije to osveta! To je naprosto potreba, jer nam oni svaki čas nameću „gluposti“ o ustašama, a njih nigdje nema, o grbovlja, a da uopće ne poznaju heraldiku. Tko je sreo ustaše neka ih imenuje imenom i prezimenom. Čak su neki mađarski i francuski vitezovi imali na svom grbu šahovnicu. Proučite malo heraldiku, grbovlje hrvatskih i mađarskih obitelji i drugih naroda čiji plemići su koristili šahovnicu.

Ovo vrijeme nakon domovinskog rata je pokazalo da pomirba Hrvata između ( partizana i ustaša) nije uspjela. Pošto nije uspjela nužna je lustracija, temeljito čišćenje. Neka vladaju i politiku vode oni koji nisu obojeni ni crnom, ni crvenom bojom. Do toga mora nužno doći! Sve ostalo je primitivizam, zlobno i zločesto gledanje na sadašnjost i budućnost. Zašto ja to kao svećenik to pišem? Pišem zato što primjećujem da smo svi zagrezli hrvatskim narodnim kolima u živo blato. Zato se ponovno događa egzodus naroda iz Hrvatske. Žao mi je da ljudi odlaze jer su frustrirani ne samo ekonomskom računicom, nego i čistim pranjem mozgova i svađa oko nebitnih stvari kao što je na primjer: s kojim poljem, bijelim ili crvenim počinje hrvatska šahovnica. Sam Sotona je u tim rabotama kao produljena ruka onih koje nismo očistili iz  političkog sustava lustracijom. Netko bi mogao reći da sam neprijatelj komunizma, bivše JNA, da mrzim nekoga. Ali to nije točno. U vojci sam bio najbolji strijelac u četi, čak sam za rad sa studentima na vojnoj obuci dobio čin razvodnika. Vojnici moje jedinice su me predložili za značku primjernog vojnika. Tu istu nisam dobio, jer kako da „neprijatelj države“ dobije značku? Dobio sam nagradno odsustvo po kojem sam skratio vojni rok. Bio sam u prekomandi gdje su bili najgori vojnici s vrlo lošim karakteristikama iz civilstva. Sve sam podnio tako da sam stvarno bio savjestan i odgovoran vojnik. Nisam pokazivao neprijateljstvo prema nikome, pa to ne želim ni danas, jer svatko ima svoj put: svoje loše i dobre strane kao pojedinac ili narod. Nisam se smatrao, niti se smatram nacionalistom. Ali sam poput mnogih drugih svjestan da je socijalizam i komunizam prošlost. Jer da to nije, ne bi ga odbacili u čitavom bivšem istočnom bloku u svim državama. Smatram ga lošim načinom vladanja i zato nije imao budućnost. Ali sam poput mnogih drugih za lustraciju. Zašto? Zato što bez temeljite lustracije koliko vidim neće biti duhovnog, ekonomskog i humanog boljitka. Zagovaram mirnu lustraciju bez osvetoljubivosti, na principima humanosti prema onima koji su loše činili nekad, a to čine i danas. Jednostavno moraju otići u zaborav samovoljno ili otkrivanjem njihovih biografija. Svojevremeno je koliko se sjećam pokojni kardinal Franjo Kuharić rekao:“ Potrebno je duplo više vremena da se izliječi i nestane zlo koje je godinama trajalo.“

Prema tome bi bilo potrebno 90. godina od demokratskih promjena da nestane komunistički mentalni sklop u ljudskim glavama. Mislim da zato treba napraviti rez lustracije, pa neka se zna tko je bio što u sustavu jednoumlja, čiji su „vjernici“ uništavali karijere i živote mnogima jer nisu pristupili tom mentalnom sklopu. Koliko je Hrvata zbog toga napustilo svoj dom i domovinu. Na onima koji su bili nositelji jednoumlja kao agenti, dojavljivači i prokazivači, te istražitelji i stvaratelji loših slika o nekim ljudima je ostala velika odgovornost za koju nisu odgovarali. I ne moraju odgovarati jer ih je toliko da ih nemamo gdje smjestiti. A kao vjernici ne sudimo: „Jer kojim sudom sudimo, nama će biti suđeno, ili kojom mjerom mjerimo, nama će se mjeriti!“ „Novi Zavjet“. Pravednom lustracijom dopustimo i omogućimo da odu onamo gdje je otišao socijalizam i komunizam. Nažalost oni koji su igrali ulogu „Jude“ nekad, ne mogu danas biti rodoljubi i Bogoljubi. Narod ne možeš prevariti, jer nije vidio „masovna obraćenja.“ Zato postoji kod sasvim običnih ljudi krilatica: „Svi su oni isti, lijevi i desni!“ Prava lustracija bi bila najbolji potez po kojem bi bio narod zadovoljen, okrenut budućnosti i radosniji. Tada više hrvatski branitelji ne bi govorili: „ Za takvu se Hrvatsku mi nismo borili!“ Odstupanje onih koji nemaju čistu savjest, a za to imamo svjedočanstva i dokumente bio bi najbolji potez. Narod ne želi čekati i slušati nebuloze da se pomirba dogodila za vrijeme pokojnog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Medijski prostor je također duhovno zagađen i prepun onih koji se boje lustracije s razlogom. Učinimo taj korak lustracije koji će biti katarza, pročišćenje čitavog hrvatskog naroda. Dao Bog da se to dogodi što prije.

Autor: Vlč. Vladimir Trkmić