sa

Tuđmanovu paradržavu Republiku Srpsku trebamo rasturiti

Autor: Tvrtko DOLIĆ / 7Dnevno / 30. rujna 2016.

Ranko Milorad Dodik uspinjao se kao ljuti srpski fašist, da bi Dodik 2 isplivao kao civilizirana osoba, koja posve slučajno zakaže srpski referendum na 30. obljetnicu Memoranduma SANU. Krešimir Zubak prepoznaje da je srpski referendum o danu državnosti paradržave, zapravo referendum o otcjepljenju, i da vodi u novo razaranje BiH

Oluja se zaista potvrdila kao zločinačka akcija jer je u BiH učvrstila zločinačku Republiku Srpsku. Vrijeme je za suprotnu opciju, temeljitu izolaciju takozvane Republike Srpske, koja se poput topovske kugle zabila u hrvatsko tkivo.

Kod nas se vođe presvlače kao ruske babuške. Ranko Milorad Dodik uspinjao se kao ljuti srpski fašist, da bi Dodik 2 isplivao kao civilizirana osoba, koja posve slučajno zakaže srpski referendum na 30. obljetnicu Memoranduma SANU. Krešimir Zubak prepoznaje da je srpski referendum o danu državnosti paradržave, zapravo referendum o otcjepljenju, i da vodi u novo razaranje BiH.

Teško je proniknuti od kuda je pristigao Milorad Dodik, a priča se da je fenomen poput Mojsija. Srbi tumače Vrbas kao rijeku na kojoj su Srbi završili na vrbi, a samog Milorada je izbacila ili vratila u život negdje kod Laktaša, 10 godina prije velikog potresa koji je u BiH doveo novi naraštaj Srba. Uvijek kada bi Hrvatsku, uključujući Bosnu i/ili Hercegovinu, zahvatila velika nesreća, na ispražnjena hrvatska ognjišta stizali su Srbi, često iza turskih pljačkaških pohoda.

Genocid

Ako je za NDH provedeno sustavno istrijebljenje Srba, jasno je da je Dodik mogao stići samo iz Srbije. Tada su u novoizgrađene stanove Banja Luke i drugih mjesta, podignute o trošku svih nas, stigli srbijanski komesari, komitetlije, direktori i učitelji na razini partijskih tečajeva. Tako su srpski i srbijanski seljaci urbanizirani, zapravo civilizacijski šokirani.

Nova kupaonica u pločicama, umivaonik i školjka. I još su treću godinu ukopčali čemu služi vodokotlić, u kojemu su do tada skrivali pištolj za ubojstvo nekog novog Ferdinanda, odnosno svakog onoga koji bi mogao pomisliti da je Bosna hrvatska zemlja. Do tada su svi Banjalučani svako jutro obavljali vjerski obred iza plota, pa su bili nešto pokretljiviji, okretniji i zdraviji.

Genocid nad Srbima zapravo je proveden kroz njihov dolazak na vlast i njihov ulazak u smrtonosne društvene stanove. Kao i u slučaju Milorada/H, jako je važno da Milorad/B ima taj pozitivan psihološki poremećaj – keva te rodi, zadoji i preodgoji u društvenom stanu, a ti svejedno imaš osjećaj da ti je sva rodbina ubijena u Jasenovcu ili za Oluje.

Eto je Milorad Dodik, zvan Bre Mojsije 2, samozvani Otac druge Otadžbine, ovih dana ponovno spominjao Jasenovac. Dodik je novu srpsku paradržavu gradio uz pomoć poremećenih psihijatara poput Radovana Karadžića i Jovana Raškovića, a sve je cementirao rigidni Ratko Mladić, dirigent srpskog genocida nad muslimanima Srebrenice. Za Gradinu su hladno specificirali 700 tisuća smaknutih Srba i za tu zastrašujuću brojku postavili konkretne oznake, i još su na terenu razbacali priličan broj nadgrobnih ploča, da sve izgleda uvjerljivije. Znate, i u Banja Luci su Hrvati smaknuli oko 700 tisuća Srba, a danas ih se tamo ponovno okupilo novih 700 tisuća.

A sve te republike i paradržave je 90-ih formirao takozvani Državotvorac, neobičan hrvatski psihološki slučaj iz Velikog Trgovišća. Na isti je dan u siječnju proveo priznanje svoje dvije republike, Republike Hrvatske i Republike Srpske. Koja je proglašena prva? Može se reći da je Hrvatska bila neminovnost, državnopravno uvjetovana, a umjetnost je bila stvoriti paradržavnu Republiku Srpsku i upravo je glede iste zablistao njen ključni potpisnik Tuđman.

Riječ je o prilično kontradiktornom Hrvatu, koji se rodio zajedno sa Ustaškim pokretom, a ipak se pridružio Titovim banditima. Washingtonski sporazum, koji je otvarao prostor konfederalnom udruživanju RH i Federacije BiH, sabotirao je Franjo Tuđman. Ništa nije onako kako se činilo.

Državotvorac

Ante Pavelić iz časnog Ustaškog pokreta, naš slavni poglavnik naše u ratu stvorene i u ratu ugušene NDH do Drine, postupao je strateški odgovorno i odlučio se za Banja Luku kao središnju hrvatsku metropolu, simbolički na rubu hrvatskog Panonskog mora. Germani su izgubili prvi Veliki rat, pa još jedan još veći, da bi Franjo Tuđman, nominalno Hrvat i predsjednik SRH/RH do Une, suprotno misiji Ante Pavelića, potpisao zločinačku četničku paradržavu Republiku Srpsku, koja se silovateljski zabila u hrvatsko tkivo.

Znate, kada je jedan narod u nekoj zemlji posve istrijebljen, pa u balkanski Kanaan doseljava novi naraštaj, sklanjajući se iz turskog ili egipatskog sužanjstva, teško je tu bujicu zadržati. Usprkos svemu tome, mnogi hrvatski idioti obožavaju veleizdajnika Tuđmana, koji je zaustavio hrvatsku vojsku da ne uđe u Banja Luku.

Dakle, faraona iz Laktaša, kao i karikaturu iz Velikog Trgovišća, mogao je stvoriti samo najviši Trgovac, sam Apsolut. Imamo fenomen da se Titov bandit i orjunaški krmak, general JNA i kadrovik beogradskog Generalštaba, pojavljuje na kraju svog primitivnog hedonističkog iživljavanja kao originalni ustaša iz emigracije. Radićevac i starčevićanac! Labrador je imao te svoje briljantne kreacije.

Na kraju Drugog svjetskog rata svi su Hrvati bili na putu prema Austriji, a Franjo se komotno pojavio u Beogradu kao “heroj s Bleiburga” i dogurao jako visoko. Postao je i gazda fudbalera Partizana. Planiran je za Titovog nasljednika! Navodno nije mogao kontrolirati svoje partizansko svrdlo, pa je glavni krmak zvan Tito poslao svoje kezme u Hrvatsku, da svrdla po Zagrobu. Da nije bilo tako, agresiju Srbije na SRH/RH i BiH vodio bi upravo Tuđman.

Bušio je drug po Zagrobu na sve strane, glumio povjesničara i disidenta Udbe i Kosa, i na kraju se uspeo do pozicije predsjednika udbaške SRH/RH. Dobili smo njegovo nakazno pomirenje pobijenih ustaša i prežderanih partizana, kao i bespoštednu privatizacijsku pljačku od strane komunjara i udbaške doušničke mreže. Cirkus je bio i njegov “korienski” govor, Titov feler, koji se pravdao zagorskim podrijetlom.

Kratke pameti i mršavog obrazovanja, Tuđman nije mogao pojmiti da se u Europi kulturna razina nekog jezika mjeri sa sadržajem i utjecajem latinskog i helenskog – u tom smislu slavenski su lutali i najviši autoriteti Ustaškog pokreta. Promašili su i sa oznakom kune za nacionalnu valutu. Tuđman je ponavljao pogreške NDH, izbjegavajući sve ono što je u NDH bilo kvalitetno dizajnirano.

Na drugoj strani, onoj “antifašističkoj”, kada uspoređujete “izdajnika Stipu Mesića” i “domoljuba Franju Tuđmana”, i na temelju toga povijesno pozicionirate Tuđmana, vodite računa da je Tuđman prihvatio Republiku Srpsku i da je Mesić zaprijetio presijecanjem posavskog koridora ako RS proglasi samostalnost. Mesić se razišao s Tuđmanom nakon što je Tuđman potpisao veleizdajnički plan Z4. I dodajte tome činjenicu da je taj bolji Mesić potvrđeni veleizdajnik.

Dodajte tome i neugodnu činjenicu da je danas u svijetu Tuđmanova zastrašujuća brojka od 70 tisuća ubijenih u Jasenovcu glavni dokaz da su Hrvati nad Srbima proveli genocid. Pustite na stranu prazne priče kako je Tuđman morao razrezati 10 posto na srbijansku luđačku “procjenu”. Tuđman se iskazao na našem Križnom putu, pa mu je jako pasalo da svoju mladalačku veleizdaju može nekako opravdati.

Paradox Gradina

Jedan fenomen trese svjetsku povijest. Naime, na Gradini je uredno dokumentirano oko 700 tisuća ubijenih Srba. Onako na prvu, nameće se ispravan zaključak da je za Drugog svjetskog rata u hrvatskim zemljama pobijeno barem 3×700 tisuća Srba. Kako držim do povijesti i znanosti općenito, primio sam se zadaće i riješio taj neobični misterij, u svijetu poznat kao – paradox Gradina.

Svaki problem na svoj je način lingvistički. Hrvatski književnik Mile Budak zarobljen je od srpske vojske, prilikom austrougarske okupacije Srbije za Velikog rata, koji je pokrenut nakon što su Srbi ubili austrijskog prijestolonasljednika Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, sve samo zato da se poštena BiH ne priključi genocidnoj Hrvatskoj. Budaka su Srbi zvjerski zlostavljali, pa mu se kasnije otelo ono “Srbe na Vrbe” i tako je rijeka koja teče kroz Banja Luku i druga srpska stratišta dobila ime Vrbas.

Prije velikog potresa u Banja Luci, Vrbas se ulijevao u Savu baš kod Gradine, nasuprot Jasenovcu! Nakon potresa, u tlu su se pojavile nove raspukline, tako da je korito skrenulo prema Davoru. Ustaše bi smaknuli Banjalučanina (=Srbin), pa bi tijelo žrtve doplutalo do Gradine, a ne do Davora, kako se mislilo. U Davoru nisu pronađena tijela ubijenih Srba, pa je to zbunjivalo viktimologe. Dakle da zaključimo, onako tuđmanovski, u Banja Luci i na Gradini nije pobijeno 2×700 tisuća Srba, nego samo 1×700 tisuća Srba.

Zašto je jako važno provesti novi genocid nad Srbima? Pa, u to endehazijsko vrijeme tehnika je bila na slaboj razini. Nitko nije imao mobitel, nitko se nije selfao nad ubijenim Srbinom, nitko nije snimao zaista originalne scene pokolja, napose one četničke, kakve bi danas filmske kuće otkupljivale kao suho zlato. Dobro, bilo je i za agresije Srbije na Hrvatsku i BiH velikih pogrešaka, kao u onoj snimci srpskog pokolja nad muslimanima, koji se nenadano prekida, a srpski junak sluđeno kuka da mu “krepaje baterija”.

Dakle, bilo bi zgodno da se genocid nad Banjalučanima dogodi pred modernom opremom visoke rezolucije, da se uredno snimi, dokumentira filmski i forenzično, da se jednom konačno stane na kraj tom osporavanju genocida nad Srbima. S druge strane, jako je važno ne provesti genocid nad Srbima. Zašto? Pa, prije svega to je civilizacijski prilično sumnjivo, bez obzira koliko to Srbi i Srbijanci zaslužuju. Tu je i nerazumijevanje svijeta, koji zapravo ne poznaje Srbe, niti sve njihove zasluge.

Mnogi nam zamjeraju već i to što su se Srbi prije Oluje sami spakirali i prešli u takozvanu Republiku Srpsku, da tako pojačaju svoju prisutnost u BiH. Nezahvalno Sarajevo radije bi da su muslimani Bihaća poklani, nego što su Srbi iz Hrvatske prešli u BiH. Stoga bi “genocid” ipak trebalo odglumiti, kao i za Oluje, i tu bi trebalo lokalno stanovništvo obučiti da pada pred kamerama, na najmanji manevarski pucanj. U smislu da se na Srbe puca s manevarskim streljivom, a maltretiranje može biti realno ako ne šteti zdravlju. To bi velikosrbe ozdravilo.

Recimo, da statisti iz Zagreba, Sarajeva i Tuzle dođu s palicama i malo poravnaju domaćine. Koji su se prijavili referendumski 99,9 posto. Nije to skupa produkcija, jer bi se mnogi talentirani hrvatski i bosanski glumci prijavili dragovoljno, besplatno. Vidite, lukavi “hrvatski general i nesuđeni general JNA Ivan Basarac” je uoči Oluje podijelio svojim vojnicima manevarsko streljivo, pa su se za Oluje pojavili Srbi otporni na metke.

Tuđman 1, 2, 3

Današnjim kontinentalnim Hrvatima, koji se mogu gledati i kao oni civilizacijski razvodnjeni, teško je dokazati da je sjeverna Hrvatska bila stočna i stočarska pustopoljina, poput Srbije, napose u vrijeme kada su se dijelila državotvorna prava. Barbarski nomadi prašili su na sve strane, pa su na padinama Sljemena nastali grob, Zagrob i Gradec, a onda je glavni (zagorski) kontinetalni grad Varaždin izgorio, pa se onda nekako iza Pake, pod Sljemenom, nakotilo oko milijun Hrvata sa Sandžaka, uključujući manjine.

Rimski carevi izgradili su solinsku metropolu, kralj Tomislav krunio se u obližnjem Dalminiumu, da bi stoljećima kasnije ovčari zvani Dalmatinci, za svoj glavni grad prihvatili kontinentalnu vukojebinu, ali opet ne bajnu Banja Luku. Mnogi naivni Hrvati uvjereni su da se u Podsljemenskoj zoni dogodila visoka kultura. A oba oca prezervativne avnojske Hrvatske stigli su iz zabačenog Hrvatskog Zagorja, kontinentalne vukojebine iza Sljemena.

Sve što nas je snašlo od srpstva i svetosavlja zapravo je logično, razumljivo i očekivano, ali ostaje pitanje – zašto je Franjo Tuđman kao formalni predsjednik SRH/RH sudjelovao u kreiranju Republike Srpske, da bi stavio svoj potpis i na Daytonski sporazum, koji je Srbima dao pola BiH? Tko nam garantira da se isti Tuđman iz Beograda vratio u Zagrob? Dakle, Tuđman je bio ili cirkusant ili labradorovac.

Jesmo li imali Tuđamana 1, 2 i 3, poput Tita? Bez da trepne, Tuđman 3 potpisao je niz kapitulantskih sporazuma koji su išli na ruku srpskim i srbijanskim fašistima. Za svoje petokolonaško djelovanje Tuđman je grabio objektivno opravdanje. Kada je gubio teritorij, ili prodavao naše za naše, interpretirao je to kao razvlačenje neprijatelja. U takvim situacijama neprijatelj bi trebao teško servisirati okupirana područja, a ono se dogodilo suprotno – “slobodni” teritorij prekrile su rijeke hrvatskih i muslimanskih izbjeglica. Tuđman 3 sustavno je uništavao Hrvatsku – proizvodno, financijski i nacionalno.

Umjesto da znanstveno hladno ustanovimo zašto je herojski branjeni Vukovar ipak pao tako brzo, bačena je teza o zaprepaštenosti svijeta da se Vukovar branio mjesecima, pa je Tuđman 3 nabacio kako je pustio da Vukovar padne da tako ubrza priznavanje “samostalne RH”, kao da je zapadno od Une nekakva Tunguzija naseljena Tatarima, pa je svijet trebalo nekako prevariti. Vrijeme će pokazati da smo Vukovar trebali braniti sve do ovih dana.

Stalno se govori o tome kako je Tuđman potpisao sporazum Z4, koji je srpskim paradržavama u RH otvarao mogućnost otcjepljenja, a krije se činjenica da je Tuđman bio uključen u izradu tog sporazuma, sve pod pokroviteljstvom ruskog veleposlanstva u Zagrobu.

Tuđman je bio uključen u kreiranje Daytonskog sporazuma, a protiv tog velikosrpskog sporazuma pobunio se Krešimir Zubak koji ga, kao predstavnik Hrvata u BiH, nije htio potpisati, pa ga je potpisao Franjo Tuđman, i još je Tuđman proveo ukidanje Herceg-Bosne. Tuđman 3 je bez da trepne kirurški odstranio maternicu Hrvatske, a danas se čudimo zašto je nemoguće preokrenuti loše demografske trendove.

Jako je razumljivo zašto je Čile izdužen – geografski je determiniran između Pacifika i Anda. Dobro, a zašto je istanjena Hrvatska?

Autor: Tvrtko DOLIĆ / 7Dnevno / 30. rujna 2016.

ZADNJE VIJESTI