Photo: Patrik Macek/PIXSELL
Photo: Patrik Macek/PIXSELL

Svaka nova Vlada RH gora je od prethodne

Autor: Tvrtko Dolić/7Dnevno/21.10.2016.

Umjesto onih koji su osvojili velik broj preferencijalnih glasova zasjeli su oni kojima narod nije sklon, koji ne mogu ugroziti vodeću poziciju Andreja Plenkovića u samom HDZ-u. Novom premijeru fućka se za državu i ekonomiju - on učvršćuje svoju poziciju u stranci.

Mislite li da je broj ministara slučajno 19, koliko je brojala Bugojanska grupa? Prema transkriptu sa prve sjednice moderne bugojanske grupe, bilo je to toplo druženje unutar iste interesne skupine. Novi ministri zahvalni su da ih je novi Veliki Vođa prepoznao, pa su opčinjeno buljili u njega, kao da je sam Svevišnji. Čak su i mostovci impresionirani sa hrvatskim medicinskim čudom, sa prvim čovjekom koji je svima prihvatljiv. A našlo se i onih koji su razapeli jednog Isusa. Demografskom krizom neće se baviti znanstvenik Stjepan Šterc, nego socijalna radnica. Nešto mi tu ne štima. Dobra je vijest da bi u novu Vladu RH mogao ući Goran Marić kao 20. ministar i koordinator državnih agencija i fondova, izravno podređen premijeru Andreju Plenkoviću.

Nikome nije jasno zašto je Milan Kujundžić toliko oduševljen sa svojom ministarskom foteljom. Ministarstvo zdravlja postalo je ministarstvo zdravstva. Neće brinuti o zdravlju nacije nego samo o zdravstvenim radnicima. Kako raju ne zastupa nitko, novost je sindikat bolesnika, koji ima jako veliko članstvo, koje u običnom svakodnevnom žargonu zovemo biračkim spiskovima. Premijer Plenković do kraja godine namjerava imenovati ministra bolesnika, koji bi ubuduće prirodno bio premijer. Prije dolaska Andreja Plenkovića na vlast, nije bila dopuštena niti obična ljudska solidarnost, da ovdje ne potežem Durkheima i njegove iščašene sociološke podjele. Slično je Tomislav Tolušić tu zbog seljaka a ne zbog oranica. Sposobnost je obraditi lukavog seljaka a ne neku glupu njivu. Ženska replika Andreja Plenkovića zove se Ivana Maletić i nešto se više kuži u ekonomiju od njega, pa je poslana natrag u Europski parlament, da ne omete pokrenuti ekonomski rast. Kada je pao Tomislav Karamarko, za njegovu poziciju u HDZ-u konkurirala je i Ivana Maletić, ali su pametni Hrvati odabrali Andreja Plenkovića, koji o ekonomiji nema pojma. Plenković ne zna kako omesti ekonomski oporavak i to je za ovu zemlju dobro, to se potvrdilo kao sretna opcija i u sličnom slučaju Tihomira Oreškovića. Za Plenkovića je gospodarstvo seosko imanje Matije Gupca. To je ta širina rođenog Vođe. Prema transkriptu prve sjednice nove Vlade RH, Andrej Plenković krenuo je radno i bodro.

– Pozdravljam sve prisutne i sve odsutne, bla, bla. Kaže se, drži neprijatelja što bliže. Neka vas ne brine što imam samo četiri potpredsjednika, jer je moj cilj da svaki ministar postane potpredsjednik Vlade za onaj resor koji vodi. Jasno je da s mojim dolaskom na vlast počinju veće strukturne promjene. Eto, ovdje su među nama dva generala, što znači da odvajam resor Obrane ili Branitelja od resora Napada, koji će obuhvaćati naše postrojbe u Afganistanu, Iraku, Siriji i Libiji. Zli jezici reći će da je proveden vojni puč i da ovdje sjede i oni sa stranim obavještajnim činovima. Resor Napada dobit će ročnike, a vojni manevri svodit će se na to da vanjske postrojbe napadaju branitelje, kako će najvjerojatnije završiti moj mandat. Žao mi je što se prisutnost branitelja u ovoj vladi svodi samo na Tomu Medveda, koji je radio u Hrvatskim željeznicama i pogodniji je od Olega za ministra resora Prometa. Napominjem da se najpoznatiji ministar prometa zvao Adolf Eichmann. Uspješno je riješio tadašnju izbjegličku krizu. Predivno je rasteretio tadašnju Uniju. Kolega Medved završio je i poslovnu ekonomiju i financije. Školovao se i na Defence Language Institute u SAD-u, i to me navelo da ga postavim za ministra Obrane, a ministar Napada je moj Damir Krstičević, čime simbolički opovrgavam objede da je osobno kreirao i oživotvorio razaranje Vukovara. Za kolegu Damira proveo sam opsežno arheološko istraživanje o tome na kojoj je strani proveo dramatične mjesece Domovinskog rata. Rezultat će ostati tajna, a ovdje ću samo napomenuti da sam jako zadovoljan s najnovijim saznanjima o našem Damiru. Ako pogledate dostupne podatke, priključio se HV-u nakon što je završio Vojnu akademiju JNA, ali se školovao u američkom sustavu interventnih snaga, pa prirodno tome preuzima resor Napada. Podsjetit ću vas da kolega Damir pripada skupini domoljubnih generala iz JNA i okolo, koje je umirovio Stipe Mesić, posljednji predsjednik Jugoslavije. Stipe se ljudski prihvatljivo pobrinuo za svoje i to zgodno prikazao kao sječu hrvatskih generala. Nakon što je prešao na “našu” kapitalističku stranu, Damir se posvetio ekonomiji. Ha, ha, ha! Glavni ekonomisti u mojoj Vladi RH zapravo su generali!

– Tko se kuži u ekonomiju? – pitao je. A ono, tišina. Svima neugodno. Ekonomist general Krstičević zajedno sa izvjesnim Matićem vrti velik promet s državom, uključujući ministarstvo kojemu je došao na čelo. Kupite Samsunga, savjetuju vas svi dobavljači, a taj brand zastupaju Damir i Stipe. Zanimljivo, ne gore samo oni Samsungovi mobiteli koje kupite preko Damira ili Stipe. Nije to sukob interesa, nego usklađivanje interesa.

– Zdravko? Martina? – ponovno će Andrej. A Zdravan prevrne okicama (baš tako piše u zapisniku), prijeđe lijevom rukom preko čela, kao da je Marlon Brando, a ono samo zato da se vidi njegov rolex i ono slijedi prazno li-la. Simpatičan dečec! Satova! Satova! Nije Sanaderu niti do koljena. Zdravan je skromno izjavio da samo ubire porez i usput brine za stabilnost financijskog sustava, odnosno za zaradu banaka. Dobro, nešto je pomogao bankama oko tužbe protiv RH, zbog konverzije švicaraca. I Martina je prevrnula okicama. Kao, đe me nađe? Žena je bila blagajnica u nekim poslovnim bankama, pa onda specijalna knjigovotkinja kod Jadranke Kosor. Podsjetila je premijera da je formalno zadužena za gospodarstvo i da o vođenju bilo kojeg imanja nema nikakvog iskustva, da takve poslove doma prepušta suprugu.

– Vidite, imamo i dva ministra financija. To su te strukturne promjene. Prelazimo na dvojno knjigovodstvo. Jedne će javno dostupne knjige frizirati Zdravko, a pravo stanje vodit će Martina. Može i obrnuto, samo da se napravi reda. Gledano posve objektivno, svaki resor treba dva ministra. Jednog za mase i jednog za nas. Recimo, Vlaho može biti Mostov ministar policije, a ja mogu imati svoga. Pa onda policija i pravosuđe imaju opravdanje zašto su u blokadi. Ovako nacija traži pravdu, a tko je toliko glup da hapsi samog sebe?

– A da ipak uvedemo ministarstvo ekonomije? – predložio je Medved – Vidite, ovako je predsjednica Kolinda u Sisku, tamo smiruje radnike sisačke rafinerije, a unutar Olegovog resora nafta sisačke rafinerije odlazi za Rijeku, željezničkom prugom! Eto prilike da angažiramo Gorana Marića. (Bože, ti branitelji nikako da ukopčaju na čemu se zasniva ova zemlja. Medvedu se zaista svidjela ideja da postane ministar prometa.)

– Znate, Goran je cjepidlaka, pa su protiv njega i poslovne banke i neposlovni HNB. Goran stalno nešto jamra i časnim lopovima gleda u tanjur, kao da u ovoj zemlji ima poštenih ljudi. Sutra će jamrati i o našem gospodarstvu. Ne, neću osnivati to nekakvo nepotrebno ministarstvo ekonomije. Branit ću posve slobodno tržište. Ipak sam liberal! Gorana ću postaviti za koordinatora državnih agencija i fondova. Nego, to gospodarstvo, koje je već tu, to nekakvo imanje, ako je naše, imamo li mi pravo dijeliti dobit? Mislim, pametnije od Ive Sanadera. Teška su vremena, a ministarska plaća je crkavica.

– Nije to dobit jer poslujemo s gubitkom – kašljuckao je Zdravan – ali se dijeli kao dobit. Znate, malo se friziraju pokazatelji, malo podmažemo glavne medije, i evo love. Pustite to meni i Martini, a broj bankovnog računa reći ćemo samo vašoj supruzi. Znate, ako vas sutra stave na poligraf, vi broj ne znate, pa smo svi zaštićeni, a provizija sjeda i nakon što vas naslijedi Jozo Radoš. (Plenković se nešto uzrujao)

– Koji vražji Radoš? – prasnuo je. Nitko nije želio otkriti tajnu kako je riječ o njegovom nasljedniku na čelu ovakve RH. Nesretni Plenković niti ne zna da Unija već priprema onu amebu Jozu Radoša kao slijedećeg premijera RH. Niti Ivan Vrdoljak i Vesna Pusić ne slute da Bruxelles uskoro šalje Jozu Radoša na čelo HNS-a. Preodgojeni Europejci preuzimaju hrvatske stranke. Taj je proces nezaustavljiv, i taj je proces instalirao i samog Plenkovića. Znate, ako je Plenković nikakav, Radoš je svakako nikakav. Unija za svaki slučaj cijelo vrijeme radi na Ruži i malo ju je smekšala. Još malo, pa je nikakva. Kako će tamo u Starsbourgu i Bruxellesu ratovati Ruža i nova ameba Ivan Tepeš, to ćemo tek vidjeti.

– Zašto ste uveli to nesretno gospodarstvo? – Martina je hrabro prosvjedovala – Mislila sam da vas zanima ekonomija. Tu je priskočio Tomislav Tolušić, i napomenuo da država može ostvariti bolje ekonomske rezultate u poljoprivredi.

– Od kada je poljoprivreda ekonomija? – čudio se Plenković – Još malo pa ću morati osnovati i ministarstvo resora Kmetova. Pa dobro, jebo ekonomiju (prema zapisniku, Andrej je zaboravio europske manire i progovorio na srpskom). I ona najčišća proizvodnja donosi nekakvo zagađenje. Da ekonomija donosi nešto dobro, zar bi Ameri dopustili da se razvije u jednoj Kini? Ješ ga (tako stoji u zapisniku), Plenković je uočio da svi zure u njega, mora nešto reći. Uskočio je mladi Ćorić.

– Dobro, ni ja se ne kužim u vođenje gospodarstva, nikada nisam pomuzao kravu, ali o ekonomiji mogu pričati dvije ure u komadu bez da itko skuži o čemu govorim. Mene nitko ne proziva jer me teško razumjeti. Ako namjeravate uvesti ministarstvo ekonomije, idealan sam za tu dužnost. Ovako moram narod uvjeravati da je II. mirovinski stup dobra opcija, a sve su ga zemlje prepoznale kao besraman “lanac sreće” i ukinule. Nego, gospodine predsjedniče, što je moja zadaća? Zastupam li kao “ministar rada” radnike ili rad, odnosno jeftin rad, nasuprot radnicima?

– Mogu ja skočiti do Kine, da pogledam kako su oni podigli svoju privredu – ponudio se Ivo Stier iz Davora kod Buenos Airesa – U Argentini smo imali ministarstvo krava, koje su u Indiji svete, a kod nas završavaju na stratištu, i još imamo raširen kanibalizam u tom smislu. Hoću reći da stoka jede stoku. Tužno je da HDZ-ovci jedu HDZ-ovce. Ova zemlja treba širu društvenu integraciju, a ne da su jedni povlašteni a drugi su stoka. Tako je zborio vegeterijanac Stier, pred finale koje su svi nestrpljivo iščekivali.

– Vama je poznato da slovim kao kulturna osoba i da ministarstvo kulture držim najvažnijim- Andrej je tako započeo svoje ključno poglavlje, svoju ispovijed, svoj životni kredo – Hasanbegović je prije svega Bosanac, a ako bih birao Bosanca za ministra kulture, onda bi moj izbor bio Oliver Frljić. Vrijeme je da Krist siđe s križa. Ali, eto, “Igre prijestolja” snimaju se u Dubrovniku, a kod nas provode u Zagrebu, pa sam za ministricu resora Kulture odabrao Ninu Obuljen iz Dubrovnika. Ustani Nina, hvala, sjedi, pet. Gdje si sklonila svoje zmajeve? Ha, ha, ha!

– Za vas, draga Nina, imam jednu diskretnu zamolbu. Čujem da vi u HAVC-u genijalno perete državne novce kroz financiranje regionalnih filmova. Vi date hrvatske novce za protuhrvatski film, a netko vas osobno ili šefa HAVC-a tajno nagradi sa dvostrukim iznosom. Navodno je tako snimljen i onaj čuveni “dokumetarac” o tome kako hrvatski vojnici likvidiraju pacijente jedne umobolnice u pobunjenoj Krajini, koji će se prikazati kao posljednja epizoda serije Gotham. Znamo i da su zločin počinile srpske postrojbe, ali je veličina Hrvata da promatraju svaki zločin kao da su ga oni počinili, i tu je vaš doprinos neprocjenjiv.

– Drago mi je da ste shvatili poruku – Nina je bila oduševljena – Nije bitno tko je koga ubio, važnija je poruka mira. Trebamo osloboditi robove u njihovim glavama.

– E, sada – nastavio je Andrej – kad već radite zasebne verzije tog “dokumentarca” za svako tržište, možete li u jednu ubaciti moj lik kako likvidiram nevinog Srbina?

– Ali, gospodine predsjedniče, to ne dolazi u obzir. A opet (Nina je dvojila) bilo bi to krasno da hrvatski premijer pred kamerama ubije nevinog Srbina. To bi bila famozna antiratna poruka, kakvu svijet nije vidio – glasno je dumala Nina.

– Ne, ne, samo vi to napravite, jer je to smišljena obmana za slijedeće izbore, na koje želim izaći kao branitelj i sam svoj Hasanbegović, a snimka mog zločina poslužit će kao dokaz da sam zaista bio branitelj. Glasači će raspravljati o tome jesam li zločinac i nitko neće provjeravati moj braniteljski status. Muči me to što me danas svi gledaju kao lažnog branitelja. Eto, svi mislite da sam želio postati premijer, a zapravo mi je to samo sredstvo da se prezentiram kao hrvatski branitelj. Za dom spremni! Već sam u slijedećim izborima. Amen.

Autor: Tvrtko Dolić/7Dnevno/21.10.2016.

ZADNJE VIJESTI