Hrvoje Jelavic/PIXSELL
Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Oluja je kratko preporodila duh nacije, a onda se sve počelo urušavati…

Autor: Tvrtko Dolić/7Dnevno/4. kolovoza 2016.

Srbi su u srpnju 1995. proveli zastrašujući genocid u Srebrenici i spremali se u kolovozu poklati Bihać i okolicu. Međunarodna intervencija bila je neizbježna. Da se takva ne dogodi, priskočili su naivni Hrvati, sve za spas srpstva i Republike Srpske u BiH.

Britanski psiholog Richard D. Ryder uveo je pojam moralnog kontinuuma, kojemu zasigurno pripada i naša slavna ‘Oluja’ koja je spriječila pokolj Bihaća i pola Bosne. Civilizacijska strana ‘Oluje’ nije upitna, a njena slabost je nedostatak pragmatične hrvatske politike u hrvatskom interesu. Dok su Hrvati moralizirali, ostali su djelovali, na hrvatsku štetu. Britansko-francuske snage za brzo djelovanje okupirale su hrvatske enklave. Fantomski britanski bataljun kuhao je sukobe između katolika i muslimana. U lipnju 1995. iz Splita su pristigla dva bataljuna britanskih ‘Alphi’ pod zapovijedanjem brigadira Andrewa Pringlea i pokrila zaleđe Grahova i Knina, sve pod izgovorom slabe naseljenosti hrvatskih područja. Francuski elitni bataljun ‘Bravo’ je pod zapovjedništvom generala Andreua Soubiroua pokrio prostor prema Kupresu i Bugojnu. Tako je spriječen prodor hrvatskih snaga prema Banja Luci, s juga – riješio bi rat i još onemogućio preseljavanje dijela Srba iz hrvatske krajine u onu bosansku.

U ljeto 1995. pravoslavni Srbi u svijetu su prepoznati kao fašisti. Proveli su jezovito etničko čišćenje katolika i muslimana. Fotografije jedva živih kostura iz srpskih logora za ne-Srbe obišle su svijet i izazvale opću konsternaciju. Obavještajno proizvedeni ‘hrvatski pokolj muslimana Ahmića’ nije više mogao poslužiti za prividnu ravnotežu zla. U Srebrenici su srpske postrojbe u tjedan dana smaknule više od 8 tisuća muškaraca svih uzrasta. Svaki pragmatičan hrvatski čelnik pričekao bi da se Srbi nastave kompromitirati.

Tadašnji hrvatski predsjednik Franjo Tuđman nije postupio bezdušno, iako je prozvan kao ‘djelitelj BiH’, čak i od svojih najbližih suradnika Stipe Mesića i Josipa Manolića. Pobuna protiv Tuđmana na najvišoj razini RH pokrenuta je uoči ‘Bljeska’ i ‘Oluje’. Ovih dana sve gledamo kroz novu dimenziju. Naime, haaški Tribunal nedavno je deklarirao Veliku Srbiju kao legitiman politički cilj, pa je tako postala legitimna i Hrvatska do Drine. Sve što nam drugi predbacuju u svezi prelaska dijela Srba iz hrvatske Krajine u onu Bosansku, na razini Hrvatske do Drine nema nikakvog značaja. Posebno ne u smislu progona Srba, koji su zapravo preseljeni od svojih, uz privolu Beograda, za potrebe jačanja prisutnosti Srba u BiH. Sveukupno gledano, ‘Oluja’ je provedena za potrebe Republike Srpske.

Iracionalna neprijateljstva

Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman u ljeto 1995. suspendirao je hrvatski interes u korist civilizacijskih vrijednosti. Da je poživio dulje, dočekao bi porugu da ga zbog toga međunarodno osude, kao ratnog zločinca. Lako za Srbe, koji sve prikazuju suprotno, niti muslimani ne priznaju trenutak Tuđmanovog ulaska u moralni kontinuum. Mnogi muslimani jednostavno ne žele reći hvala Hrvatima, toliko da bi radije da je Bihać poklan nego da Hrvatima trebaju zahvaljivati. Neprijateljstva ovog prostora najčešće su iracionalna. Vidite, da smo hladno dopustili Srbima da nastave pokolje muslimana u BiH, danas bi svi bosanski muslimani bili naši veliki prijatelji. Ovako nas mnogi muslimani zlonamjerno i posve lažno optužuju za agresiju na BiH. Ostaje zagonetka zašto je Tuđman ukinuo Herceg-Bosnu i potpisao Republiku Srpsku u BiH. Korektnost prema susjedu najčešće ispadne budalaština.

Dakle, eventualni pad Bihaća u kolovozu 1995. i planirani novi masovni srpski pokolji nad muslimanima podigli bi na noge svjetsku Javnost, što bi u konačnici onemogućilo nekakvu Republiku Srpsku u BiH. Stoga su zapadni i istočni prijatelji Srbije dali signal Zagrebu da pokrene Oluju. Tako je RH dala svoje za svoje. Staljinove takozvane avnojske granice bile su minimum na koji je Hrvatska mogla računati, u bilo kojem raspletu. Kao i za Jugoslavije, Srba je u BiH bilo dovoljno za direktorske i ostale rukovodeće pozicije, ali ne i za populacijsko pokrivanje prostora. Oluja je demografski popunila takozvanu Republiku Srpsku. Istovremeno smo dobili novi mit o ‘srpskom egzodusu iz Hrvatske’. Tuđman je vjerojatno razumio što se pakira, imao je u tom smislu konkretna obavještajna saznanja, ali je ipak zagrizao, vjerojatno zbog procjene da će oslobađanje okupiranih dijelova Hrvatske proći uz manje žrtava na obje strane ako se dio Srba skloni u BiH.

Što se dogodilo u Srebrenici?

‘Oluja’ je na nekoliko tjedana preporodila duh nacije, a onda se sve počelo urušavati. Proradio je Hegelov zakon dostignutog cilja. Izvanjsku ugrozu potisnuli su unutarnji problemi poput lažnog pomirenja i privatizacijske pljačke. Ustaše su obranili zemlju, a partizani su je bespoštedno opljačkali. Nikako ne trebamo previdjeti ekonomsku stranu, koja određuje mnoge prividno političke odnose. ‘Oluja’ je bila i veliki trošak, koji nismo prevalili na političke ‘sponzore’.

Umjesto iscrpljene RSK u RH dobili smo cjelovito iscrpljenu RH. Srbija je uz velike teškoće financirala ‘svoje’ paradržave, a onda se rasteretila i sve prevalila na RH. Dodajte tome ogromne troškove revitalizacije ispražnjenih i opustošenih područja, troškove povratka ‘izbjeglica’ i gradnje novih vila umjesto oronulih straćara, štala, sjenika i šupa. Prije paleži srpskih kuća od strane hrvatskog podzemlja i pete kolone, prethodno je spaljeno sve hrvatsko, za vrijeme srpske okupacije. I još imamo tu neugodnu perspektivu iz Hrvatske do Drine. U Kninu živi petnaestak Hrvata, a u Banja Luku se slilo oko pola milijuna Srba.

Novonastale okolnosti idu velikosrbima na ruku. Zapad je proizveo opak islamski terorizam, pa se pokolj u Srebrenici i logori za muslimane gledaju kroz novu ‘civilizacijsku’ prizmu. Pravoslavni Srbi i dalje glume predziđe katoličkog kršćanstva – Republika Srpska opravdava se na Zapadu kao brana zelenoj muslimanskoj transverzali: Albanija, Kosovo, Sandžak, Bosna. Poklana Srebrenica uredno je uključena u Republiku Srpsku, tako da osnovnu internet stranicu Srebrenice uređuju Srbi, a ne bih se iznenadio da istu stranicu kontroliraju oni koji su Srebrenicu poklali.

Prema sugestiji iz RS, sukladno propagandi Beograda, u Srebrenici nije planski ubijen niti jedan musliman, nego je bilo neželjenih reakcija na muslimanske pokolje u srpskim selima u okolici Srebrenice! Ali, zar se ipak nije nešto događalo u toj Srebrenici? Po čemu je toliko poznata? Pa, u Srebrenici je nedavno kamenovan srbijanski premijer! Na pravdi Boga!

Autor: Tvrtko Dolić/7Dnevno/4. kolovoza 2016.

ZADNJE VIJESTI