Patrik Macek/PIXSELL
Patrik Macek/PIXSELL

Ustaše se mogu vratiti u Hrvatski sabor kao nacionalna manjina

Autor: Tvrtko Dolić

Strašno je da Ustaša nema u Hrvatskom saboru, a Četnika u njemu ima dovoljno i za parlament Velike Srbije. Ustaše su postali rijetkost, osobe jako tražene samo zato da domoljubno nakite petu kolonu. Zašto Bunjevci mogu biti nacija, a Ustaše ne?

Bilo je tužno u utorak, u Otvorenom na HTV1. Legendarni Roman Leljak dobronamjerno je iznio konkretne podatke o zastrašujućem genocidu nad Ustašama i Hrvatima nakon završetka Drugog svjetskog rata – od 25. svibnja do 20. lipnja provedena su zastrašujuća smaknuća po Titovom i Staljinovom naputku, uz aplikaciju sovjetskog iskustva iz Katinske šume, gdje su Sovjeti smaknuli sve poljske časnike. Hrvatska Javnost upoznata je s Titovim govorom, u kojemu je najavio da vraćena ustaška i domobranska vojska “neće gledati jugoslavensko sunce”.

Posebno je odzvanjala Leljakova napomena kako je prethodni tjedan pronađena nova grobnica smaknutih Hrvata, svi u dobi od 16 do 29 godina, uglavnom djeca mobilizirana na kraju rata – identifikaciju su olakšavale pločice s imenima i ostala dokumentacija, koju su zločinci ostavili uz žrtve, računajući da će staljinisti i titoisti vladati do kraja svijeta, što se kod nas potvrđuje, ali je u Sloveniji nešto blaža priča.

Zločinci su držali da će dokumentacija s vremenom istruliti, zajedno sa žrtvama. Za te potrebe provedena je nedopustiva revizija povijesti, koja nas svojim potvrđenim krivotvorinama obvezuje na novo traganje za istinom.

Tvrtko Jakovina tjera svoje

Samo u Sloveniji na tisuće zločinaca uživaju partizanske mirovine. Tamo je identificirano 15 živih egzekutora zločina u Hudoj jami, koje nitko ne izvodi pred lice pravde. Još strašnije, nitko iz RH nije pokazao zanimanje za novo stratište! Potpisani su međudržavni sporazumi, parlamenti su izglasali rezolucije i zakone, a onda je sve gurnuto pod tepih. U RH najljepši trgovi još uvijek nose ime zločinca Tita.

Jednako tužno bilo je promatrati bešćutnog i/ili zlonamjernog “ideološkog povjesničara” Tvrtka Jakovinu i sličnog novinara Dragana Markovinu, kako zločine demonski razvodnjavaju, pa spominju Hirošimu, Jasenovac i Oluju, toliko odurno da je Ivica Lučić zamolio da se diskusija ne usmjerava prema punskim ratovima, jer se u tom smislu 1941. može gledati kao posljedica 1918. i onda je sve relativno, relativizirano, i opravdano.

Srbija se ugodno rasteretila, pa se tamo pojedinci otvoreno deklariraju kao ljuti četnici i/ili Četnici, koji su po novome antifašisti, a zapravo pripadaju zajedno uz partizanske ubojice. Četnici su bili ratni zločinci u više agresija na hrvatske zemlje, a Ustaški pokret pojavio se nakon smaknuća hrvatskih zastupnika u beogradskom parlamentu, da bi nestao u vrtlogu raspada prve Jugoslavije i rata protiv tada odvojene hrvatske države pod njemačkom i talijanskom okupacijom.

Bojim se da niti kod nas nećemo dohvatiti istinu dok se javno ne dopusti identitet ustaše i/ili Ustaše, kako onih iz Ustaškog pokreta, kojima je za rata okupator prepustio pojedine servisne funkcije, dok su ratni ustaše zapravo bili elitna vojna postrojba okupirane NDH, koja se opravdala svojim nevjerojatnim otporom prema Talijanima i njihovom pokušaju obnove Rimskog Carstva.

Tko su Bunjevci, a tko Ustaše?

Zanimljivo, Srbi su za Oluje napustili RH, barem tako tvrdi njihov zastupnik Milorad Pupovac, a u Hrvatskom saboru i dalje imaju dodatna tri manjinska zastupnika. Ako prihvatimo Pupovčevu tezu, u Hrvatskoj su ostali samo Srbi na visokim pozicijama, a Pupovac upravo provodi kampanju da se ostali vrate na čelo naših javnih poduzeća. Kako odnosi stoje, u Hrvatskoj će ostati samo dobro pozicionirane osobe. Tko će raditi i puniti državnu blagajnu, kao i kase za često protuhrvatski nasađene manjine i manjinsko “civilno” društvo, za svu tu preskupu obrnutu diskriminaciju?

Isto tako, ako su Ustaše manjina, kao što se tvrdi, vrijeme je da dobiju svoje zastupnike, ovisno o broju protjeranih i ubijenih, pa i svoje ljude na svim visokim pozicijama. Odnose li se HDZ-ove najave društvene integracije i na Ustaše? A da bi se mogao odrediti broj ustaških zastupnika, potrebito je u popisu stanovništva dodati zasebnu kućicu ili oznaku za Ustaše, kao što je imaju Bunjevci u srbijanskom popisu. Zar su buna i ustanak toliko različiti pojmovi? Po čemu se toliko razlikuju Rakovička buna i Velebitski ustanak?

U popisu stanovništva trebamo razvrstati Hrvate prema njihovim karakteristikama, pa kada se netko izjasni da je Hrvat, a ne Ustaša, onda znate da je kastriran, pa možete postaviti nekakvu spasonosnu demografsku politiku, dajući veće poticaje Ustašama, kao što ih Srbijanci dijele Bunjevcima i Četnicima, odnosno Srbima.

Naime, što je više Ustaša, natalitet će rasti, pa ćemo prije izaći iz ekonomske i društvene krize, i u tome smislu potrebito je provesti edukaciju o državnom trošku. Znam da je mnogim kastriranim Hrvatima to neprihvatljivo, ali je to cijela neugodna istina.

Zašto Nijemci nemaju svog zastupnika?

Kada je hrvatski branitelj Robert Bosak pokušao ući u Hrvatski sabor kao zastupnik njemačke manjine, jugosloveni i orjunaši pakosno su se cerili: “Ha, ha, ha, vas smo sve pobili 1945.”

U spomenutom Otvorenom, Jakovina je panično plakao nad pobijenim Nijemcima i protjeranim Talijanima! Zašto vidite samo hrvatske žrtve? – pitao je i obrisao suze. Možete misliti koliko je bio iskren prema “mrskom Nemcu”. Tvrtko Jakovina i Hrvoje Klasić su proizvodi oca i sina Goldstein i štićenici Bude i Mese.

Na kraju su Bosaku orjunaši prigovorili da je Bodsak poljsko prezime, da je Robert Bosak zapravo Poljak, poput “Nijemca” Fridricha Nietzschea, i da nije branio Njemačku, nego Hrvatsku. Na to je Bosak prihvatio novu igru i zatražio da uđe u Sabor kao zastupnik Poljaka. I još je tvrdio da su svi Hrvati podrijetlom iz Poljske! Zamislite taj braniteljski bezobrazluk. Bože moj, u toj “ustaškoj Hrvatskoj” braniteljima nije dopušteno niti da se sami izjasne o svojoj nacionalnosti. Na kraju je Bosak shvatio da je okupatoru svejedno koje je nacionalnosti, i da ga smeta gola činjenica da je hrvatski branitelj.

Osobno odbijam biti pripadnik takve “većinske” nacije, pa sam radije manjinac, Ustaša. Čemu zastupnici Poljaka u Hrvatskom saboru, kada su Poljaci zapravo ugroženi u svojoj Poljskoj, gdje ih o našem trošku Oliver Frljić iz Travnika uvjerava, zapravo ubjeđuje, da se trebaju suočiti sa svojom nacističkom prošlošću.

Tko je ubijen u Katinskoj šumi? O čemu vi Poljaci pričate? Kao, svi su Poljaci zapravo Frljavi! Kakve budaletine izbaci Vrbas, to je nevjerojatno! Zanimljivo je da istom Frljavom nije palo na pamet da ode nizvodno do Banja Luke, i tamošnje frljave silovatelje suoči s njihovom zločinačkom prošlošću, sa zastrašujućom činjenicom da je paradržava Republika Srpska stvorena na ratnom zločinu. I još manjkavo obrazovani Frljavi drži da je sve zakuhao baš Nietzsche, a ono je jedini Poljak koji se odrekao Razapetog.

Zašto u Hrvatskom saboru nama Ustaša?

Jesu li i Ustaše podrijetlom iz Poljske, ili su stigli iz Italije i Mađarske, ili su se ponovno pojavili kao uznici srbijanskih logora? Mora biti da su katolici? Ostaje fenomen da Predrag Matić nije iz srbijanskog logora izašao kao Ustaša. To je ta snaga identiteta, koji zasigurno nije hrvatski. Čak je i hrvatski Srbin Zoran Šangut iz srbijanskog logora izašao kao Hrvat, a Fred Predrag se ne da.

Kada sam po Bosakovom receptu slično pokušao provesti sa svojom nacionalnom manjinom Ustaša, partijski kreteni ponovno su crkavali od smijeha: “I vas smo 1945. sve pobili!” Naravno, kada se u Otvorenom nađu nasuprot Leljaku, onda se brzo transformiraju u dobronamjerne osobe, koje pozivaju na nacionalno pomirenje.

Proširena je predrasuda da Ustaše mogu u Sabor samo na listama pravaša. A Zlatko Hasanbegović? Kako je u Sabor ušao Željko Glasnović? E, vidite, to ipak nisu pravi Ustaše. Javno su se distancirali od ustaškog režima u NDH! Htjeli bi biti Ustaše, ali ne žele ući u pravaške stranke! Zar to nije sumnjivo? Dobro, možda su ti ljudi Ustaše u narodnosnom smislu? Poput Hrvata Bunjevaca koji su se priklonili Četnicima?

Postojala je nekakva mogućnost da se Ustaše provuku u Sabor na listama HDZ-a i SDP-a, ali je i to ipak neizvedivo, jer ako u tim strankama samo naslute da volite svoju naciju i da ona nije srpska, crno vam se piše. Posebna “višestranačka” falanga orjunaša i labradorovaca provjerava sve zastupnike na ustaški sadržaj. Dakle, Zlatko Hasanbegović je ostao u HDZ-u samo zato što stvarno nije Ustaša.

Ustaše kao nacija

Čovjek si! Ustani! Uspravi se dostojanstveno, budi Ustaša! Na posljednjem domovinskom kongresu obnovio sam drevne axiome ustaške nacije. Sve je određeno lingvistički, simbolički u znaku slova U, od Univerzuma do naše prapostojbine Ugarit, u kojoj se pojavio prvi alfabet i napisano izvorno U. Ono vruće vrilo U! Naravno da za počecima ustaškog jezika tragamo u drevnoj ugaritskoj civilizaciji, izvoru pismenosti.

“Kockasti” tog vrimena nisu bili crveno-bili, nego crveno-modri. Zbog njihove ljubičaste odjeće i trgovanja s ljubičastom tkaninom zvali su ih Feničanima. Crkva je mudro od Feničana preuzela “boju ljubavi”. Ako je crvenu primjesu nadvladavala plava ili modra boja mora, neba i Univerzuma, dominirao je duh, pa se takva osoba uspravljala kao dostojanstveni Ustaša iz drevnog Ugarita.

Veća sadržina crvene boje ukazivala je na dominaciju krvi i nasilja, pa je prirodno tome postala boja Partije. U tom je smislu kod Hrvata prevladao grb s vodećim bijelim poljem, a poklonici vodećeg crvenog polja odgovaraju da je duh zatvoren u tijelo, a ne obrnuto. Nikad se ne zna. Možda crveno, boja juga, zaista prezentira Crvenu Hrvatsku?

Napominjem da je u odnosu na stare Ustaše i Duhovnike iliti Duvnjake jezik prošao svoju genezu “na putu prema dolje”, pa je tako nasilno približavan srpskom, da se lakše provede posrbljivanje. U duvanjskom kraju održala se i poneka avarska riječ. Primjerice, izvorišno i vrelno postalo je vrelina, pa se pridodalo spretno avarsko veranje i verlina, da bi se u modernoj transkripciji odvojila vrlina, koja zapravo zvuči kao crknuta kokoš ili neka druga mrljina.

Ovdje dolazimo tek do ustaškog jezičnog međubića, a koliko se trebamo promijeniti na povratku u drevni Ugarit i Isusov zavičaj, to je zaista avantura duha i privlačna potraga za temeljnim ustaškim identitetom. Zapamtite da su u starih Ustaša veznici bili strogo samoglasnici. Neke smo znakove i pripadna slova posve potisnuli, tijekom prilagodbe latinskoj osnovi, da bi onda došlo do te nesretne prisilne kompatibilnosti u odnosu na srpsku ćirilicu, dodavanja ćiriličnih “čćđšž” pod izgovorom uvažavanja glagoljice, pa se može reći da smo “kulturno” podivljali.

Ponosni karlovački Ustaše

Malo ih je, ali su junaci. Navodno je cijeli karlovački HSP AS napustio tu stranku. Tridesetak lokalnih vijećnika djelovat će kao nezavisni. Ponositi karlovački Ustaše tražili su ostavke Hrvata Pere Ćorića i Ivana Tepeša, te opake hrvatske agenture u ustaškim redovima. Naime, Tepeš i Ćorić pokušali su pod raspadnutim kišobranom Hrvata (?) Ante Đapića, onako na prepad provesti okupljanje svih pravaša, što je zapravo bio čin veleizdaje svih Ustaša.

Pravaške stranke nemoguće je ujediniti, jer svaka ujediniteljska postaje samo još jedna dodatna pravaška stranka. Ispravan put je ozbiljno dizajniran pravaški pokret, koji će uvući sve pravaške stranke kao svoje ogranke, pa bi za sljedeće izbore išla samo jedna pravaška lista, ona cijelog pravaškog pokreta, što je Ivan Pandža planirao za ove prošle izbore, a Đapić, Ćorić i kompanija opstruirali pod krinkom dobronamjernog ujedinjenja.

Ostaje nam blaga nada da će dostojanstveni Karlovčani obnoviti Ustaški pokret ili neku sličnu opciju za okupljanje naše progonjene ustaške nacije, sve na davno zacrtanom državotvornom putu samostalne ustaške države. Nije lako i neće biti lako.

Autor: Tvrtko Dolić

ZADNJE VIJESTI