Goran Stanzl/PIXSELL
Goran Stanzl/PIXSELL

II. mirovinski stup je privatizacijska pljačka gigantskih razmjera

Autor: Tvrtko Dolić

Sve zemlje osim Hrvatske ukinule su pogubni II. mirovinski stup, koji je svugdje razotkriven kao “lanac sreće” financijskog inženjeringa. Kreiran je u Čileu, gdje je narod ovih dana protiv te gigantske pljačke izašao na ulice. Što čekaju Hrvati?

Kada se u građevinarstvu pojavi novi izolacijski materijal, koji nije prošao test vremena, teško je predvidjeti hoće li držati godinu-dvije. Stoga su na okruglom stolu Hrvatskog sabora o II. mirovinskom stupu, njegovi veliki zagovornici Mirando Mrsić, Silvano Hrelja i Velimir Šonje pozvali na vjeru, ali su ostali sudionici polemike iznijeli argumente koji pokazuju da možemo već zaključiti kako taj materijal nije izdržao test vremena. Prošlo je 15 godina od njegove promašene primjene u Hrvatskoj, a u Čileu i duplo dulje. Nametnici koji se nalijepe na naše kumulacije, naprosto ih pojedu, a ostatak ode kroz “pametno investiranje”. Možemo simbolički zaključiti da je curilo na sve strane.

Čuvari bankarskog bratstva i jedinstva

Malo je čudno kada vas istaknuti član reformirane Partije pozove na vjeru. Zar mu toliko gori pod noktima? Čemu taj vjerski fundamentalizam? Budite oprezni, jer Mirando nije rođen kao Mirsad, kako se pričalo. Niti je musliman, što je njegov osobni feler, a katolicima može biti neugodno da imaju takvih. A opet pripada jednoj manjini, onih Hrvata koji su se ušančili u dvije najbrojnije partije i lagodno čekaju novu fotelju. Rigidna Aleksandra Kolarić, manjina koja se sastoji od samo jedne osobe, same sebe, traži da se povuče cijeli trenutni plimni val SDP-a. Koje li naivnosti? Prirodni zakoni u politici ne vrijede. Mirando mora ostati, jer je Mirando garancija da ostaje i II. mirovinski stup. Ivica Vidović mora se vratiti u vrh SDP-a jer je umočen u formiranje II. mirovinskog stupa. Nije vrag da Kolarić traži odlazak i Borisa Lalovca, koji je veliki kapital SDP-a, jer je riješio slučaj Franak. Lalovac danas bez dlake na jeziku kaže da bi bankama uveo porez na aktivu, bez da trepne. Koliko se može dokučiti, i iza sukoba Milanović – Kolarić isplivala je ekonomska pozadina. Od samog početka RH, u prvi plan izlazi osobni kriminal šefova države i šefova stranaka, kao i njihove osobne mane, da bi se sakrio gigantski kriminal na državnoj razini, kao i sve te deformacije konfliktnog sustava, koji je prošao samo jednu tranziciju, tranziciju korupcije. Šef HSS-a nije provalio u traktor, nego u tuđi osobni automobil, na parkiralištu! Da bi takvi “seljaci” ušli u Hrvatski sabor pod okriljem komunjara, a onda bez srama prelaze pobjedničkom HDZ-u i uredno i uredovno devastiraju službene automobile.

Mirando Mrsić slovi kao “bogato oženjeni političar”. Napominjem da to ne znači kako ima više supruga ili ljubavnica. U svezi njegove zakonite priležnice spominju se milijuni – tvrtka Shire d.o.o., donedavno u vlasništvu Dijane Šucbach Mrsić, duguje HZZO-u oko 10,6 milijuna kuna, još od 2012. A kao po vragu, SDP je došao na vlast 2011. godine, što je slučaj i nema nikakvog konkretnog dokaza da se politika uplela. Ma bez veze! Mirando se žrtvuje za dobro svih nas. Vidite mu po faci da je dobrica. Politika je briga za narod, zar ne? Bože moj, milijunski dug je iz nekog razloga pristojno mirovao, pa je prošle godine ista tvrtka za 13 zaposlenika isplatila prosječno 25 tisuća kuna mjesečno. Neki zapošljavaju ljude i zasipaju ih novcima, a država tupi svoje. Bitno je da ne uđete u dugove koji žuljaju. Priča se da je Mirandova supruga i dalje direktorica u istoj tvrtki. Ako HZZO ne pokrene tužbu, dug 2017. ide u zastaru, što će pojačati potrošnju.

Navodno je Silvano Hrelja oženio umirovljenike – na čelu je nečega što se označava kao HSU i koalira s Mirandom, odnosno SDP-om. Vjerovali ili ne, “šef stranke umirovljenika” žestoko brani II. mirovinski stup. Možda je u pravu, jer taj mirovinski stup dere sve nas, a ne samo umirovljenike. U Čileu bi Silvano bio kuš i negdje se skrivao, da ga opljačkani narod ne rastrga. Zanimljivo, druga umirovljenička stranka BUZ odgurnuta je iz HDZ-ove koalicije jer se šef te stranke Milivoj Špika zauzima za zamrzavanje II. mirovinskog stupa, a HDZ kao i SDP predlaže povećavanje izdvajanja u II. mirovinski stup. Dakle, najviše mandata osvojile su stranke koje podržavaju “lanac sreće” poznat kao II. mirovinski stup, pa smo time pronašli ključ koji je odredio sve parlamentarne izbore od 1999. naovamo. Naravno da je HDZ trebao umirovljeničku stranku, koja bi ga vjerojatno podigla prema 70 mandata, ali je netko moćan rekao Ne. Špika odlazi a spika ostaje! Zove se Andrej Plenković. Glavnim bankama u Hrvatskoj i političkom inženjeringu postalo je svejedno tko će pobijediti na izborima, samo da ne dira II. mirovinski stup. U tom su smislu uškopljeni i zastupnici Mosta, jer je malo nezgodno da Božo Petrov i Nikola Grmoja nakon ovih izbora traže zamrzavanje II. mirovinskog stupa, a nakon prošlih izbora zbog toga su odstranili profesora Ivana Lovrinovića. Na kraju je zašutio i Lovrinović, ali mu banda ne vjeruje, pa ga politički inženjering rastura i u njegovoj novoj koaliciji Živog zida. Jesu li Most proizveli i financirali mirovinski fondovi u vlasništvu banaka?

Moj je osobni dojam da Velimir Šonje postrance flertuje s fondovima u vlasništvu banaka, uz znanje njegove supruge, koja je zasigurno postala bogata i ako to nije bila. Naime, ako otvorite Jutarnji list od ponedjeljka, onda nećete pronaći komentar lucidnog Ratka Boškovića, nego vas na istoj stranici davi podobniji Velimir Šonje, ovaj put sa zagonetnim naslovom “Ukupna kamata koju Hrvatska plaća pokazuje (velik) rizik”. Tekst je jednako smislen. Dakle, Šonje ili Šonjo, svejedno, može uprazno napisati tri stranice i zasigurno nije glup, zarađuje na sve strane, pa je jasno da nešto kapne i na ime analiza koje on ili njegova tvrtka “Arhivanalitika” rade za II. mirovinski stup, ili je plaćen drukčije za promociju interesa glavnih stranih banaka u Hrvatskoj. A opet, da je Šonje posebno pametan, napisao bi barem jednu pametnu stranicu. Da narod Čilea mogu hipnotizirati samoobožavatelji Mirando, Silvano, Velimir, Damir, Gojko i Željko, nitko tamo ne bi izašao na ulicu. Kad Željkec na telki raširi okice, narod se prestraši. Uostalom, II. mirovinski stup kakav nas guši kreacija je opakog diktatora Pinocheta. Kompetentni Bošković samo se jedanput eksplicitno pohvalno izrazio o Lalovčevom rješavanju slučaja Franak, pa je nakon toga iz Jutarnjeg lista uredno ispraćen, da bi nas sa svojim nebulozama zasipali Gojko i njegova opaka frakcija sovjetskog liberalnog fašizma.

Četvrti poznatiji “odvjetnik” banaka je izvjesni Damir Novotny, navodno ekonomist i bivši zaposlenik HNB-a. U ponedjeljak je u Otvorenom na HTV1 upozorio prisutne i gledatelje: “Ne igrajte se s bankama!” Isuse, tresem se od straha! To postaje represija. I Novotny zna opako “analitički” izvaliti svoje okice. Novotny je još 2012. branio II. mirovinski stup, nakon što se protiv II. mirovinskog stupa izjasnio Zoran Milanović, u smislu da on nije nacionalni interes, da bi se konačno potvrdio kao najgori “lanac sreće” financijskog inženjeringa glavnih banaka i svih onih koji žive kao “administratori” pripadnih fondova. “Kad čujem to nacionalni interes” – alergično će Novotny, ali ga voditelj prekinuo. Na nesreću svih nas, ipak je ugrožen nacionalni interes i interes svih nas. Tadašnji premijer Milanović odgodio je problem II. mirovinskog stupa da otvori prostor rješavanju slučaja Franak. Nametnici koji ugodno žive na konto II. mirovinskog stupa nisu to zaboravili, pa je Milanović u konačnici dva puta “poražen” na izborima, u samo godinu dana, da bi evo uslijedilo njegovo micanje s čelne pozicije SDP-a. A jednostavno je “poražen” tako što je politički inženjering glasove za pravaške opcije prebacivao HDZ-u. Kao, to je prirodno.

Liberalni orjunaši

Zanimljivo, u istoj TV emisiji na stranu naroda stao je Peđa Grbin. Hoće li Aleksandra Kolarić tražiti i njegov odlazak? Ovdje se moramo zapitati zašto o slučaju Franak i II. mirovinskom stupu šute nominalni desničari i nominalni domoljubi poput Zlatka Hasanbegovića. Zašto “opozicijske” emisije poput TV Bujice i Markova trga ne prate te ključne teme za ovu naciju? Navodno se sve te emisije sponzoriraju, što znači da ovaj narod ništa ne može dobiti besplatno, pa za slijedeće izbore savjetujem pravaše koji neće glasovati za pravaše, da glasuju za komunjare a ne za udbaše. Glede dnevnog novinstva i novinara imamo i dalje poplavu materijala koji nisu izdržali test vremena. Zanimljivo je kako se protiv Hasanbegovića očitovao i Tomislav Krasnec, Večernjakov dopisnik iz Bruxellesa. Krasnec nije izolacijski materijal, nego vlaga koja nadire. O Drugom svjetskom ratu piše kao da je tada bio dopisnik iz Londona. U njegovom panegiriku jugoslavenskim “antifašistima”, odnosno Staljinovim fašistima i jugoslavenskim četnicima i orjunašima, zločinac Josip Broz Tito uopće se ne spominje, kao niti genocid nad Hrvatima od strane tih njegovih “antifašista”. Taj njegov i sovjetski ZAVNOH kreiran je nakon rata, pa je i takav vremenski podmetnut tek nakon pada Italije, kada je rat bio praktično gotov. Tito se često sklanjao pod okrilje Mussolinija. Ne treba hrvatski narod niti Hasenbegovića niti Krasneca da bi znao što se dogodilo nakon sloma prve Jugoslavije, što se ponovilo i nakon sloma druge Jugoslavije. Kakve to ima veze s novcem? Jer, ovaj je tekst na svoj način okrenut problemima ekonomije. Pa, imamo primjer kako zbog sitnih škuda dopisnici i potpisnici izdaju naciju, nacionalne interese. Možemo mi polemizirati o Jasenovcu do Sudnjeg dana i nakon njega, ako nam Svevišnji oprosti što smo tako dugo dopuštali partizanske, velikosrpske i dopisničke laži, ali danas se domoljub mora prije svega izjasniti o II. mirovinskom stupu, koji ovih dana trese Čile, nakon što je tu predivnu pacifičku turističku destinaciju zavio u crno.

Peti “odvjetnik” banaka je televizijski komentator Željko Kardum, navodno ekonomist, koji govori vehementno, čime navodi gledatelja kako su njegove teze žestoka istina, a ono Bože nas sačuvaj takvih stručnjaka. U utorak je ponovno stao uz II. mirovinski stup u smislu da alternativa ne donosi ništa. Kao, preraspodjela naših davanja je besmislena. A ono svake godine, izravno iz naših plaća, nekih 5-6 milijardi kuna odlazi u fondove u vlasništvu banaka, gratis, da bi se država kod istih banaka skupo zadužila za isti iznos, da popuni tako nastalu rupu u državnom I. mirovinskom stupu, iz kojeg se danas namiruju mirovine. Tko brani taj pakleni “lanac sreće”, prsti su mu duboko u našim džepovima. Kako nas Kardum mulja? Pa, smanjuje proizvedenu “malu rupu u I. mirovinskom stupu”, jer je on sam, Željko Kardum, mjera svega, pa je onda nepotrebno vraćanje 5 posto iz naših bruto plaća doma, u I. mirovinski stup, gdje je taj iznos namirivao mirovine i dopuštao povećavanje mirovina. Kao, nema veze što je naš proračun svake godine u većem minusu od tih odstranjenih 5-6 milijardi kuna.

Gdje kao ekonomisti posve vidljivo padaju Šonje, Novotny i Kardum? Sami su se razotkrili. Svima njima “omakla” se izjava da su neki stambeni krediti, uključujući i one za kupnju stana, bili špekulativni. To samo pokazuje koliko su ti ljudi daleko od proizvodnje, pa i od ekonomije kao znanosti. Ne postoji špekulativna kupnja stana na kredit! Tko brani besmislicu o špekulativnim stambenim kreditima, ili se posvađao sa elementarnom logikom, ili ima nekakav osobni interes da vas obmanjuje. Naime, svaki stan stari i ne može dostignuti cijenu prve prodaje. I nije u pitanju plaćena cijena stana, nego kupac vraća cijeli kredit, najčešće dvostruko. Koji bi idiot dao bankama 200 tisuća eura da od banke dobije 100 tisuća eura, kojima kupuje stan, a onda ga “špekulativno” proda za 120 tisuća eura. Nije na dobitku za 20 tisuća eura, nego u gubitku za 80 tisuća eura. Tko to ne može razumjeti, neka vrati svoju diplomu ekonomiste ili neka DORH ispita kako je do diplome došao, bez obzira jeli plakao na ispitima da ispite prođe ili je prolaze kupovao. Imate plaćene “analitičare” koji jurišaju na cijenu gradnje kvadrata stana u Zagrebu ignorirajući jezovitu cijenu zemljišta. Posebno su ti “ekonomisti” smiješni kada spominju vlasnike turističkih apartmena, a baš takve investitore banke trebaju pomoći, ako vladajuća banda zaista želi da izađemo iz krize, koja je za političare uvijek najveći raj na Zemlji.

Samo je korupcija prošla tranziciju

Sva ova preslagivanja na našoj političkoj sceni provodi strani kapital i strani interes. Znaju komunikacijski stručnjaci uljepšati i goropadnog Zorana Milanovića, navesti ga da prijeđe preko toga da je njegov tatica pripadao “civilizacijskom” krugu Josipa Perkovića, ali ne mogu promijeniti njegovu osobnu iznenađujuću osjetljivost na socijalnu nepravdu, pa je Zoki “na putu prema dolje”. Čim su se pravaši izjasnili protiv II. mirovinskog stupa, njihovi glasovi jednostavno su postali nevidljivi. Pokušao sam nekim istaknutim članovima koalicije Jedina opcija (Živi zid, Promijenimo Hrvatsku, Frankeri i Akcija mladih) objasniti da ih banda financira i gura na istu tržnicu, što dalje od pravaša, da ih lakše granatira, sve s jednim punjenjem. Nikakvo čudo da se kao donator Živog zida spominje Zvonko Zubak, trgovac oružjem. Pao je prijedlog da skraćenica za Živi zid bude strogo latinično ZZ.

Zvonko Zubak vjerojatno donira sve stranke i koalicije za koje se prije izbora odluče agencije za rejting, odnosno politički inženjering, a dođe pod povećalo samo ona koja bandi smeta. Kada je trebalo razoriti HSLS, isti Zubak optužio je Mladena Ružmana i posredno Jozu Radoša da su od njega tražili mito za potvrdu da je MORH-u isporučen raketni sustav S-300. Sustav je isporučen, a svaka nova vlast tražila je od Zubaka proviziju da to verificira, pa da konačno Zubak namiri sebe i svog dobavljača. Da vas podsjetim, tada je MORH-ova postava HSLS-a prodala novinstvu snimljene razgovore Slobodana Miloševića, nakon čega je Beograd jednostavno promijenio kripciju. Dakle, bila je to više nego očigledna veleizdaja zemlje, a sve je gurnuto pod tepih pod opravdanjem da su svi ti i takvi prihodi korišteni za financiranje HSLS-a. Crne “donacije” su dopuštene, ako je stranka podobna. Sistem je prešao preko kriminala, ali narod nije, pa je HSLS uskoro potonuo, a ljubitelji provizije prešli su u HNS, koji je nedodirljiv. Ako su zidaši ostali rezervirani prema pravašima zbog nekakvih donacija, koje nisu htjeli podijeliti s novim koalicijskim partnerima, crno nam se piše. I još su nakon izbora samoubilački objavili da neće trgovati svojim mandatima. To opet znači da nitko drugi, osim onih koji su osvojili zastupničke mandate i donacije, neće na državne jasle, pa uskoro možemo očekivati novu pobunu članstva ZZ.

Nije to mirovinski, nego smrtonosni “lanac sreće”

Svakog mjeseca iz svoje bruto plaće izdvajamo 5 posto u II. mirovinski stup, koji se prosljeđuje u fondove u vlasništvu četiriju banaka: Unicredita, Intese, Erstea i Raiffeiseina. Nakupi se, zapravo odlije, nekih 5-6 milijardi kuna godišnje. Za tih 5 posto iz bruto plaće proizveden je jednak minus u državnom I. mirovinskom stupu, koji danas namiruje mirovine, pa se država za toliko skupo zadužuje kod tih istih banaka. Uz sve to, na II. mirovinski stup nalijepila se vojska nametnika, koja će ga jednostavno požderati, što se dogodilo u Čileu i nekim drugim zemljama, kada su odbačene ušminkane analize “ekonomskih analitičara” i kontrolirano pravo stanje. Izuzimajući Hrvatsku, sve su zemlje shvatile da je II. mirovinski stup gigantski “lanac sreće” iz svima poznatog financijskog inženjeringa, pa su ga zamrznule ili posve ukinule. Mnoge su zemlje tako izašle iz krize. Možete li to zamisliti, SDP-ov Mirando Mrsić kaže da veće punjenje II. mirovinskog stupa treba provesti tako da ne poskupi rad. Dakle, planira se smanjenje izdvajanja u I. mirovinski stup, koji i ovako ima ogromnu rupu. Kada je Milanović dopustio Mrsiću i družini da ga preobrate i najave povećavanje izdvajanja u II. mirovinski stup, izgubio je izbore. Kao što je naše povjerenje izigrao HDZ kroz svoje najave da će postupiti jednako kao i SDP. Istina je kod nas uvijek ružna – u PK Vlade RH imamo odrednicu da umirovljenici koji će primati mirovinu iz oba mirovinska stupa neće imati dodatak od 27 posto na dio mirovine koji se isplaćuje iz I. stupa. Kako su kumulacije I. mirovinskog stupa vjerojatno iscrpljene, izražena je “vjera” da će povećavanje dobne granice smanjiti priljev novih umirovljenika.

Koja je misija Zdravka Marića?

Konverzija švicaraca podigla je ekonomsko zdravlje zemlje. Značajno je pao broj loših kredita, dramatično je porasla otplaćenost, porasla je potrošnja, vratio se optimizam, a samim bankama porasla je dobit. “Europske” banke ostale su dužne državi 9 milijardi kuna za svoje nepodopštine, ali one ne traže oprost nego tuže državu za nekakvu zamišljenu izgubljenu dobit na razini 7 milijardi kuna, koju nikada ne bi te banke ubrale, jer su krediti švicarci postali neodrživi. Navodno je pokrenuta tužba na Međunarodnom sudu za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu, pod formulacijom povrede pravne osobnosti i umanjenja dobiti. Tužbu u EU pokrenuo je povjerenik zemlje koja napušta Uniju! Sve je zakuhao Zdravko Marić, koji je najavio obeštećenje banaka prije nego što je postavljen na dužnost ministra financija. Fućka se svima za kriminal hrvatskih premijera – stranke se prilagođavaju stranom interesu, pa me neće iznenaditi ako na kraju Mirando Mrsić dođe na čelo SDP-a. Boris Lalovac preporučuje sadašnjoj državnoj administraciji da jednostavno zaprijeti bankama s porezom na aktivu banaka. Strahovali smo od toga da SDP ne osvoji još jedan mandat, a potpuna katastrofa je vlast HDZ-a i Mosta.

 

Autor: Tvrtko Dolić

ZADNJE VIJESTI