Nastavlja se sramotno suđenje hrvatskom Proljećaru Juri Šimiću

Autor: Tvrtko Dolić

U sjeni mahnitanja protivnika svake Hrvatske, nastavlja se znakovito suđenje domoljubu Juri Šimiću, praktično zbog zauzimanja vojarne JNA u Bjelovaru. Šimić se usudio ranih '90-ih suprotstaviti i agresoru i domaćim psima rata

Dugih četvrt stoljeća nakon agresije na Hrvatsku i BiH, provodi se opaka kompromitacija hrvatskih branitelja. Kada lažni branitelj postane ministar, dobiva podršku svih, a kada za ministra imenuju potvrđenog domoljuba, protiv njega se mobilizira peta kolona. Dvadeset godina nakon pada Vukovara, Srbija je pokušala ponovno suditi braniteljima koji su preživjeli torturu u srbijanskim logorima. Osim što je ranih ’90-ih naoružao Bjelovar i okolicu i rekao “NE” trgovcima oružjem i pljačkašima svih vrsta, Jure Šimić bio je i hrvatski Proljećar. Visoku razinu nacionalne svijesti iskazao je već kao zagrebački gornjogradski gimnazijalac.

Hrvati su lud narod

Kakva će bruka ugledati svjetlo dana ako se nastavi kompromitacija Jure Šimića? Bjelovar je dao mnogo domoljuba, ali i neke prilično poremećene likove. Prije ratne drame zauzimanja bjelovarske vojarne, “komandant Rajko Kovačević” bio je ugodan Srbin ili Srbijanac, svejedno. Tko je bio dobar s njim, ili više od toga, mogao je računati na njegov službeni automobil i njegovog vozača, koji kulturno odveze “intelektualku” na ispit u Banja Luci ili u Novom Sadu. Drugi kraj “interesnog” lanca završavao je u hrvatskoj populaciji – primjerice, netko se tada “uzdizao” na lakšem studiju u Zagrebu.

U središtu je uvijek neka žena, a nekako je prihvaćena shema da “desni” švaler smakne “lijevoga” švalera. Naravno, na lijevom kraju lanca je kosovac, a na desnom sisovac ili tu negdje. Žena ne mora biti lijepa i zgodna, jer se glupi hrvatski majmuni zapale baš za svaku. Sretna babuskara uspinje se sa svojim aktualnim kretenom do najviših pozicija u državi, dijeleći svima banjalučke civilizacijske lekcije. Ovdje vam dajem okosnicu za dobar roman ili filmski scenariji – svi likovi izmišljeni su u Beogradu.

Je li moglo nešto proći bez uplitanja Stipe Mesića? Nema šanse! Evo ti Stipana u Bjelovaru, da zapjeva podobnu pjesmu i da nakon toga dovede u red Bankara. Sad će on to! Da vidimo tko to pere novce mimo mene! Šušak? I zasjeo Stipan s lokalnim čelnicima, kojima je Bankar prisjeo, kad ono zvoni telefon. Stipanovo osiguranje javlja da djeca najvećeg sina hrvatskog naroda iznose iz Bankarove kuće torbe novca! One iste koje su Gojku Šušku oteli Turci, u Austriji.

Naravno, tih dana Bankar se pojavio u jednoj Dinamovoj loži, pored najvećeg sina hrvatskog naroda. Na jednoj strani tog lanca oko našeg kapitala bio je kosovac, a na drugoj ponovno sisovac, koji je navodno pukao i zaskočio Bankara, oduzimajući mu poveću svotu novca. To je taj jedini novac koji je ušao u “našu” privatizaciju, a da mu znamo konkretno podrijetlo. Da vam ispričam što je za to vrijeme radio poznati bjelovarski suzupovac, paradržava RH posve bi se raspala – svi likovi izmišljeni su u Zagrebu.

Psi rata imaju duge repove




Suđenje Juri Šimiću ima za cilj prikriti ulogu državnog vrha u pljački nacije, zapravo prikriti pravi karakter svake avnojske tvorevine. Pokazalo se da nas ’90-ih nisu dokrajčili prebjezi iz JNA, nego jugoslavenska, velikosrpska i lopovska mreža u našim redovima, zajedno s društvenim parazitima svih vrsta. U RH je JNA promovirana u našeg jedinog neprijatelja, kao maska za udbaške mreže i za prikriveno preuzimanje RH od raznoraznog smeća.

Oružje, zapravo, nije povučeno iz RH, nego je završilo u istom tunelu iz kojeg se napadala RH. Srbijanci su gledali da se RH ne naoruža, dok je vrhuška SRH/RH pustila da oružje ode zato da se kupi drugo, da se ubere visoka provizija. Dobronamjerni Jure Šimić nije bio upućen u “genijalne planove državnog vrha”, pa nije dopustio da bjelovarsko naoružanje JNA napusti zemlju. Uslijedio je nevjerojatan bijes “hrvatskih” struktura i uvezanog podzemlja.

Danas je teško razumjeti velik značaj Jure Šimića u prvim danima RH. Osnovao je prvi ogranak HDZ-a u zemlji! Operacija “Bilogora 1” išla je za preuzimanjem objekata i naoružanja JNA u Bjelovaru. Da nije uspjela, UNPA zona formirala bi se prije Bjelovara, na rijeci Velikoj, nakon čega bi Bjelovar postao logor za neposlušne Hrvate. Na temelju uspjeha protiv JNA u Bjelovaru, došlo je do preuzimanja 33 vojarni JNA u RH. Sramotno rušenje Jure Šimića u HDZ-u ostalo je zaboravljeno. Operacije iz skupine “Bilogora” korektno su planirali poznati časnici JNA i časni prebjezi na hrvatsku stranu: Antun Tus, Imra Agotić, Petar Stipetić, Želimir Škarec i Stjepan Budinski.




Dodajte tome činjenicu da je i Martin Špegelj naoružavao Bjelovar, prije zauzimanja bjelovarske vojarne, kada je znao noću pokucati na prozor Jure Šimića. Operacija “Bilogora 1” provedena je uz logističku i političku potporu Šimića, usprkos sabotažama lokalne pete kolone i usprkos nevjerojatnoj opstrukciji državnog vrha. Nakon svih tih godina hrvanja s različitim pokušajima kompromitacije u HDZ-u i izvan njega, Šimić je umoran, iscrpljen, rezigniran. Naše sudstvo nagovaralo je Šimića da se pojavi u Beogradu prilikom uzimanja izjava “svjedoka”.

Komandantu je ponuđeno baš sve

Jure Šimić pokušao je zapovjednika vojarne, pukovnika Rajka Kovačevića, podmititi sa značajnim iznosom njemačkih maraka. Kovačeviću su nuđene cijele vile, pa i visoka pozicija u HV-u, samo da preda bjelovarsku vojarnu, ali se “veliki Srbin” uvrijedio. “Ja ovdje branim srpstvo!” – odgovorio je. Nakon toga je Šimić pokušao smekšati Kovačevića s prijetnjama, što mu se danas stavlja na teret. Baš kao po vragu, kada se Kovačević konačno pokolebao, Šuškove paradržavne strukture pokrenule su svoje “istrage”, koje su navele Kovačevića da ustraje.

Šušak je preuzeo na sebe plaćanje oružja za obranu Bjelovara i drugih gradova, što pamtimo po onoj zgodi koju nam pripovijeda Martin Špegelj, kada je Šušak “ostavio u austrijskom hotelu torbe novca jer su se tamo pojavili Turci”. Nakon zauzimanja vojarne JNA u Bjelovaru, šuškovci su prodali znatnu količinu tog oružja u Bosanskoj Posavini, pod suho zlato. Zaboravlja se da je Josip Manolić bio šef kriznih štabova iliti stožera u RH, a na toj “saveznoj” razini bio je jak i Šeks, šef kriznog štaba za slavonsku regiju.

Forenzika JNA i obdukcija u današnjoj zagrebačkoj bolnici Dubrava, utvrdili su da je “komandant Rajko Kovačević” poginuo od eksplozije, braneći vojarnu JNA, a netko se nakon toga junačio i pucao u mrtvog Kovačevića. Ostaci unakaženog Kovačevićeva tijela bili su šaka u oko slučajnog prolaznika. Par dana kasnije uhićen je Stjepan Budinski, zapovjednik Kriznog štaba bjelovarsko-podravske regije, pod optužbom da je zapovjedio napad na objekte JNA. Pokazao je zapovijed Glavnog Stožera HV-a i plan Bilogora, pa je pušten iz pritvora.

Naravno da su postojale paralelne linije zapovijedanja i da su u zauzimanje vojarne JNA u Bjelovaru bile umiješane tajne službe, “hrvatske” i jugoslavenske. Labrador je posijao toliko nepovjerenje da su se uznemireni sudionici zauzimanja vojarne JNA u Bjelovaru okrenuli jedan protiv drugoga, i na tome je izgrađena optužnica protiv Šimića, koji osobno nije sudjelovao u napadu na bjelovarsku vojarnu JNA.

Autor:Tvrtko Dolić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.