Zarko Basic/PIXSELL

Na čelo Agrokora dolazi Josip Manolić

Autor: Tvrtko Dolić / 7dnevno / 24. ožujka 2017.

Ako vas medvjed dotuče financijski, nešto s vama nije u redu. Gdje je pogriješio Ivica Todorić? Pa, okrenuo se proizvodnji, a to je u ovoj zemlji nedopustivo, kažnjivo. Todorić je vratio iz mrtvih mnoge naše proizvođače

Kako je razumni Ivica Todorić navučen na širenje u opaki Region? Koji ne poštuje ekonomsku logiku! Umjesto većeg rejtinga Agrokora kao još većeg kupca, kod glavnih dobavljača, rastao je dug prema njima. Tako je Ivici Todoriću sjela za vrat i Srbija, koja najedanput traži da bude uključena u rješavanje krize Agrokora. Jer, ruku na srce, Agrokor je osvajao Srbiju. I još će sutra hrvatski branitelji tvrditi da Hrvatska nikada nije ratovala na srbijanskom teritoriju. Uškopljena hrvatska država posve je zakazala. Nije servisirala Todorićevu ispravnu politiku jačanja domaće proizvodnje, pa se dogodilo da stotinjak tisuća potencijalnih kupaca Konzuma završe u Irskoj i drugim zemljama. Todorić je sustavno kapacitiran za jako tržište, a onda je to tržište rastureno. Hrvatska je dopustila da konkurentski prodajni lanci dolaze bez ikakvih uvjeta. Stiglo ih je previše. Svi marketi posluju s gubicima, a Agrokor to neće preživjeti jer skuplje plaća financiranje.

Agrokor je izgubio bitku protiv trgovačkih lanaca koji su strogo pratili velike trgovačke centre, gdje ostvaruju nevjerojatan promet, karakterističan za male nacije žedne potrošačkog života, koje danas prolaze ono što su veće nacije prošle prije 50 i više godina. Kada Zagrepčanin odlazi u Garden Mall ili neki City Centar, špeceraj kupuje u pripadnom marketu, i ne pada mu na pamet odlaziti u neki Konzumov market na osami. Zanimljivo, Rusi i ostali potencijalni preuzimači Agrokora zainteresirani su samo za njegove proizvodne sustave: Jamnica, Ledo, Zvijezda, Belje, PIK, kao i za niz turističkih segmenata, uključujući Agrokorove hotele. Naivni Todorić kupio je maloprodajne hangare Mercatora, ono što nikoga ne zanima, sve za iznos pomoću kojega su Mađari preuzeli Inu. Mislio je da uklanja konkurenciju, a samo je takvoj otvorio veći prostor.

KAMPANJA PROTIV TODORIĆA

Nije to udar na trgovačke lance, nego na proizvodnju

Širenje Agrokora započeto je u općem ludilu financijskog inženjeringa od prije 10 godina, kada su skupe kredite podizali baš svi. Poslovne zgrade i marketi nicali su na sve strane, dok su lokalni moćnici to novo “uspješno” lice zemlje pripisivali svojoj genijalnosti. Na lošije poslovanje Agrokora djelovao je i slučaj „Švicarac“, kao i svi drugi krediti, koji su uništili kupovnu moć Konzumove klijentele, koji su zavili u crno Konzum i cijeli Agrokor. Usporedo s našim pridruživanjem Uniji, Mercator je pridružen Agrokoru, skoro u jednako dugom postupku, uz slične obavještajne igre. U oba slučaja, Slovenci su ucjenjivali Hrvate. Oprezni Ivica Todorić nije progutao udicu, nego su mu je izravno zakvačili za gubec, njemu i Hrvatskoj, a u tome su velik doprinos dale slovenske trgovačko – obavještajne mreže, snažno izgrađene još za Jugoslavije. Dok su branitelji ginuli na ratištima, provedena je privatizacijska pljačka i još su nam Slovenci nabacili svoje dodatne žvale. Lovci su čekali da se Todorić izmori, i onda ga iscrpljenog izvukli na suho, da hvata zrak s osušenim škrgama. Nakon ulaska Hrvatske u Uniju, Todorić je shvatio da treba podnijeti teret regionalnog iliti regionskog širenje europskog monstruma. Todorić se očajnički koprcao u pokušajima da ponovno zapliva u domaćim vodama, ali spasa više nije bilo. Ulazak Hrvatske u Uniju slomio je Agrokor i cijelu Hrvatsku. Na nametničku državnu administraciju i uhljebe u javnim poduzećima, nalijepio se dodatni preskupi servis za potrebe Unije, odnosno njenih snažnijih članica. Kontrolu je preuzeo Bruxelles, toliko da Ivici Todoriću nije pomogao niti dolazak Agrokorovog Zdravka Marića na poziciju hrvatskog ministra financija. Je li Zdravko Marić ušao u Vladu RH da pomogne Agrokoru, ili je iz Agrokora pobjegao? Kada je shvatio da Agorokor neće preživjeti skupe financijske pozajmice! Ili je možda jedan od odgovornih za suludo i preskupo širenje Agrokora? Zdravko Marić ostavio je plaću u Agrokoru koja je s bonusima narasla na sto tisuća kuna mjesečno, da bi se najedanput “zadovoljio” s ministarskih 17 tisuća kuna mjesečno. Nije pokrenuo reforme za potrebe proizvođača i nacije, nego se posvetio ispraznim igrama u ubiranju harača. Nije se zauzimao da država pomogne Agrokoru i ostalim proizvođačima, nego je poticao banke da traže namirenje za njihove “očekivane” dobiti u protuzakonitim kreditima. Nešto će ipak učiniti. Naime, vladajuća koalicija namjerava prije izbora otpisati 252 milijuna kuna duga za 91 tisuću blokiranih građana s naslova duga prema državi i javnim poduzećima, do visine prosječne plaće uvećane za kamate. Eto načina da se klijenti Konzuma vrate u njegove markete. Zdravko Marić izrazio je nadu da će sličan oprost duga slijediti i privatni vjerovnici, odnosno banke i telekomunikacijske tvrtke.

Zemlja bez vladara

Formalnog premijera Andreja Plenkovića instalirao je stvarni vladar Hrvatske Ivica Todorić. Nakon što se Plenković zaista posve podredio strukturama Unije, Todorić se osjetio izdanim. Naivni Hrvati vjeruju da će prvi odletjeti Todorić. Nema šanse! Najprije pada Plenković, pa tek onda može doći na red Todorić. Ivo Sanader bio je kao premijer daleko moćniji od Andreja Plenkovića, pa je ipak odletio. Morate se zapitati koji su sve razlozi da Agrokor javno proživljava svoju duboku financijsku krizu? Jer, to šteti i njemu i njegovim velikim dobavljačima i hrvatskoj državi. Zašto je ta kriza došla na sva zvona? Mišljenja sam da krajnja meta nije Todorić, nego Plenković, koji se protiv Rusa malo zaletio. Uostalom, ono što je Plenković obećao on sam ne bi znao ostvariti i da mu to centri moći dopuste. Agrokor je podcijenjen. Agrokor ima dovoljno zemlje da proglasi autonomiju.




Nakon što je sa svojom praćkom iz svog nesretnog djetinjstva priprijetio ruskom Golijatu Vladimiru Putinu, prividni hrvatski premijer David Andrej Plenković saznao je da su hrvatski (ruski) migovi muzejski primjerci. Opasnije oružje možete kupiti u najmanjem dućanu Konzuma. Prividni premijer Plenković poštuje ekonomske sankcije protiv Rusije. Kada uskoro desetci tisuća Hrvata s plaćom od dvije tisuće kuna završe u domaćoj razmjeni rada, korupcije i potplaćenosti, očekuje se porast naše konkurentnosti. Niti suprotan pristup Rusima nije donio dobre rezultate. Primjerice, kada se ne tako davno formirao naš Savez za Hrvatsku, sastavljen od uličnih prosjaka i nekolicine branitelja, na konstituirajuće okupljanje pozvan je ruski veleposlanik. Rusima je bilo neugodno!

Financijska okupacija

Maštao sam da se dogodi. Dođe stranac, investira u proizvodnju, preuzme rizik, zaradi on osobno i uprava, zarade i zaposleni, država ubere porez, i sve procvjeta. Malo morgen! Umjesto toga, Hrvati strancu prepuštaju svoje novce, koje on investira uz jamstvo hrvatske države da će ostvariti dobit. Da nismo cicije dokazali smo tako što smo svoje banke poklonili strancima. To je outsourcing na hrvatski način. Outsourcali smo i našu središnju nacionalnu banku. Kako se komunikacijsko doba nazaustavljivo nametnulo, Hrvati su došli na genijalnu ideju da outsourcaju i svoju telefoniju. Ove je godine hrvatski Telekom u vlasništvu njemačkog Telekoma kupio crnogorski Telekom koji je posredno već u vlasništvu njemačkog Telekoma. Nijemce je oduševila hrvatska pamet. Spremni smo na različite vratolomije da izbjegnemo porez ili investicije u Hrvatskoj. Trakavica oko outsourcinga naše nafte i našeg plina traje još od početka milenija. Ima nade da sve uđe u normalu, jer su Mađari već uništili našu proizvodnju. Što je koncepcijski dobro, jer se tako rasterećeni Plenković može uzdignuti na stratešku razinu. Za vrijeme Tita znali smo nekoj “nesvrstanoj” afričkoj zemlji gratis sagraditi veliki most ili hidrocentralu pod uvjetom da se zove Tito. I nakon Tita, Tito! Poklonili smo Francuzima naš glavni aerodrom pod uvjetom da se zove Franjo Tuđman. Hrvati su se dosjetili kako izbjeći to dosadno i skupo održavanje nekretnina u vlasništvu države. Jednostavno su pozvali strane tvrtke da preuzmu bolje zgrade ili sagrade nove, a najam je zajamčenn, pa ako najmoprimca nema, u zgrade stranaca useljavaju naša ministarstva.




EUROPSKA KUBA – SRBIJA ILI SLOVENIJA?

Ruski plan Polarna zvijezda opet je aktualan

Dolazak Josipa Manolića na čelo Agrokora unijet će adrenalin na obje strane. Manolić se u obavještajnim podmetanjima snalazi kao riba u vodi. Kako se priča, za svoju novu ulogu već je nabavio novu tenisku opremu. Tko pamti ono zlatno Manolićevo vrijeme, kada je Beograd obustavio gradnju autoputa Zagreb – Split pod izgovorom da će na njega sletjeti ruski (sovjetski) vojni zrakoplovi? Skoro pedeset godina svaki smo dan iščekivali rusku intervenciju i dolazak Manolića ne čelo Jugoslavije. Danas se prestravimo kada prepoznamo ruski kapital. Nova ruska opasnost su ruske banke. Ruska briga za Srbe ostaje. Opaki plan Z-4 skovan je u ruskom veleposlanstvu u Zagrebu. Nije moglo biti drukčije: problemi Agrokora imaju svoju obavještajnu dimenziju. Preuzimanje slovenskog Mercatora od strane hrvatskog Agrokora na svoj način ukazuje na bliske veze Rusije i Slovenije, što bi trebalo zabrinuti Uniju, pa i SAD. Slovenci su trebali kupca za propali Mercator, ali Agrokor nije imao kapital, pa je posredno i kasnije izravno uskočio ruski kapital.

Koja će zemlja postati europska Kuba? Dok Zapad glede nukleranih programa nadzire Iran, Rusi su u Srbiji najvjerojatnije postavili lansirne rampe za nuklearne bojeve glave. Vjerojatno su na tome planu daleko odmakli i Slovenci, koji za Hrvate već imaju pripremljenu snažnu atomsku bombu – nuklearnu elektranu Krško. Skupo financiramo slovensku kontaminaciju naših voda. U svakom slučaju, bilo da dođe do havarije, bilo do zatvaranja Krškog o našem trošku, bit će to smrtonosni udarac za Hrvatsku i Lijepu našu. Nekako smo zaboravili opaki sovjetski plan “Polarna zvijezda”. Sovjeti su se namjeravali brzim prodorom kroz Austriju spustiti u Tršćanski zaljev. Nakon što je taj sovjetski naum provaljen, godine 1975. tajnovitim Osimskim sporazumom između Jugoslavije i Italije ukinut je takozvani Slobodni Teritorij Trst. Bila je to velika pogreška zapadnih sila, koje su nesvjesno išle na ruku sovjetima, odnosno Rusima. Sam grad Trst i pripadna sjeverna zona A prirodno su pripali Italiji, dok južna zona B nije prirodno pripojena Hrvatskoj, nego je podijeljena između Slovenije i Hrvatske tako što je teritorij sjeverno od Dragonje pripao Sloveniji. Koja je prvi put konstituirana kao “Sovjetska Slovenija”! Izlazak Slovenije na Jadran zapravo je strateški prodor Sovjetskog Saveza, odnosno Rusije. U takvim odnosima trebamo promatrati takozvanu “točku sojedinjenija”. Umjesto da posve jasno odbaci arbitražu glede naših granica sa Slovenijom, da Rusima pokvari planove glede našeg Jadrana, hrvatski premijer Plenković otišao je u Ukrajinu zijati zbog Krima, kao da smo na Crnom moru.

Autor:Tvrtko Dolić / 7dnevno / 24. ožujka 2017.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.