novosti.rs

Mizerni i mizorni odium ‘Govor mržnje u Hrvatskoj’

Autor: Tvrtko DOLIĆ / 7Dnevno / 7. travnja 2017.

Kod nas imamo šokantnu pojavu da na govor mržnje ukazuju aktivisti mržnje, koji se bezočno guraju na civilizacijsku razinu koja im ne pripada. Dasina se pozove na neku međunarodno prihvaćenu maksimu, a onda slijedi napad na sve hrvatsko. Ima tu svega, od pripadnika Labradora do onih koji se protiv Hrvata i Hrvatske pokreću instinktivno, najčešće zato što mrze sve hrvatsko

Nakon što je jezikovna Snježana Kordić prezentirala yu-Deklaraciju o yu-jeziku, politološka trojka Nebojša Blanuša, Enes Kulenović i Zoran Kurelić iznijela je svoje procjene naše sklonosti NDH. Imamo uobičajene proljetne protuhrvatske manifestacije.

Kako se proizvodi znanstveno istraživanje koje treba svoje rezultate objaviti uoči obljetnice NDH? Tko to financira? Mađarski premijer Viktor Orban donio je zakone s kojima je zatvorio CEU – Central Europian University u Budimpešti, koji je osnovao američki multimilijarder George Soros, podrijetlom Židov, identitetom više burzovni špekulant. Orban je i sam bio Sorosov stipendist, pa je mogao iz prve ruke doznati zašto je “liberalno” usmjeravan. Prethodno je Orban disciplinirao mađarski ogranak Sorosove zaklade “Ovoreno društvo” i pomeo sve nametničke nevladine organizacije. Orban je jednostavno eliminirao CEU sa zakonskom odredbom da sva međunarodna sveučilišta u Mađarskoj moraju imati kampus i u zemlji podrijetla. Kako sve Sorosove inicijative nesmetano djeluju u Hrvatskoj, ima li nade da CEU preseli u Zagreb, da podigne našu sveučilišnu klimu i donese koji euro više? Jer bi George Soros, rođen u Mađarskoj, trebao uvažiti činjenicu da je Hrvatska stoljećima bila pod mađarskom i ugarskom krunom Szent Istvána, koji je kamenovan kao član drevnog Otvorenog društva, koje je u Isusovo vrijeme propovijedalo oprost.

Laž je i pola istine

“Današnja Hrvatska nije nikakav nastavak NDH. Nju su stvorili hrvatski branitelji pobjedom nad srpskim agresorom”, kaže nam Jajčinović. A osobno sam se nadao da je današnja Hrvatska nastavak državotvornog Hrvatskog kraljevstva. Jajčinović je podsjetio naciju na zaboravljenog Vuka Draškovića i njegove knjige “Nož” i “Sudija”, u kojima najavljuje srpsku osvetu za “srpska stradanja u Drugom svjetskom ratu”. A ono, Srbija je za Hitlera imala tri logora smrti i dvostruko toliko ostalih sabirnih logora. Zanimljivo, takav Vuk Drašković, prije “pokajanja”, bio je šef kabineta Mike Špiljka, pa nije nikakvo čudo da je Stjepana Đurekovića smaknuo – Arkan.

Vjerovali ili ne, Jajčinović je stao uz Zavnoh. Čak i da se dogodilo nekakvo turističko okupljanje hrvatski orijentiranih partizana ili komunista na Plitvičkim jezerima, datirano je u godinu pada Italije. Tada su se već dvije godine partizani zajedno sa četnicima borili protiv hrvatske nacionalne ideje. Takozvani antifašizam cijepljen je sa četničkom i orjunaškom borbom protiv bilo koje i bilo kakve hrvatske države i tako je ostalo sve do danas. Nego, otkud ta kratica NDH, Jajčinoviću? Zar to nije bila Hrvatska? Koja nikome ne duguje ratnu odštetu, jer je bila okupirana od njemačkih nacista i talijanskih fašista, pa i od sovjetske agenture i srpskih i srbijanskih četnika. Pokušajte pronaći kako su se za Hitlerove okupacije zvale Poljska i Mađarska i s kojim su se kraticama te zemlje označavale!? Današnja Hrvatska ne može biti nastavak NDH zbog jednostavne činjenice da projekt Nezavisne Dražave Hrvatske nije realiziran još od vremena naših kraljeva.

Što reći za naše sveučilišne profesore? Pa, mnogi su zreli za kamenovanje, a ostale tre

bamo zaposliti kao blagajnike i blagajnice u Konzumu. Naša sveučilišta i učilišta, svake godine izbacuju na tisuće stručnjaka koji nas nemilice pljačkaju, kao da su školovani u nekom zatvoru za kriminalce. Sudeći po imenima i prezimenima, novi crodium čini posve prihvatljiva internacionalna ekipa za polemiku o izborima u Srbiji, ali je takva rasprava izostala, iako je tamo u parlamentu četnički vojvoda Vojislav Šešelj, a njegov pobočnik Aleksandar Vučić je sadašnji premijer i slijedeći predsjednik Srbije. Nakupilo se godina, pa možemo reći da je Vučić već – dozreli Vuk. Zanimljivo, srbijanski Vučić zna što slijedi u hrvatskom Agrokoru, a hrvatski Pesek o tome nema pojma. Aco je praktično predsjednik Regiona, kojemu Plenky i ostali regionski namjesnici dolaze na noge i strpljivo čekaju da ih Dasa primi i podari im srpsku čokoladicu.

Vidite, u srpskoj Otadžbini rehabilitiran je četnički pokret, haaški Tribunal proglasio je Veliku Srbiju za legitiman politički cilj, a u Hrvatskoj nije dopušten niti pozdrav “Za dom spremni”, koji je posve lingvistička razina, simbol naše hrvatske okrenutosti konkretnoj ljudskoj osobi, majčinstvu, obitelji, domu i Domovini, za razliku od srpskog i srbijanskog koncepta svetosavskog kolektiviteta, rodoslovlja, očevine i Otadžbine na principu agresije i zapišavanja tuđeg teritorija. Usprkos svemu tome, nove ekipe mržnje prema Hrvatima naprosto izranjaju uoči 10. travnja, kada obilježavamo ideju nezavisne hrvatske države. Nije lako.

Mizorni govor imena i prezimena

Kod nas imamo šokantnu pojavu da na govor mržnje ukazuju aktivisti mržnje, koji se bezočno guraju na civilizacijsku razinu koja im ne pripada. Dasina se pozove na neku međunarodno prihvaćenu maksimu, a onda slijedi napad na sve hrvatsko. Ima tu svega, od pripadnika Labradora do onih koji se protiv Hrvata i Hrvatske pokreću instinktivno, najčešće zato što mrze sve hrvatsko. Kod nas je nedopustivo provjeriti tko su ti ljudi, dok je u Njemačkoj, Francuskoj i u SAD-u prihvatljivo konkretno prebrojavanje krvnih zrnaca, sve do devetog koljena, uključujući supružnike, pa i supružnike djece.

U Njemačkoj svi manjinci spremni su dati svoj posljednji euro za što bržu formalnu i drugu integraciju u silnu njemačku naciju. Tko u SAD-u nije “za dom spreman”, leti van. Kada je Charlize Theron snimila dokumentarac o kubanskim hip-hop grupama, nisu joj pomogle njene duge noge, osim da što prije dohvati aerodrom. Katapultirana je iz SAD-a pod hitno i bez pardona. Nakon toga je morala bubati američku povijest i Ustav, bez zadržavanja na robovlasničkom razdoblju i genocidu nad domorocima, a nakon toga javno i scenski uvjerljivo izrecitirati sve pamflete američkog domoljublja. Komisija je provjerila koliko je iskrena, i tek je onda dobila dopuštenje da se vrati u pečalbu.

Onako na prvu, glede uvodno spomenutih osoba, pada mi na pamet kvalifikacija “društvenih šminkera” našeg znanstvenika Davora Pavune, što bi bilo prihvatljivo da šminkeri iskažu poštovanje prema hrvatskoj nacionalnoj ideji iz antičkih vremena. Glede Bijele i Crvene Hrvatske, posve sam siguran da prevladavaju crvena krvna zrnca. Tu ne pomaže niti utjecaj otetih Sabinjanki. Istina, kao što bi rekao Ante Starčević, neke od spomenutih likova možemo gledati kao hrvatsko cvijeće. Što me u svemu tome najviše brine? Pa, svi su oni mješavine više kolaboracionističkih nacija.

Lako je prepoznati zloporabu znanosti protiv hrvatske nacije, ali to nije dovoljno. Mnogi ubiru naše lijepe novce da bi našu djecu okretali protiv hrvatske nacionalne ideje. Ne trebamo takve kamenovati, ali ih moramo raskrinkati na svim razinama, uključujući i njihove ugodne i dobro plaćene pozicije u državi i društvu. Zatvoriti im pipe, odnosno dotok našeg novca, pa i onoga stranog ako je projekt po nas zlonamjeran. Znate, odium “Govor mržnje u Hrvatskoj” ne financiraju samo zaklade na sumnjivoj zadaći, poput Sorosovog “Otvorenog društva”, nego i svi mi porezni obveznici. Slično se provodi yu-inicijativa za yu-jezik. Istina, hrvatski jezik je jedan od jezika Unije, ali je ideja zajedničkog jezika za balkansku stoku podržana od mnogih protagonista u administraciji Unije, koji žele smanjiti prevodilački pogon.

Marinko  Jurasić: ‘Ustaški režim bio je zločinački’

Zlo je rodila tvoja mama! Marinko Jurasić nedavno je izjavio kako HOS-ov natpis “Za dom spremni” u Jasenovcu ima morbidno značenje, da asocira na masovne užase, ne baš njega osobno, ali tu neke. Protiv pozdrava “Za dom spremni” oglasili su se i prozvani “kriminalci iz Ustavnog suda”. Kada bilo koga u ovoj zemlji prepoznate kao kriminalca, drugi dan postaje nedodirljivi antifašist.

U Hrvatskom saboru, HNS-ovac Ivan Vrdoljak žestoko je istupio protiv “prebrojavanja Srba”, pa se ti, kume, usudi provjeriti koliko su s njim povezane građevinske firme kojima je u mandatu Anke Mrak Taritaš plaćeno 1700 eura po kvadratu za obnavljanje poplavljenih kuća u Gunji. “Tamo gdje su postrojbe HOS-a izraženije djelovale, može se očekivati da tom pozdravu (Za dom spremni) građani ne daju isključivo zločinačko značenje”, uvjerava nas Jurasić u Večernjaku od ponedjeljka. Nisu postrojbe HOS-a okolo djelovale, nego su branile hrvatske zemlje od srpske i srbijanske agresije.

Dakle, Jurasiću, pozdrav Za dom spremni koristio se češće u dijelovima Hrvatske koji su bili izloženi direktnoj agresiji, a takvoj su agresiji bili izloženi i Jasenovac i jasenovačko Spomen područje.

Ovdje ću ponovno naglasiti da Snježana Kordić brani jednu nevjerojatnu kontradikciju, koja je njen osobni sukob sa elementarnom logikom. Naime, za nju su kajkavski, čakavski i štokavski tri različita jezika! Tako po njoj imamo fenomen da Hrvati govore tri različita jezika, a Hrvati, Srbi, Crnogorci i bosanski muslimani – samo jedan. Svejedno, ona je nakićena znanstvenim titulama, pa se pitam čemu služe svi ti naši šminkerski fakulteti? Hoće li joj nekakva međunarodna institucija oduzeti znanstvene titule ili ju javno prokazati kao prodavačicu magle za guske? Neće! Jer se i na svjetskoj razini potiču policentričnost Hrvata i jugoslavensko jedinstvo. Policentrični hrvatski sadržaj interpretira se kao govor mržnje i fašizam, a rasističko jugoslavensko jedinstvo kao antifašizam! A taj famozni antifašizam je nešto poput drvenog željeza. Sve što možete u tome smislu je – “ne biti fašist”. Svi su zaboravili da je svaka Jugoslavija bila fašistička tamnica naroda i da je prva Jugoslavija ušla u pakt s Hitlerom.

Svoj doprinos odiumu “Govor mržnje u Hrvatskoj” dao je i novinar Robert Bajruši 2. travnja u Jutarnjem listu. Sipanje podataka iz studentskih rukava proglašeno je znanstvenim. Svako “istraživanje” tog tipa dobiva boju njegovih nositelja, koji su uvezani na “svoju” populaciju, od koje jednostavno preuzimaju svoje mišljenje kao statističku činjenicu. “Zabranu ustaškog pozdrava Za dom spremni podržava 45 posto posto građana, dok bi komunističko znakovlje kažnjavalo njih 70 posto… Za razliku od stanovnika Dalmacije i Slavonije, koji ustaški pozdrav ne bi zabranili, ispitanici iz sjeverne Hrvatske, te Istre, Primorja i Gorskog kotara skloniji su kažnjavanju onih koji nose ustaške simbole ili izvikuju Za dom spremni” – prenosi nam Bajruši.

Bez ikakve ograde, drevni pozdrav hrvatskih kraljeva nazvao je ustaškim. Jer nije pronađen na Bašćanskoj ploči! Usmena predaja nije dopuštena samo za Hrvate. Jeste li primijetili da po Bajrušiju i takvima, u sjevernoj Hrvatskoj imamo građane, a u Dalmaciji i Slavoniji stanovnike? Takozvani antifašisti jako paze na takve nijanse. Po Bajrušiju, pozdrav Za dom spremni, ori se na našim stadionima, dok se istovremeno “zločini iz doba NDH relativiziraju sa saborske govornice i oltara”. Ali, najveće zločine iz doba NDH proveli su takozvani antifašisti. Svejedno, Bajruši je iznenađen činjenicom da je u Hrvata “crvena zvijezda maligniji simbol nego ušato slovo U”.

Bajruši drži da smo toliko porobljeni da nam to može sasuti onako u bebu, u gubec. Ima li taj čovjek savjest? Zar nije svjestan da ga cijelo vrijeme prate pogledi nevinih djevojčica koje su antifašisti s crvenom zvijezdom smakli u Hudoj jami i tisućama drugih jama za Hrvate i hrvatsku djecu? Kada bilo koja petokolonaška inicijativa u Hrvatskoj tako bezočno relativizira zločine partizana, komunista i takozvanih antifašista, pitam se zašto toleriramo takvo podrivanje i tu otvorenu i besramnu nasladu našoj nesreći, o kakvom se “otvorenom” društvu radi i gdje su zaštitni mehanizmi hrvatske države i hrvatske nacije? A, kako Bajruši spominje i oltar, nameće se pitanje nedopustive tolerancije Crkve u Hrvata.

Otvoreno prouhrvatsko društvo

Sve što se u razdoblju 1941.-45. događalo u hrvatskim zemljama i nije bilo afirmativno za sovjetsku agenturu i orjunaše, posve je izbrisano. Sve knjige tiskane u tom razdoblju, sva kulturna djela, hrvatsko znakovlje, hrvatski pozdravi, biblije i molitvenici, sve su to komunisti i orjunaši zabranili, spalili i uništili, dok su pripadnici domobranskih i ustaških postrojbi smaknuti bez suda, s njima i mnogi civili. Pobili su na stotine katoličkih svećenika, a bilo je i kamenovanja, s tom razlikom da se počinitelji nikada nisu pokajali niti obratili. Pletenice ubijenih hrvatskih djevojčica u Hudoj jami svjedoče o zločinačkom komunističkom i jugoslavenskom režimu, a sve je skriveno iza dopuštenog “Govora mržnje protiv Hrvata”, da bi se isti odium pojavio i pod labelom “Govor mržnje u Hrvatskoj” unutar zlonamjernog detektiranja nekakve fašizacije Hrvatske.

Strogo lingvistička i kulturna razina

Kako osobi iz druge kulture ili nekulture objasniti da su pozivi Za dom i Za dom spremni u Hrvata lingvistički i kulturološki determinirani, da su takvi prije svega izraz duha našeg jezika, odnosno našeg civilizacijskog, kulturnog i religijskog priklanjanja Mariji Majci, domu, obitelji i Domovini. Sve su to pozitivne civilizacijske vrednote, a svaki pokušaj da se u tome deklarira nešto fašističko, možemo nazvati primitivizmom barbara. Osobno sam mišljenja da je svaki napad na pozdrav “Za dom”, zapravo, napad na hrvatski jezik i koncept hrvatske nacije, pa i napad na temelje civilizacije. Fašizam je i osnivanje nekakve srednjovjekovne komisije za preocjenu antičkog pozdrava “Za dom spremni”. Nitko ne može komisijski poništiti činjenicu da nacistički kamp Jasenovac nije bio hrvatski projekt. Jasenovac je bio geografski determiniran na polovici pruge od Zagreba do Beograda, gdje je bio predviđen i za pakta Njemačke i prve Jugoslavije, gdje bi bio podignut i da je prva Jugoslavija opstala.

Kada se 90-ih raspao jugoslavenski režim, knjige te represije su ostale, kao i pripadno znakovlje i pripadni pozdravi, pa i “partizanski” i komunistički filmovi, komunistički “profesori” i svi komunistički nametnici. Tragične korekcije granica na Hrvatsku do Une upisane su u preambulu “našeg” Ustava. Okupator i njegove sluge zadržali su svoju “društvenu imovinu” i na toj osnovi proveli privatizaciju. Nitko od tih prokletih komunjara i udbaša u kaosu 90-ih nije smaknut, niti je bilo koja komunistička razbojnička psina provedena na povodcu kroz Lijepu našu, da na vlastitoj koži osjeti muke Hrvata na Križnom putu. Krvoločni Arkan pušten je da odšeta, kao i mnogi druge ubojice Hrvata i bosanskih muslimana. Prilikom puštanja na slobodu tog koljača, odglumljena je razmjena zarobljenika.

Suprotno proklamiranom pomirenju, kod nas su komunistički predatori u formalno hrvatskoj državi smaknuli najveće hrvatske domoljube i najveće hrvatske borce protiv Jugoslavije. Čišćenje od zločinačkog komunističkog režima pokreće se samo na deklarativnoj razini, kao odstranjivanje imena zločinca Tita s naših trgova i ulica, ali ne prolazi ni takav minimalan zahtjev, jer je Hrvatska okupirana i pokradena od onih istih titoista koji su dominirali u Jugoslaviji, ili su pripadali jugoslavenskoj partijskoj i doušničkoj mreži.

Riječ je o perfidnoj izmišljotini

Teza o “ustaškom režimu” vjerojatno bi Hitlera nasmijala do suza. Režima je bilo: Hitlerov, Staljinov i more drugih. Titov režim je kao svoju temeljnu prezentaciju proveo genocid nad Hrvatima. “Zločinački ustaški režim”, kako ga kvalificira peta kolona u Hrvatskoj, zapravo, nije postojao niti kao dobar režim.

Hrvatska je bila okupirana od njemačkih nacista i talijanskih fašista, otvorena i zločinačkom divljanju četničkih i sovjetskih hordi. Ustaškom pokretu dodijeljena je tek treća razina “vlasti”, odnosno servisiranje njemačko-talijanske okupacije, kao i borba protiv četnika i sovjetskih bandita na terenu, dalje od velikih prometnica. Odmah na početku okupacije, Mussolini je oteo pola Dalmacije, pa slijedeće godine preostalu Dalmaciju, Hercegovinu i Bosnu, sve u nastojanju da proširi novo Rimsko Carstvo do nekada rimskog Sirmiuma. Talijanski fašisti bombardirali su ustaške vojarne. Nezavisna Država Hrvatska nije uspostavljena niti nakon pada Italije, iako je tada formalno priključila Istru i Dalmaciju.

Mnoga carstva trajala su milenijima, a Treći Reich sagorio je u nekoliko godina. Ratna NDH, zapravo, nije niti postojala. Bila dobra ili nikakva, bila je zanemariva u odnosu na desetljeća komunističkog terora u “miru”. Nešto se mislim, projekt protiv kojeg se digao sav iskvareni svijet, zasigurno je imao svoje plemenito poslanje. Formiran kao otvoreno društvo, Ustaški pokret je u svojim redovima okupio mnoge Židove, kao i mnoge Hrvate oženjene Židovkama – prva je Jugoslavija provodila žestoku segregaciju protiv Židova. Djeca izbjegla s Kozare prihvaćena su u zagrebačkim i ustaškim obiteljima. Od svih okupiranih zemalja Trećeg Reicha, samo su u Hrvatskoj doneseni ublažavajući aneksi na obvezujuće Hitlerove rasne zakone.

Ustaški pokret značajno je ojačao nakon zvjerskog srbijanskog ubojstva hrvatskih zastupnika u beogradskom parlamentu 1928. godine. Ovih je dana hrvatska država propustila podsjetiti svijet na nacistički pakt Beograda i Berlina, koji nije pao zbog srbijanskog antifašizma, nego u konkretnom državnom udaru u prvoj Jugoslaviji, u režiji Britanaca, odnosno njihove trgovačke mreže.

Vladimir Bakarić javno je priznao, na komunističkoj televiziji, da su se komunisti tada držali po strani, jer nisu znali kamo sve to vodi. Zašto svi predsjednici i svi premijeri RH šute o svemu tome?

Autor: Tvrtko DOLIĆ / 7Dnevno / 7. travnja 2017.

ZADNJE VIJESTI