Milanović ukida valutnu klauzulu u švicarskom franku

Autor: Tvrtko Dolić/7Dnevno/28. kolovoza 2015

Vlada se konačno odlučila provesti konverziju kredita s valutnom klauzulom CHF u eurske blizance, po tečaju i kamati na dan ugovora. Banke će otpisati razliku glavnice kredita. Trošak samog postupka u konverziji pada na banke i samo za taj trošak banke mogu računati na porezne olakšice.

Ministar Boris Lalovac ponovno se iskazao kao tvrd orah. Gospodo bankari, konverziju kredita s klauzulom CHF u kredite s klauzulom EUR provest ćete o svome trošku, a porezne olakšice možete dobiti samo za administrativne troškove u postupku konverzije. Profesor Ivan Lovrinović ne vidi nikakav smisao za porezne olakšice za banke s naslova smanjenja glavnica. Time bi banke danas naplatile svoja nerealna očekivanja u budućnosti, naplatile nešto što i bez konverzije neće ubrati, što je zapravo nerealan plan, opravdanje za pogađanje ispod žita. “Šest smo mjeseci uzalud čekali prijedloge banaka” – kažu nam u Vladi.

Ante Babić prepoznaje izborni potez Milanovića, ali nema primjedbe na ponuđeno rješenje, osim što traži odgovarajuće izmjene Zakona o obveznim odnosima, odnosno suštinske promjene u kreditnim odnosima. Gojko Drljača je svjetski fenomen kao “autonomni simpatizer bankara”. Panično apelira da se pomogne samo onim dužnicima banaka koji su socijalno ugroženi. A društveno su ugroženi svi dužnici banaka. Ugroženi su i oni građani RH koji se nisu zadužili kod banaka. Iznenađujuće negativno reagirala je Miriam Kervati iz udruge Blokirani, koja traži cjelovito rješenje Valde za sve probleme i sve ugrožene društvene skupine. Kao, pomognite svima ili nikome! Bojim se da to nije dobar pristup. Pomognite bilo kome! Damir Novotny ponovno vidi nekakve špekulativne stambene kredite, koji su zapravo nemogući, jer je stan nekome suho zlato, ali zlato nije. Svaki stan ima svoje genetske mane, dječje bolesti, brzo stari i brzo mu pada vrijednost. Hrvatsku Javnost razveselila je i Marijana Ivanov. Veli da nam Vlada šalje krivu poruku. “Ovakva konverzija kredita udaljava nas od zdrave ekonomije.” Gdje vidi zdravu ekonomiju? Ljudi dižu ruku na sebe zbog dugova, a Ivanov prepoznaje negativne efekte u pokušaju Vlade da tome stane na kraj. Kao, građane treba osvijestiti glede kreditnog rizika. Pa, tko se u tom smislu nije već osvijestio? Novotny pita tko će konverziju platiti? Željko Lovrinčević prebrzo zaključuje da će cijena konverzije pasti na porezne obveznike. Porezne obveznike više će uništiti mogućnost da se slučaj Franak prepusti stihiji. Svatko radi ono za što je plaćen, a Boris Vujčić kao guverner HNB-a kuka kako banke gube šest milijardi kuna, skoro milijardu eura, što je njegov pokušaj da banke debelo zarade i na samoj “za njih nepovoljnoj” konverziji. Sve su to perfidne obmane, jer će banke uzeti onoliko koliko ljudi imaju. Konverzija će mnoge otplate učiniti održivima, pa banke s konverzijom ne gube ništa nego dobivaju jako puno.

Parametri konverzije

Dakle, u ponedjeljak se dogodio pravi potres. Vlada se konačno odlučila za konverziju kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku u kredite blizance s valutnom klauzulom u euru. U rujnu će ministar Boris Lalovac poslati u saborsku proceduru zakon s kojim će Vlada nametnuti konverziju svih kredita vezanih na švicarski franak, ne samo stambenih, što se praktično svodi na ukidanje valutne klauzule CHF. Bankama je važno da budu zahvaćeni svi krediti s klauzulom CHF, jer su loši krediti uglavnom oni podijeljeni obrtnicima i poduzećima. Svaki kredit aktivirao bi svog blizanca s klauzulom u euru, po tečaju i kamati koji su na dan sklapanja ugovora vrijedili za eurske kredite, ako ih tako možemo nazvati, jer su banke zapravo isplaćivale kune. Rješenje mora biti jasno u svojoj primjeni. To znači da bi ono realno otplaćeno korigiralo početnu glavnicu u eurima. Naravno da je glavnica značajno manja, pa i odnosu na kredit blizanac, jer je otplaćeno više. Ovakvim rješenje Vlade mnogi dužnici banaka dolaze u mogućnost da zatvore “novi” kredit s nekim još novijim kunskim.

Ivan Kontrec očekuje pad glavnice za trećinu, a Goran Aleksić predviđa pad glavnice i do 40 posto. Goran Aleksić dugo je u problemu Franak, pa je znakovita i dobro došla njegova puna podrška Vladi za ovakvo rješenje. Dakle, prva gruba kontrola konverzije je jednostavna: ako vam glavnica nije pala za trećinu, nešto je vjerojatno krivo aplicirano ili krivo shvaćeno. Primjerice, kredit u visini 150 tisuća švicarskih franaka konvertirao bi se u kredit od oko 90 tisuća eura. Ako je ugovor sklopljen na 30 godina, klijent je nakon osam godina otplate dužan oko 130 tisuća švicarskih franaka, odnosno oko 120 tisuća eura. Ako bi se aplicirali parametri koje je najavila Vlada, glavnica bi pala na 80 tisuća eura, što konvergira prema smanjenju glavnice za trećinu.

Ideja se zasniva na širokoj društvenoj solidarnosti. Banka će biti dužna otpisati razliku u vrijednosti dva kredita blizanca. Pušten je uznemirujući glas da će banke kasirati svoja očekivanja prije nego što bi ih inače naplatile, kroz porezne olakšice na trošak sviju nas, time i na teret onih koji su se zadužili u eurima, time i na teret onih koji su se zadužili s klauzulom CHF. Iako su mediji iz nekog razloga nerealno prikazali smanjenje očekivanja banaka na milijardu eura, moje skromno modeliranje dozvoljava gubitak (očekivanja) banaka do jedne milijarde kuna. U svakom slučaju, nepravedno je da se u cijeloj toj priči neokrznuti izvuku oni koji su na tržište plasirali pokvaren proizvod, a to su banke. Iako to ne žele javno priznati, banke su jako zainteresirane za konverziju, jer će ona učiniti mnoge kredite i njihovu otplatu održivima. Dakle, suprotno mogućnosti da banke podignu tužbe, Javnost se pita koji teret u svemu tome pada na same banke? Zar i one ne trebaju biti solidarne? Sa svojim klijentima! Padaju prijedlozi da se porezne olakšice ipak pojave, ali da se limitiraju na polovicu razlike u odnosu na pridržani tečaj 6,39, kada je on bio iznad 6,39 i na kamatu 3,23 do kraja otplate.

Banke pokušavaju kroz nejasnu terminologiju ubrati još više. Ne govore o poreznim olakšicama za postupak konverzije, nego o poreznim olakšicama za smanjenje glavnice. Tako spominju svoju obvezu plaćanja poreza na dobit za otpisanu vrijednost kredita! Iz banaka stižu dezinformacije da će otpis 10 tisuća eura koštati skoro 17 tisuća eura! Ispada da će banke kroz obračun troškova ubaciti trećeg blizanca na teret države, odnosno sviju nas. Bankari tvrde da Vlada mora usuglasiti svoje rješenje sa Europskom komisijom. Banke su se vodile strategijom odugovlačenja, pa se bojim da će krenuti istim putem, podizanjem tužbi protiv Vlade. Tu UF dobiva prostor za novi aktivistički val. Ono što iritira je činjenica da se na prijedlog Vlade nisu očitovale naše velike banke, nego HUB, udruga nejasne pozicije, u jednoj formaciji koja zahtijeva konkurenciju poslovnih banaka a ne njihovo sinkrono tržišno djelovanje na razini monopola.




Na novi potez Vlade pozitivno je djelovalo rješavanja slučaja Franak u Crnoj Gori. Crnogorci konvertiraju kredite u švicarcu u eurske po početnim parametrima, uz fiksnu kamatu 8,2 posto godišnje. Mađarska je davno riješena. Poljska priprema svojih šest rješenja; spuštanje kamatnih stopa, smanjenje razlike između kupovnog i prodajnog tečaja na šest mjeseci, reprogramiranje obveza za one koji žive u kreditiranom stanu, korektnost prema onima koji podmiruju svoje obveze, restrukturiranje obveza za iscrpljene dužnike, i konverzija kredita u zlote. Srbija ima četiri mogućnosti: konverzija “švicaraca” u eure po tečaju 5 posto manjem od tržišnog, konverzija uz nisku kamatnu stopu, smanjenje kamate bez konverzije, i poček uz balon kredita. Srbijanci su me razočarali, pa je za sve nas bolje da se drže onoga što znaju, a to je kreiranje ratova. Prezaduženi Hrvati vide da je su ove godine bile najbolje za agresiju Srbije na RH i BiH. Slovenija je iznenadila prepuštanjem svog roblja robovlasnicima. BiH, Austrija i Rumunjska okrenule su se pridržavanju kamate na nižoj stopi.

SDP ostaje u izbornoj utrci

Svakome njegov politički kapital. Niko Delić zadovoljan je ponuđenim. Ivan Kontrec otvoreno kaže da će se udruga Franak znati zahvaliti svima onima koji pomognu dužnicima banaka s valutnom klauzulom CHF. Nema tu lijevo, desno, tamo, ovamo. Tko dadne, dat će mu se! Tu su i zaduženi obrtnici, kao i mnoga poduzeća, koja švicarski franak guši ili ih je već uništio. Profesor Ivan Lovrinović nagalašava da bi konverzija u kunske kredite bila bi bolje rješenje, jer HNB ne može braniti ovakvu vezanost kune na euro na dulji rok. Ostaje nam nada da će RH ipak uvesti euro brže od predviđanja na bazi ekonomskih odnosa i propisa EU-a, kroz političku intervenciju Europske komisije. U protivnom možemo žaliti što neće uslijediti konverzija “kredita u švicarcima” u one čiste kunske. Dužnici banaka s klauzulom u euru moraju znati da je konverzija “kredita u švicarcima” uvjet za uvođenje eura u RH. Milanović na krilima Borisa Lalovca i Gordana Marasa postaje prvi protagonist nove izborne utrke.




HDZ ne može jamrati da SDP rješava neke probleme u posljednjoj godini svog mandata. Tko je smetao HDZ-u da nešto učini barem u 8. godini svoje posljednje vladavine? HDZ je spavao dok su banke dužnicima nabacivale omču, pa se bojim da će spavati i ako se krajem godine vrati na vlast, na novim parlamentarnim izborima. Tomislav Karamarko propustio je odlučnije najaviti konverziju kredita s klauzulom CHF ili drukčije rješavanje slučaja Franak, čime bi onemogućio novo poentiranje SDP-a. Da je HDZ bio jasniji, danas bi mogao tvrditi da SDP provodi ono što HDZ najavljuje, ali od toga nema ništa, a veliko je pitanje koliko se HDZ može zamjeriti bankarima. Tko je promašio? Politički vrh HDZ-a ili njegov gospodarstveni tim? Da je naš ekonomski stručnjak Goran Marić dobio veći prostor u svoj stranci, danas bi SDP imao manje izgleda da osvoji novi mandat. Marić traži da se sve aplicira i na obustavljene otplate, jer konverzija smanjuje dug prema banci, pa će neki vjerojatno biti namireni kroz preuzete i/ili prodane hipoteke, čime se gubi potreba da im banke sjedaju na primanja, odnosno da ih i dalje drže u dužničkom ropstvu.

Društvene posljedice

SDP je u posljednjoj godini svog mandata šire ušao u problem kamata. Zatezna kamata za osobe ograničena je na 8,14 posto, čime je postavljen limit i za kamate na kredite. Vlada je fiksirala kamatu na kredite s valutnom klauzulom CHF na 3,23 posto i još je ograničila obračunski tečaj švicarskog franka na 6,39. Zanimljivo je da glavni mediji sinkrono prijedlogu Vlade za slučaj Franak objavljuju pad rejtinga SDP-a, što je bezobrazno i promašeno, jer se anketa odnosi na vrijeme kada je Vlada oklijevala glede problema Franak. Tekstovi u Jutarnjem i Večernjaku malo se bave nesretnim dužnicima banaka, stavljajući u prvi plan interes banaka. Naprotiv, i nakon ovakvog poboljšanja za kredite s valutnom klauzulom u švicarskom franku, mnogi će dužnici banaka ostati u teškim problemima.

U posljednje vrijeme povećao se broj suicida među klijentima banaka koji su se zadužili uz valutnu klauzulu CHF, o čemu je govorio i naš ugledni psihijatar Goran Dodig, poznatiji kao jedan od studentskih vođa u Hrvatskom proljeću. I među dužnicima banaka po klauzuli CHF koji uspijevaju redovno otplaćivati rate javlja se osjećaj besmislenosti takvog bitisanja na rubu egzistencije, uz osjećaj neprihvatljivo visokog gubitka. Brojne obitelji žive na rubu gladi – za rate odlazi sve što preostane nakon što sjednu odvratno visoke režije. Novine se ne kupuju, bacaju se televizori, odjavljuje se telefon. A naše dnevno novinstvo zabrinuto je za banke! Mladi odrastaju u toj atmosferi beznađa, ulazeći u različite socijalne i psihološke probleme, od prostitucije do kriminala, da ne spominjemo koliko djeluje nemogućnost zapošljavanja u struci ili skoro opća suspenzija visokog obrazovanja.

Poremećaji u obiteljima dolaze iz poremećaja u društvu i društvu se vraćaju kao novi poremećaj društva, koje je ovaj put izgubilo svoj smisao, a dobar pokazatelj je pad kupovne moći – plaće odlaze na podmirivanje rata, ali se ne vraćaju u naš prigušeni život, nego se različitim financijskim instrumentima prebacuju u život susjednih zemalja, ovisno o inozemnoj centrali neke banke. Najedanput smo se svi našli u državi kojoj sve dajemo, a ništa nam se ne vraća, pa takva država postaje preskupa – pitamo se koliko netko želi da nam samostalna RH prisjedne. Nadajmo se da će nova odluka Vlade glede valutne klauzule CHF zaustaviti negativne trendove i opću depresiju. Nije sve na razini profita.

Najprije su nam ukrali socijalizam, a onda i kapitalizam. Psihološka strana života zna biti provokator svoje vrste. Nitko nije vratio svoju mladost. Konverzija valutne klauzule neće nikome vratiti onaj kredit s kojim su krenuli, te povoljne uvjete i tu kamatu. U vrijeme zaposlenosti i visoke plaće. Bilo je krasno: kreditna sposobnost visoka, kamata niska, posao i plaća gospodski. Onaj početni tada povoljni kredit mogu ponovno doživjeti samo oni koji ne prihvate konverziju, sve pod uvjetom da franak ponovno padne na niske grane, što odgovara švicarskoj ekonomiji. Švicarska je plasirala goleme količine skupog franka i sada joj paše da ga sruši, da time sruši i vaša potraživanja. Ako će švicarski franak zaista padati, a takve su prognoze, dolazimo do izjave Josipa Tice, profesora makroekonomije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, da bi danas digao kredit s klauzulom CHF. Konvertirate postojeći kredit s klauzulom CHF u kredit s klauzulom EUR, po novom zakonu, a onda tako smanjenu glavnicu zatvorite s novim kreditom u “švicarcima”, koji odmah po isplati pretvorite u eure, još dok je euro jeftin. Neće proći – Vlada će onemogućiti nove kredite s klauzulom CHF.

Autor:Tvrtko Dolić/7Dnevno/28. kolovoza 2015
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.