Luka Stanzl/PIXSELL
Luka Stanzl/PIXSELL

Lako za lažne branitelje, problem su lažni pravaši

Autor: Tvrtko Dolić

Ante Đapić je kopija Ante Đapića.

Lako za lažne branitelje, problem su lažni pravaši. U svega tjedan dana HSP Ante Starčević transformirao se u HSP Ante Đapić, baš u ovo relaksirajuće vrijeme konačnog pada udbaša Perkovića i Mustača. Poplava “ljutih pravaša” treba stvoriti privid prihvatljive kohabitacije ustaša i partizana, pa je onda lustracija nepotrebna. Istodobno poplava desnih koalicija razmrvljuje domoljubnu ponudu. Kako lustrirati same pravaše od udbaške agenture?

Mnoge je zaprepastila inteligentna tvrdnja Daniela Srba da je ujedinjenje pravaša besmisleno. Isto tako, znakovito je da Ivan Pandža bira zajedništvo dvije povijesno legitimne pravaške opcije, a ne njihovo ujedinjenje. Obojica su desetljećima pokušavali objediniti pravaše i branitelje, ali nije išlo. Svaka inicijativa za objedinjavanjem pravaša rodila je novu pravašku stranku, a svaki poziv za političkim i interesnim objedinjavanjem branitelja završavao je formiranjem nove braniteljske udruge. Kada branitelje nije razbijala udbaška agentura, uskakao je bolestan ego, a događa se i nova psihološka pojava: domoljubna ljubomora, o kojoj je progovorio Daniel Srb. Hrvatska Javnost prikraćena je za informaciju da je Hrast osnovan prije 5 godina od strane HSP-a, a danas Hrast zasebno izlazi na izbore, i već imamo dva Hrasta. Pandža je realan – kada neko “biračko” tijelo broji pola milijuna odraslih muškaraca, nakupi se svega.

Glede ujedinjenja pravaša, i Daniel Srb i Ivan Pandža shvatili su kako HSP i HČSP nisu njihova privatna svojina, koju mogu ugasiti kada se sjete, nego povijest koja je neizmjenjiva. “Podjela” na HSP i HČSP dogodila se u 19. stoljeću i to možete ispraviti samo ako načinite vremeplov, otputujete u listopad 1895. i nekako pomognete ostarjelom Anti Starčeviću da ovaj svijet napusti godinu dana ranije. U tome smislu napisao sam tekst blasfemičnog naslova: “Kako ubiti Antu Starčevića?” Ne treba osnivati novi HSP svaki put kada HSP ili HČSP ode u krivo, jer su padovi pravaša programirani – “hrvatska” država već 25 godina rastura pravaše. Time je definiran 1. pravaški aksiom za pravašku znanstvenu diciplinu: HSP i HČSP ne mogu se ujediniti, nego samo koalirati, što se na ovim izborima dogodilo. Ako se jednog dana poboljša izborni zakon u smislu da onemogući prijeizborno koaliranje, svi pravaši mogu se dogovorno pojavljivati na jednoj listi, za jedne izbore na listi HSP-a, a za slijedeće na listi HČSP-a. A možda će to biti nepotrebno, ako smanjimo izborni prag.

Problem su pravaške opcije bez povijesnog legitimiteta, kao i male demokršćanske stranke. Sve takve trebale su se za ove izbore suzdržati ili se pojaviti na koalicijskim listama HSP-a i HČSP-a, što je ponuđeno svim autonomnim osobama na našoj političkoj sceni, pa je u tome smislu poslana prihvatljiva ponuda i Dobroslavu Paragi i Željku Glasnoviću. Ostalo pravaštvo je kupus, proizvodnja nereda, odnosno razbijanje pravaštva. Ante Đapić navodno je stigao u HSP unutar zadaće proizvodnje nereda. Stigao je iz okruženja koje su kontrolirali Josip Manolić i Josip Perković. Ruža Tomašić je te 1991. radila u osiguranju Stipe Mesića, gdje je u rujnu čula zapovijed za smaknuće Ante Paradžika, zapovjednika HOS-a, koji se suprotstavio nastojanju vrha RH da se Vukovar što prije preda. Ruža je najavila da će razotkriti hulju koja je zapovjedila ubojstvo Ante, na je tome obećanju izgradila uspješnu pravašku i sveukupnu političku karijeru, ali je završilo po onoj narodnoj: obećanje ludom radovanje. Noćas nisam oka sklopio od same pomisli da je ubojstvo Ante Paradžika zapovjedio Branimir Glavaš. Nemoguće? Kog vraga zajedno peku ovih dana? O Stipi Mesiću i njegovim petljanijama Ruža profesionalno šuti. Koja je to profesija? Ubojstva i zloporabe zakonski smo obvezni prijaviti.

Prisjetimo se da je Dobroslav Paraga pukim slučajem izbjegao atentat na Antu Paradžika, pa je dvije godine kasnije “smaknut” od strane Ante Đapića, na “saboru” stranke u Kutini, kada su hrvatske tajne službe sklonile na stranu čelnike HSP-a koji su bili skloniji Paragi nego Đapiću. Neki događaji bili su uvod u pad Vukovara, a drugi u veleizdajnički sporazum Z4, koji se pravda kao naš obavještajni uspjeh, a tada niti “pročitani” Slobodan Milošević nije znao što će drugi dan napraviti. Vrag uvijek ostavi svoju vizitku: da je Paraga zaista smaknut, pravaška scena bila bi siromašnija za njegov HSP 1861. Ne smijemo previdjeti da je Ante Đapić učinio sve da se što prije pomirimo sa svirepim ubojstvom Blaža Kraljevića, zapovjednika HOS-a u BiH.

Kuda otputovati ako se dokopate vremeplova? U 1941. ili u 1945. godinu? U 1895. ili stoljeće kasnije? Imamo neobičnu situaciju da ovih dana desnicu razbija predsjednik stranke koja se nazvala “Desno”. Vrijeme je da Ante Đapić osnuje stranku “Lijevo”. Gajili smo nadu da se Ante Đapić promijenio na bolje, ali je to onaj isti “copy-paste” destruktivac iz 90-tih, koji je za sebe izjavio da je toliko pokvaren da se sam sebi gadi.

Autor: Tvrtko Dolić

ZADNJE VIJESTI