Goran Stanzl/PIXSELL
Goran Stanzl/PIXSELL

Koalicija Pomak prosvjeduje protiv Oreškovićeva samovlašća

Autor: Tvrtko DOLIĆ/ 7 Dnevno/ 26. kolovoza 2016.

Mnogi su Hrvati ovih dana zabrinuti zbog jasnih pokazatelja prikrivenog državnog udara. Primjerice, sutra će nas kod legitimne njemačke kancelarke Angele Merkel privatno zastupati “naš” opozvani premijer Tihomir Orešković, pod opravdanjem da je pozvan na osobnoj razini

Daniel Srb i Ivan Pandža izrazili su svoju duboku zabrinutost za pravne stečevine Hrvata u Lijepoj našoj. Kako rekoše u koaliciji Pomak, bivši premijer Tihomir Orešković i prije opoziva u Hrvatskom saboru bio je ustavno obvezan voditi vanjsku politiku uz pomoć MVP-a i samog ministra Mira Kovača, pa i uz svu suradnju s oba potpredsjednika Vlade RH, jer bi svi ostali resori trebali biti isprepleteni s vanjskom politikom. Problem je što Hrvatsku vode oni koji ne znaju što hrvatski pleter znači. Nikada neće shvatiti poruku pletenica djevojčica bačenih u Hudu jamu. I još je Orešković trebao prihvatiti sukreiranje naše vanjske politike zajedno s predsjednicom RH i odgovarajućim saborskim odborom. Imali smo Oreškovićevo suprotno ponašanje, a nakon njegovog opoziva sve se odvija na razini neobjavljenog državnog udara. Opozvani Orešković jednostavno je opozvao narod. Kod nas narod bira čelnika, a onda On bira narod. Hrvatski sabor sam se raspustio. Demokratski opozvani “demokratski” premijer nakon opoziva vlada apsolutistički. Ovdje bih dodao da se Timov Tim ne podudara s granicama RH – više je riječ o vojnim oblastima JNA. Pometnja je totalna, jer na vanjskopolitičkom planu posve samostalno i netransparentno djeluje Stipe Mesić i njegov opaki Tim, kojega šlepa iz Jugoslavije, Pokreta nesvrstanih i svih tih diktatura. Prisjetimo se kako je Stipe Mesić letio o našem trošku, na sve strane, pa i do Moskve i Pekinga, u nastojanju da spasi Muammara Gaddafija. Gledano objektivno, Mesić je ispao u pravu, ali znamo da nije spašavao Gaddafija zbog ravnoteže na Mediteranu, nego zbog crnih operacija Ine, a možda i zbog svoje osobne hrpice, koju je mogao zgodno skrivati kod svog “nesvrstanog” prijatelja. Gaddafi je čuvao jednu od jugoslavenskih partijskih crnih kasica još od vremena Crvenih brigada, koje su se znale skloniti u “nesvrstani” Beograd i “nesvrstani” Zagreb, na putu do sovjetske terorističke baze u Sofiji, ili one u “nesvrstanom” Tripoliju. Ovih dana Stipe Mesić ponovno leti u Kinu, a kakav nam otrov kuha saznat ćemo tek kada nas njegova sovjetska alkemija dotuče. Jednostavno rečeno, jedan državni udar bio bi podnošljiv, ali je Hrvatska zapravo izudarana.

Orešković ne konzultira niti čelnike stranačkih koalicija, koje će za mjesec-dva dati mandatara za novu vladu. Ovdje pravašima ne možemo predbaciti bolesnu taštinu umišljenih izbornih pobjednika. Pravno i demokratski gledano, nisu dopuštene pretpostavke da će izborni pobjednik biti ova ili ona koalicija – iznenađenja su uvijek moguća, a u istinskim demokracijama i poželjna. Pola milijuna lažnih birača još uvijek je skriveno u popisima – izbori se namještaju i to je osnovni razlog zašto imamo osjećaj da u ovoj zemlji Hrvata i katolika takvih zapravo nema. To je pravi razlog zašto pravaši ne mogu prijeći izborni prag. A iznad antitotalitarističkog Hrvatskog sabora trebao je biti samo dragi Bog, a ne nekakav “opozvani premijer”. Hrvatski sabor saziva se samo za ušminkana civilizacijska očitovanja, poput onoga u utorak, kada se Željko Reiner izjasnio protiv totalitarizama bilo koje vrste. Kao, komunistima se nije sudilo za njihove zločine? Što je sa zločinima orjunaša, partizana i/ili sovjetske agenture? Osim toga, ustašama se nije sudilo. Pobijeni su bez suda, kao i mnogi civili, kao i mnoga djeca, samo zato što su bili Hrvati. Ne mogu se poopćenim rezolucijama sakriti pletenice hrvatskih djevojčica, koje su komunisti i partizani žive zazidali u Hudu jamu. Reiner pokušava prikriti da je HDZ s takvim zločincima ušao u proces “pomirenja”, koji je završio tako da je preživjela rodbina žrtava prezadužena, a rodbina ubojica vlada i još danas uživa u privilegijama stečenim na zločinu. Agresorske srbijanske optužnice za hrvatske branitelje naručila je peta kolone, koja se navikla vladati kroz represiju i sijanje straha.

Otvorena suspenzija prava

Pravnici i pravaši koalicije Pomak napominju da pravna znanost priznaje kao jak argument pozitivan duh zakona, u smislu da se jezični konflikti nekog zakonskog teksta moraju rješavati unutar njegove pozitivne namjene, koja se jasno specificira prilikom donošenja bilo kojeg zakona. Bivši premijer Tihomir Orešković i njegova vlada regularno su opozvani u Hrvatskom saboru (!) i to se ne može relativizirati pomoću loše napisanih zakona. Neka postojeća vlada može postati tehnička u novoj izbornoj kampanji za redovne izbore, a ne nakon što je uredno opozvana, nakon što joj je Hrvatski sabor jednoglasno uskratio povjerenje. Zašto je RH ispod razine najgoreg poduzeća? Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović bila je dužna objaviti pravni konflikt i imenovati tehničku vladu neovisnih stručnjaka. Preuzeti odgovornost! Bivši neopozvani predsjednik Ivo Josipović to bi s guštom učinio, da je osvojio još jedan mandat. Nacija se suočila s neugodnom činjenicom da bi HDZ glatko dobio prošle parlamentarne izbore da se birači nisu ispuhali protiv komunjara tijekom predsjedničkih izbora. Vjerovali smo da je KGK spas, a zapravo je nesvjesno donijela blokadu sustava, pa i pad Tomislava Karamarka.

“Imamo stanje konstruiranog državnog udara. Opozvani Orešković i Tim samovoljno donose odluke od strateškog značaja za Hrvatsku, sve na našu štetu” – već rezignirano ponavlja Daniel Srb. “Izborne ankete nisu zakonski propisi, niti bilo kome daju legitimitet. Sve opcije u ovim parlamentarnim izborima trebaju biti pravovaljano informirane i konzultirane. Tko proizvodi sve te stranke i sve te koalicije, neka se s njima bavi! Ako hrvatski narod progleda pa konačno glasa za HSP i obitelj, hoćemo li na jesen preuzeti odgovornost za neku drugu, nama posve nepoznatu “državu” i posve suprotnu situaciju od ove koja nam se prezentira? Kao kada u nekom nogometnom klubu novom treneru kažu da treba osvojiti naslov, i da polovici ostalih Timova duguje bodove za neispadanje u prethodnoj sezoni. Nedopustivo je da naša javna televizija, koju svi plaćamo, nastupa s komercijalne pozicije gledanosti, jer je prva obveza naše javne televizije objektivno informiranje svih stanovnika ove zemlje, uključujući i one koji nisu TV pretplatnici. Riječ je o javnom servisu koji ne može biti u funkciji promocije određenih stranaka“ – prosvjeduje predsjednik HSP-a, koji kao pravnik i pravaš mora braniti vladavinu prava, pa mu preostaje biti plačimačak, a Javnost hitno traži grubu pravdu. Nameće mi se jedan zaključak. Prije nego što je obranio zemlju, HOS je trebao zauzeti Zagreb. Sučeljavanje Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića bilo je zagledanje iste osobe pred zrcalom. Jedan je Tim izvršavao ubojstva, a drugi je zapovjedao ubojstva. Jedan Tim izvadi pištolj, a ono je drugi likvidator. Jedan se počešlja, a ono je i drugi uredan i zalizan, “mlad, visok i lep ko Titova slika”. Kome je Plenković svjetonazorski bliži? Zlatku Hasanbegoviću ili Marinu Blaževiću, koji je kreirao Olivera Frljića? Naravno da bi TV-sučeljavanje ostalih opcija donijelo gledanost, ali ono izostaje i tu dolazimo do činjenice da je ova država korumpirana sve do institucija koje bi korupciju trebale razotkrivati.

Stranke su iste, a ljudi su drukčiji

U koji god resor dirnete, korupcija naprosto navire. “Ovih smo dana vidjeli kako za pitanja zdravstva potpuno nekompetentni tehnički ministar Tomislav Tolušić onako od oka, s uredskog balkona, određuje gdje će se graditi nova dječja bolnica, značajna za Zagreb i za cijelu Hrvatsku, na svoj način presudna glede uspješnog liječenja oboljele djece.” – kažu mi u viteškom taboru Ivana Pandže. “Široki prostori oko bolnice Dubrava, u zdravom susjedstvu Maksimirske šume, brzo dohvatljivi sa Zagrebačke zaobilaznice, ostaju prazni, a interesne skupine nameću gradnju nove dječje bolnice u gradskom centru, baš između prometnih čepova.” Zdravstvo troši 23 milijarde kuna, 20 posto našeg proračuna, i nije svejedno kako se ta sredstva troše – slično se izrazio i profesor Ivan Lovrinović iz koalicije Jedina opcija. Dodajte svemu tome utržak privatnih klinika i ordinacija, kao i lijekove i terapeutske supstance i naprave, privatno kupljene u ljekarnama i dućanima medicinske opreme, pa onda pogledajte koliko nam zdravstvo uzima a koliko vraća natrag. Prevencija? Ma dajte, molim vas, imamo duge liste čekanja za one s postavljenom dijagnozom. Opozvani premijer radi što hoće, a stigao je iz farmaceutske industrije! I nitko se ne buni! Zašto bi to trebalo zanimati ljute pravaše Ivana Gabelice? Pa, sama ta triper situacija slika je jednako bolesne Hrvatske, i jednako bolesnog stanja samosvijesti u Hrvata. Pravaši su danas svjesni korupcijskog prožimanja cijelog našeg života, da starčevićanstvo mora biti put u sveukupno ozdravljenje. Pravaši ne mogu više ostati strogo ideološki usmjereni, jer se ljudi i narod mijenjaju.

“Resore nam mjesecima praktično na crno vode likovi koji ne znaju što je to obitelj, koji ne prepoznaju demografske probleme ove zemlje” – buni se Mate Knezović, predsjednik Obiteljske stranke, koja je prisiljena nositi veći “obiteljski” teret zbog izbornog suzdržavanja pokreta U ime obitelji, s kojim je Obiteljska stranka usko surađivala. Stranke i stranačke opcije traju desetljećima, neke i stoljećima, a populacija se suštinski mijenja. Što je današnja hrvatska obitelj? Što je ostalo od obiteljskog zajedništva i pojedinačnog odricanja u korist najbližih? Tamo gdje je to imovinski moguće, obitelji su se pretvorile u hotele za samce – svako dijete zatvara se u vlastitu sobu i gleda neku važnu nacionalnu utakmicu u potpunoj samoći, a mreža ne pokriva kuću nego je vanjska, opako okrenuta protiv svake organske solidarnosti. Postoji teorijska vjerojatnost da se jednog dana djeca sretnu na hodniku, kada izlaze iz stana ili odlaze do toaleta, ali je i takva mogućnost eliminirana jer jednostavno prođu jedno pored drugoga – stalno vise na mobitelima, a iz ušiju im vire slušalice. Izvanzemaljci su tu, među nama! Roditelji su uglavnom logističari, koji mogu dati, ali ne smiju nametati obveze. Vaše nezahvalno dijete može vas prijaviti za zlostavljanje! Brak je ustavno definiran kao zajednica muškarca i žene – što je obitelj?

Strašna je ta svijest da ste obranili državu koja je danas vaša nacionalna sramota. Za Jugoslavije smo se tješili da smo okupirani. Na što se možemo izvaditi u ovakvoj SRH/RH? Peta kolona? Dobro, a gdje je naš gerilski pokret protiv pete kolone? Stalno govorimo o istim braniteljima. Zar u ovih 25 godina nismo trebali imati više generacija branitelja. HOS-ovci su nekakvi prvoborci, ratne brigade druga generacija, ustanici i ustaše nakon abolicije četnika trebali su biti treća generacija, teroristi proizvedeni privatizacijskom pljačkom četvrta generacija, odnosno postrojba za strijeljanja, i tako dalje. U samačke hotele pretvaraju se i braniteljske obitelji, koje su postale disfunkcionalne već zbog svih tih problema u koje su zatvorene već četvrt stoljeća. Pola milijuna najvitalnijih Hrvata bačeno je u ralje rezignacije i očaja. Mnogi su digli ruku na sebe, umjesto da ponovno nabave oružje i preuzmu vlast. Problem je što to mogu provesti samo pravaši, a oni moraju braniti vladavinu prava, pa smo i u tome smislu u potpunoj blokadi. “Ne mogu naši branitelji, njihova djeca i svi mladi ove zemlje prestati živjeti dok se ne formira nova vlada” – nezadovoljan je i uvijek umjereni, odmjereni i strpljivi Željko Cvrtila, predsjednik Akcije za bolju Hrvatsku. Nakon Domovinskog rata, za nas je bilo najjeftinije da branitelji postanu nova društvena oligarhija. Milom ili silom, onako kako su to 1945. proveli orjunaši, velikosrbi i sovjetska agentura. Druga prihvatljiva opcija bio bi novi Križni put. Nakon što su branitelji razoružani, trebalo ih je sve likvidirati. I tako rasteretiti proračun. Tko treba razoružane branitelje? Možda je potencijalne branitelje trebalo pospremiti i prije Domovinskog rata, jer bi izravna i otvorena okupacija Hrvatske bila jeftinija i podnošljivija. Ovako financiramo dvije države, jednu podređenu hrvatsku, za prljave poslove i za one nezaposlene i one slabo plaćene, i drugu vladajuću, petokolonašku i/ili labradorsku.

Originalni Vinko Vukadin voditelj je izborne kampanje Pomaka. Predstavlja HSP, HČSP, Obiteljsku stranku i Akciju za bolju Hrvatsku kao ozbiljnu i odgovornu ponudu u političkom centru i desno od njega. Zapravo je prvotni HSP bio izrazito ljevičarska stranka, koja je u svome izvornom vremenu uzdrmala “monarhističku demokraciju”. Pomakovci su pokušali sve da se izbori ne svedu na “obračun partizana i ustaša”, ali su HDZ i SDP jednostavno nametnuli dvojbu “Mi ili Oni” kroz kopiranje stranačkih i koalicijskih programa, pa je besmislena polemika o ekonomiji i sličnim problemima. Kod nas je postao običaj da sve stranke daju slična predizborna obećanja, pa se sve ipak svodi na prividan ideološki profil stranke ili koalicije. Čak i na razini Unije, Hrvatskoj je dopušten samo pomak prema dolje.

Autor: Tvrtko DOLIĆ/ 7 Dnevno/ 26. kolovoza 2016.

ZADNJE VIJESTI