Nikola Cutuk/PIXSELL
Nikola Cutuk/PIXSELL

Kada će konačno prestati provokacije Srpske pravoslavne crkve?

Autor: Tvrtko Dolić / 7dnevno / 16. rujna 2016.

Kao što je lažni Pokret nesvrstanih bio instrument beogradskog i sličnih režima, slično se pokušavaju upregnuti i “nesvrstane” autokefalne crkve Bliskog istoka, za potrebe jedne agresivne “kršćanske” religije, koju smo već upoznali kao mati-kazamati

U zemlji koju već stotinu godina optužuju za fašizam i stalnu novu i goru fašizaciju, događao se i događa samo jedan fašizam, onaj velikosrpski. Nijedan rat nije završio, jer je srpska i srbijanska agresija na hrvatske zemlje stalan proces. Srpstvo i svetosavlje kombiniraju vojno djelovanje, petu kolonu, specijalni rat, “duhovno” i ideološko uznemiravanje, sve unutar njima ugodne i nama preskupe obrnute diskriminacije, koja nam ne donosi mir nego reokupaciju. Premijer i predsjednik Srbije pobočnici su četničkog vojvode, a ovaj smo se podsjetili na osobni memorandum malog Slobe, srbijanskog ministra vanjskih poslova: “Pobij, okupiraj, dovedi UN, čekaj 5 godina i eto nove, treće Jugoslavije”. Kao i uvijek, teren za agresiju priprema Srpska pravoslavna crkva, koja nastupa bizantski prijetvorno i labradorski mirotvorno, ali ne u smislu da se konačno javno pokaje za svoju protuhrvatsku i antikatoličku misiju zapadno od Drine, nego nam servira svoje nekonzistentne fantazije o stradanjima najbrojnijeg naroda. Znate, nekada su Hrvati, Albanci i Bugari bili brojniji narodi od Srba, ali su se eto Srbi namnožili kroz genocide nad njima.

Podmukla igra „vasionskog svetosavlja“

Srbi su se ove godine dosjetili kako u svoje vasionsko svetosavlje upregnuti ostatke slavne Carigradske patrijaršije, danas samo jedne od kršćanskih konfesija u turskoj i islamskoj metropoli Istanbulu. Instanbulskog patrijarha, koji se predstavlja kao “prvi među jednakima”, srpska “crkva” promovira u nekakvog pravoslavnog antipapu, pod uvjetom da u Zagrebu, Jasenovcu i Hrvatskoj prepozna milijunska stradanja srpskog naroda i srpskog kršćanstva. Pretovareni Grk Dimitrios Arhondonis kao nekakav novi apostol Bartolomej Prvi iliti Alfa iskazao je svoje osobno nepoznavanje religije kojoj se stavlja na čelo. Kršćanske misonare Kirila i Metoda, koji su djelovali u 9. stoljeću, prije crkvenog raskola, Arhondonis je nazvao pravoslavnima. Da vas podsjetim, u to vrijeme nije postojala nikakva Srbija, niti srpska nacija, niti bilo kakva srpska crkva. Srbe je tek tada Carigrad oblikovo kao narod, u smislu političkog odgovora na hrvatsko priklanjanje Rimu, sve nakon Kirilove smrti. Prije Branimirovog prelaska u rimsko feudalno stablo, svu komunikaciju prema Carigradu nosili su hrvatski kraljevi. Hrvatski takozvani knezovi, koje nam podmeće peta kolona u nekim našim znanstvenim disciplinama, bili su uvaženi kraljevi u carigradskom feudalnom stablu.

Ne postoji nikakav povijesni ili kršćanski dug Carigradske patrijaršije prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, koja je početno formirana na planu širenja Carigradske patrijaršije, da bi se ubrzo plemenski odmetnula i umjesto Hristosa kao Paraklita Alfu postavila Rastka Nemanjića. Ovo današnje priznavanje stare srpske veleizdaje Bizanta kroz promociju istanbulskog Bartola u pravoslavnog antipapu bilo bi smiješno da se iza svega toga ne valja nova agresija na hrvatske zemlje i na Crkvu u Hrvata. Možemo reći da je antička Carigradska crkva spala na najniže grane u svojoj dugoj povijesti. Srpsko kršćanstvo kreirano je kao istura Carigradske patrijaršije, a danas je Carigradska patrijaršija u funkciji Srpske pravoslavne crkve. Zar istanbulski kršćani nemaju druge brige? Dok su svima puna usta ekumenizma, u subotu je srpski antipapa Dimitrios Arhondonis posjetio Jasenovac zajedno s Miroslavom Gavrilovićem iliti Irinejem iz Čačka. Predvodili su nekakvu nekromansku crnu misu, koja nema blage veze s bilo kakvim kršćanstvom.

I sve to na prvi dan Kurban bajrama

Kako se koordiniraju interesi? Pa, sve se događalo na prvi dan Kurban bajrama, kada se muslimanski hodočasnici kreću prema Svetom kamenu u Meki. Tako su “pravoslavci” pogurnuli u drugi plan veliki islamski blagdan i još relativizirali srpski i srpsko-pravoslavni pokolj nad muslimanima Srebrenice. Sve je to na svoj način povijesno nekorektno, od strane Srba i Arhondonisa prema Turcima, jer su sve autokefalne crkve, one koje nisu priznavale autoritet pape, uživale svaku toleranciju turske Porte. Turska je podržala Srpsku pravoslavnu crkvu i pripadnu naciju kao neprijatelje Rima. Neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj. Slično se ponašaju europski protestanti i Anglikanska crkva. Iza svega se valjala i valja opaka borba protiv Katoličke crkve i prateća što turska što srpska okupacija hrvatskih zemalja.

Dok u Istanbulu dnevno ginu stotine ljudi, u Zagrebu je Arhondonis nazočio “znanstvenom skupu o jasenovačkim žrtvama”. Sve se prašilo od ustajalih “znanstvenih” teza, koje kod normalnih ljudi doslovce izazivaju povraćanje. Ima i znanstvene fantastike. Vrijeme se prostorno pakira u pravoslavnu bogomolju, kao u filmu “Intelstellar” Cristophera Nolana, pa svi umrli Srbi, prirodno i natprirodno, dolaze iza jednog zida srpskog manastira u Jasenovcu. To je fantastično! Klekneš i osobno te blagoslovi originalni Rastko Nemanjić! I gle, stvarno, u samo jednom zidu grobnice nakupilo se 1,7 do 2,7 milijuna umrlih Srba. I sve je to ipak u prostorno pakiranom Jasenovcu! Jako je zanimljiva sva ta starobizantska prijetvorna fantastika, koja u konačnici prodaje topovsku agresiju pod kršćansko pomirenje. “Pobij, okupiraj, dovedi UN, čekaj 5 godina i eto nove, treće Jugoslavije”. Zapravo, evo nove Velike Srbije. Evo novog povratka Hrvata u barbarsko doba. Kada će se konačno otvoriti tema progona Židova u svim Jugoslavijama i u svim Srbijama? Niti na zapadnoj “katoličkoj” strani nećete naići na razumijevanje, jer je Hrvatska trn u oku Talijana i talijanskih struktura u Katoličkoj crkvi, na čelu s argentinskim Talijanom Jorge Mario Bergogliom, koji ovih dana važe našeg blaženog kardinala Alojzija Stepinca, a kao “antifašističkog papu” prepoznaje onog svog prethodnika koji je uvažavao Mussolinija i odbio priznati NDH kao smetnju obnovi Rimskog Carstva. Trenutno imamo dvojicu ekumenskih papa i novog ekumenskog antipapu, a ono se kršćanski ponori stalno produbljuju. Kada vidim što nam dolazi sa srpskim kršćanstvom, veseli me konačna pobjeda islama.

Alfa i Zurrof u vražjoj apokaliptičkoj Omega kuhinji

Istanbulski Bartholomaios Alfa u vražjoj je apokaliptičkoj Omega kuhinji dulje vrijeme. Upravo je on odnio prosvjedno pismo Gavrilovića alias Irineja papi Franji, ono protiv kanonizacije blaženog Alojzija Stepinca. U Zagrebu je diplomatski nimalo pristojno i bizantski uzvišeno izjavio: “Nalazimo se u gradu gdje je mnogo Srba, i ne samo Srba, ostavilo svoj posljednji dah, postavši mučenicima s jedinstvenom optužnicom i pretpostavkom njihove različitosti, što je kod Srba posebno bio njihov pravoslavni identitet.” Je li tom “pastiru” palo na pamet da stoluje u Carigradu koji je postao Istanbul, u nekadašnjem središtu svijeta, u antičkoj i svjetskoj metropoli u kojoj su još za kršćanske dominacije usmrćeni milijuni nevinih ljudi i cijeli narodi, kao i cijele religije? I cijele kršćanske konfesije! Tamo su razapinjali biskupe i patrijarhe! A da Bartol Alfa klekne na beogradskom Sajmištu? Ili nam kaže neku kršćansku osudu ne tako davnog masovnog silovanja katolkinja i muslimanki od strane pravoslavaca, za vrijeme srbijanske agresije na RH i BiH? I, što bi to bio neprekidni (!) pravoslavni identitet? Takozvane “pravoslavne” nacije na Balkanu formirane su milenijum godina nakon Isusa, kada je već sam Hristos zaboravio kakvu je zadaću obavio za svog davnog boravka u antičkoj Galileji. Arhondonis je naglasio da se u Crkvi danas slavi posebna kategorija mučenika od vjerskog etnofiletističkog fanatizma, bolesnog šovinizma i nečovječnog rasizma, koji su žrtve nacističkog režima. Zločine četnika nije spomenuo, kao niti ono svećenstvo “mučeničke” srpske religije, koje je zločine blagosiljalo, kao niti svećenike SPC-a koji su osobno sudjelovali u klanjima drugog i drukčijeg – neki od njih proglašeni su mučenicima. “Srpski novomučenici imaju apostolski karakter” – blasfemično je izjavio Arhondonis. Usput je Efraim Zurrof ponovio neke svoje stare i nabacio nove teze.

Dimitrios milijun i prvi ili Bartolomej Prvi, kako hoćete, služio je liturgiju u Jasenovcu, ali kao i vrh Srpske pravoslavne crkve, niti u jednom od deset sabirnih logora u Srbiji – ti odurni srbijanski kazamati za Drugog svjetskog rata prednjačili su po nečistoći, nasilju i ubojstvima, a slično se ponovilo i tijekom srbijanske agresije na RH i BiH. Ubijeni Hrvati u Srbiji vode se pod nestale, da se naši susjedi ne osjete prozvanima. A dobro, zašto su nestali u Srbiji? Zalutali su na migracijskoj ruti? Doslovce, za vrijeme Drugog svjetskog rata, kao i u vrijeme srbijanske agresije na RH i BiH, bile su to staje za zaraženu stoku, koja čeka smaknuće i bacanje u neku mrljinu za crkotine, za potrebe etničkog čišćenja nad katolicima i muslimanima, a prividno da se tako namire pravoslavni “mučenici”, a i takvo “opravdanje” može se okotiti samo u glavi fašističkog velikosrpskog zločinca. Toga nema niti u hororima. Svjetska povijest, ona izvan velikosrpske kampanje, prepoznaje u skupini glavnih logora beogradsko Sajmište, Šabac i Niš, odmah uz kazamate poput Auschwitza. Prva Jugoslavija je početkom 1941. ušla u pakt s Hitlerom, pa su se tada pojačali progoni Židova, koji su u toj “srpskoj Jugoslaviji” bili izloženi i rasnim segregacijskim zakonima, da bi se pakt izjalovio a Beograd ipak postao “prvi Judenfrei grad u Europi”. Nema razumnih granica za agresivno svetosavlje – od Grčke su Srbijanci tražili Solun, pa su Grci kao odgovor tamo proveli suđenje Crnoj ruci. Kada će Hrvatska pokrenuti sličan proces? Je li Beograd “očišćen od Židova” još prije travanjskog rata? Možemo li, u skladu sa srpskom i srbijanskom politikom, travanjsku agresiju Hitlera i Mussolinija na prvu Jugoslaviju nazvati građanskim ratom? Zar srpska vlada prve Jugoslavije nije dragovoljno ušla u pakt s Hitlerom? Ovo napominjem da Srbi konačno shvate kako se Mi osjećamo kada Oni svoju fašističku agresiju na RH i BiH pokušavaju prikazati kao građanski rat u hrvatskim zemljama.

A kad će se SPC suočiti sa svojom ružnom prošlošću?

Naš matematičar akademik Josip Pečarić iskazao je zdrav refleks glede jednog nekorektnog pokušaja predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Naime, KGK se usprotivila uvećavanju jasenovačkih žrtava od strane Arhondinisa i Gavrilovića, ali je to iskoristila da se očituje protiv revizije partizanske, zapravo četničke “istine” o Jasenovcu i NDH. Jezik je ipak bio neprimjeren. Predsjednica Kolinda je za brojku od 700 tisuća žrtava u Jasnovcu izjavila kako je to pretjerivanje. Zar samo pretjerivanje? Evo je na čelu RH godinama, a ista predsjednica tolerira ime ratnog zločinca Tita na najljepšim hrvatskim trgovima. Nije uništila Titovu bistu na Pantovčaku, nego ju je preselila u muzej! Kada sve zbrojimo, na Pantovčaku se stalno smjenjuju “partizani”. Postavlja se pitanje koliko funkciju predsjednika RH mogu obavljati osobe koje se ne snalaze u hrvatskoj povijesti. Svojim neznanjem nanose nam nepopravljivu štetu. Kada se već tako uporno i ponovno postavlja fokus na NDH, potrebito je još jedanput naglasiti nekoliko činjenica, koje su raspakirane preko noći, nakon sloma prve Jugoslavije. Ustaše su prije rata imali protiv sebe Jugoslaviju i njene štićenike, uključujući sve njihove tajne službe i tajne organizacije. Za vrijeme Drugog svjetskog rata pridodalo se sve zlo onog svijeta: nacistički carski okupator, konkurentno talijansko carsko okupiranje Dalmacije sve do Sirmiuma, velikosrpske četničke horde, velikosrpski usmjereni pravoslavni svećenici, sovjetska agentura, domaći orjunaši i sva ta nesreća jednog svjetskog rata. I uz sve to, namjesnički “ustaški” režim morao je održavati sve servise za okupatorske postrojbe, pa i cijelu državnu administraciju NDH, kao i domobranstvo i elitne ustaške postrojbe, kojima je bilo zabranjeno ulaziti u talijanske “krajine” i na talijanske “slobodne” teritorije. Sve to bili su ustaše i više od toga, ako imamo u vidu da su preko noći morali formirati novu administraciju, donijeti nove zakone, prihvatiti one nacističke rasne, vratiti u upotrebu korienski pravopis, ako imamo u vidu njihovo početno okupljanje protiv velikosrpske jugoslavenske diktature, nakon pokolja nad hrvatskim zastupnicima od strane velikosrpske Crne ruke, u beogradskom parlamentu, ako imamo u vidu Velebitski ustanak i druge pokušaje oslobađanja od srpske i jugoslavenske okupacije. Nisam ovakvim otklonom ublažio ustaško razdoblje, kako spominje Efraim Zurrof, nego to nije bilo ustaško razdoblje, nego stradanje Hrvata, na kraju i pokolj nad ustašama i nevinim hrvatskim izbjeglicama, o čemu svjedoče pletenice hrvatskih djevojčica u Hudoj jami. A četnici nisu bili ništa drugo nego najgori koljači. Pljačkaj, otimaj, žderi, kolji, krivotvori, podmeći! Ništa drugo! Već 150 godina! Kada će se konačno Srbi, Srbijanci, SPC i neke druge istočne crkve suočiti sa svojom vlastitom ružnom prošlošću?

Autor: Tvrtko Dolić / 7dnevno / 16. rujna 2016.

ZADNJE VIJESTI