Patrik Macek/PIXSELL
Patrik Macek/PIXSELL

Hrvatska kultura zapravo je stolica

Autor: Tvrtko Dolić / 7dnevno / 28. listopada 2016.

Sačuvaj me Bože srpskog junaštva i hrvatske kulture - izjavio je Miroslav Krleža. Kroz šport i kulturu peru se veliki novci. Zlatko Hasanbegović odlazi jer se nije potvrdio kao dovoljno korumpiran. Nije shvatio čemu služe „kultura“ i ministarska stolica

KRAĐA STRANAČKOG PROFILA

Hasanbegoviću, uništio si pravaštvo!

Zahvaljujući lažnim ustašama poput Zlatka Hasanbegovića, Stiva Culeja, Željka Glasnovića i Brune Esih, pravaši su ostali ispod izbornog praga. Njih četvero moraju vratiti dug naciji, recimo tako da uđu u neku pravašku stranku i tako sačuvaju tradiciju pravaške prisutnosti u Hrvatskom saboru. Još bolje, ima ih više nego dovoljno za pravaški klub zastupnika. Tko je pravaš u Hrvatskom saboru, neka to javno potvrdi. Isti mogu osnovati zaseban pravaški klub zastupnika kao jezgru zajedničkog pravaškog pokreta, kojemu bi se pridodale sve postojeće pravaške stranke. Ima samo jedan problem – jesu li ti ljudi zaista hrvatski domoljubi i pravaši, ili samo lukavo ulaze u ispražnjen politički prostor? Pred sve pravaše postavlja se izbor: hoće li svaki put mirno promatrati kako im pojedinci otimaju izbornu bazu s deklariranim pravaškim profilom? Prividni pravaši među deklariranim demokršćanima i stvarni komunisti među deklariranim socijaldemokratima – to je nedopustivo!

Ovih dana teško navigavam zagrebačkim pločnicima i nogostupima. Canis, merda, balteus, merda, merda, cacca, canis, canis, merda, stercus. I tome slično. To vam je moderan štapićasti kod. Ne dajte se prevariti, ti takozvani “stari Zagrepčani”, gospodari ogromnog zagrebačkog zahoda, uglavnom su dotepenci sa Sandžaka, koji se zajedno sa svojim kućnim mrzotinama istovaraju gdje stignu. Pravi “stari Zagrepčani” pobijeni su prije 70 godina. Korektno su vodili brigu da se njihovi cucki istovare na njihovom privatnom posjedu, a malo su se pravili grbavi glede konjske balege, koja je ostajala iza njihovih kočija. Kada na zagrebačkim ulicama nespretno ugazim, htio ne htio postajem analitičar, jer gnojivo moram nekako odstraniti sa svojih opanaka. Naši Dalmoši pale se na tu svoju miardu, pomalo i zbog škrtog kamenjara, a ima tu i povijesnih razloga – Mlečani su uzimali latinski izraz merda kao svoj i još komotno dodavali stronzo. Ovdje ću napomenuti da je riječ analitičar nastala u svezi anusa i onoga što iz njega izlazi. Izmet je pravo blago za kvalitetnog forenzičara, jer pokazuje što se događa u cucku i pripadnoj obitelji, odnosno naciji. Nakon višegodišnje pješačke konfrontacije sa zagrebačkim izmetom, došao sam do znanstvene spoznaje da je hrvatska kultura zapravo obična stolica, nakupina fekalija društvenih nametnika. Merdarum! Uglavnom služi za pranje novca, nakon toga za poružnjivanje Hrvata i Lijepe naše, a onda i za društveno preseravanje običnih kretena. Svi ti nazivi merdaruma pripadaju indo-europskoj jezičnoj liniji. Kod nas i Poljaka udomaćilo se govno kao izraz za govor političara i njegovo lažno obećanje. Ne znam jeste li to uočili, svaki naš političar nakon izbora postaje obično govno na kiši.

Civilizacija je pad

Sve su to širi civilizacijski odnosi, koji se vuku od naše iranske Prapostojbine, pa preko naše palestinske Međuzemlje do ove naše današnje Domovine na Jadranu i u Lijepoj našoj, koju očigledno ne poštujemo i ne znamo sačuvati. Ako razgovarate s nekim našim ratnikom i povratnikom iz Afganistana, onda saznate da se čak u Kabulu stanovnici istovaraju na ulici, kada ih zatekne neki iznenadan bolan rastanak. Asfalta nema, pijesak je tu, dasa se zaspe otraga, sve se brzo sasuši, skori i otpadne, pa je to jedna zdrava higijena kakvu ne može dostići nikakav zapadni sustav. U našoj zaboravljenoj Međuzemlji čak bi i apostoli na svojim dugim hodočasničkim putovanjima čučnuli pored ceste ili staze, i zagnojili zemlju, otraga se malo naprašili i eto, svi smo mi djeca Božja. Isus je to kritički promatrao sa svoje više civilizacijske razine i došao do zaključka da nije prljavština ono što ulazi u čovjeka nego ono što izlazi iz njega. I naši slavni Sarajevljani stoljećima su se zasipali s pijeskom i prašinom, a ono je sarajevska kotlina uska, pa su se znale raširiti epidemije, koje su prepoznate kao gnjev Božji. Tko je podigao svoj dvorac bliže izvoru Miljacke, pio je zdraviju vodu. Navodno Gavrilo nije ubijen, nego je krepao od zagađene vode, koju je popio iz Miljacke, nakon atentata na Ferdinanda. Kada su 1945. antifašisti na zagrebačkoj Dotršćini roštiljali zarobljene hrvatske domoljube i domobrane, Bliznec je bio pitka voda. Civilizacija je pad.

Da se Sarajevo već stoljećima valja u vlastitom dreku, dokaz je tamošnji takozvani “Balkanski klub mira”, merdarum iliti đubreluk svoje vrste. Evo će Balkanci Stipu Mesića odlikovati “Ordenom svjetskog heroja mira”. A sam Stipe je običnog Staljinovog krmka i najvećeg ratnog i poratnog zločinca Josipa Broza Tita proglasio najvećim Hrvatom u povijesti. Stipi se dogodila jedna neobična pojava. Naime, kao djetetu falilo mu je minerala, pa se znao poslužiti s paštetom samog Komandanta. Tako je slijedio Titov trag i Titovo nedjelo. Tiletova bista na Pantovčaku nije razbijena, jer umjetnik koji je načinio tu skulpturu, kulturu, ili stolicu, kako hoćete, ima nekakva autorska prava. Da se slično postavio neki umjetnik 1945. Tito bi zapovjedio da najprije razbiju umjetnika. Možda Mesić misli na takvu povjesnu veličinu u Hrvata? Drugi će reći da je kod Sarajevljana presudilo Mesićevo prijateljstvo s Moammarom Gaddafijem, a moje je mišljenje da je ključ dobro nam poznato zavlačenje lopovske ruke u naš džep. U svakom slučaju, od Sarajeva do Zagreba nalazimo svakakav balkanski otpad, a zli jezici reći će kako se Gaddafi na kraju skrio u kanalizaciju i da će tako možda skončati i Stipe Mesić, kada nacija konačno sazna što je sve zakakao bivši predsjednik takozvane RH i posljednji predsjednik Jugoslavije, koji je pripomogao da se izmet te tiranije pretvori u zastrašujući rat. Kada je “posljednji predsjednik” Mesić zasjeo na čelo RH, ponadao sam se da je to dobar znak i da će ova komunjarska tiranija skončati kao i ona prethodna, ali imamo nesretnu činjenicu da se jugoslavensko govno sporije raspada u RH nego u Jugoslaviji. I Stipe Mesič i Josip Manolić iskazali su nevjerojatnu dugovječnost.

Tko je taj Hasanbegović?

Nisam specist, ali sam ipak u gabuli dok idem u obližnji dućan, po kruh, pa mi svježinu jutra kvare tople kupice “ljubitelja životinja i ljudi”. Tu je i estetski prihvatljivo isparavanje, kozmički dokaz da u Hrvatskoj ima života. Nad prerađevinama pet-industrije lelujaju opaki plinski otrovi. Ako hrabro siđem na sam kolovoz, vozači trube i još me napadaju kao nesretnika pobjeglog iz nekog staračkog doma. Mijenja se i moj relativno tolerantan odnos prema kućnim ljubimcima. One predivne cucke iz filmova nikako da sretnem. Okolo stare opake babuskare navlače ta prljava dlakava stvorenja, mješance životinja i trnja. Jeste li primijetili da “stari Zagrepčani” i stare Sandžaklije ne koriste plastične vrećice za pospremanje dreka svojih prljavih cucaka? Plastičnih vrećica 1945. nije bilo, nisu spomenute niti na partijskim tečajevima. Zamislite Tileta da hoda za svojim Luksom uz Neretvu i kupi njegov tifusarski drek. Hitler bi dobio rat! Nije Luks spasio Tita, nego je prvi Tile krepao od tifusa, a onda su sovjeti poslali novog govnara i novog kandidata za najvećeg Hrvata u povijesti, na razini zločina. Sve sadrži svoju skrivenu poruku. Ime zločinca Tita simbol je njegove krvave stolice, pa se prirodno pojavilo u pripadnoj “kulturi”, da bi se održalo i na zagrebačkom Kazališnom trgu, gdje je prezentiralo komunjarsku stolicu. Pločnici za školsku djecu i pješačke zone “bijelog Zagreba” danas su aleje psećeg izmeta. Stoga najčešće na lice stavim maskicu protiv onečišćenja, kakva je došla u modu u današnjoj industrijskoj Kini. Dobro mi dođe i kada neki “hrvatski” ministar napusti Banske dvore, kako Hrvati zovu tu odurnu jugoslavensku štenaru. Merdarum!

Mene povratnik Andrej Plenković pomalo podsjeća na Pingvina iz Gothama, koji se vraća u svoj rodni “grad kriminala” i promatra slučajno ubojstvo, a onda tronuto zaključuje: “To je moj dom!” Zato je Plenković toliko sretan na čelu jedne korumpirane zemlje. A civilno društvo okuplja se oko onoga što ne izlazi u anusa nego u njega ulazi. Pa je tako stigla objeda da je Andrej peder, za slučaj da Hasanbegovića zadrži u ministarstvu za stolicu. Tvrdili su to i za Sanadera, a za objede protiv Sanadera angažirane su i slovenske obavještajne službe. Ruku na anus, svi hrvatski predsjednici i svi hrvatski premijeri najvjerojatnije su bili pederi, ili su na drugi način bili podložni ucjeni i reketu. Evo je i naš novi premijer, a da ne trepne, pederski pokrao glasove pravaša, nabacujući im predizborno Hasanbegovića. Pogledajte ovaj cirkus oko potrage za resorom koji bi vodio Goran Marić, dok je Martina Dalić glatko dobila najvažniji resor gospodarstva nakon što je donirala stranku Pametno!

Promatrao sam bivšeg ministra Zlatka Hasanbegovića nakon što se ispovjedio čovjeku koji mu nije dorastao, niti na sveučilišnoj razini, niti na onoj domoljubnoj. Hasanbegović je iskorišten za dobivanje izbora, a onda u novoj vladi ostao bez fotelje, pa je tako ostao i bez osiguranja, prepušten ulici. Malo se prestrašio kada sam se pojavio ispred njega, jer nije ukopčao da me maska štiti od hrvatskog smrada. I još sam u rukama držao “nordijski” pješački štap, kojim tjeram gornjogradske keronje i karonje što dalje od sebe. Znate, hrvatski ministar dolazi na funkciju kao sakupljač perja, a onda sljedeći ministar postaje sakupljač njegovog merdaruma. Svatko je gadljiv na prljavštine svoga prethodnika, pa se problemi gomilaju. Ali zato svaki novi Balkanac u Banskim dvorima uredno ostavlja novi nered. Bitno je da perje redovno nestaje. Zahvaljujući mojem neobičnom pomalo prijetećem izgledu, Hasanbegović je iskazao spremnost na konstruktivnu polemiku, u njegovom stilu, ostavljajući me nekoliko koraka iza sebe, da može relativizirati svoje izjave.

“Reci ti meni kume tko si? – pitao sam više samog sebe. “Vidim da si dobio korpu u Banskim dvorima. Koji je tvoj novi stranački profil? Vraćaš li se pravašima? Prelaziš li u Partiju?” – nabacivao sam dvojbe, trčeći za bjeguncem iz javne štenare. “Pa, ostajem demokršćanin” – izjavio je Zlatko nekome ispred sebe. “Kako možeš biti demokršćanin kad si musliman?” – pobunio sam se, da me čuo i sam Sveti Marko. Hasanbegović je zastao, stoji Marko, stoji Petrov, stanem i ja! Što ako me Hasanbegović zvekne, ravno u masku? Neko vrijeme vladala je grobna tišina, kao da sam izrekao istinu. A da, Zlatko je je već izjavio da uvažava socijalni nauk Katoličke crkve. Rođen je u Zagrebu i nacionalno se osjeća Hrvatom! Nije baš neka kvaliteta! Rodit se kao Hrvat, to je loša sreća. Birati identitet Hrvata, to je pomanjkanje inteligencije. Kako je tako ograničen lik postao znanstvenik? Čudno neko vrijeme, Zlatko je Hrvat u srcu, a Kusturica je Srbin do jaja. Bošnjaci zapravo ne postoje. Meni pravo.

Tko je Nina?

Naravno da je u podlozi svega dobra stara korupcija. Kriminal je ušao u sve pore društva, pa je tako ušao i u kulturu, pa se iz kulture oplemenjen i sposobniji vraća u ostatak društva, u sofisticiranu pljačku. Mi smo jedina zemlja u kojoj je lopovluk postao filozofska disciplina. Dakle, kako odnosi stoje, kod Hrvata su kultura i stolica jedno te isto. Plijenković je izjavio kako je kultura za njega prioritet. To znači da se kroz kulturu peru veliki novci, da se kroz kulturu namiruju paraziti. I da Hasanbegović nije izvukao dovoljno za moćne interesne skupine. Nina Obuljen ubačena je u igru jer zna kako funkcionira naša „kultura“, kako se kroz tu komunjarsku stolicu izvlači novac. Ako ne bude kooperativna, njen mandat bit će kraći od onoga Hasanbegovićeva. Ovdje se postavlja krucijalno pitanje: Tko je dovoljno autonoman da analizira sve te komunjarske stolice? Meni se osobno sve to jako gadi. Navodno su prijave protiv HAVC-a i sličnih institucija zapele u ladicama DORH-a i sličnih zaštitnih vrećica.

Nina je iz Dubrovnika, a i taj “spomenik kulture” popunjavao se sa Sandžaka. Bože moj, zidine su zidine, pa su najveća mana Dubrovnika povremene najezde štakora, da ne spominjemo onu koja se dogodila 1945. Nina je jedna fina osoba, i da ima svog kućnog cucka, kulturno bi pokupila njegov proizvod. Uzme tu plastičnu vrećicu i kroz nju blago pogladi političara. To je taj test. Tko svakodnevno gladi drek, odnosno sličnu “kulturu” ili sličan “kulturni projekt”, uključujući novog Vođu, zreo je za politiku. Zlatko je zalutao! Jeli zalutala i Nina? Treba li poslužiti kao novi smokvin list za korupciju. Eto, Nina je već izjavila kako će brže izvlačiti novce iz resora kulture, brže nego što je to radio Hasanbegović, brže nego što su to radili prethodni ministri, a neki od njih optuženi su za korupciju. Sredstva će se isplaćivati brže! Kome?

Autor: Tvrtko Dolić / 7dnevno / 28. listopada 2016.

ZADNJE VIJESTI