Patrik Macek/PIXSELL

Hrvatska kirilica bila je bizantski politički projekt

Autor: Tvrtko Dolić/7Dnevno/22. siječnja 2016.

Hrvatska kirilica nije se koristila stoljećima, a prisjedanje sa srpskom ćirilicom okončano je nakon formiranja srpskih paradržava u Hrvatskoj i pripadne agresije Srbije na Hrvatsku i BiH. Moramo li sve hrvatsko tegliti do kraja svijeta?

U prijedlogu profesora Damira Borasa zanemaren je glavni problem: imamo hrvatsku kirilicu, koju su zvali i hrvatkicom i bosančicom, ali je takva potisnuta, a u našim školama učila bi se srpska ćirilica i baš ona okupatorska. Čak i u skupini pisama koja se zasnivaju na latinici, imamo hrvatsku latinicu i hrvatsku gajicu. Koliko smo puta preveslani pomoću prefiksa “hrvatski”? Naš jezikoslovac Ante Bežen naglašava da je hrvatska kirilica mrtvo pismo daleke prošlosti, koje više ne funkcionira. Nijedna kirilica i nijedna ćirilica nije pismo suvremenog hrvatskog jezika! Zamjeram profesoru Damiru Borasu što se kao znanstvenik ne izražava preciznije. Prestrašila me činjenica da skoro cijela hrvatska akademska svita ne zna o čemu je riječ. Hrvatska manihejska glagoljica sklonila se na međuzemlju podijeljenog antičkog imperija, zajedno sa mnogim manihejskim prognanicima, šireći se u barbarske pustopoljine. Kirilica je kreirana kao odgovor Carigrada na Branimirove priklanjanje Rimu, kada se proširivanjem helenskog alfabeta za nekoliko znakova glagoljice inicirala kultura sklonija Carigradu nego Rimu.

Tvorevina pastirske civilizacije torova, pauka i buba

Da je Bizant išao na različitost u odnosu na Rim i latinicu, dokaz je kiriličko/ćiriličko “н/и”, koje je i u latinici i u helenskom pismu isto – i. Imate osjećaj da je sve to kreirano unutar pastirske civilizacije torova, pauka i buba, koju označavam kao taraba pismo. Svako je slovo kirilice prijeteći crtež, a pismo ipak nije slikovno.

Ako želimo postaviti konzistentan obrazovni sustav, onda moramo pravilno posložiti kulturne i civilizacijske odnose. Marginalno je svako pismo koje je izvan bijektivnog odnosa 1:1 s nekom svjetskom kulturom, odnosno svjetskom civilizacijom. Primjerice, klinasto pismo pripada antičkom Akadu – bilo je diplomatsko pismo Antike. Hijeroglifi su vezani za antički Egipat. Helensko pismo nije vezano samo za helenski jezik i helensku kulturu, nego i za širi helenizam. Helenske kolonije pojavile su se i na našem Jadranu. Helensko pismo na svoj je način prisutno na svjetskoj razini. Za latinicu su vezani latinski jezik, civilizacija Rimskog Carstva i kasnija dominantna Zapadnoeuropska kultura. Arapsko pismo i arapski jezik vezani su na Arapsku kulturu. Ruskoj kirilici ne odgovara zasebna civilizacija, da hrvatsku latinicu, hrvatsku kirilicu i srpsku ćirilicu ne spominjemo. Malo je glupo učiti srpsko pismo neovisno o tome učite li srpski jezik kao strani. Kao da učite rusko pismo, ali ne i ruski jezik, iako ga u velikom postotku možete razumjeti. Hrvatima je pametnije učiti kinesko ili arapsko pismo nego bilo koju kirilicu. Boras je poliglot, koji poznaje helenski jezik i njegovu civilizacijsku i znanstvenu vrijednost, pa bi trebao zagovarati helenski u svim našim gimnazijama.

Mateo Žagar, redoviti profesor kroatistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, ne tako davno organizirao je skup “Hrvatska ćirilična baština”, na kojemu je ukazao na to da je kirilica treće hrvatsko pismo, odmah iza glagoljice i latinice. Kaže da su kirilicom naši preci pisali barem od XI. stoljeća, a zapadne tragove nalazimo u tzv. Supetarskom ulomku iz XII. stoljeća, iz Svetog Petra u istarskoj Šumi. Nekoliko kiriličkih slova nalazimo i na Bašćanskoj ploči. Naši su glagoljaši poznavali kirilicu – glagoljica s kirilicom dijeli helensku pravopisnu osnovicu. Nije sve izraženo kroz oblik slova. Na jezike i pisma nakalemile su se različite civilizacijske duše nacija, pa Hrvati biraju Domovinu i Dolorosu, a Srbi Otadžbinu i Theotokos. Hrvatska je još uvijek velikosrpski okupirana – kod nas su još uvijek spojene katedre srpske i crnogorske književnosti. Na jednom zagrebačkom fakultetu imamo predavača koji savjetuje Hrvate da priznaju kako su hrvatski i srpski jedan jezik, “pa onda neće biti potrebna ćirilica u Vukovaru”.

A da i bosančicu uvedemo u osnovne škole?

Tako su nas navukli Vuk i ekipa, pa kada smo prešli na zajednički standard, udaljavajući se od svoje izvorne književnosti i svog jezika, Srbi su se vratili svome srpskom jeziku, a Hrvati su ostali odnarođeni i kompatibilni za posrbljivanje.




Crvena Hrvatska ostala je u feudalnoj strukturi Bizanta, pa je uz helensko pismo koristila i nekakvu hrvatsku kirilicu, što su učinile i sve ostale hrvatske župe koje su ostale u hijerarhiji Carigradske patrijaršije. Na svehrvatskom saboru u 10. stoljeću, rex Croatorum Tomislav, kralj Bijele Hrvatske, pojavio se s titulom na latinskom jeziku, a arhont Mihajlo Višević, kralj Crvene Hrvatske, koristio je helensko pismo i helenski jezik. Nije bilo traga kirilici. Prihvaćanjem latinskog ili grčkog birali ste feudalnu i/ili crkvenu hijerarhiju. Kirilica se tek probijala i razlijevala, stazama koje je utrla glagoljica. Ruski jezik bio je otvoren bugarskom utjecaju, dok je srpski jezik dobio veći utjecaj hrvatskog jezika, upravo zbog srpskog otpora bugarskom utjecaju. Na Završju tri hrvatska kraljevstva oblikovao se naziv bosančica. Hrvatska pravoslavna crkva formirala se stoljećima kasnije kao topologija razbacanih hrvatskih župa izvan kontrole Katoličke crkve. Kasnije su Srbi iskoristili hrvatski ilirizam, Vukov panslavizam i Kopitarev austroslavizam. Civilizacija je pad!

“Tuđice” iz helenskog i latinskog jezika danas su mjera kulture nekog europskog jezika. I gajica i takozvana ćirilična latinica su promašaji. U jednostavnu abecedu uveli smo dvoslovne “dž”, “lj” i “nj”. Ljudevit Gaj je već u svojoj gajici preuzeo češka slova “čšž”. Gaj je preuzeo i češko ň i slovačko ľ, koji su zamijenjeni sa “nj” i “lj”, dok je Gajevo ǧ zamijenjeno s poljskim “dž”. Češko “ť” postalo je “tj” i kasnje ć. Umjesto češkog ď uveo je “đ” kao “dj”. Umjesto mnogostrukog pisanja i izgovaranja glasa jat (ije, i, e) uveo je ě – takozvano “rogato e”. Kome je to trebalo, nakon svih tih stoljeća bez “čćđšž”? Zbog ćirilice u našoj latinici imali smo grde muke glede kodnih stranica na računalima, a evo se zbog toga 30 godina patimo u mobilnoj komunikaciji. Kome treba hrvatska kirilica i kome treba srpska ćirilica? Srbi žele samo svoju ćirilicu, uglavnom na natpisima, kao nekakvo “ljudsko” zapišavanje teritorija.

Možemo li se dostojanstveno ispraviti dulje od jedne ure. Tih nesretnih 90-tih kokarde, petokrake i srpska ćirilica nisu napali samo Vukovar i Vukovarce, nego cijelu Hrvatsku i sve Hrvate. U Vukovaru se branila Hrvatska! Vukovar je pao, ali je u herojskoj obrani Vukovara zaustavljena agresija srpstva, svetosavlja i srpske ćirilice. Profesor Boras, kao i većina naših profesora sveučilišne razine, tada je ostao u znanstvenoj pozadini. Mnogim je Hrvatima zlo kada vide hrvatsku kirilicu, da srpsku ćirilicu ne spominjemo. Ako mene pitate, onda imam veliko da za rusku kirilicu, ruski jezik, rusku književnost i rusku znanost, a što se tiče ovog prostora, slab sam potrošač za hrvatsku književnost, posebno onu komunističku, a kamo li za srpsko glumatanje visoke svjetske civilizacije.




Autor:Tvrtko Dolić/7Dnevno/22. siječnja 2016.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.