Photo: Borna Filic/PIXSELL
Photo: Borna Filic/PIXSELL

Franju Tuđmana ubili su Miro Kovač i Andrej Plenković

Autor: Tvrtko Dolić

Srbija provodi istragu 43 hrvatska branitelja - ostali su lažni branitelji. Imamo i lažne predstavnike Hrvatske, koji protiv četničke i fašističke Srbije ne poduzimaju ništa. Njemačka kancelarka Angela Merkel zapravo nije protiv blokiranja Srbije na njenom lažnjaku za EU, ali je to morala javno podržati, u skladu s diplomatskim bontonom. Imamo još jednu autonomnu hrvatsku veleizdaju.

Vjerovali ili ne, nastavlja se suđenje Juri Šimiću, zato što je zapovjedniku bjelovarske vojarne JNA nudio novac da vojarnu preda bez oružanog otpora. To je ipak podmićivanje! I još je istom zapovjedniku prijetio ako na predaju ne pristane. Vraga, prije toga je pred istog nesretnika kleknuo, da “komandanta” privoli da popusti i da se krvoproliće izbjegne, ali je “drug” tvrdo odgovorio da on zapravo brani srpstvo. Jedne hrvatske branitelje sudi Hrvatska, a druge hrvatske branitelje istražuje Srbija, sve uz privolu petokolonaškog vrha RH. Nestali? Ma dajte, ako kažemo da su nestali, onda su nestali!

Oligarhija RH niti ne zna da je operativno uklopljena u mrežu pete kolone. Već smrtno poniženu Hrvatsku uznemirila je nevjerojatna vijest da se Angela Merkel izjasnila protiv 5 hrvatskih uvjeta Srbiji u njenim pregovorima za pridruživanje EU, ali samo na formalnoj razini, u granicama diplomatskog zahtjeva za kulturnom komunikacijom. Kako se priča u diplomaciji naših zapadnih susjeda, vrh RH znao je da njena izjava nije bila dio pritiska na Hrvatsku i da smo komotno mogli reći NE srbijanskom približavanju EU. Umjesto da se u Bruxellesu eksplicitno izjasni protiv otvaranja poglavlja 23 (pravosuđe) u pregovorima Srbije za ulazak u EU, hrabri Miro Kovač iz mišje rupe proziva Srbiju za pokušaj ubojstva Franje Tuđmana, kojeg je zapravo svojim kukavičkim ponašanjem dokrajčio on sam, a možda i Andrej Plenković, ako isti već danas korigira vanjsku politiku Mire Kovača, sve na planu distanciranja od “hrvatske desnice”. Tako se kompromisersko ponašanje Plenkovića pretvara u veleizdaju i prije izbora na kojima treba doći na vlast kao predstavnik Bruxellesa. Ili postati saveznički šef opozicije. Trebamo provjeriti jesu li Miro Kovač i Andrej Plenković bili posada miga koji je raketirao Banske dvore nadnevka 7. listopada 1991.

Hrvatska voli samo mrtve heroje

Htjeli to ili ne, svi smo zaokupljeni sa ekonomijom i novim suđenjem Stepincu, samo Miro Kovač nešto jamra o pokušaju ubojstva Franje Tuđmana, koji se zapravo nije niti dogodio. Obrazac raketiranja Banskih dvora davno je postavio Ante Marković. Godine 1942/43. zajedno s Titom skrivao se od četnika u franjevačkom samostanu na ramskom Šćitu, kojega su Talijani bombardirali baš po narudžbi istog Tita, koji se “slučajno” na vrijeme sklonio u podrum, prepuštajući korektno fratrima sobe s boljim pogledom. U sličnoj akciji likvidiranja partijske konkurencije izvan kontrole Moskve, nesretni Ivo Lola Ribar zatekao se na otvorenom, na Glamočkom polju. Dok si rekao keks, Drakula je šmugnuo u najbližu mišju rupu. Nigdje kamena da se Ivo iza njega zakloni. Da odmah nešto rasčistimo. Ovdje ne plačem za posmrtno više puta likvidiranim Franjom Tuđmanom, nego za nesretnom činjenicom da nije likvidiran već 1990. godine, jer je kroz njegovo nakazno pomirenje ubijenih ustaša i živih partizana ova zemlja ostala u avnojskim granicama na svim razinama. Ustaša je umro davno, njegovo dijete radi do smrti, a partizan lagodno živi, ždere i vlada. Današnja RH praktično je četnički logor, u kojemu branitelje istražuju i zlostavljaju.

Sumnju na Miru Kovača mogla bi razbiti samo nevjerojatna narcisoidnost Franje Tuđmana. Famozni “prvi polupredsjednik avnojske SRH/RH” maštao je da postane hrvatski velikan poput Stjepana Radića, ali nitko nije htio u njega pucati. Jer bi tako zaista postao mučenik. Okolo je iskašljavao svoje “pomiriteljske” državotvorovske govnorancije, kao da Hrvatska nije postojala milenijima prije njega, ali nitko na njega nije digao ruku. Već očajan, naručio je vlastito ubojstvo. Planirano je da pilot JNA zvan Krava razvali Banske dvore baš za sastanka polupredsjednika RH s predsjednikom Jugoslavije i s premijerom Jugoslavije, da događaj dobije svjetski značaj. Pokazalo se da svatko od sudionika zavjereničkog sastanka u Banskim dvorima ima istu računicu. Plinski pištolj? Ha, ha, ha! Nikakvo čudo da je Blaž Kraljević likvidiran sa avionskim streljivom.

Tog kobnog dana, prije 15 sati, sva trojica predsjednika i premijera naglo su se razbježali. Tuđman je najedanput skontao da svijet kao prvu žrtvu ne bi vidio njega, polupredsjednika nekakve uškopljene i avnojski limitirane SRH. Dobro, a zašto su onda zbrisali Stipe Mesić i Ante Marković? Za obojicu je to bio najbolji trenutak da odu s ovoga svijeta. U dva mandata na čelu marginalne RH posljednji predsjednik Jugoslavije(?) Stipe Mesić praktično je degradiran. Tuđman se udružio s Crnim vragom, a Mesić s najgorim podzemljem, da sačuva utjecaj. Da vas podsjetim, upravo je Mesić zapovjedio izlazak JNA iz vojarni. Ante Marković nakon tog događaja završio je u istoj mišjoj rupi Mira Kovača. Velika je šteta da opaka trojka nije pospremljena. Bili bi to prekrasni sprovodi pomirenja. Kada samo pomislim da bi se nad 3 lijesa titoista na najvišim funkcijama čula posmrtna tužaljka, prođu me trnci zanosa. Koliko je malo trebalo čovjeku da je sretan, koliko je trebalo imati malo sreće pa da u Hrvatskom saboru danas gledamo i Antu Paradžika i Blaža Kraljevića.

Sva trojica naručili su ubojstva druge dvojice

Miro Kovač poput nemoćnog djeteta plačljivo tužaka: Htjeli ste ubiti našeg Franju Tuđmana! Našeg Strangermana! Mama, htjeli su ubiti prvog polupredsjednika RH! Našeg predsjednika polutana! Kao da je to nešto loše. Kao da postoji dobra država. Kao da postoji dobar predsjednik ili dobra predsjednica! Bože, koje li naivčine? Da su Srbi odlučili ubiti Franceka, živio bi nakon toga 3 ure. Kamo sreće da su Srbi ubili Tuđmana a nas ostale ostavili na miru. Smaknuti Franco Strangerman uzdigao bi se na razinu Alojzija Stepinca, dostojan svoje današnje nezaslužene slave, a Miro Kovač i osobe njegove hrabrosti nikada ne bi pristupili našoj diplomaciji. Niti on, niti Dejan Jović, Zoran Milanović, Andrej Plenković, Mate Granić, Vesna Pusić, Stipe Mesić i brojni drugi otužni protagonisti našeg slavnog “osamostaljenja” unutar avnojskih i labradorskih parametara.

Jugoslavensko podzemlje bilo je zaprepašteno kada je stiglo šest narudžbi za ubojstvo, na najvišoj razini. Hrvatski polupredsjednik želio se riješiti šefova Jugoslavije: premijera i predsjednika. Jugoslavenski premijer znao je da ništa ne može pomaknuti na bolje ako se ne riješi predsjednika Jugoslavije i polupredsjednika Hrvatske. Predsjedniku Jugoslavije smetao je svaki predsjednik Hrvatske, a smetao mu je i premijer Jugoslavije, koji se ponašao kao spasitelj Jugoslavije. Neki protagonisti tog vremena kreirali su Veliku Srbiju, a drugi su se upuštali u klasičnu bitku kriminalaca za teritorij. U svakom slučaju, bosovi podzemlja i politike trljali su ruke. Jednim udarcem riješit će 3 mete i čak 6 narudžbi za ubojstvo. Famozni pilot zvan Krava napravio je probu raketiranjem TV odašiljača na Sljemenu. Pogreška je ipak učinjena i bila je balkanski banalna. Izvršitelji su svakom naručitelju javili mjesto i vrijeme izvršenja.

Autor: Tvrtko Dolić

ZADNJE VIJESTI