Patrik Macek/PIXSELL

Davor Stier u ništaaa!

Autor: Tvrtko Dolić

Davor Ivo Stier podržao je koaliranje HDZ - HNS. Andrej Plenković idejno je pokrao Stiera i još je plasirao Stierovo izmišljeno nezadovoljstvo, koje je poslužilo i za to da Stiera odstrani iz Vlade RH i vrha HDZ-a

Dan nakon ostavke Davora Stiera kao ministra vanjskih poslova, “hrvatski” premijer Andrej Plenković sastao se s ukrajinskim premijerom Volodimirom Grojsanom i Urbi et Orbi objavio da Stierova vanjskopolitička turneja ne mijenja ništa. Plenković je ponovno predložio mirnu reintegraciju dijelova Ukrajine okupiranih od Rusije. Plenković drži u rezervi i famozni plan Z4, načinjen početkom 1994. u ruskom veleposlanstvu u Zagrebu. Plenković nudi Rusima njihove proizvode za Hrvate!

Naše Podunavlje nije ušlo u mirnu reintegraciju zbog toga što je to dobra ideja, nego jednostavno zato što nitko ne može braniti rijeku. Takozvana “mirna reintegracija” zapravo je onemogućila stvarnu reintegraciju. U Vukovaru i na istoku Slavonije dobili smo nepodnošljiv teror obrnute diskrimancije, koji se proširio na cijelu zemlju. Sve konvergira prema otvorenoj suspenziji bilo čega hrvatskog. Stier pogrešno traži nove izbore u HDZ-u, jer oni odgovaraju Plenkoviću, koji će pročistiti HDZ u smislu kompatibilnosti s novim koalicijskim partnerom. Prirodno koaliciji, novi glavni tajnik bit će Mario Kapulica, politički i zavičajni blizanac Joze Radoša. Plenković je u predsjedništvo HDZ-a kooptirao sedam svojih ljudi. HDZ se postupno pretvara u onaj HNS prije podjela u njemu. Andrej Plenković zapravo je nova Vesna Pusić, koja je previdjela nove obrate u znanosti. Kreacionizam je moderna znanstvena teorija, ponovno u najvišem trendu i može se zabraniti samo partijski. Ostaje zagonetka, zašto je Vesna Pusić nagovorila Peru Lučina, rektora Sveučilišta u Rijeci, da odustane od ministarske fotelje.

Razlaz između Stiera i Plenkovića krenuo je prije lokalnih izbora, kada se Stier izjasnio za rušenje Milana Bandića, što se uklapalo u pregovore s HNS-om. Višemjesečni tajni koalicijski pregovori nisu europska praksa. Nije europski niti izazvati podjele i raskol u stranci s kojom ulazite u koaliciju. Po svemu sudeći, Andrej Plenković nije moderan Europejac, nego klasična komunjara, sklona apsolutističkoj dominaciji. S kojom komunističkom lakoćom Plenković razrješava ministre, vidjeli smo nedavno na sjednici Vlade RH, kada su se Mostovi ministri izjasnili za ostavku Zdravka Marića. Nema tu metajezika britanskog sociologa Antonyja Giddensa, nema tu traga hermeneutici. Drugovi Mostovci, više vas ne trebam! Ajte se jebat’! Javite se mojoj tajnici ili telefonskoj sekretarici, svejedno.

Premijer poliglot i mutavi ministri sjede oko okruglog stola, a pred njima su prijenosna računala s uključenim kamerama, koje bilježe svaku reakciju na izlaganje Gazde. Ministri niti ne guglaju, jer i to može odati što im se vrti u glavama. Kao što to kaže Giddens, informatizacija donosi refleksiju osobe, koju je onda lakše klasificirati i nadzirati. “Proces (drugarskog) informiranja pomaže Vladi da identificira državnog neprijatelja.” Kada Plenković na sjednici Vlade upotrijebi neku “novu” riječ, samo ju oni hrabriju ministri zaguglaju na računalu ispred sebe, jer ostaje trag da su to učinili. U svakom slučaju, zdravije je nešto ne razumjeti, nego iskazati neznanje. Pravo su rasterećenje telefonske sjednice Vlade RH. Da, da, može, slažem se.

Pravi razlozi ostavke

Zašto bi Stier svojom voljom podnio ostavku i tako preselio u političku vukojebinu? Kao što sam najavio, Stier se u Moskvi malo zaletio u odmrzavanju odnosa s Rusima, kod Amera je to pokušao popeglati, ali su Velika Braća prepoznala priliku da Stier svoju ostavku prikrije s besmislenim prosvjedom protiv koalicije HDZ – HNS, koja je zapravo Stierova politička platforma. To praktično znači da ćemo i dalje protiv sebe imati i rusku politiku i ruske banke. Osim toga, Plenković je do nedavno imao uz sebe Vesnu Pusić, njenu političku družinu i njenu interesnu skupinu, a sada bi od iste mogao dobiti po prstima.

Plenković je ušao u koaliciju s HNS-om, a zamjera Stieru njegove osobne dobre odnose s Toninom Piculom iz SDP-a. To je zaista zastrašujuće – hrvatsku vanjsku politiku preuzima građevinarski lobi povezan sa stranim izvođačima. Nova ministrica vanjskih poslova, Marija Pejčinović Burić, prethodno državna tajnica, slovi kao Račanov kadar. Gradnja Pelješkog mosta dobila je potporu Unije jer će izvođači biti strane kompanije. Hrvati i Hrvatska su se iz skromnih najmodavaca pretvorili u izdašne najmoprimce, pa nam ministarstva sele iz besplatnih prostora u skupe staklenike u stranom vlasništvu.

Cijela Hrvatska tone, a pliva samo premijer Andrej Plenković. Bazen je sve dublji, pravi ponor, komocija je sve veća, zamahivanje sve šire. Baš je ugodno. Nešto mi tu ipak ne štima. Naime, Plenkovićevi oponenti u HDZ-u sami sebe izvode na strijeljanje. Kada je u ovoj novoj Ovčari na njih došao red, Davor Stier, Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović šutke su prišli otkopanoj jami i mirno čekaju hitac u potiljak, kao nekakvu milost novog Gazde prema osobama koje su odlučile dignuti ruku na sebe. Konačno su dobili odgovor na pitanje zašto žrtva šutke prihvaća svoju sudbinu. Davor Stier ostaje u HDZ-u, dok je Zlatko Hasenbegović pobjegao iz kamiona. Plenković će svojim bivšim najbližim suradnicima priuštiti dugo i bolno političko umiranje. Kako se priča, Plenković je posredno poslao poruku Stieru u ovome smislu: Neka se mali smiri. Jesmo na ti, ali više nismo ista razina. Kada je pokrenut odabir među našim europarlamentarcima za novog šefa HDZ-a, Stier je kotirao bolje, ali su pravi gospodari Hrvatske prepoznali da je za njihove planove pogodniji nesuđeni HNS-ovac. Uvijek je tako – najprije Narod bira vođu, a onda novi Vođa bira narod.

Stier nije dosljedan

Davor Stier potječe iz obrazovane obitelji. Njegov otac Ante bio je liječnik, a majka Marija Lukač profesorica filozofije na Katoličkom sveučilištu u Buenos Airesu i jedina Hrvatica u Papinskoj akademiji za filozofiju. Davor je odrastao u katoličkoj četvrti Flores, iz koje je potekao i Jorge Bergoglio, iliti papa Franjo. Mnoge obitelji emigrirale nakon pada NDH, izbjegle ispred realnog represivnog socijalizma, našle su utočište u okvirima kršćanskog socijalizma.

Ovih je dana Stier ispao gubitnik, čak i ako će na sljedećim parlamentarnim izborima kao ljevičar poslužiti kao desna zakrpa HDZ-a. Čekaju ga neugodne godine povratnika iz najviše politike. Stier je želio i dalje uživati beneficije ministra vanjskih poslova, putovati po svijetu, zadržati određen utjecaj doma i preko granice, pa i u HDZ-u. Umjesto u Washington i Moskvu putovat će u Pustu Pušću i Crvenu Ričinu. Umjesto s Rexom Tillersonom i Sergejom Lavrovom, Stier će divaniti s Giljom s Kajzerice i politički educirati nesretnike iz nekog ogranaka HDZ-a u osnivanju. Shoping više neće obavljati u svjetskim trgovačkim centrima, nego u propalim marketima Agrokora.

Nakon najnovijih vratolomija HDZ-a, mene osobno veseli 2030. godina, ako je dočekam. Izlazimo iz krize? Ne, u pitanju je veće veselje. Tada će broj mrtvih HDZ-ovaca biti veći od broja živih HDZ-ovaca. I to je u redu. Broj mrtvih Hrvata tisuću puta nadmašuje broj ovih, naoko živih, preostalih, uškopljenih, a svima njima Pokondirena tikva ne duguje baš ništa.

Davora Stiera svi politički komentatori hvale kao vjerodostojnu osobu, a zapravo je koaliranje HDZ – HNS-a ono što Stier propovijeda. Nakon parlamentarnih izbora 2015., Stier je objavio knjigu “Nova hrvatska paradigma: ogled o društvenoj integraciji i razvoju”. U njoj najavljuje izbore u HDZ-u na principu “jedan član – jedan glas”, ograničavanje samovolje stranačkih lidera, zaštitu od izbacivanja iz stranke, potiskivanje korupcije, zauzdavanje mreže poduzeća koja posluju s državom, razvojnu društvenu integraciju i sve drugo što kod nas ne prolazi niti će proći. Stier je koristio teze Nialla Fergusona, britanskog specijalizanta za finacijsku i ekonomsku povijest, o povezanosti degeneracije političkog i ekonomskog sustava i ekonomske krize, teoriju kolanja elita Vilfreda Pareta, kao i promišljanja Darona Acemoğlua i Jamesa Robinsona o povezanosti razvoja, vladajućih elita i političkih institucija.

Stier je projekcije Anthonyja Giddensa na globalnoj razini aplicirao na Hrvatsku. Giddens je poznat po teoriji strukturacije, u kojoj istražuje što prevladava u društvenoj realnosti – individualne ili društvene sile? Koliko su ljudi slobodni za svoja vlastita djela? Ovdje bih zapitao, koliko je Stierova ostavka njegova vlastita odluka? “Društvo ima samo formu, i ta forma djeluje na ljude, onoliko koliko je struktura producirana i reproducirana u onome što ljudi rade.” Giddens je napisao “Politiku klimatskih promjena”. Njegov “Treći put” na svoj način otvara se i Davoru Stieru. Giddens tvrdi da se politički koncept “lijevo/desno” raspao. Kako to objasniti našim profesionalnim ljevičarima i profesionalnim antifašistima? Kako to objasniti Vesni Pusić? Koja slovi kao sociolog i sveučilišna profesorica. Koja bi morala pratiti moderne sociološke trendove.

Gdje su granice prihvatljive društvene integracije? Koja razvijena svjetska ekonomija može podnijeti obrnutu diskriminaciju? Sve više zemalja u svoje bruto proizvode ugrađuju crno tržiše narkotika! Tko to napravi, dobija bolje ekonomske pokazatelje, pa se to odražava i na kreditni rejting. Priznaj da si kurva i dobit ćeš jeftin kredit! Kod nas jačaju samo one stranke koje su “društveno” integrirale kriminal. Kako drukčije financirati stranku? Društvena integracija na razini RH, zapravo, je poruka jugoslavenskom i svakom drugom podzemlju da zadrži svoje pozicije. Slično je koaliranje HDZ – HNS na tragu takve društvene integracije. Sukladno tome, objedinjavanje podzemlja može pokrenuti razvoj zemlje. Pa ipak, kako odnosi stoje, Stier neće biti primjer kolanja elita.

Teorija i praksa zavjere

Što je pravi identitet Davora Stiera, njegov životni izvod? U politici nema demokracije za emocije. Nakon što posve nestane u sociološkom odstranjivanju onog refleksivnog u vlastitom identitetu, Stier će za godinu dvije biti sretan da ga Plenković izvadi iz naftalina i ponovno tog sociologa lijeve orijentacije i kršćanskog socijalizma ponudi naciji kao novokomponovanog ustašu iz Argentine, sve za potrebe novih parlamentarnih izbora.

A crnom tržištu nekakvog sociološkog domaćeg “brutalnog proizvoda”, na neki način pripada i sam Andrej Plenković. Kao što je Franjo Tuđman nagovorio Zdravka Tomca da ostane u SDP-u i tamo djeluje u korist HDZ-a, tako je HNS usmjerio Andreja Plenkovića da se upiše u HDZ i tamo izgradi političku karijeru za potrebe Vesne Pusić, Stipe Mesića i svih drugih moćnika iz političkog i interesnog (protuhrvatskog) kruga, koji obuhvaća i “klijentelistički HNS”. Cijela ta nakazna topologija najgorih osoba i najgorih interesnih skupina je već 28 godina pod kontrolom i zaštitom zapadnih obavještajnih centrala.

Sorry, Stier, među partizančinama padaju sve sociološke teorije. Stvarni identitet ne postoji, nego se navlači onaj koji kuri i donosi visoku poziciju i visoku plaću, po mogućnosti i visoke bonuse. Riječ je o društvenim antistrukturama poremećenih predatora, koji ne poštuju nikakva pravila. Nema dostojanstva, nema morala, sve je na prodaju. Tako je praktično Andrej Plenković nadređen Predragu Štromaru i u HNS-u. Kao što bi uspješan agent KGB-a na Zapadu postao heroj Sovjetskog Saveza, Plenković je ovih dana postao heroj HNS-a. Na pregovorima HDZ – HNS, obje stranke zastupao je Plenković.

Nastavlja se izvlačenje našeg novca kroz Agrokor!

Postaje razvidno čemu služi “lex Agrokor”. Prikriva činjenicu da se nastavlja izvlačenje našeg novca kroz korporaciju Agrokor. Razdragana nacija saznala je da Agrokor i dalje financira beogradske športske klubove.

Nepravedne roll-up kredite uvela je Vlada RH. Omogućuje fondovima koji su kupovali obveznice Agrokora uz veliki popust da ih naplate nominalno, što izluđuje menadžment Sberbanke. Jedno novo saznanje ukazuje na pranje novca kroz Agrokor povezano s vrhom države. Dobili smo odgovor zašto je sudac Mislav Kolakušić tražio transparentno rješenje, odnosno stečaj Agrokora u okvirima postojećih zakona. Naime, premijer Andrej Plenković odlučio se za nastavak agonije koja je istovremeno Eldorado za tajkune i politički vrh. Novac je izvlačen iz Agrokora na vanjske račune i na vanjske firme u vlasništvu Ivice Todorića i/ili rođaka, i/ili političkih oligarha i izvaninstitucionalnih moćnika u Hrvatskoj.

Bilo bi podnošljivo da je na tome ostalo, ali su neki grabežljivci pokrenuli novu muljažu: tako pumpane inozemne tvrtke i fondovi, financirali su gradnju nekih Agrokorovih velikih marketa, u kojima Konzum plaća smrtonosno visok najam, kao da je iznajmio isti prostor u nekom jačem trgovačkom centru. Visok najam jede Konzum i Agrokor, a sve se nesmetano nastavlja i pod labavim nadzorom Ante Ramljaka.

Nije spašen Agrokor, nego kanali izvlačenja novca iz Agrokora.

Autor: Tvrtko Dolić