Photo: Luka Stanzl/PIXSELL
Photo: Luka Stanzl/PIXSELL

Ante Đapić je kopija Ante Đapića

Autor: Tvrtko Dolić

Lako za lažne branitelje, problem su lažni pravaši i lažni ustaše. U besramnom predizbornom presvlačenju, HSP Ante Starčević transformirao se u HSP Ante Đapić. Iznenađenje je i SDP Franjo Tuđman. Petokolonaški HSP Josip Perković davno je preimenovan u HDZ.

Ovo relativno relaksirajuće vrijeme konačnog pada Perkovića i Mustača ukazalo je na zaboravljeni temeljni razlog za lustraciju. Uklanjanje jugoslavenskih nametnika iz vitalnih funkcija nacije postalo je presudno za ekonomski opravak zemlje. Sve postkomunističke zemlje koje su podigle svoju ekonomiju, učinile su to nakon što su se riješile komunističkog kukolja, uključujući doušničke mreže. Izmišljena “fašizacija Hrvatske”, udbaški i partijski proizvedena poplava “ljutih pravaša” i “ljutih branitelja”, sve to treba stvoriti privid prihvatljive kohabitacije ustaša i partizana, pa je onda lustracija nepotrebna. A ono, ustaša nema. Pobijeni su davne 1945. I bez potrebe za ekonomskim ozdravljenjem, pletenice hrvatskih djevojčica usmrćenih u Hudoj jami traže svoje civilizacijsko poravnanje. Korumpirani izborni sustav, koji dopušta prijeizborno koaliranje, stalno proizvodi nove stranke i dijeli postojeće. Brojne koalicije razmrvljuju alternativu za HDZ i SDP.

Neuništivi razjedinitelji

U svakom slučaju, svjesno ili nesvjesno, Ante Đapić, Branimir Glavaš i Ruža Tomašić, kao i mnogi drugi proizvedeni “desničari”, pripadaju projektu gušenja Hrvatske stranke prava, kao i snažnije ponude na hrvatskoj desnici. Ante Đapić oteo je 1993. na prevaru čelnu poziciju HSP-a, na “saboru” pravaša u Kutini. Nakon što su HSP i HOS krvarili, doslovce fizički ranjeni od svojih, od strane “hrvatske” države. Prethodno je udbaška SRH/RH dala smaknuti niz HOS-ovaca i pravaša, poput Ante Paradžika i Blaža Kraljevića, a prije njih smaknula je i Mira Barešića i Ludviga Pavlovića. Ruža Tomašić došla je kao ujedinitelj pravaša, da bi ubrzo provela podjelu HSP-a na dvije stranke, da bi na kraju formirala nekakvu treću. “Plameni” Branimir Glavaš uvijek je ulazio u HSP-ovo biračko tijelo, pa kada je HDZ-u postao smetnja, formirao je regionalni HDSSB i potisnuo HSP u Osijeku i u cijeloj Slavoniji, gdje je HSP bio jak. Tko je sve to financirao? Prije svakih izbora Glavaš naglo postaje pravosudno rasterećen, da tako obodren razmrvi desnicu. Kada se konačno formira relativno stabilna vlada, Glavaš će ponovno doći pod udar “zakona”, sve u sklopu reketa za njegovu novu ulogu na nekim sljedećim izborima. Daniel Srb svjestan je antipravaškog dizajna i pokušava vratiti utjecaj pravaša u Zagreb, ali je upravo zbog toga HSP posve protjeran iz zagrebačkog parlamenta. Pravaši su regionalizirani, a “savezne” stranke ostale su HDZ i SDP. Vidimo kako danas “naša” država prepušta Glavašu, Ruži i Ćoriću da baš oni prozovu vrh Srbije za četničko mahnitanje, da se tako pojavi što više onih “sve sam im sasuo u bebu”, sve uz dužnu pažnju “objektivnih” medija prema samoproglašenom proroku. Dok britkog, bespoštednog i uvijek zanimljivog Božidara Alića najedanput nitko više ne čuje – jer je visoko na listi koalicije Pomak u 1. izbornoj jedinici. Može sa skupinom pravaša vojno napasti Srbiju, nitko to neće spomenuti. Mogao je s Draženom Kelemincem zauzeti Srb, medijima bi to promaklo.

Posebno je zanimljiva obustava takozvane “fašizacije i ustašizacije Hrvatske”, baš prije početka predizborne kampanje. A baš sam doma polomio sve križeve u kukaste, idealne za ovo kukanje u besparici i dugovima. Najedanput fašističke i ustaške hrvatske stranke ne postoje, a “srbojedi” Tešpeš i Ćorić doimaju se kao ugostitelji brze hrane. “Ustaški performer” Dražen Keleminac otišao je baš ovih predizbornih dana u Srb, na megdan Srbima u dane tradicionalnih četničkih “ustanaka” na Đurđevdan i Vidovdan. Niti on nije shvatio da ovaj put treba doći pod zastavu HSP-a, da nije tu da svojim nastupima pomiče HDZ prema sredini. Politički inženjering jako je moćan – i Keleminac i sve pravaške stranke ostale su ispod utjecaja Zlatka Hasanbegovića, koji se javno ogradio od NDH. Pri tome manipulatori namiguju naciji, u smislu da to mora tako biti, da je to politički mudro. Prema pravorijeku haaškog Tribunala, Velika Srbija posve je legitiman politički cilj, a mala Herceg-Bosna je anticivilizacijska tvorevina. Proizvedeni “fašisti” i “ustaše” HDZ-a trebaju privući desno izborno tijelo da glasuje za HDZ. Svatko će vam danas reći da Hasanbegović donosi više glasova pravaša i simpatizera pravaša među biračima nego što će ih osvojiti sve pravaške stranke zajedno.

Glede ujedinjenja pravaša, i Daniel Srb i Ivan Pandža shvatili su kako HSP i HČSP nisu njihova privatna svojina, koju mogu ugasiti kada se sjete, nego su te stranke povijest koja je neizmjenjiva. “Podjela” na HSP i HČSP dogodila se u 19. stoljeću i to možete ispraviti samo ako načinite vremeplov, otputujete u listopad 1895. i nekako pomognete ostarjelom Anti Starčeviću da ovaj svijet napusti godinu dana ranije. U tome smislu napisao sam tekst blasfemičnog naslova: “Kako ubiti Antu Starčevića?” Ne treba osnivati novi HSP svaki put kada HSP ili HČSP ode ukrivo, jer su padovi pravaša neizbježni. Oni su programirani – “hrvatska” država već 25 godina namjerno rastura pravaše. Time je definiran 1. pravaški aksiom za pravašku znanstvenu diciplinu: HSP i HČSP ne mogu se ujediniti, nego samo koalirati, što se na ovim izborima dogodilo. Ako se jednog dana poboljša izborni zakon u smislu da onemogući prijeizborno koaliranje, svi pravaši mogu se dogovorno pojavljivati na jednoj listi, za jedne izbore na listi HSP-a, a za sljedeće na listi HČSP-a. A možda će to biti nepotrebno, ako značajno smanjimo izborni prag.

Kako ujediniti autonomne osobe?

Mnoge je zaprepastila inteligentna i na svoj način revolucionarna tvrdnja Daniela Srba da je ujedinjenje pravaša besmisleno. Isto tako, znakovito je da Ivan Pandža bira zajedništvo dvije povijesno legitimne pravaške opcije, a ne njihovo ujedinjenje. Obojica su desetljećima pokušavali objediniti pravaše i branitelje, ali nije išlo. Svaka inicijativa za objedinjavanjem pravaša rodila je novu pravašku stranku, a svaki poziv za političkim i interesnim objedinjavanjem branitelja završavao je formiranjem nove braniteljske udruge. Kada hrvatske branitelje nije razbijala udbaška agentura, uskakao je bolestan ego, a događa se i nova psihološka pojava: domoljubna ljubomora, o kojoj je progovorio Daniel Srb. Hrvatska Javnost prikraćena je za informaciju da je Hrast osnovan prije 5 godina od strane HSP-a, kao okvir za političko objedinjavanje pravaša i demokršćana, a danas Hrast zasebno izlazi na izbore, kao nekakva privatna stranka Ladislava Ilčića. I već imamo dva Hrasta. Pandža je realan – kada neko “biračko” tijelo broji pola milijuna odraslih muškaraca, nakupi se svega. I svakakvih problema, od pojedinačnih tragedija i razočaranja do pucanja pojedinaca zbog ismijavanja obrambenog Domovinskog rata. Osnovno pitanje glasi: zašto je pobjednička populacija Domovinskog rata, ona koja je obranila zemlju, svedena na biračko tijelo?

Problem su pravaške opcije bez povijesnog legitimiteta, kao i male demokršćanske stranke. Sve takve trebale su se za ove izbore suzdržati ili se pojaviti na koalicijskim listama HSP-a i HČSP-a, što je ponuđeno svim autonomnim osobama na našoj političkoj sceni, pa je u tome smislu poslana prihvatljiva ponuda i Dobroslavu Paragi i Željku Glasnoviću. Izuzimajući HSP i HČSP, ostalo pravaštvo je kupus, proizvodnja nereda, odnosno razbijanje pravaštva. Ante Đapić navodno je stigao u HSP unutar zadaće proizvodnje nereda. Došao je iz okruženja koje su kontrolirali Josip Manolić i Josip Perković. Ruža Tomašić je te 1991. radila u osiguranju Stipe Mesića, gdje je u rujnu čula zapovijed za smaknuće Ante Paradžika, zapovjednika HOS-a, koji se suprotstavio nastojanju vrha RH da se Vukovar što prije preda. Ruža je najavila da će razotkriti hulju koja je zapovjedila ubojstvo Ante, na tome je obećanju izgradila uspješnu “pravašku” i sveukupnu političku karijeru, ali je završilo po onoj narodnoj: obećanje ludom radovanje. Noćas nisam oka sklopio od same pomisli da je ubojstvo Ante Paradžika zapovjedio Branimir Glavaš. Nemoguće? Kog vraga zajedno peku ovih dana? O Stipi Mesiću i njegovim petljanijama Ruža profesionalno šuti. Koja je to profesija? Ubojstva i zloporabe zakonski smo obvezni prijaviti.

Prisjetimo se da je Dobroslav Paraga pukim slučajem izbjegao atentat na Antu Paradžika, pa je dvije godine kasnije “smaknut” od strane Ante Đapića, na “saboru” stranke u Kutini, kada su hrvatske tajne službe sklonile na stranu čelnike HSP-a koji su bili skloniji Paragi nego Đapiću. Neki događaji bili su uvod u pad Vukovara, a drugi u veleizdajnički sporazum Z4, koji se pravda kao naš obavještajni uspjeh, a tada niti “pročitani” Slobodan Milošević nije znao što će drugi dan napraviti. Vrag uvijek ostavi svoju vizitku: da je Paraga zaista smaknut, pravaška scena bila bi siromašnija za njegov HSP 1861. Paraga može reći da je nacija kriva što nije shvatila ideju HSP 1861. Već 25 godina čekamo da nacija neke odnose pročita, ali je to promašeno – Hrvati su politički nepismena i naivna nacija. Ne smijemo previdjeti da je Ante Đapić učinio sve da se što prije pomirimo sa svirepim ubojstvom Blaža Kraljevića, zapovjednika HOS-a u BiH.

Poplava Vođa

U ovoj stranačkoj i koalicijskoj kakafoniji pomalo smiješno zvuči Jedina opcija, koja zapravo još uvijek nije jasno specificirana, jer svaki novi partner dodaje svoje. Da je JO imala dovoljno pameti da uključi i HSP, tada bi se profesor Ivan Lovrinović i promjenaši našli u sredini, i ozbiljno pozabavili središnjim problemima Hrvatske. Lovrinović nije smio dopustiti dominaciju Ivana Sinčića, i to je razlog zašto je trebao uključiti HSP i njegovu skupinu. Daniel Srb i Ivan Pandža uporno su tražili široku koaliciju svih onih koji su iskazali autonomiju u odnosu na HDZ i SDP, ali nisu shvaćeni. Izborni inženjering u rukama dvije slične partije nameće da se posebno okupe pravaši, posebno demokršćani, posebno ostale desne opcije, svaka u zasebnu koaliciju, pa onda HDZ i SDP mogu biti sigurni da će do kraja svijeta dijeliti izborni kolač. Prisjetimo se pokojnog Saveza za Hrvatsku. Svaka alternativna koalicija kreirana od HDZ-a ili SDP-a ima svoja zadana slaba mjesta. Kao što je Božo Petrov glatko marginalizirao profesora Lovrinovića i prigrabio svu vlast unutar Mosta, isto će učiniti Ivan Sinčić unutar JO. Zidarima će najviše glasova donijeti frankeri, a glavni u JO nije Goran Aleksić nego Ivan Sinčić, i tu mogu nastati brojni problemi. Sinčić se u pravilu postizborno pasivizira. Nije se iskazao u trgovini foteljama, što se čini principijelno, a zapravo je zbog toga izgubio kontrolu nad svojom strankom. I oni zidari koji ne uđu u Sabor tražit će pozicije. Zidari i frankeri rekli su Ne Miriam Kervatin i Blokiranima, koje HDZ ovaj put nije prigrlio, da ne izazove reakciju ovršiteljske mafije. Šteta je da Kervatin nije razumjela inicijativu HSP-a za okupljanjem nasuprot HDZ-u i HSP-u, pa s političkim kapitalom Blokiranih već besramno maše Most, koji je ovih dana dokazao da stranka može preživjeti svoje razotkrivene laži ako ponudi neke nove. Za potrebe rasterećenja SDP-a, “zidari” su pomjereni udesno, uglavnom kroz redizajn stranke Promijenimo Hrvatsku, u istom smjeru. Dovoljno je da u JO netko zapjeva “Juru i Bobana“ i HDZ gubi izbore.

Izvjesni Željko Glasnović, visok naočit čovjek, relativno obrazovan i načitan legionar, navodno branitelj i “ljuti branitelj”, glumi veliko nezadovoljstvo u odnosu na takozvani HSP HDZ, a u praksi je povukao snažan potez u interesu tih lažnih pravaša, koji su zapravo doušnička mreža i ubojice Udbe i Kosa. Naime, 5 do 12 Glasnović je prijavio znakovitu 911. “nezavisnu” listu. Osobno sam za to da nekim braniteljima dopustimo da ograde to što su oslobodili. Kako lustrirati branitelje i Lijepu našu od svih tih generala? Kako lustrirati pravaše i demokršćane od udbaške agenture? Za ne vjerovati, 5 do 12 Željka Markić zaključila je U ime obitelji i pripadne stranke Projekt Domovina da ne pripada nikuda. Pokušala je provesti referendum protiv prijeizbornog koaliranja, da bi na kraju svojom dosljednošću išla na ruku HDZ-u i SDP-u. Zar nije bilo prirodno da se U ime obitelji prikloni onoj koaliciji u kojoj je Obiteljska stranka? Da mi je nekako saznati koga će Željka stvarno zaokružiti? Ako pokret U ime obitelji i pripadna stranka Projekt Domovina nisu prepoznali opciju kojoj se mogu prikloniti, kako će aktivisti i članovi prepoznati opciju koju trebaju podržati?

Kuda otputovati ako se dokopate vremeplova? U 1941. ili u 1945. godinu? U 1895. ili stoljeće kasnije? Imamo neobičnu situaciju da ovih dana desnicu razbija predsjednik stranke koja se nazvala “Desno”. Vrijeme je da Ante Đapić osnuje stranku “Lijevo”. Gajili smo nadu da se Ante Đapić promijenio nabolje, ali je to onaj isti “copy-paste” destruktivac iz 90-ih, koji je za sebe izjavio da je toliko pokvaren da se sam sebi gadi.

Autor: Tvrtko Dolić

ZADNJE VIJESTI