Borna Filic/PIXSELL

Hrvatska je zemlja visokih izbornih standarda

Autor: Tomislav Krušić

GONG kao lovački pas vreba na svaku i najmanju nepravilnost, ali ni njegov iritantni predsjednik ni strani promatrači, niti bilo tko od onih koji revno paze da Hrvatska padne na nekom od svojih ispita, ovaj put nisu kazali ni riječ

Prvih nekoliko izbora u Republici Hrvatskoj proteklo je uz visoko prisustvo međunarodnih promatrača i sjećam se početka devedesetih kada sam tim promatračima morao tumačiti hrvatski Izborni zakon, podučavati ih tome što je D’Hondtova metoda, govoriti im o stvarima koje su sasvim normalne u svim demokratskim zemljama, a oni bi mi postavljali pitanja poput: „Ima li u Hrvatskoj tekuće vode u domaćinstvima?“, „je li radio dostupan svim građanima?“, „koliki je postotak nepismenog gražanstva?“. Pitao sam ih: „Koliko dugo ste se pripremali za posjet Hrvatskoj?“, a uzvratili su „nekoliko dana“. Na to sam im rekao da je njihov ishod učenja nesrazmjerno lošiji od ishoda učenja hrvatskog naroda koji se pripremao za bijeg od nedemokratičnog totalitarizma i da su Hrvati iznimno brzo naučili mnogo o demokraciji!
Hrvatska je prošla kroz fazu lokalnih izbora, a drugi krug će presuditi kritične točke kojima će se morati podvrgnuti ukupna hrvatska politika. U stranačkom smislu, pobjednik ovih izbora je HDZ, a generalno bi u duhu demokratičnosti nakon svih izbora pravi pobjednik trebao biti svaki birač koji će se kroz svoje predstavnike osjećati zastupljenim. Zastupljenim u područnim odborima, vijećima svojih četvrti, skupštinama, zastupljenim u gradovima i županijama. Najvažnije je da građanin može ostvarivati, supsidijarno, svoju zastupljenost. Ako je to zadovoljeno, onda je zadovoljen demokratski princip funkcioniranja države. Nijedan jedini incident na izborima ne bismo zabilježili da predstavnici srpske nacionalne manjine nisu bili, po ne znam koji put, instumentalizirani.

Platiša zaboravio platiti izlet do “prebivališta”

Obećana im je nagrada da sa „šalabahterom“ odu glasovati za onoga tko će im platiti jednodnevni izlet u izborne jedinice, gdje su lažno prijavljeni. To je do sada, očito, bila praksa sve do trenutka kada platiša takvih „izleta“ nije zakazao sa svojim plaćanjem, pa je „razjareni birački maturalac“ sve ispričao hrvatskim medijima i to u autentičnom ambijentu autobusa čiji vozač bez novca od mita nije htio voziti „manjince“ do izbornih mjesta.
U nekim normalnim okolnostima, kada bi se nekoga uhvatilo tako duboko s „prstima u pekmezu“ to bi imalo konzekvence. U okolnostima koje su uvijek naklonjene „manjincima“ to je sasvim „regularna – nepravilnost.“
Svaki izbori imaju i svoje nadzorne i kontrolne mehanizme, a kod nas je prvi na listi – GONG, koji kao lovački pas vreba na svaku i najmanju nepravilnost i u liku svog iritantnog predsjednika odmah o tome počinje kreštati putem svih medija. Ni strani promatrači, ni GONG, ni bilo tko od onih koji revno paze da Hrvatska padne na nekom od svojih ispita, ovaj put nisu kazali ni riječ. Postoji velik broj „međunarodnih protuha“ koji samo čekaju da se u Hrvatskoj nešto može proglasiti – nedemokratičnim. Kada takvo što ispliva upravo od strane onih koji djeluju pod krinkom multipolarnog razvoja građanskog društva, onda njihovi partneri poput GONG-a – šute.
Također je zanimljivo da je predstavnik GONG-a okarakterizirao dan izborne šutnje kao nešto arhaično i izrazio se o tom hrvatskom specifikumu negativno. Očito ne zato što takvo što postoji i u nekolicini drugih zemalja na svijetu, nego zato što je to postao hrvatski običaj. „Pet tjedana ste ludovali u kampanjama, dajte nam jedan dan razmišljanja i odmorite se sami!“, poruka je ovog običaja. Očito je namjera svih onih organizacija iz inozemstva koje kritički prate izbore u Hrvatskoj samo difamirati Hrvatsku, a ne pomoći joj da naraste u svojem demokratskom razvoju. Razne udruge i nevladine organizacije silno se bave „minutažama“ pojedinih kandidata u javnim medijima, dok žmire na jedno oko kada im čitava „Jogurt-revolucija“ kampira po biralištima!

Vi postavite kabele, a “pamet” kupite!

Hrvatska se nalazi pred još jednim korakom olakšavanja demokratskih procesa, a to je stvaranje uvjeta za elektronsko glasovanje građana. Nadam se da nam tu neće ponovo nametati standarde oni koji ih još ni sami nisu izradili, i da nam ponovno Merkel neće objašnjavati da bi mi trebali postaviti kabele, a „pametni poslovi“, kao što su sučelje i sam program – bi trebali biti kupljeni od inozemnih partnera!? Hrvatska radi takvih stavova ulaže enorman novac u socijalne mjere kojima zapošljava nezaposlive i potiče velik broj „luft-projekata“, a informatika i telekomunikacije nikako da dođu na listu onih koje možemo „malo pogurnuti“. Realno je to i jedini sektor u kojemu nam ne prijeti nikakva ugroza od konkurencije i diljem dalekog weba svi imaju jednake šanse. Mnogi autohtoni hrvatski IT proizvodi su hit u svijetu, pa ne vidim razloga da im se sjedište mora naći negdje u Dublinu ili Arizoni? U Hrvatskoj postoji nekoliko sistem-integratora od kojih prva četiri predstavljaju vrlo ozbiljnu momčad u implementaciji bilo kojeg procesa, rješenja u IT-okružju. Ono što je Hrvatska pozvana poduzeti je da se takvim kompanijama i njihovim klijentima dopusti suradnja bez koruptivnih upliva „donosilaca odluka“ koji su mahom upućeni ili na „javnu nabavu“ ili su ukalupljeni u tipične nabavljačke paradigme velikih poduzeća koja su prepustila odluku o nabavi svojim upravama. Malo je onih koji kažu „želimo zajednički ići u projekt!“, još je manje onih koji kažu „naručili bismo projekt!“, a da pri tome već ne razmišljaju o velikoj posljedičnoj trgovini s točno određenim dobavljačima koji su, zanimljivo, opisani karakteristikama – po njihovoj vlastitoj mjeri.

Poplava “akcijaša” i “građanskih inicijativa” na ulicama

Hrvatska je zemlja u kojoj demokracija nije u pitanju, u pitanju su šutljive grupe, u pitanju su oni koji ne žele progovoriti o svojim viđenjima stvari i pri tome se oslanjaju na „neke druge“ koji će ih zastupati. Pored 150-ak političkih stranaka, svako malo nam na cestu iziđu neke „građanske inicijative“, od kojih je barem 50% u službi neke organizacije iz inozemstva, a da to ni sami ne znaju. Matematičkom logikom nije moguće zamisliti da se većina naših građanki i građana ne bi mogli prepoznati u nekoj od postojećih stranaka, a još je nevjerojatnije da i oni koji nisu zadovoljni ponudom stranaka ne osnuju neke svoje, pa je time uloga nevladinih organizacija kao čimbenika demokratičnosti još manje vjerodostojna. Neki dan sam dugo vremena proveo u razgovoru s jednim bivšim TV-voditeljem i današnjim poduzetnikom koji je zaključio da bi trebao osnovati stranku. Nije odabrao neki drugi prijetvoran oblik djelovanja, nego je objedinio zahtjeve njegovih budućih članova i registrirati će stranku, a ne udrugu ili neki drugi oblik netransparentnoga djelovanja! Danas je Hrvatska, u tom pogledu, stabilna. Čak se naše Izborno povjerenstvo poziva na promatranja izbora koji se odvijaju u svijetu, pa je tako samo ove godine, “na poziv Središnjeg izbornog povjerenstva Republike Armenije, Državno Izborno povjerenstvo Republike Hrvatske (DIP) promatralo izbore za Narodnu skupštinu Republike Armenije, a na poziv Udruženja svjetskih izbornih tijela (A-WEB), DIP će sudjelovati u sklopu promatračke misije A-WEB na izborima u Ekvadoru”. Siguran sam da predstavnice našeg DIP-a nisu izražavale nikakve kolonijalne i neprikladne objekcije prema zemljama primateljicama, kao što su se znali ponašati strani promatrači u Hrvatskoj. Isto sam tako siguran da su naše predstavnice davale stručna i kompetentna mišljenja kako bi doprinijele građi u razvoju struktura, diplomatično, dobronamjerno i bez prikrivenih preferencijala.




Stranke i „privatnici“

Kada stranke istaknu kandidate to ipak ima veću težinu negoli kada netko sam sebe počne propagirati i za to skupi kritičan broj poklonika koji iz nekih razloga odluče podržati tu osobu. Tako je Kerum čuo da će se u Šibeniku natjecati i pobijediti čovjek-pauk, pa je u Splitu opet odlučio postati čovjek-stranka. U tom svom pohodu na gradske strukture okupio je oko sebe onaj dio Splita koji je ili zabunom ili iz još nekih nepoznatih razloga odlučio podržati nešto što se u Splitu dokazalo neuspjehom. Poznam Splićane, ponosni, kulturni ljudi sa stavom i dišpetom. To nije onih 20.000 ljudi koji su glasali za nekoga tko će ih sramotiti po svijetu. Tko su tih 20.000 ljudi, ne znam, ali im mogu poručiti da Split, a i oni sami, zaslužuju bolje. Skorojević bez škole koji sablažnjava javnost sa svojim hohštaplerajom naziva svog protukandidata „kicošem“?! Andro Krstulović – Opara je rijetko uspješan diplomat, menadžer u kulturi i nadasve netko tko može dostojno predstavljati tako lijep grad kao što je Split. Nikako „kicoš!“ Kao netko tko voli i poštuje Split moram skrenuti pozornost da se taj grad više ogledava u Andri nego u pigmelionskom liku Keruma. Osobe-stranke predstavile su se i u Zagrebu i ostavile čitav broj neodgovorenih pitanja za sobom na koja će Zagreb morati dati odgovor u idućem izbornom krugu. Takvih fenomena je u Zagrebu bilo čak tri. Osobe-stranke predstavljene od njih samih bile su Esih i Švaljek, zahvaljujući njihovom pristupu da se kandidiraju kao privatne osobe, oko 100.000 birača ostaje bez materijalizacije svoje političke opcije. Bandić je ušao u drugi krug, on ima oko dvije i pol tisuća birača više od njih dvije zajedno i ako ne dobije izbore njegovi će birači, također, ostati nezastupljeni. Istini za volju Bandić je u svom dugogodišnjem djelovanju kao čovjek-stranka došao do toga da mora registrirati nešto u tom smislu, pa je čak i šaljivo svoju organizaciju nazvao slično kao što je Hašek napisao „Stranka umjerenog napretka u granicama zakona“. Dakle, nije pitanje kuda će političari ako se samostalno kandidiraju – pa ne uspiju, pitanje je gdje će njihovi birači moći prepoznati svoju zastupljenost? Odgovor je opet – u političkim strankama s konkretnim programom! To je razlog zbog kojeg možemo reći da je osobni izlazak na izbore podvig u koji se uvlače ljudi koji sve jamstvo za budućnost vlastitog političkog života crpe u odnosu na jednu osobu. Koliko je to odgovorno, prosudite sami. Materijaliziranu prosudbu ovog fenomena dobit ćemo u drugom krugu izbora, gdje ćemo opet imati birače koji će dobrim dijelom birati protestno. To nije nešto što želim hrvatskom biračkom tijelu, ali to postaje realnost onda kada veliki broj birača gleda na birački listić kao na hibridni spoj loto-listića i testa inteligencije.




Autor:Tomislav Krušić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.