Scereenshot
Scereenshot

Dr. Alois Mock je bio – naše domovine sin!

Autor: Tomislav Krušić / 7dnevno / 9. lipnja 2017.

On je bio Austrijanac i Europljanin, a mi smo ga doživjeli kao da je Hrvat - jer je pomogao našoj domovini kad joj je glava stavljena na panj!

 

Napustio nas je dr. Alois Mock, a koliko je njegova uloga za priznanje Hrvatske bila velika svjedoči i veliki broj osobnih utisaka naših građana, svjedočanstava političara, odanih priznanja, imenovanih ulica i trgova, pa i podignutih bista. To je bio snažan austrijski pučanin koji je poznavao bilo ljudi svoje domovine. Poznavao je i sve što je sačinjavalo K&K koja je bila prethodnica njegove domovine, a njegovo poznavanje francuskog ostavljalo je snažan utisak na sve diplomate. On je bio Austrijanac i Europljanin, mi smo ga doživjeli kao da je bio i Hrvat, a on nam je uzvraćao kao da je naše domovine sin. Ovime sam slobodan iznijeti neka moja osobna prisjećanja iz vremena još nepriznate Hrvatske, kada je Hrvatska tek stajala na noge.

U baraci Hrvatske demokratske zajednice, 1989. godine, Snješka je neumorno tipkala po „Olympiji“ dok je predsjednik dr. Franjo Tuđman bio već ljutit na to da i nakon tri korekcije pismo nije nalik onome što želi poslati čelnicima Austrijske pučke stranke i sobica u „Baraci“ bila je nabijena ozbiljnošću i napetošću. Po prvi puta se još nepriznata Hrvatska obraća međunarodnoj politici: pozvani smo na „Sveeuropski okrugli stol“.   U prethodnicu upoznavanja s HDZ-om dr. Alois Mock poslao je Arthura Winklera-Hermadena i Ewalda Felbara, koji su tada golobradi riskirali mnogo kada su vršili političke poslove na tlu tada postojeće SFRJ. Dr. Mock nikako nije mogao osobno djelovati na tom području, jer bi to bio međunarodni incident. Poslao je najuglednije predstavnike Mladeži svoje Austrijske pučke stranke, koji danas obnašaju visoke dužnosti za Austriju. Oni su nam donijeli poziv na susret koji je ubrzao mnoge procese i zauvijek obilježio politički profil HDZ-a. Pismo koje je Snješka pisala bilo je namijenjeno Josefu Riegleru, ocu „Europskog eko-socijalnog tržišnog gospodarstva“ i dr. Aloisu Mocku, koji je u isto vrijeme postavio temelje za širenje Europe u one granice i kontekste iz kojih je bila oteta socijalističkim i sovjetskim previranjima. Predsjednik Tuđman objasnio pok. Zdeslavu Turiću i meni da ćemo prisustvovati „Prvome sveeuropskom okruglom stolu“. U siječnju 1990. godine stigli smo u Beč, gdje su nas u našim nastojanjima hrabrili predsjednik Austrije Kurt Waldheim i dr. Alois Mock, koji nam je pokazao put u sve europske multilateralne organizacije u kojima se HDZ i danas nalazi. Moj prvi susret s dr. Mockom riješio je mnoge dileme koje sam si postavljao kao mladac iz Zagreba koji je bio pod teškim okovom SFRJ koja je bilježila svoje zadnje dane. Prvi suradnik dr. Mocka, Alexis Wintoniak, koji danas obnaša važne dužnosti u funkcioniranju austrijskog parlamenta, postao je „osoba za vezu“ s dr. Mockom i do današnjeg dana nijednom nije odbio nijedan poziv iz Zagreba i nije ostavio nijedno pismo neodgovorenim.  Ti svi ozbiljni ljudi, od kojih je većina tada bila iznimno mlada, činili su okosnicu podrške Hrvatskoj i za vrijeme rata. Zanimljivo je da je taj period u vanjskopolitičkom pogledu bio iznimno okrenut stranci HDZ, jer Hrvatska još nije bila priznata. Tek po priznanju Hrvatske stranački odnosi prerastaju u međudržavne. Dr. Mock je znao da je europski put jedina opcija, kako za Austriju tako i za Hrvatsku, nova politička karta Europe trebala je nove institucije koje bi održale i one slabije i manje, ponudio nam je zajedničku budućnost, jesmo li to uspjeli materijalizirati – prosudite sami.

Tih devedesetih rat u Hrvatskoj donio je sa sobom i mnoge nuspojave, ali dignitet Hrvata u Austriji ostao je zaštićen sve vrijeme i nikada se na prognanike iz Hrvatske u Austriji nije gledalo kao na druge izbjeglice. Kada je rat završio, počelo je vrijeme obnove, a dr. Mocka je u vodstvu Austrijske pučke stranke zamijenio Erhard Busek, inicijator i dugogodišnji predsjednik IDM-a (Instituta zemalja Podunavlja), no dr. Mock ostao je snažno privržen svojoj stranci i ta smjena na vrhu stranke mnoge je članove zbunila pa je ubrzo vodstvo preuzeo dr. Schüssel. IDM je organizacija koja snažno definira Hrvatsku i dr. Mock joj je dao veliku podršku, a važnost za RH opisuje da smo ove godine ozbiljni kandidati za predsjedničko mjesto u toj organizaciji. Moj zadnji susret s dr. Mockom bio je u proljeće 1999. godine, kada je Austriju posjetio Generalski zbor RH. Tom zgodom sam otišao na večeru s našim generalima u restoran gdje se je slučajno zatekao dr. Mock, kojeg sam zamolio da nam se nakratko pridruži. Vidjevši dr. Mocka, naši generali su spontano ustali i počeli pljeskati, nisu mogli prestati. Bio je to pljesak koji je kazao sve. Kao dječak sam znao moliti svoga tatu da „ne plješće tako dugo“ na koncertima, ali ovo je trajalo mnogo duže. Na terasi restorana pljesak je probio sav žamor, preuzeo je sve vibracije i podijelio ljubav i poštovanje prema velikom čovjeku. S tim pljeskom ispratio sam Dr. Mocka i posljednji put ga vidio.

 HSS na stranputici

Čovjek koji nas je zadužio ostavio nam je mnoge vrijednosti kojima se imamo vladati i ugradio ih je u temeljna načela Europskih pučana u kojima se danas nalaze i mnoge stranke koje se ne ponašaju dostojno tog naslijeđa. Hrvatska seljačka stranka nikada nije bila na tragu većih stranputica nego sada, lutanja u suradnji s reform-socijalistima vrijeđaju sve one koji su na tragu radićevštine održali tu stranku. Pitam se kako je moguće da se to događa samo četvrt stoljeća nakon stvaranja države. Posljednji demokršćani u HSS-u bivaju izbacivani i stranka dobiva posve iskrivljeni smjer. Reform-socijalisti zauzeli su stav koji ih je doveo do toga da nemaju gotovo nikakav odnos s radništvom, koje je oduvijek bila njihova baza.  Javnost je posebno šokirana ulaskom socijalističkog menadžera u upravnu strukturu Agrokora, jer to dokazuje mnoge stvari koje su do sada bile skrivene. Mit o 200 moćnih obitelji, koji je zlonamjerno izveden iz Tuđmanovog tumačenja statističke vjerojatnosti, upravo je time dokazan. Oni koji su se u zavjetrini rata skrbili o „dragom novcu“ i stvarali svoje imperije nikako nisu pripadali političkoj misli HDZ-a; to su evidentno bili oni koji su imali menadžerskog iskustva za vrijeme bivše države, a dolaskom demokracije su samo „okrenuli kaput“ i nastavili dalje. Taj fenomen je malo teže prati u Hrvatskoj, ali na području ostalih zemalja bivše države se jasno vidi da je nomenklatura dobrim dijelom zadržala svoju formu i u drugom naraštaju.

 

ISIL stigao među katolike na Filipinima!

U vrijeme kada se u Kabulskoj diplomatskoj četvrti ubije tridesetak ljudi i u Londonu širi teror islamizma, na što se nadovezuje izbijanje terora „Islamske države“ na filipinskom otoku  Mindanao doista je važno pitati se gdje smo pogriješili. Na Filipinima živi oko 80% rimokatolika i njeguju značajnu španjolsku katoličku tradiciju, a španjolski stil katoličanstva vrlo je ugrađen u kulturu, koja je stečena od svećenika ili redovnika. Tradicija je snažno izražena u mnogim procesijama, gdje se okuplja velik broj ljudi, u čast svog sveca zaštitnika. Islam je stigao na Filipine u 14. stoljeću s dolaskom malajskih i javanskih trgovaca. Na Filipinima živi oko 5-10%  muslimana, a na Mindanau ih je koncentrirano oko 20%. Te vjerske grupe stoljećima žive u miru i slozi, a odjednom se događa ludilo i mindanuški muslimani proglašavaju „Islamsku državu“!  Iako su Filipini država s podosta dinamičnom političkom slikom u svojim razgovorima s filipinskim demokršćanima nisam osjetio nikakav animoziotet prema filipinskim demokratima, koji su pretežito muslimanski. Jednom zgodom sam imao čak i zgodnu priliku razgovarati s objema grupama za istim stolom, delegaciju u kojoj sam bio predvodio je akademik dr. Dalibor Brozović, a naši sugovornici su bili jako iznenađeni kada je akademik progovorio na tagalogu i dao im do znanja da ih može razumjeti, ali tih devedesetih smo se svi nadali da će Filipini postati stabilna država, iako su tada progonili demokrate. Od stvaranja „Islamske države“ nije bilo ni primisli.

 

Virus u sustavu, Iran i izopćeni Katar

Danas kao da je neki virus ušao u sustav, tko god ima pogodno tlo za ISIL, predstavlja latentnu opasnost. Katar, mala zemljica i relativno mali „igrač“ u OPEC-u. Sa svojih 620 tisuća barela dnevno ne predstavlja nikakvu silu u odnosu na Saudsku Arabiju koja dnevno crpi oko 10 milijuna barela, ali kada Iran, koji sa 3,8 milijuna barela proizvodnje politički podrži Katar, tada se zatvaraju granice i naglašavaju ugroze od ISIL-a. Zanimljivo je da je bilo svakojakih ratova, od Irana i Iraka, sve do invazije na Kuvajt, ali članstvo u OPEC-u nikome nikada nije dovedeno u pitanje. Koliko god da se Katar gura u izolaciju gospodarska moć ostaje. Katarska agencija drži trenutno velike udjele u čitavoj Europi. Velika Britanija: Heathrow(20%); London Stock Exchange (10%); Harrods, Chelsea, Barracks, Camden Markets (20%) i Sainsbury´s (25%) Francuska: Lagardère (16,7%); Vivendi(2%); Louis Vuitton Moët Hennessy (1%); Total(3%); Accor Hotels(10%); Nizozemska: Royal Dutch Shell (3%); Italija: Milijarda eura u hotelskim poduzećima na Sardiniji. Njemačka: VW(17%), Deutsche Bank (10%), Siemens (3,3%), Švicarska: Credit Suisse (6,2%); Turska: Alternatif Bank (70%) i Crna Gora: Beyond-Horizon-Hotelski projekt. To su samo neki udjeli u Europi, a ostatak gospodarskog svijeta nisam ni dotaknuo. Vezano uz Katar opravdano se pitati, radi li se doista o mogućnosti potpore ISIL-u ili je riječ o arapskim komplotima?

 

Strah od odgovornosti prožeo ljevicu u Hrvatskoj

Kod nas nema velikog kapitala, ali smo barem prevalili još jedne izbore iza sebe. HDZ je apsolutni pobjednik lokalnih izbora, nakon 17 godina ima i predsjednicu RH, premijera i predsjednika Sabora. Realna moć političara pala je nakon 17 godina toliko da mogu slobodno kazati da sva ta „koncentrirana moć“ nema realnu snagu koliko je prije imao poneki zastupnik. Politika više ni po čemu nije ishodište neke snage. Razlog tome su okolnosti koje su razbile bipolarnu političku sliku hrvatske zbilje, ali nije iznjedren nijedan supstitucijski element koji bi kompenzirao neki koalicijski potencijal u parlamentu. Tamo gdje koaliranje postaje nemoguće, trebalo bi biti logično da opozicija prelazi na poziciju. To u Hrvatskoj nije slučaj. Nakon posljednjeg mandata koalicije HNS-SDP strah od odgovornosti je preuzeo ljevicu. Veće parlamentarne stranke imaju poteškoća u koaliranju, a manje stranke nisu dosljedne same sebi, pa za koaliranje predstavljaju opasnost. Trenutno se vladajućI HDZ nalazi u situaciji da treba partnere koji su konstruktivni, a biti konstruktivan očito nije neka vrlina naših stranaka. Hoće li novi izbori donijeti stabilnost pitanje je na koje trebaju odgovoriti građani?

 

 

Hrvatski generali su ustali i pljeskali dr. Mocku!

“Moj zadnji susret s dr. Mockom bio je u proljeće 1999., kad je Austriju posjetio Generalski zbor RH. Tom zgodom sam otišao na večeru s našim generalima u restoran u kojem se slučajno zatekao dr. Mock. Vidjevši dr. Mocka, naši generali su spontano ustali i počeli pljeskati, nisu mogli prestati. Bio je to pljesak koji je kazao sve.”

 

Autor: Tomislav Krušić / 7dnevno / 9. lipnja 2017.

ZADNJE VIJESTI