Davor Puklavec/PIXSELL

Depilirano četništvo

Autor: Tihomir Dujmović

Problem u Hrvatskoj uvijek je isti: čak i ako pristanemo na sintagmu „govor mržnje“ što je najčešće tek drugo ime za verbalni delikt, što nije evropska praksa, mi i na toj razini, na razini stigmatiziranja govora mržnje imamo dvostruka pravila. „Lijevi govor mržnje“ se tretira medijski, ali i politički, vrlo često kao običan vrijednosni sud, „desni govor mržnje“, redovito je fašizam prvog reda!

Krenula je kampanja i sve što ćete čuti slijedećih mjesec dana biti će isključivo izgovoreno u tom kontekstu. No, ova teza koja je samo tehnički točna,vrlo često se prodaje kao alibi za preskakanje verbalnog rubikona, s tim da ako analizirate kako se političar obraća svojoj bazi možete jasno otkriti skrivene želje, ambicije i stvarna uvjerenja njegove baze, jer on svojim govorom zapravo otkriva emocije svjetine koja halapljivo plješće radikalizmu do kojeg istinski drži. Problem u Hrvatskoj uvijek je isti: čak i ako pristanemo na sintagmu „govor mržnje“ što je najčešće tek drugo ime za verbalni delikt,što nije evropska praksa, mi i na toj razini, na razini stigmatiziranja govora mržnje imamo dvostruka pravila. „Lijevi govor mržnje“ se tretira medijski, ali i politički, vrlo često kao običan vrijednosni sud, „desni govor mržnje“, redovito je fašizam prvog reda! Milorad Pupovac će ovih dana, dakako u predizborne svrhe, dobaciti svojoj glasačkoj mašini teze kojih je ova očito gladna, premda smo nakon tih izgovorenih teza još koju milju udaljeniji i od istinskog pomirenja i od skladnog suživota! Jer, kad Pupovac nakon svega što smo prošli kaže da još uvijek ne razumije što bi on to trebao slaviti u Kninu, onda je jasno da smo opet vrlo čvrsto u starim rovovima. Pupovac nas naime glede proslave u Kninu pita: slavimo li mi to uspostavu mira ili slavimo protjerivanje Srba obzirom da se „dobar dio godina slavilo protjerivanje“ pa je i „dobar dio ceremonije bio u funkciji sprječavanja povratka“? Najveći dio ceremonija svih partizanskih pobjeda bio je u funkciji sprječavanja povratka emigracije kući, pa ipak nikad nismo čuli ni jednog tadašnjeg političara ili intelektualca uključujući i Pupovca da ga to smeta zar ne? E, ali kad se radi o srpskom fašizmu, ali kad se radi o stimuliranju ili nestimuliranju povratka Srba, tu vrijede druga pravila zar ne? Niti jedna partizanska proslava nikada nije razlučivala proslavu pobjede antifašizma od osude i distanciranja spram manijakalnog poratnog likvidiranja svega što je hodalo i disalo, a nije nosilo „lijepu partizansku kapu“! Nikad nitko nije ne samo tražio, nego ni dopuštao tu distinkciju!

Što bi Hrvatska trebala slaviti u Srbu?

I ne samo to: Pupovac koji pokušava nametnuti proslavu u Srbu kao relevantnu proslavu hrvatskog antifašizma ne postavlja isto ovo pitanje i u tom slučaju: što bi to Hrvati trebali slaviti u Srbu? Pokolj u Boričevcu? Pupovac je naizgled tvrdi legalist, ali na upit u jednom intervjuu zašto se ne zalaže za reviziju popisa stanovništva u Vukovaru da se jasno utvrdi koliko Srba uistinu živi u Vukovaru on dodaje da to nije potrebno jer da što bi se time otkrilo?! On dopušta da bi se možda pronašlo i nešto Srba koji tamo ne žive, a prijavljeni su u Vukovaru, ali ni on ni nesretna novina kojoj daje intervju nisu ga podsjetili da su Srbi jedva za jedan posto prekoračili nužnu statistiku od 33 posto nazočnosti manjine u Vukovaru koja dopušta uvođenje ćirilice i da bi revizija popisa stanovništva sasvim sigurno otklonila zakonske nužnosti za uvođenje ćirilice. Jer, da se ponovnim popisom stanovništva u Vukovaru otkrije da samo jedan i pol posto Srba tamo uistinu ne živi nego je samo prijavljeno na vukovarskim adresama, zakon se ne bi mogao primjenjivati! A tek ono što nam je poručio glede Stanimirovića! Da „karakterizirati ga riječima četnik jest govor mržnje“??? Mi sad živimo u zemlji u kojoj se Ružu Tomašić uredno u medijima može tretirati kao fašistkinju i nikad nitko to ne karakterizira govorom mržnje, ali ako Stanimiroviću koji je bio aktivni pripadnik jugočetničkih vojnih snaga, koji je nakon pada Vukovara ostao u tom gradu zajedno sa četničkim formacijama, koji je bio dio gradskih struktura dok je grad upravo od strane vojnih četničkih i JNA snaga bio okupiran, čovjek za kojeg je ulazak u vukovarsku bolnicu značio kako je sam okarakterizirao taj trenutak napisavši da je to „pad posljednjeg ustaškog uporišta“, tog čovjeka nazvati četnikom, to po Pupovcu znači služiti se govorom mržnje?! Ta nakaradna logika, taj sve rašireniji fenomen koji se ne tiče samo ovog primjera, fenomen kojeg sjajni Davor Velnić opisuje pojmom „depilirano četništvo“ onemogućava ne samo istinsko pomirenje, onemogućava svaki ozbiljni poratni vukovarski dijalog! Jer,nema pobjede nad fašizmom nakon koje se tako razgovaralo! Sa tom tezom nikada u Vukovaru neće biti istinskog mira niti istinskog pomirenja!

Autor: Tihomir Dujmović

ZADNJE VIJESTI