Patrik Macek/PIXSELL
Patrik Macek/PIXSELL

Dan kad nitko nije priznao poraz

Autor: Stjepan Šterc

Kriv je narod! - jer ne shvaća stranačke nametnute vrijednosti i formira svoj sustav vrijednosti izvan političkih stranačkih okvira

Izborna je parada u prvom krugu završila pobjedom svih političkih opcija i tumačenjima protivnikovih slabosti i vlastitih bezgrešnosti koja su svojim pristupom, pojašnjenjima, opravdanjima i hvalospjevima podcijenila biračku (glasačku) populaciju do razine kolektivne uvrede i poniženja. Zamislite, naš je kandidat bio toliko dobar, a njegov stožer upravo izvrstan, uigran i stručan da, na žalost, glasači izašli na nedjeljne izbore nisu mogli to u očekivanoj mjeri niti prepoznati. Samouvjerenost, samohvala, stranačka histerija, politička nepogrešivost, bahatost, sebičnost, osrednjost, jednostrana usmjerenost, politička nekorektnost, apsolutna zaštita svojih i isključivost prema drugom političkom spektru pretvorili su lokalne izbore u prvom krugu u oblik političkog udara na svaki racionalni i slobodnomisleći pristup u kojem se stranačka i pojedinačna interesna sfera zamjenjuje s nacionalnom. Dan kad je nad Hrvatskom po ne znamo koji put izvršena politička prisila kroz izborni sustav koji destimulira izlazak na izbore, ostanak u Hrvatskoj i izbor najboljih na nametnutim stranačkim listama bez suvislog kriterija.

Rezultati nametnutog izbornog sustava

Takav nametnuti izborni sustav i stranačka beskriterijska selektivnost ljudi postavljenih na izborne liste ne mogu slijediti vrijednosne kriterije prema kojima bi izbori rezultirali lokalnim (općinskim i gradskim) i regionalnim (županijskim) upravama sposobnim podići ukupnu razvijenost u njima u funkciji demografskog opstanka, populacijske revitalizacije i ostanka mladih u lokalnim sredinama. Rijetke su u Hrvatskoj takve sredine i pojedinci koji njima upravljaju i koji lokalne izbore dobivaju velikom apsolutnom većinom, između ostalog i zato što problem demografskog nestanka i demografske ugroze lokalne razvijenosti razumiju i nastoje ga različitim mjerama rješavati.

Općina i gradova s pozitivnom demografskom slikom je u Hrvatskoj tek manje od 1/10, dok danas nemamo niti jednu županiju s ukupnim i prirodnim rastom stanovništva. Niti jednu jedinu, a u sljedećih pet godina tek će pet posto  svih gradova i općina u Hrvatskoj imati prirodni rast stanovništva. Otužna slika hrvatske demografske stvarnosti u izbornoj euforiji nikoga ne zabrinjava, jer lokalni su izbori siguran put prema osobnim i stranačkim interesima koje treba zadovoljiti, nezavisno od općih potreba lokalnog stanovništva koje polako i sigurno nestaje.

Rijetke slike iskrenosti, čvrstine i odlučnosti

Rijetke su slike s lokalnih izbora u kojima se osjeća iskrenost, čvrstina, odlučnost, zadovoljstvo stanovništva vlastitim izborom, vjera u razvojnu budućnost i prevladavanje razuma, dok je puno onih kojima niti ovi izbori neće donijeti ništa dobroga u budućnosti, bez obzira na sva silna obećanja na koje novoizabrane nakon izbora apsolutno ništa ne obavezuje. Hrvatska stvarnost koju malo tko može razumjeti, a još manje prihvatiti kao vrijednost u kojoj bi mladi trebali pronaći svoj radni, životni i svaki drugi interes.

Ništa zato ne iznenađuje atmosfera u kojoj svi prijavljuju izbornu pobjedu, najavljuju novu u drugom krugu i do totalne iracionalnosti brane svoje prijedloge u formi nepogrešivosti, najboljih ljudi što stranka i, nevjerojatno, Hrvatska ima, podcjenjujući i ponižavajući time ipak postojeću stranačku intelektualnu populaciju. Malobrojnu doduše i podređenu stranačkom vrhu, primarno zbog svojih slabosti i pomanjkanja elementarne hrabrosti i sekundarno zbog stranačke i političke sebičnosti u kojoj se vide, naglašavaju i javno prezentiraju samo nedostaci, zablude i pogreške političkih protivnika, dok se iste u vlastitom dvorištu, a pogotovo u beskriterijskom okruženju niti smiju niti žele objektivno u interesu birača/glasača spominjati, korigirati i priznavati. Politički dualizam i polarizacija kao sustav, koncepcija djelovanja ili obrazac (model) ponašanja i postupanja, nametan uglavnom s političkog vrha, do krajnjih granica prizemljuje i razotkriva suvremenu hrvatsku političku stvarnost s izrazitim destrukcijskim učincima na hrvatsko društvo, gospodarstvo i razvojnu budućnost. Naravno, nije to moguće vidjeti niti osjetiti u euforičnom izbornom zanosu, stranačkom ustroju ovisnom dominantno o hijerarhijskom opstanku uz stranački vrh, političkom isključivo jednostranom djelovanju i zamagljenom vidokrugu ili obzoru na kojem postoji samo interes. Hrvatski i regionalni (županijski, općinski i gradski) interesi programski i retorički definirani u vrijeme lokalnih izbora već po njihovom završetku postaju samo spominjana prošlost i teret vladanja u novom ciklusu političkih zbrinjavanja poslušnih, nezavisno od dosegnute destrukcijske razine. Bitno je primarno da su na vlasti naši, ma kakvi bili, koju snagu imali i kakvi su im učinci bili u prethodnom razdoblju.

Razarajuća razina stranačke sebičnosti

Razina je stranačke sebičnosti pritom razarajuća za hrvatsko društvo u kojem se niti ne primjećuje koliko nesposobnost, neobrazovanost, stranačka uskogrudnost i iracionalnost usmjeravaju mlade iz Hrvatske, a stare prema kraljevstvu nebeskom. Stabilnost na kvadrat, postavljana i vođena stranačkim liderima, iracionalna je i sebična mantra hrvatske političke zbilje kojoj ništa nije strano pa su pojava samokritike, priznavanja vlastitih pogrešaka, pohvala političkom protivniku, zadržavanje osobnog dostojanstva, uvažavanja birača i njihova izbora i općenito fer odigrana politička utakmica rijetkost kao otprilike posjet izvan zemaljaca Hrvatskom saboru. Usmjerena je prema potvrdi osrednjosti i analitika uvijek istih analitičkih izbornih gurua posvećenih osobnoj političkoj ideji i nerealiziranoj veličini kojima su osjećaji puno važniji od korelacijskih zakonitosti i egzaktnih parametara. Niti to ne iznenađuje kad su u većini slučajeva tzv. analitički pristupi u pravilu ispod razine izračuna elementarnih indeksa ili relativnih brojeva koordinacije. Slijede ih vrlo slični ili isti novinarski pristupi dodatno još uvjetovani pripadnošću političkoj opciji ili pak narudžbama koje sliče kupnji kikirikija na nogometnim utakmicama. Ukupno gledano slika je lokalnih izbora promatrana iz studentskih, penzionerskih, nezaposlenih, ovršenih, blokiranih i općenito marginaliziranih kutova bliža na početku spomenutoj paradi, nego prijelomnom danu u kojem će Hrvatska krenuti novim smjerom s kojim se vraća nada, vjerovanje, izvjesna budućnost… kao potvrda novog idealizma u Hrvatskoj. Slika hrvatskih lokalnih izbora kroz mali osvrt.

·      Apsolutno nikog nije bilo briga što nam službeni DIP potvrđuje ukupno 3.719.182 birača u zemlji u kojoj danas ima vjerojatno i manje od 4 milijuna stanovnika, dok nas je u popisu stanovništva 2011. godine bilo 4.284.889. Valjda je svakom imalo pismenom političaru ili djelatniku DIP-a jasno kako uz oko 760 000 mlađih od 18 godina u Hrvatskoj danas ili oko 850 000 2011. nemamo više od 3,4 milijuna birača u zemlji koji čine stalno stanovništvo Hrvatske. Popis fiktivnog stanovništva u Hrvatskoj izravno se odražava na politički sustav, krive političke odluke i općenito na stabilnost zemlje u kojoj politički lideri primarno vide okvir svog političkog opstanka i egzistiranja. I svog izbornog okruženja neovisno o svemu ostalom.

·      Slika države u kojoj se autobusima dovoze plaćeni glasači iz susjednih zemalja na lokalne i nacionalne izbore ili pak onih glasača kojima nije još plaćeno pa ne žele napustiti Hrvatsku ogledalo je neuređenosti, slabosti, nepoštivanja istraživačke logike i anarhičnog političkog izbornog sustava. Neutralnom promatraču to izgleda kao poigravanje s Hrvatskom uz osmijeh istih onih koji su Hrvatsku željeli na koljenima, a sve u funkciji ostanka na vlasti političke osrednjosti i zadržavanja političke stabilnosti s kojom je moguće pokrivati svaki izbor, pa i krivi.

·      Nevjerojatna su i pojašnjenja s vrha prema kojima su pristupi, kandidati, njihovi programi i izborni stožeri bili upravo savršeni (jer ih je taj vrh i izabrao, a on naravno ne može pogriješiti ni u čemu), međutim kriv je glasački puk koji to „savršenstvo bez mane” nije mogao ili želio prepoznati. Kriv je narod jer ne shvaća stranačke nametnute vrijednosti i jer formira svoj sustav vrijednosti izvan političkih stranačkih okvira koji je čisti populizam i destrukcija po europskim pravilima nametnute stabilnosti. Za njih. Zato se treba i dalje truditi tom istom narodu nametnuti pravila igre kako bi se na izborima znali ponašati. A to što je glasačka populacija (pogotovo zagrebačka i splitska), upravo prepoznala sve aspekte nametanja u političkom sustavu i obrasce beskriterijskog izbora kandidata ponajmanje je važno. Sami su si krivi.

·      Kako uopće mjeriti izbornu pobjedu, priznati politički poraz ili pak procijeniti što je u konačnici bolje za Hrvatsku u fiktivnom biranju stranačkom mašinerijom postavljenih kandidata? Kako se uopće osvrnuti na silne programirane i naručene predizborne analize izvan svake objektivne stvarnosti nakon ovakvih rezultata iz prvog izbornog kruga? Mogu li Zagreb i Split biti mjerilo ili samo slučajnost procesa koji su zahvatili Hrvatsku? Pitanja se sama nameću u zemlji s puno apsurda i malo vjere u promjene koje očekuju mladi sa sve manje strpljenja i razumijevanja stranačkih preslagivanja.

·      Neosporno su Zagreb i Split signifikantnost koja potvrđuje političke procese, odgovor puka na politička nametanja i pokazatelji nove političke paradigme u kojoj stranačka isključivost ne može svladati dominantnu želju za širinom, kriterijskim vrednovanjem, čvrstinom odlučivanja i upravljanja i ipak prepoznatljivim tragovima u urbanim prostorima, usprkos svim sumnjama političkih protivnika i često puta nametnute javne scene.

·      Lokalni su izbori pokazali i njihov utjecaj na buduća zbivanja na nacionalnoj političkoj sceni jer će upravo zagrebačka iznenađenja i moralni pobjednici biti ponovo u prilici sjesti za stol s nedodirljivima i uvjetovati nepopustljivima korekciju načina vladanja Hrvatskom, kako bi Hrvatska ušla u mirnije razdoblje, vođena s prepoznatljivim pristupom i željom po nacionalnim strateškim interesima.

·      Silna preslagivanja u zadnje dvije godine i ishitrene odluke primarno uvjetovane osobnom nedodirljivošću i bezgrešnošću puno su toga u Hrvatskoj slomile, zaustavile te krivo postavile i usmjerile. Agrokor, iseljavanje, Zvečevo, Borovo, dugovi, poticaji, dobavljači, porezi… blokade, ovrhe, prodaja dugova, faktoring, novi pritisak na puk…Osmijesi ostaju samo političarima koji su u sedlu i na liniji pravovjernosti spram vrha. Jer im isti brani zlatni sat i svaki postupak u ime stabilnosti.

·      Rezultati su lokalnih izbora pokazali kako su Hrvatskoj potrebne i neke promjene, kako god to teško priznali naši upravljači. Hrvatskoj je potrebna rekonstrukcija Vlade i uvođenje u nju prije dva tjedna spomenutih dvadeset komandosa neupitne hrvatske usmjerenosti i lojalnosti. Moralnim bi to pobjednicima trebao biti primarni izbora i uvjet zadržavanja njihove stabilnosti. Zbog Hrvatske.

Autor: Stjepan Šterc

ZADNJE VIJESTI