HINA/ Daniel KASAP/ dk

ZAR IH IMA U SABORU? Meni nikako nije jasno na kojeg je frajera Beljak mislio…

Autor: Snježana Vučković

Beljak hoće zašorat nekoga iz HDZ tabora, Glasnović i Holly se zasad šamaraju riječima, Culej bi Jovanovića izbrisao sa lica zemlje, a svi zajedno najradije bi zatukli Jandrokovića koji im ne da pauzu da se malo odmore pred meč.

Bilo je pitanje dana kada će se sabornica pretvoriti u boksački ring. Nakon godina i godina verbalnih sukoba, pljuvačine i uvreda najgore vrste, madraca, mudraca te „šaljivih” igrokaza koji su smiješni samo njima, Krešimir Beljak otvoreno je pozvao na „fajt”. Bilo koga. Nekoga. U maniri frajera iz Dubrave, ili Kozari Boka koji je u bistrou nazvan „Oluja” potegnuo čašicu više, a onda poludio na „papka koji se usudio NJEGA pitati ‘di si bio ’91”, Beljak je uporno pozivao riječima: ”Ajde! Dođi, frajeru!”

Nije sasvim jasno na kojeg frajera Beljak misli jer u Saboru frajera uglavnom nema.

Šteta je, svakako, da se nitko nije odazvao pa da pogledamo pravi muški obračun između, npr. Beljaka i potpredsjednika Sabora Milijana Brkića. Bilo bi zgodno zabaviti naciju gledanjem naših političara koji padaju na koljena zbog zadavanja inače zabranjenih, niskih udaraca. Na one verbalne, odavno su navikli. Međutim, šaka u pleksus je, kažu, nepodnošljivo bolna…

Problema bi vjerojatno bilo oko odabira djevojke koja u kupaćem kostimu šeta ringom i s brojem u ruci najavljuje novu rundu. Moralo bi se izglasati povjerenstvo koje bi odlučilo hoće li boks-djevojka biti Bruna Esih, Vesna Pusić ili Martina Dalić. U nezavidnoj situaciji bi se našao i sudac meča, Goran Jandroković koji bi, zna se, morao suditi nepristrano i pošteno.

Ma koliko bi hrvatskom narodu ovaj neodigrani, zamišljeni meč bio zanimljiv zbog nanošenja boli, teško da bi im bio bolniji od činjenice da je sva ova saborska sramota plaćena upravo iz njihovog džepa. A da tragedija bude veća, cijeli šou koji su nam pripremili ovi pretplaćeni politički kaskaderi, sa saborskog balkona budno je promatrao cijeli razred djece koji je došao iz prve ruke vidjeti kako se i na koji način kroji njihova sudbina. Prilično sam sigurna da je isti taj razred izlet završio na autobusnom kolodvoru kako bi na vrijeme čekirao karte za odlazak iz Hrvatske…

Da izazovem predsjednicu?

Obzirom da je bacanje rukavice u lice i izazivanje postalo „in” i meni je palo na pamet da nekoga izazovem… Nakon kraćeg razmišljanja, na pamet mi je pala predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, iako moram biti sasvim iskrena i unaprijed pojasniti kako ona nije glavni krivac mojoj ljutnji. Možda samo povod. A to su „žute čizme” kojima je predsjednica u koloni sjećanja (po nekima) pokazala divnu, ljudsku gestu suosjećanja, a (po nekima) svjesno manipulirala osjećajima nacije sa željom da skrene pozornost na sebe. A sada krenimo na glavnog krivca koji je u meni pobudio želju da se s nekim obračunam. To su mediji koji su u apsolutno svim dnevnicima tog dana predsjedničine „žute čizme” izdvojili kao najveću zanimljivost u vukovarskoj koloni. Pored svih onih uplakanih majki i preživjelih heroja – sramota. Budući da sam prevelika kukavica koja ne smije izazvati novinare HRT-a, RTL-a i NOVA-tv, preostalo mi je da bijes iskalim na predsjednici i to riječima: ”Ajde, dođi frajerice!”

Ako može Beljak, zašto ja ne bih mogla.

Autor: Snježana Vučković